Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1773/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1138/2020-50 od 17. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1138/2020-50 od 17. ožujka 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1138/2020-50 od 17. ožujka 2025. naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 6.327,43 eura s pripadajućim zateznim kamatama dok je točkom II. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) sa prijedlogom da sud pobijanu presudu preinači, podredno da istu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tuženik potražuje trošak sastava žalbe.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire žalitelj u podnesenoj žalbi. Suprotno žalbenim navodima, pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

5. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa na ime naknade štete nastale isplatom invalidske mirovine osiguranici tužitelja, BF, u razdoblju od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2019. koji su isplaćeni na temelju pravomoćnog rješenja tužitelja broj IN-649675 od 7. veljače 1994. kojim je BF priznato pravo na invalidsku mirovinu.

6. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika i odgovornost tuženika.

7. Sporna je osnovan i visina potraživanja tužitelja te valjana primjena materijalnog prava odnosno sporno je primjenjuju li se odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ili Zakona o obveznim osiguranjima u prometu budući da tuženik u svojoj žalbi osporava stav prvostupanjskog suda da su za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", br.: 157/2013., 33/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018. i 115/2018., dalje: ZOMO).

8. Osnovano tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, između tužitelja i štetnika postoji odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu pa su stoga obveze društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013. i 152/2014. – dalje: ZOOP). Nadalje, u postupcima u kojima spor pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine relevantne su odredbe ZOOP koje su na snazi u trenutku izvršenih isplata mirovina (jer svaka isplata za tužitelja predstavlja novu štetu), a ne, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, odredbe ZOMO koji predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja. Drugim riječima, ZOOP u odnosu na opće odredbe ZOMO predstavlja lex specialis pa se stoga primjenjuje pravno načelo lex specialis derogat legi generali, odnosno ZOMO je opći akt kojim se uređuju odnosi u sustavu mirovinskog osiguranja pa je posebnim zakonom dopušteno odstupiti od njegovih općih načela (v. odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-I/988-1998 od 17. ožujka 2010.).

9. Navedeni pravni stav o primjeni ZOOP, a ne ZOMO izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji kao najviši sud u državi osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (v. Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020. i dr.). Ujedno o ovom pitanju postoji i ustaljena praksa ovog višeg suda koja je dosljedna (v. npr. Gž-1970/2022-2 od 19. srpnja 2022.).

10. Pritom je bitno naglasiti kako je člankom 27. ZOOP propisana obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine utvrđuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog događaja.

11. Nadalje je člankom 8. ZOOP propisano kako tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama tog zakona, a kojim odredbama je uređen i opseg pokrića, odnosno rizici koje osiguravatelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom te obim i opseg osiguranog pokrića, a na temelju čega se (sukladno načelu razmjernosti) i naplaćuje, odnosno obračunava premija osiguranja.

12. Tuženik se dakle, kao osiguravatelj motornog vozila štetnika, nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač, odnosno štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP na temelju kojega je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru tog zakona i njime preuzetih obveza. Osiguravajuća društva nisu štetnici, nego na temelju zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu u slučaju da se ispune uvjeti propisani ZOOP naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (štetnika), i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor je uređen posebnim zakonom i to ZOOP.

13. Iz svega navedenoga proizlazi kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

14. Dakle, prema članku 27. ZOOP, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.

15. Prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nije utvrdio postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, odnosno postoji li stvarna šteta koju trpi tužitelj.

16. Slijedom navedenog, valjalo je pobijanu presudu ukinuti primjenom odredbe članka 369. stavka 1. ZPP i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno valjalo je odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

17. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će ispraviti nedostatke na koje mu je ovim rješenjem ukazano, utvrditi će sporne činjenice te će donijeti novu odluku.

18. Odluka o troškovima žalbenog postupka sadržana u točki II. izreke ovog rješenja donesena je na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Jambor