Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4193/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Roberte Pandža, predsjednice vijeća, Jadranke Travaš, sutkinje izvjestiteljice i Ksenije Grgić članice vijeće u pravnoj stvari tužiteljice CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Stanka Matić, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženika Privredne banke Zagreb, d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, kojeg zastupa punomoćnica Tihana Svetac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri Zagreb, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-890/2019 od 27. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 890/2019 od 27. rujna 2022. u dijelu pod točkom I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-890/2019 od 27. rujna 2022. u dijelu pod točkom III. i IV. izreke i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I., izreke utvrdio da ne proizvode pravne učinke, odnosno da su ništetne odredbe čl. 1., čl. 5. st. 2., čl. 6. st. 2. i čl. 7.2. Ugovora o kreditu br. 9011525350 sklopljenog dana 12. lipnja 2006. koji je 13. lipnja 2006. potvrđen (solemniziran) kod javnog bilježnika Nikše Viđena iz Dubrovnika pod poslovni broj OU-756/06-1, između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika a koje se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica za CHF. Pod točkom II. izreke utvrđeno je da ne proizvode pravne učinke, odnosno da su ništetne su odredbe čl. 4.1 i čl. 7.2 Ugovora o kreditu [broj kredita] sklopljenog dana 12. lipnja 2006. koji je 13.lipnja 2006. potvrđen (solemniziran) kod javnog bilježnika Nikše Viđena iz Dubrovnika pod poslovnim brojem OU-756/06-1, između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženika, koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu.

Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku da s osnova preplaćenog iznosa anuiteta, isplati tužiteljici ukupan iznos od 128.600,04 KN (17.068,15 EUR[1] ) sa zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015.godine do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos iskazan u kunama (promjenjiv u eurima po propisanom tečaju: 7,53450) kako je to navedeno pod točkom III. izreke.

Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelji troškove parničnog postupka u iznosu od 22.364,00 kn (2.968,21 EUR) sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 27. rujna 2022. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova za sastav žalbe.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Predmet spora zahtjev je tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 1. i čl. 5. st. 2., čl. 6. st. 2. i čl. 7.2. Ugovora o kreditu [broj kredita] sklopljenog 12. lipnja 2006. u dijelu ugovorene promjenjive kamatne stope i valutne klauzule te isplate po osnovi ništetnih navedenih odredbi. Tužiteljica je postavila i eventualno kumulirani zahtjev radi utvrđenja ništetnosti odredbe čl. 4.1. i čl. 7.2. Ugovora o kreditu broj 9011525350 sklopljenog 12. lipnja 2006. koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te isplate po osnovi ništetnosti te odredbe.

5. Sud prvog stupnja je pobijanom presudom prihvatio glavni zahtjev tužiteljice utvrđujući da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu od 12. lipnja 2006. koji se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica za CHF i koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te je posljedično naložio tuženiku isplatu iznosa navedenih u točki III. izreke obzirom da tužiteljica tvrdi da joj tuženik navedeni iznos duguje s osnova razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta i povećanja glavnice, nastale upravo zbog povećanja redovne kamate i tečajne razlike zbog valutne klauzule u CHF u razdoblju otplate kredita, u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 4,70% po Ugovoru o kreditu od 12. lipnja 2006.

6. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica kao korisnik kredita sklopila s tuženikom Ugovor o kreditu dana 12. lipnja 2006. kojim se banka obvezala tužiteljici staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 55.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste važeće na dan korištenja kredita. Navedeni kredit je tužiteljici odobren za adaptaciju stambenog objekta, na razdoblje od 180 mjeseci s rokom dospijeća svakog posljednjeg kalendarskog dana u mjesecu uz kamatu od 4,70% godišnje, koja je promjenjiva sukladno odluci banke. Iz Ugovora o kreditu i pripadajućih isprava banke evidentno je kako mjesečni anuiteti koje je plaćala tužiteljica za tuženika nisu uvijek iznosili kako je ugovoreno i oni su bili povećani po ugovornim odredbama o jednostranoj promjeni kamatne stope od strane tuženika i primjenom valutne klauzule.

7. Odlučujući o osnovanosti deklaratornog tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, budući je banka postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja vodeći računa samo o svom interesu i ne uvažavajući interes potrošača, a kako se o predmetnim odredbama nije pregovaralo, da su nametnute ugovorne odredbe tužiteljicu stavile u neravnopravni položaj.

8. Tako je prvostupanjski sud na temelju, isprava priloženih u spisu i vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017 te primjenom odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (“Narodne novine” broj 41/14, dalje: ZZP-a/14), te čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22; dalje - ZOO) pravilno utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Zbog navedenog valjalo je žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki I. i II. izreke potvrditi.

9. Međutim, prema ocjeni ovog suda osnovano tuženik navodi u žalbi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 144/22, 155/23 dalje: ZPP) jer za svoju odluku nije dao jasne razloge, odnosno nije dao odgovor na sve prigovore koje je tuženik iznio u odgovoru na tužbu i tijekom postupka

10. Naime, između stranaka nije sporno da je tužiteljica 22. prosinca 2011. sklopila I. Dodatak Ugovoru o kreditu br. 9011525350 sa Sporazumom o zasnivanju založnog prava na nekretninama (dalje u tekstu - Dodatak Ugovoru o kreditu) kojim su ugovorne strane sporazumno ugovorile promjenu valute obveze otplate kredita (konverziju kredita) iz valutne klauzule CHF u kunskoj protuvrijednosti iz čl. 1. Dodatka Ugovoru o kreditu, u kredit u kunama.

11. Kako se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi uopćeno pozvao na dokaze koje je proveo zaključujući da je tužitelj dokazao osnovu i visinu svog potraživanja temeljeći svoju odluku na pravomoćnoj sudskoj odluci donesenoj u kolektivnom sporu, te bez analize činjeničnih navoda tužbe i odgovora na tužbu, a osobito pozivanja tuženika na zaključen Dodatak Ugovoru o kreditu od 22. prosinca 2011. (list 57 spisa) kojim je izvršena konverzija kredita iz valutne klauzule CHF u kunskoj protuvrijednosti u kredit u kunama i zbog čijeg postojanja tuženik smatra da tužiteljica nema pravo na isplatu te da je tužiteljici prihvaćanjem konverzije i sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu prestalo pravo potrošača zahtijevati bilo kakve isplate temeljem osnovnog Ugovora o kreditu, to u pobijanoj presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama zbog čega je nije moguće ispitati.

12. Nesporno je da su tužiteljica i tuženik 22. prosinca 2011. sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu kojim su suglasno ugovorili promjenu valute obveze otplate kredita iz valutne klauzule CHF u kunskoj protuvrijednosti u kojoj je odobren kredit [broj kredita] 13. lipnja 2006., te su čl. 3. st. 3. suglasno utvrdili da je nakon konverzije klauzule kredita iz CHF u kune, preostala glavnica kredita iznosi 249.347,70 kuna, a koji iznos predstavlja novu obvezu korisnika kredita prema banci.

13. Stoga a imajući u vidu sklopljeni Dodatak Ugovoru o kreditu to sud prvog stupnja nije mogao samo prihvatiti zahtjev tužiteljice bez utvrđenja odlučne činjenice da li isti ima značenje novog posla kojim su tužitelj i tuženik uredili svoj pravni odnos obzirom na sklopljeni Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog ugovora o kreditu od 12. lipnja 2006. u kune. Pri tom nepravilno sud prvog stupnja u pobijanoj presudi navodi da se u konkretnom slučaju ne primjenjuje odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16, dalje u tekstu: ZPP) s obzirom da iako je Zakon o izmjenama dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju stupio na snagu 13. rujna 2015. ("Narodne novine", broj102/15, dalje u tekstu: ZIDZPK/15) odredba čl. 19.k st. 1. ZID ZPK/15 primjenjuje se i na ugovore sklopljene prije stupanja na snagu ZID ZPK/15, a prema kojem je intencija zakonodavca bila rješavanje problema kredita vezanih uz CHF na kvalitetan i zakonit način, a da pri tome težina i teret svih nastalih obveza ne padne na potrošače, u odnosu na korisnike kredita. Sukladno članku 19.c stavak 1. ZID ZPK-a konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u euro, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom.

14. Naime, zaključenjem Dodatka ugovora o kreditu stranke su definirale sve bitne uvjete nastalog ugovora, pa tako pored načina izračuna konverzije kredita iz CHF u kredit u kune, čime je promijenjena valuta kredita, definirana je redovna kamata, otplatni plan, a što je najvažnije tužiteljica je na to dobrovoljno i samostalno pristala.

15. Valja reći da presuda ne sadrži razloge zbog čega sud prvog stupnja smatra da su iznosi koje je tužiteljica platila na temelju ništetne ugovorne odredbe a koji su iskorišteni u njezinom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog ugovora o kreditu, ostali u imovini tuženika.

16. Intervencijom zakonodavca i donošenjem ZID ZPK/15 retroaktivno je ispravljena nepoštenost odredaba ugovora o kreditu u CHF na temelju potrošačeva slobodnog i informiranog pristanka, čime je pravo na restituciju s naslova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF u pravilu konzumirano kroz odredbe konvertiranog ugovora o kreditu, na način da ako potrošač i nije ostvario faktično pravo na povrat, sva učinjena plaćanja s osnova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF korištena su isključivo u interesu potrošača i otplate njegova kredita u kune. To znači da pravila ZID ZPK u skladu s čl. 6. st. 1. Direktive 93/13 uspostavljaju ravnotežu u pravima i obvezama između ugovornih strana tako što izjednačavaju položaj korisnika kredita u CHF s položajem korisnika kredita u EUR, a Sud Europske unije u svim presudama koje se odnose na zaštitu potrošača naglašava da je cilj na kojem se temelji Direktiva 93/13 uspostaviti ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na način kao da nepoštenih odredaba nije bilo.

17. Kako sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog shvaćanja u pobijanoj presudi nije utvrdio je li konverzija izvršena pravilno sukladno odredbama ZID ZPK-a valjalo je temeljem odredbe čl. 370. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu pod točkom III. izreke i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sud na ponovno suđenje.

18. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari ukinuta je i odluka o naknadi troškova parničnog postupka, pod točkom IV. izreke.

19. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će imajući u vidu navedeno u ovom rješenju dati jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, vodeći računa o tvrdnjama tužitelja i prigovorima tuženika u odnosu na koje je potrebno iznijeti jasan i određen stav, pri čemu će posebno ocijeniti činjenicu da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu te od koje je važnosti isti u odnosu na zahtjev tužiteljice, te će radi nadopune činjeničnog stanja od vještaka zatražiti da se izjasni je li konverzija izvršena pravilno i matematički sukladno odredbama ZID ZPK/15.

20. O troškovima drugostupanjskog postupka odlučeno je primjenom čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža