Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2077/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnika građevinskog obrta ''K-Gradnja'' iz Katoličkog Selišta, Moslavačkih vinograda 65, kojeg zastupa odvjetnik Saša Bačić Odvjetnik u Kutini, protiv tuženog HRVATSKOG ZAVODA ZA ZAPOŠLJAVANJE, Područni ured Kutina, Crkvena 13, OIB: 91547293790, kojeg zastupa punomoćnik TJ, dipl. iur., radi poništenja zahtjeva za naplatu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-573/2019-16 od 25. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-573/2019-16 od 25. svibnja 2022. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom, suđeno je :
„I Ukida se Zahtjev za naplatu bjanko zadužnice broj: OV-1862/17 od 14. travnja 2017. od strane tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područni ured Kutina, Crkvena 13 spram tužitelja JJ, vlasnika građevinskog obrta ''K-Gradnja'' iz Katoličkog Selišta, Moslavačkih vinograda 65, kao pravno nedopustiv odnosno činjenično neosnovan.
II Odbacuje se tužbeni zahtjev koji glasi:
''Nalaže se tuženiku izvršiti povrat bespravne naplate zaprimljenih sredstava po bjanko zadužnici broj: OV-1862/17 od 14. travnja 2017. i to na iznos glavnice od 598,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 25.4.2017. do isplate i iznos glavnice od 11.970,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 14.11.2017. do isplate.''
III Svaka strana snosi svoj trošak postupka.“
2. Presudu pobija tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti zahtjev tužitelja.
3. Žalba je neosnovana.
4. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ukidanje Zahtjeva za izravnu naplatu po bjanko zadužnici poslovni broj OV-1862/17 izdanoj 14. srpnja 2017.
6. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: između stranaka sklopljen Ugovor o dodjeli državne potpore za sufinaciranje zapošljavanja osoba bez staža osiguranja (dalje: Ugovor); tuženik se je prema tom Ugovoru obvezao sufinancirati zapošljavanje BJ u razdoblju od 11. travnja 2017. do 10. travnja 2018.; na okolnost, je li tužitelj vršio sve uplate sukladno sklopljenom Ugovoru za period od mjeseca listopada 2017. pa nadalje, da li su isplate vršene u rokovima i da li je sve isplaćeno prema Ugovoru, provedeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje po vještaku Jasmini Fijačko: iz nalaza vještaka proizlazi da sve uplate nisu vršene sukladno ugovoru o dodjeli potpore za zapošljavanje osoba bez staža, no da se ne radi o značajnim odstupanjima jer poslodavac tijekom ugovornog odnosa nije smanjio broj zaposlenika, a odstupanja u odnosu na Ugovor su postojala i otežavala su praćenje provedbe ugovora, ponajviše zbog korekcija JOPPD obrasca; vještak je i nakon očitovanja na prigovore tuženika, u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja.
7. Temeljem tako, utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do određenih odstupanja i kašnjenja u plaćanju i u dostavi dokumentacije za sufinanciranu osobu, ali da se ovdje u odnosu na plaćanja radi o neznatnim odstupanjima pa je tako vidljivo odstupanje u plaćanju doprinosa tijekom 2 mjeseca i to: kašnjenje u plaćanju doprinosa za zapošljavanje u iznosu od 59,50 kn i kašnjenje u dijelu doprinosa za mirovinsko II stup za prosinac 2017. (manje uplaćeno 9,16 kn), a uplaćivanjem doprinosa koji nisu trebali biti uplaćivani za sufinanciranu osobu nije oštećen državni proračun nego sufinancirana osoba. Kako predmetni Ugovor nije raskinut zbog neispunjenja ugovornih obveza, jer se radi o neispunjenju neznatnog dijela Ugovora, prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako tuženik nema pravnu osnovu za aktiviranje instrumenta osiguranja naplate odnosno za naplatu bjanko zadužnice broj: OV-1862/2017 od 14.4.2017., pa temeljem navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud ukida Zahtjev za naplatu bjanko zadužnice.
8. Tuženik osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da Ugovor nije raskinut, no da je izvršen s takvim manama od strane tužitelja koje su zbog stečenih uvjeta iz čl. 8. st. 4. Ugovora, a vezano za čl. 8. st. 1. i 2. Ugovora i nedokazivanja ispunjanja uvjeta iz čl. 3. st. 1. toč. 3. i 4. Ugovora, sve do zadnjeg preknjižavanja 7. prosinca 2018., dovele do posljedice povrata dijela iznosa isplaćene potpore.
9. Pobijana odluka pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi su neosnovani.
10. Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenica i proveo detaljan dokazni postupka, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu čl. 8 ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
11.1. Vezano uz žalbeni navod tuženika, valja navesti da je čl. 3. stavak 1. točka 3. Ugovora, na koje odredbe se poziva žalitelja, propisano da se poslodavac obvezuje obračunavati i isplaćivati plaću sa svim propisanim davanjima do zadnjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec, a točkom 4. istog članka Ugovora je propisano da se poslodavca obvezuje obračunavati i isplaćivati plaću sa svim propisanim davanjima sukladno visini dodijeljene potpore iz članka 2. stavak 1. ovoga Ugovora.
Člankom 8. stavak 1. Ugovora je propisana dokumentacija koju se poslodavac obvezuje za vrijeme sufinanciranja protekom svakih 6 mjeseci, a najkasnije do zadnjeg dana mjeseca po isteku dokaznog razdoblja, dostavljati tuženiku za svaki mjesec rada od dana potpisivanja Ugovora o radu.
11.2. Imajući u vidu navedene odredbe, neosnovano navodi žalitelj kako je nepoštivanje gore navedenih odredaba od strane tužitelja, dovelo do ispunjena uvjeta iz čl. 8. st. 4. Ugovora za povrat isplaćenih sredstava, uvećanih za kamate. Naime, sud je u ovom predmetu proveo financijsko vještačenje na okolnost jesu li vršene isplate u rokovima, kako je ugovoreno i je li sve isplaćeno. Vještak je u svom mišljenju, kao i dopuni svoga nalaza jasno naveo kako je plaća za sufinanciranu osobu isplaćivana na način da su obračunavani i uplaćivani svi doprinosi na plaću, iako nije trebalo uplaćivati zdravstveno osiguranje, zaštitu na radu i doprinos za zapošljavanje, no na ovaj način nije oštećen Državni proračun, nego sufinancirana osoba. Nadalje, vještak navodi kako je došlo do odstupanja u plaćanju doprinosa tijekom dva mjeseca i to :kašnjenja u plaćanju doprinosa u iznosu od 59,50 kn, za plaću za listopada 2017., plaćeno 22. siječnja 2018. i kašnjenje dijela doprinosa za mirovinsko II. stup, za prosinca 2017., manje uplaćeno 9,16 kn, te je taj iznos uplaćen 6. veljače 2018. Nadalje, vještak je naveo kako se sufinancirana osoba ponekad nalazila na JOPPD obrascima sa ostalim zaposlenicima, te je bilo kašnjenja u dostavi tražene dokumentacije. Međutim, zaključak je vještaka, da se u vrijednosnom smislu ne radi o značajnijim odstupanjima, te da su ista naknadno korigirana.
11.3. Među strankama je nesporno kako nisu raskinule predmetni Ugovor, a pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da neznatni nedostaci ili manja odstupanja od ugovorenih uvjeta ne opravdavaju raskid ugovora. S tim u vezi, tuženik nema pravnu osnovu za aktiviranje bjanko zadužnice, a kako je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da je s danom 26. studenog 2019. u cijelosti naplatio potraživanje i to naplatom od jamca platca MJ, te da je došlo do preplate u iznosu od 945,44 kn, koju je tuženik vratio tužitelju dana 3. prosinca 2019., to tužitelj ima interes zaustaviti naplatu po zadužnici.
12. Kako žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, potvrditi presudu u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke.
U Zagrebu 29. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Andrina Raspor Flis
