Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1559/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Berislav Velčić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Srđan Simić, odvjetnik u Puli, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pn-159/2019-37 od 13. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pn-159/2019-37 od 13. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pn-159/2019-37 od 13. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod toč. I., II. i IV. izreke.

II. Odbacuje se kao nedopuštena žalba tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pn-159/2019-37 od 13. siječnja 2023., u dijelu pod toč. III. izreke.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku VČ, OIB [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju JČL, OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.165,35 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 13. veljače 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu za iznos od 870,27 eura zajedno sa zatraženim zateznim kamatama";

Rješenjem istog suda, u toč. I. izreke utvrđeno je da je tužba tužitelja povučena u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 598,70 eura[1] /4.510,89 kuna zajedno sa zatraženim zateznim kamatama.

Točkom II. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka isplatom iznosa od 1.509,07 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 13. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

Točkom III. izreke, odbijen je tužitelj sa preostalim zahtjevom za naknadu troškova ovog postupka, a toč. IV. izreke, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka.

2. Presudu u dijelu pod toč. I. izreke, i rješenje u toč. I., II., III. i IV. izreke pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, uk9nuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba protiv presude i rješenja u toč. I., II., i IV izreke se odbija, a žalba protiv rješenja u dijelu pod toč. III. izreke se odbacuje kao nedopuštena.

4. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio kako je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženi isplati svotu od 4.035,62 Eur/30.406,36 kn sa pripadajućim kamatama na taj iznos.

7. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: da su tuženik kao prodavatelj i tužitelj kao kupac dana 12. veljače 2013. sklopili Kupoprodajni ugovor kojim je tužitelj od tuženika kupio vozilo BMW X3 za cijenu od 99.000,00 kuna koju je u cijelosti isplatio tuženiku; da je tužitelj u srpnju 2015. putem odvjetnika kontaktirao tuženika nakon saznanja da predmetno vozilo nema prijeđenu kilometražu koju je prikazivao brojač; da je tužitelj protiv tuženika pokrenu kazneni postupak, te da je isti pravomoćno proglašen krivim i osuđen za kaznena djela prijevare i krivotvorenja isprave; da provedeno vještačenje, po prometnom vještaku Daliboru Gripariću, te je nakon dopunskog očitovanja, sud prihvatio njegov nalaz iz kojeg proizlazi da je tržišna vrijednost predmetnog vozila u veljači 2013. bila 75.150,70 kuna; da je tužitelj oštećen za iznos koji predstavlja razliku plaćene kupoprodajne cijene (99.000,00 kuna) i tržišne vrijednosti vozila bez nedostatka u trenutku sklapanja ugovora (75.150,70 kuna prema obračunu iz pisane dopune nalaza i mišljenje vještaka koju je sud prihvatio), koja iznosi 23.849,30 kuna; da je neosnovan i prigovor zastare koji je isticao tuženik tijekom cijelog postupka, jer da je tuženik zanemario institut prekida zastare iz čl. 231. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO) kojim je propisano da prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete, a da je odredbom čl. 20. st. 3. KZ/97 propisano da se zastara kaznenog progona prekida svakom postupovnom radnjom koja se poduzima radi kaznenog progona počinitelja zbog počinjenog kaznenog djela; da je do prekida zastare kaznenog progona došlo podizanjem optužnice protiv tuženika 26. rujna 2016., a sukladno odredbi čl. 231. st. 2. ZOO, došlo je i do prekida zastare za naknadu štete; da je prekid zastare trajao do pravomoćnosti odluke kojom je ovdje tuženik osuđen u kaznenom postupku i počeo je ponovno teći nakon pravomoćnosti te odluke odnosno 17. studenog 2016.

8. Temeljem tako utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje kako je neosnovan prigovor zastare te da u trenutku podnošenja tužbe (7. listopada 2019.) nije protekao rok zastare od tri godine (čl. 19. st. 1. KZ/97) niti apsolutni rok (čl. 20. st. 6. KZ/97).

9. Tuženik osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da odredba čl. 193. ZPP, ne spominje djelomično povlačenje tužbe, te je sud donoseći odluku u dijelu pod toč. I. izreke počinio bitnu povredu odredba ZPP; da se prvostupanjski sud pogrešno poziva na odredbe KZ/13, te da je apsolutna zastara kaznenog progona za kazneno djelo krivotvorenja isprave nastupila najkasnije 4. rujna 2016., a za kazneno djelo prijevare, dana 12. veljače 2019. Obzirom je tužitelj tužbu podnio dana 7. listopada 2019., to žalitelj smatra da je nastupila zastara za njegovo potraživanje.

10. Pobijana odluka pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi su neosnovani.

11. Parnični sud je vezan kaznenim presudama u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim (čl. 12. st. 3. ZPP-a). U ovoj pravnoj stvari tuženik je pravomoćno oglašen krivim za počinjenje dva kaznena djela i to jedno kazneno djelo protiv imovine- prijevarom iz čl. 224. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 110/97 – dalje KZ/97) i jedno kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenjem isprave iz čl. 311. st. 1. KZ/97.

12. Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenica i proveo detaljan dokazni postupka, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu čl. 8 ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

13.1. Vezano uz žalbeni navod tuženika, kako odredba čl. 193. ZPP, ne spominje djelomično povlačenje tužbe, valja navesti da u situaciji kad je tužitelj tužbom potraživao iznos od 34.917,25 kn, da bi potom podneskom od 18. svibnja 2022. (list 114-115 spisa) snizio tužbeni zahtjev, tako da potražuje iznos od 30.406, 36 kn, valja zaključiti da se radi o djelomičnom povlačenju tužbe. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz odredbe čl. 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika. Kako se tuženik nije protivio sniženju tužbenog zahtjeva, smatra se da je dao pristanak, te je pravilno, prvostupanjski sud odlučio kao u toč. I. izreke pobijanog rješenja.

13.2. Nadalje, pogrešno smatra žalitelj da je prvostupanjski sud pogrešno o prigovoru zastare odlučio primjenom odredaba KZ/13. Naime, sud prvog stupnja samo obrazlaže zašto smatra da bi u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbe Kaznenog zakona iz 2013., ali i po odredba KZ/97 i KZ/13 prigovor zastare je neosnovan.

13.3. Prvostupanjski sud je jasno naveo kako je zaključak o zastari kaznenog progona i prekidu zastare, donio uzimajući u obzir da je tuženik osuđen prema odredbama KZ/97, koji je predviđao institut prekida zastare kaznenog gonjenja.

13.4. Pravilno je prvostupanjski sud, odlučujući o prigovoru zastare, primijenio odredbu čl. 231. st. 2. ZOO, kojom je propisano da prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete, neovisno o tome je li u kaznenom postupku istaknut imovinsko pravni zahtjev (tako i VS RH Rev-195/2022-2 od 15. siječnja 2023. – revizija po dopuštenju), a zastarijevanje koje je bilo prekinuto pokretanjem i vođenjem kaznenog postupka počinje ponovno teći pravomoćnošću osuđujuće kaznene presude.

13.5. U konkretnom slučaju tuženik je u obvezi isplatiti tužitelju iznos od 3.165,35 Eur, za štetu uzrokovanu kaznenim djelom protiv imovine- prijevarom iz čl. 224. st. 1. KZ/97 i kaznenim djelom protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenjem isprave iz čl. 311. st. 1. KZ/97, za koja djela je tuženik proglašen krivim pravomoćnom kaznenom presudom

13.6. S obzirom na odredbu čl. 231. st. 2. ZOO, zastara zahtjeva za naknadu štete bila je prekinuta kaznenim progonom osiguranika tuženika te je ponovno počela teći pravomoćnošću osuđujuće presude donesene u kaznenom postupku, dakle 16. studenog 2016. Imajući u vidu da je za oba kaznena djela propisana kazna zatvora od tri godine, kazneni progon zastarijeva za tri godine od počinjenja kaznenog djela (čl. 19. st. 1. toč. 4. KZ/97), a zastara zahtjeva za naknadu štete koja je bila prekinuta ponovno je počela teći od 16. studenog 2016. Kako je tužba podnesena unutar trogodišnjeg zastarnog roka (7. listopada 2019.), ista je podnesena unutar zastarnog roka.

14. Imajući u vidu navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke, te temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u dijelu pod toč. I., izreke rješenja.

15. Odluka o trošku je pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 2. ZPP) tako i visini troškova koji su odmjereni (čl. 155. ZPP).

16. Kako je tužitelj, u toč. III. izreke rješenja odbijen sa dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka, to tuženik nema pravni interes za podnošenje žalbe u tom dijelu, pa je temeljem odredbe čl. 380. toč. 1. u tom dijelu valjalo dobaciti žalbu kao nedopuštenu.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis