Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-618/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BI pok. B, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Grgacu, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika TI pok. T, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Marijani Petrović, odvjetnici u Šibeniku, radi činidbe i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P- 1639/2020 od 7. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1639/2020 od 7. studenog 2022. i predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, time da će se nova glavna rasprava provesti pred drugim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „I. 1. Dužan je tuženik na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] ukloniti nasuto sitno kamenje ispod tužiteljeve masline sorte oblica u visini od oko 3,00 m ili će to tužitelj učiniti o trošku tuženika, te se nalaže tuženiku da ubuduće omogućiti tužitelju nesmetanu obradu te masline kao i tužiteljeve smokve na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], sve u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Dužan je tuženik na ime naknade štete isplatiti tužitelju ukupno 3.830,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od podnošenja ove tužbe do konačne isplate, sve u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju BI pok. B, OIB [osobni identifikacijski broj], platiti tuženiku TI pok. T, OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 5.825,00 kuna (pet tisuća osamsto dvadeset pet kuna) ili 773,11 eura (sedamsto sedamdeset tri eura i 11/100 euro centa), u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja upravljen prema tuženiku radi činjenja i naknade štete.

5. Prvostupanjski sud pobijanom presudom je odbio tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP s obrazloženjem da je provedenim geodetskim vještačenjem po vještaku Antoniu Reljanoviću utvrđeno da se stablo masline koje je tužitelj pokazao na očevidu ne nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], niti da se pokazani panj otpiljenog stabla smokve nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i da sudu nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi štetu koja je tužitelju nastala.

6. Tužitelj u žalbi ističe da svoje pravo vlasništva stabla masline i smokve temelji na pravnim pravilima Općeg građanskog zakona (dalje: OGZ), koja su se primjenjivala na temelju čl. 4. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91), te u današnjem pravnom zakonodavstvu Republike Hrvatske predstavljaju iznimku od pravila da je vlasnik zemljišta ujedno i vlasnik onoga što je na zemljištu. Navodi kako su razlozi pobijane presude nerazumljivi i proturječni stanju spisa i provedenim dokazima i da je nalaz i mišljenje vještaka geodeta neupotrebljiv, jer vještak nije identificirao nekretnine na kojima je tužitelj pokazao svoja stabla.

7. Osnovani su navodi žalbe da je donošenjem pobijane presude ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer je presuda temeljena na nalazu i mišljenju vještaka geodeta HI čiju pravilnost nije moguće ispitati, jer nije jasno na temelju kojih činjenica je vještak iznio svoja utvrđenja, obzirom da uz nalaz nije priložena nikakva kopija katastarskog plana, niti bilo kakva druga relevantna dokumentacija, već nalaz čini samo konstatacija vještaka da nekretnine pokazane od strane tužitelja na očevidu 4.10.2021. ne odgovaraju čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Isto tako, nejasno je na kojim se onda česticama nalaze sporno stablo masline i panj otpiljenog stabla smokve obzirom da identifikacija nekretnina koju inače provodi vještak geodetske struke, u konkretnom slučaju nije provedena, jer ju je prvostupanjski sud smatrao nepotrebnom. Pritom je očito da lokacija, odnosno mjesto gdje se sporna stabla masline i prepiljenog stabla smokve nalaze između stranka nije sporna, jer su obje stranke pristupile na očevid na iste nekretnine za koje tuženik tvrdi da su njegovo vlasništvo.

8. Nadalje prvostupanjski sud u razlozima presude navodi da tužitelj nije dokazao relevantne činjenice „za okrjepu tužbenog zahtjeva“ i da nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi kolika je šteta tužitelju nastala. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj na te okolnosti već u tužbi predložio provođenje vještačenja po vještaku poljoprivredne struke i saslušanje svjedoka, koje dokazne prijedloge je prvostupanjski sud na pripremnom ročištu na kojemu je zaključen prethodni postupak prihvatio, no nakon provedenog geodetskog vještačenja sve je daljnje dokazne prijedloge odbio.

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da on svoje pravo vlasništva na stablu masline i stablu smokve koja se nalaze na nekretninama tuženika temelji na činjenici da je njegov šukundjed s prednicima tuženika prije više od 100 godina izvršio podjelu prema kojoj su tužiteljevi prednici stekli vlasništvo na spornom stablu smokve, koje nosi svoje narodno ime „Kotarina“, i za koje pravo tvrdi da ga putem svojih prednika ima do danas, jer da običaj postojanja vlasništva na stablu koje raste na tuđoj nekretnini postoji do danas na području katastarskih općina [katastarska općina], Račvice i Sevid. Tuženik pak navodi da je prepilio sporno stablo smokve na svojoj nekretnini koje se osušilo i da je tužitelju nudio zamjenska stabla.

10. Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV), tj. do 1. siječnja 1997. godine prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (čl. 388. st. 2. ZV).

11. Prema paragrafu 295. bivšeg OGZ trava, stabla, plodovi i sve stvari porabene, koje zemlja rađa na svom površju ostaju dotle nepokretna imovina dok nisu rastavljene od zemljišta i poda.

12. Paragraf 75. Zakona o unutrašnjem uređenju, osnivanju i ispravljanju zemljišnih knjiga donesenog 1930. u Kraljevini Jugoslaviji određuje drvo kao samostalni imovinski objekt, na način da propisuje u st. 1. da pravni odnošaji, koji su prije stupanja na snagu ovoga zakona ustanovljeni u pogledu drveta na takav način, da se ova imaju smatrati kao samostalni imovinski objekti, odvojeni od zemlje, vidljivim će se učiniti na popisnom listu onoga zemljišta, na kojem se drveta nalaze. Vlasnici takvih drveta mogu i u buduće slobodno s njima raspolagati, a u slučaju, ako pravni odnosi u pogledu njih obuhvata i pravo umjesto uginulih ili uklonjenih saditi nova drveta, mogu oni i ovo pravo slobodno vršiti. Stavkom 2. istog paragrafa propisano je da poslije stupanja na snagu toga zakona odnosi spomenuti u stavu 1, ne mogu se više ustanoviti (Zakon je stupio na nagu 18. ožujka 1930., a prestao je važiti 2. 6.1946.).

13. Paragraf 76. istog Zakona propisuje u st. 1. da ako je u zemljišnoj knjizi pri kojem zemljištu vidljivim učinjeno, da se na njemu nalaze drveća, koja sačinjavaju samostalne imovinske objekte, onda zemljišnoknjižni upisi, koji se odnose na takvo zemljište, nemaju pravnog učinka u pogledu onih drveta, za koja se može dokazati, da se s njima prije osnivanja zemljišne knjige pravno nije postupalo kao sa pripatkom zemljišta, a isto tako nemaju pravnog učinka u pogledu onih drveta, koja su u smislu § 75 stav 1. bila nanovo posađena (st. 1.).Takva drveća smatrat će se kao nepokretne stvari; način stjecanja vlasništva na njima je predaja, a način stjecanja založnog prava založni popis (st. 2). Obaveza vlasnika zemljišta, prema kojoj mora dopuštati upotrebljavanje zemljišta unaokolo takvog drveća u svrhu njegovanja i uživanja, nije predmetom upisivanja u zemljišnu knjigu (st. 3.).

14. Pravni dualitet zemljišta i stabla koji je kroz običajno pravo postojalo temeljem paragrafa 75. i 76. prednje navedenog Zakona o unutrašnjem uređenju, osnivanju i ispravljanju zemljišnih knjiga donesenog 1930. u Kraljevini Jugoslaviji napušten je donošenjem ZV i uvođenjem u pravni sustav Republike Hrvatske načela jedinstva nekretnine. Prema čl. 2. st. 3. ZV nekretnine su čestice zemljine površine, zajedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drukčije određeno. Isto tako prema čl. 9. st. 1. ZV pojedinačnu nekretninu čini zemljišta čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje; ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina. Prema st. 2. istog članka trava, drveće, plodovi i sve uporabljive stvari koje zemlja rađa na svojoj površini dijelovi su te nekretnine, sve dok se od zemlje ne odvoje i predstavljaju jednu nekretninu za koju vrijedi načelo jedinstva nekretnine (superficies solo cedit).

15. Konačno, odredba čl. 389. st. 1. ZV koja je odnosi na stečena prava, propisuje da se stupanjem na snagu toga Zakona ne dira u postojeće odnose vlasnika, odnosno suvlasnika stvari, s jedne strane, te osoba koje su na valjanom pravnom temelju i na valjani način stekle prava glede tih stvari, s druge strane.

16. Kako su u pobijanoj presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama vezanim za osnovu tužbenog zahtjeva, te je presuda temeljena na nalazu i mišljenju koji je izrađen protivno pravilima geodetske struke, a i činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava je ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, valjalo je temeljem odredbi čl. 369. st. 1. i 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak, time da će se u smislu odredbe čl. 371. ZPP postupak provesti pred drugim sucem pojedincem.

17. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem, te će nakon što upotpuni činjenično stanje i identificira čestice na kojima se nalazi sporno stablo masline i prepiljeni panj stabla smokve u skladu s dokaznim prijedlozima stranka utvrditi sve relevantne činjenice o kojima zavisi odluka o tužbenom zahtjevu, te će, ovisno o rezultatima do kojih dođe pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, dajući za svoja utvrđenja jasne, potpune i neproturječne razloge.

19. Novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud će odlučiti i o troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš