Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1040/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i suca izvjestitelja, i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davoru Pušiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Dumenčiću, odvjetniku u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1360/2019-34 od 15. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1360/2019-34 od 15. prosinca 2022. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti iznos 12.486,00 kn / 1.657,18 EUR[1] , sa zateznom kamatom koje teče na iznos od 11.500,00 kn / 1.526,31 EUR od 19. ožujka 2019. pa do isplate, a na iznos od 986,00 kn / 130,86 EUR od 15. prosinca 2022. pa do isplate, i pod točkom II. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1360/2019-34 od 15. prosinca 2022. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zateznu kamatu na iznos od 986,00 kn / 130,86 EUR koja teče od 19. ožujka 2019. do 14. prosinca 2022. i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 986.00 kn / 130,86 EUR koja teče od 19. ožujka 2019. do 14. prosinca 2022.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 364,16 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 da isplati tužiteljici AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova naknade štete iznos od 12.486,00 kn/1.657,18 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. ožujka 2019. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 15.912,86 kn/2.112,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. prosinca 2022. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana."

2. Protiv točke I. i točke II. prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Posebno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku i na to da prvostupanjski sud nije savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno. Ističe prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije. Navodi da je tuženik osnovao društvo Zagrebački holding d.o.o. te da je na njega delegirao dio svojih javnopravnih ovlaštenja koja se odnose na obavljanje komunalnih djelatnosti, između ostalog, na društvo je delegirana i komunalna djelatnost održavanja javnih površina. Navodi da on (tuženik) ne odgovara za obveze tog društva, već je za sve obveze prema vjerovnicima odgovorno samo društvo Zagrebački holding d.o.o. Navodi da tužiteljica nije dokazala da se štetni događaj dogodio na lokaciji koja predstavlja javnu površinu za čije održavanje je odgovoran tuženik, odnosno trgovačko društvo koje je tuženik osnovao. Ističe da je tužitelj preinačio tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka, a čemu se on usprotivio. Navodi da je takva preinaka nedopuštena jer se ne odnosi na iznimku kada tužitelj može preinačiti tužbu ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Osporava dosuđeni tijek zatezne kamate, ističući da se zatezne kamate mogu tražiti od dana kada je preinačena tužba. Ističe da niti jedan svjedok nije bio predložen na okolnost nastanka štetnog događaja te tuđe pomoći i njege. Ističe da prvostupanjski nije cijenio činjenicu da je tužiteljica imala problema sa vratnom kralježnicom i prije nastanka štetnog događaja. Predlaže preinačiti presudu na način da se odbije tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 364,16 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.657,18 EUR / 12.486,00 kn na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 1.526,31 EUR / 11.500,00 kn (pretrpljene fizičke boli i pretrpljeni strah) i imovinske štete u iznosu od 130,86 EUR / 986,00 kn (tuđa pomoć i njega), sa pripadajućom zateznom kamatom, a koja šteta je nastala padom tužiteljice na oštećenom pločniku na južnoj strani tramvajske stanice kod Glavnog kolodvora u Zagrebu.

6. U predmetnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je tužiteljica, dana 24. listopada 2018. u Zagrebu na Glavnom kolodvoru pala na oštećenom pločniku na južnoj strani tramvajske stanice, te se ozlijedila

- da je pločnik, kojim se kretala tužiteljica, bio oštećen

- da je tuženik nadležan održavati površinu, tj. mjesto nastanka štetnog događaja - pločnik na Glavnom kolodvoru u Zagrebu

- da se tužiteljica, uoči nastanka štetnog događaja, kretala normalnim korakom, s dužnom pažnjom, nije se žurila, niti trčala, niti je u rukama nešto nosila

- da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljedu natučenja leđa i natučenja desnog ramena

- da je tužiteljica trpjela fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od dva dana, srednjeg intenziteta u trajanju od šest dana i manjeg intenziteta u trajanju od šest tjedana (42 dana)

- da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od dva dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od tri dana, sekundarni strah manjeg intenziteta u trajanju od četiri dana i kasni strah u trajanju od trideset dana u vidu brige za stanje zdravlja i ishod liječenja

- da je tužiteljici bila potrebna njega i pomoć druge osobe od ukupno 58 sati, tj. 3 sata dnevno kroz 10 dana, a potom 2 sata dnevno kroz 14 dana

7. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio u pobijanom dijelu nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14

- dalje: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

9. Tuženik ističe prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije, ističući da je, osnivanjem društva Zagrebački holding d.o.o. i prenošenjem poslova održavanja javnih površina na tu pravnu osobu, oslobođen bilo kakvih obveza koje nastanu uslijed nekvalitetnog održavanja javnih površina.

10. Sukladno čl. 22. st. 1. toč 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj: 68/18 - dalje u tekstu: ZKG) kao komunalna djelatnost kojom se osigurava održavanje komunalne infrastrukture je navedena djelatnost održavanja javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima, a koja djelatnost je, prema čl. 23. st. 2. ZKG-a, definirana kao djelatnost održavanja i popravaka kojima se osigurava funkcionalna ispravnost tih površina.

11. Sukladno čl. 33. st. 1. toč 1. ZKG-a propisano je da komunalne djelatnosti može obavljati trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave ili više jedinica lokalne samouprave zajedno.

12. Dakle, Grad Zagreb je postupio sukladno zakonskom ovlaštenju iz čl. 33. st. 1. toč. 1. ZKG-a kada je osnovao društvo Zagrebački holding d.o.o. kao trgovačko društvo koje obavlja komunalne djelatnosti. Međutim, Grad Zagreb, kao jedinica lokalne samouprave, time nije oslobođen svoje obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguranja pravilnog djelovanja te pravne osobe, niti se oslobađa odgovornosti za štetu koja nastane zbog propusta u njihovom radu (isto tako je navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. siječnja 2023., poslovni broj: Rev-944/2022-2). Naime, osnivanjem društva Zagrebački holding d.o.o., Grad Zagreb nije oslobođen svoje obveze da se komunalne djelatnosti obavljaju kontinuirano i da je komunalna infrastruktura u stanju funkcionalne sposobnosti.

13. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, a sukladno odredbama čl. 22. st. 1. toč. 2. i čl. 23. st. 2. ZKG-a, javne površine kojima nije dopušten promet motornim vozilima i koje su namijenjene slobodnom kretanju pješaka moraju se održavati u takvom stanju da se građani mogu njima slobodno kretati, pritom ne očekujući da se na javnoj površini nalaze oštećenja koja ograničavaju sigurnost kretanja pješaka. Tuženikova je dužnost da kontinuirano održava javne površine namijenjene kretanju pješaka u takvom funkcionalnom stanju da se po njima može nesmetano i sigurno prolaziti.

14. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) propisano je da je tko drugom prouzroči štetu, istu dužan naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odredbom čl. 1084. ZOO-a propisano je da osobe koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju tu djelatnost.

15. S obzirom na sve navedeno, tuženikov prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije nije osnovan te je tuženik odgovoran za predmetni štetni događaj jer nije osigurao kvalitetno i kontinuirano održavanje javne površine namijenjene kretanju pješaka u takvom funkcionalnom stanju da se po njoj može nesmetano i sigurno prolaziti, a radi povrede njegove dužnosti je došlo do pada i ozljeđivanja tužiteljice.

16. Tuženik ističe kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nije utvrđeno da lokacija štetnog događaja predstavlja javnu površinu za čije održavanje odgovara tuženik, odnosno Zagrebački holding d.o.o.

16.1. Prvostupanjski sud je utvrdio da se štetni događaj u Zagrebu na Glavnom kolodvoru, i to na pločniku na južnoj strani tramvajske stanice.

16.2. Odredbom čl. 60. st. 2. ZKG-a definirane su javne prometne površine kojima nije dopušten promet vozilima, i to trgovi, pločnici, javni prolazi, javne stube, prečaci, šetališta, uređene plaže, biciklističke i pješačke staze, pothodnici, podvožnjaci, nadvožnjaci, mostovi i tuneli, ako nisu sastavni dio nerazvrstane ili druge ceste.

16.3. S obzirom na to da je lokacija štetnog događaja pločnik kod Glavnog kolodvora u Gradu Zagrebu, a uzevši u obzir zakonsku definiciju, nije osnovan žalbeni navod tuženika da lokacija ne predstavlja javnu površinu za čije održavanje odgovara tuženik.

17. Nakon što je stalni sudski vještak dr. Joško Filipušić izradio pisani nalaz i mišljenje, tužiteljica je, dana 27. listopada 2020. godine, podneskom uredila tužbeni zahtjev na način da je povisila utuženi iznos s 11.000,00 kuna na 12.486,00 kuna (list 72-74 spisa). Nadalje, tužiteljica je povećanje tužbenog zahtjeva opravdala i činjenicom izmjene Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. Tuženik se, podneskom od 15. prosinca 2020. godine, protivio povećanju tužbenog zahtjeva, tj. preinaci tužbe, navodeći da je preinaka napravljena nakon zaključenja prethodnog postupka te da ista nije svrsishodna (list 77-79 spisa). Prvostupanjski sud je, raspravnim rješenjem od 23. studenog 2022., dopustio preinaku tužbe (list 103 spisa).

18. Tuženik se u žalbi i dalje protivi preinaci tužbe, navodeći da ista nije dopuštena, budući da je tužba preinačena nakon zaključenja prethodnog postupka.

19. Odredbom čl. 190 st. 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je odredbom čl. 191. st. 1. ZPP-a propisano da preinaka tužbe jest i povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva. Međutim, specifičnost je postupaka za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti to što, u trenutku zaključenja prethodnog postupka, tužitelj ne može istaknuti potpuno određen tužbeni zahtjev u pogledu visine štete, već je moguće to učiniti tijekom postupka i to u pravilu nakon provedenog medicinskog vještačenja.

20. Naime, tužiteljica (niti njezin punomoćnik) ne posjeduje stručna znanja da procijeni narav i težinu povrede prava osobnosti, već je za to potrebno stručno znanje vještaka medicinske struke, a radi čega je tužiteljica i predložila dokaz provođenja medicinskog vještačenja. U protivnom, provedeno vještačenje ne bi imalo smisao, jer ako je sudu potrebno stručno znanje medicinskog vještaka kako bi mogao utvrditi opseg i visinu štete, to znanje je potrebno i tužitelju kako bi mogao postaviti precizan tužbeni zahtjev.

21. Nadalje, osim što je provedeno medicinsko vještačenje, a temeljem kojeg je tužiteljica saznala realnu štetu koju je pretrpjela u predmetnom štetnom događaju, u tijeku postupka je došlo i do izmjene Orijentacijskih kriterija, uz pomoć kojih sudovi određuju visinu pravične novčane naknade neimovinske štete. Izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (15. lipnja 2020.). Odluka o promjeni Orijentacijskih kriterija je donesena na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) po svim osnovama podignu u odnosu na 2002. godinu za 50%. Izmjena Orijentacijskih kriterija koja je bila znatna (povišena je naknada prema svim kriterijima za 50%), utječe i na visinu neimovinske štete koju je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju, a tu okolnost (izmjenu Orijentacijskih kriterija) tužitelj nije mogao predvidjeti.

22. Prema ocjeni ovog suda, nalaz vještaka koji se temelji na istim činjeničnim okolnostima na kojima se temelji tužba predstavlja opravdan razlog za preinaku tužbe ukoliko se preinačenim zahtjevom ostvaruje pravo tužitelja na pristup sudu u smislu ostvarivanja legitimnih očekivanja prava na potpuno obeštećenje. (isto tako je navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 12. lipnja 2024., broj Rev- 555/2024-2).

23. Nadalje, prema ocjeni ovog suda, dopuštena je preinaka tužbe, u smislu čl. 190. i 191. ZPP-a, povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka iz razloga izmjene Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda RH od 05.03.2020. i 15.06.2020. (isto tako je navedeno u odluci Vrhovnog suda RH od 28. kolovoza 2024., broj Revd-2208/2024- 2).

24. Uzevši u obzir sve navedeno, prvostupanjski sud je pravilno odlučio kada je dopustio preinaku tužbe u predmetnom postupku, budući da je ista preinačena nakon provedenog medicinskog vještačenja i nakon izmjena Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda RH od 05.03.2020. i 15.06.2020.

25. Tuženik prigovara da niti jedan svjedok nije saslušan na okolnost nastanka štetnog događaja te tuđe pomoći i njege. Prema ocjeni ovog suda, iz drugih izvedenih dokaza pravilno je i u potpunosti utvrđen nastanak štetnog događaja i potreba tužiteljice za tuđom pomoći i njegom.

26. Tuženik navodi da iz zdravstvenog stanja tužiteljice prije nastanka štetnog događaja proizlazi da je ozljedi natučenih leđa doprinijela ranija ozljeda vratne kralješnice. Međutim, tuženik ovu činjenicu prvi puta ističe u žalbi, a iznošenje novih činjenica u žalbi nije dopušteno, sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a.

27. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Joška Filipušića od 12. listopada 2020. godine (list 64-65 spisa) proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljede natučenja leđa i natučenja desnog ramena. Imobilizaciju za rame je nosila deset dana. Riječ je o lakim tjelesnim ozljedama nakon kojih nisu nastale trajne štetne posljedice. Tužiteljica je trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 6 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 6 tjedana. Tužiteljica je trpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od dva dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od tri dana i sekundarni strah slabog intenziteta u trajanju od 4 dana. Kasni strah je bio prisutan još 30 dana radi brige za stanje zdravlja i ishod liječenja kao i strah od doživljenog neugodnog iskustva. Dok se nalazila na strogom mirovanju i kućnom liječenju, tužiteljici bila potrebna njega i pomoć druge osobe od ukupno 58 sati, tj. 3 sata dnevno kroz 10 dana, a potom 2 sata dnevno kroz 14 dana. Nije bilo naruženja kao posljedice predmetnog štetnog događaja.

27.1. Tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju pravo osobnosti fizičke osobe, sukladno čl. 19. st. 2. ZOO.

27.2. Sukladno čl. 1100. st. 1. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

27.3. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, uzimajući u obzir sve okolnosti (fizičke bolove, pretrpljeni strah, dob tužiteljice), prvostupanjski sud je dosudio novčanu naknadu u pravičnom iznosu od 11.500,00 kn / 1.526,31 EUR. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno dosudio imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega). S obzirom na to da je u postupku utvrđeno da je tužiteljici bila potrebna njega i pomoć druge osobe u trajanju od ukupno 58 sati, pravilno je prvostupanjski sud dosudio iznos od 986.00 kn / 130,86 EUR.

28. Međutim, djelomično je osnovana žalba tuženika u pogledu tijeka dosuđene zakonske zatezne kamate.

28.1. Tužitelju je dosuđen iznos od 11.500,00 kn / 1.526,31 EUR na ime neimovinske štete, sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (19. ožujka 2019.) do isplate. Valja istaknuti da je tužitelj prvotno potraživao iznos od 10.000,00 kn / 1.327,23 EUR na ime neimovinske štete, ali je kasnije povisio tužbeni zahtjev, u odnosu na neimovinsku štetu, na iznos od 11.500,00 kn / 1.526,31 EUR, i to podneskom od 27. listopada 2020. Dakle, tužitelj je, dana 27. listopada 2020., povisio tužbeni zahtjev na ime neimovinske štete za iznos od 1.500,00 kn / 199,08 EUR.

28.2. Sukladno čl. 1103. ZOO, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Dakle, zatezna kamata na neimovinsku štetu u smislu navedene odredbe teče od podnošenja zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala kasnije.

28.3. Tuženik ističe da obveza plaćanja zateznih kamata na preinačeni, tj. povišeni dio tužbenog zahtjeva teče od trenutka kada je isti postavljen u postupku, tj. kamata na povišeni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.500,00 kn / 199,08 EUR teče od dana kada je tužbeni zahtjev povišen, i to od 27. listopada 2020.

28.4. Prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 1103. ZOO-a kada je odredio tijek zatezne kamate na cjelokupni iznos neimovinske štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (19. ožujka 2019.). Povišenje tužbenog zahtjeva u parničnom postupku ne utječe na pravo oštećene osobe da zahtijeva zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku, sve sukladno čl. 1103. ZOO kojim je propisano da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa se tuženik koji nije tada isplatio naknadu neimovinske štete (u iznosima koji su oštećeniku pripadali prema tadašnjim Orijentacijskim kriterijima) ne može osloboditi plaćanja neimovinske štete prema sadašnjim Orijentacijskim kriterijima, niti se može osloboditi plaćanja zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Prema tome, u konkretnom slučaju tužitelju je i na povišeni iznos naknade štete valjalo dosuditi pripadajuću zateznu kamatu za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

28.5. Tužitelju je dosuđena i imovinska šteta u iznosu od 986,00 kn / 130,86 EUR (tuđa pomoć i njega), sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (19. ožujka 2019.) do isplate.

28.6. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom određivanja tijeka zatezne kamate na iznos naknade za tuđu pomoć i njegu i to odredbu čl. 1086. ZOO, budući da je riječ o imovinskoj šteti čija je visina određena prema cijenama na dan presuđenja, tako da zatezna kamata teče od dana donošenja presude suda prvog stupnja, a ne od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. U konkretnom predmetu, prvostupanjska presuda je donesena dana 15. prosinca 2022.

28.7. S obzirom na navedeno, valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zateznu kamatu na iznos od 986,00 kn/130,86 EUR koja teče od 19. ožujka 2019. do 14. prosinca 2022.

29. S obzirom da je tuženik u pogledu glavnog potraživanja u cijelosti izgubio spor, odluka o trošku, sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st.1. ZPP.

30. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke drugostupanjske odluke, a primjenom odredbe čl. 373. st. 3. ZPP odlučeno je kao u točki II. izreke drugostupanjske odluke.

31. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška za sastav žalbe, budući da je sa žalbom uspio samo djelomično, i to u pogledu zatezne kamate kao sporednog potraživanja (točka III. izreke drugostupanjske odluke).

U Zagrebu, 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić