Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1749/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice MC ranije M iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marin Buvinić, odvjetnik u Umagu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P-2062/2019- 48 od 30. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P-2062/2019- 48 od 30. prosinca 2024. u dijelu pod točkom I., II. i III. izreke tu u dijelu pod točkom IV. izreke u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak postupka u iznosu od 2.417,62 eura s pripadajućim zateznim kamatama.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Točkom I. izreke presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P-2062/2019-48 od 30. prosinca 2024. naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 601,96 eura/4.535,43 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
53,50 kuna / 7,10 eura od 10.04.2008. do isplate,
53,05 kuna / 7,04 eura od 30.04.2008. do isplate,
52,56 kuna / 6,98 eura od 31.05.2008. do isplate,
52,07 kuna / 6,91 eura od 30.06.2008. do isplate,
51,59 kuna / 6,85 eura od 06.08.2008. do isplate,
51,14 kuna / 6,79 eura od 10.10.2008. do isplate,
50,65 kuna / 6,72 eura od 10.10.2008. do isplate,
50,16 kuna / 6,66 eura od 12.11.2008. do isplate,
49,63 kuna / 6,59 eura od 12.12.2008. do isplate,
73,20 kuna / 9,72 eura od 14.01.2009. do isplate,
72,44 kuna / 9,61 eura od 12.02.2009. do isplate,
71,64 kuna / 9,51 eura od 20.03.2009. do isplate,
70,84 kuna / 9,40 eura od 17.04.2009. do isplate,
108,20 kuna / 14,36 eura od 20.05.2009. do isplate,
106,95 kuna / 14,19 eura od 17.06.2009.do isplate,
105,75 kuna / 14,04 eura od 14.07.2009. do isplate,
104,50 kuna / 13,87 eura od 11.08.2009. do isplate,
103,26 kuna / 13,70 eura od 17.09.2009. do isplate,
101,97 kuna / 13,53 eura od 13.10.2009. do isplate,
100,68 kuna / 13,36 eura od 17.11.2009. do isplate,
99,39 kuna / 13,19 eura od 15.12.2009. do isplate,
98,06 kuna / 13,01 eura od 15.01.2010. do isplate,
96,72 kuna / 12,84 eura od 12.02.2010. do isplate,
95,39 kuna / 12,66 eura od 16.03.2010. do isplate,
94,01 kuna / 12,48 eura od 20.04.2010. do isplate,
92,63 kuna / 12,29 eura od 11.05.2010. do isplate,
91,21 kuna / 12,11 eura od 16.06.2010. do isplate,
89,83 kuna / 11,92 eura od 16.07.2010. do isplate,
88,36 kuna / 11,73 eura od 11.08.2010. do isplate,
86,94 kuna / 11,54 eura od 21.09.2010. do isplate,
85,47 kuna / 11,34 eura od 19.10.2010. do isplate,
84,00 kuna / 11,15 eura od 16.11.2010. do isplate,
82,49 kuna / 10,95 eura od 17.01.2011. do isplate,
80,98 kuna / 10,75 eura od 17.01.2011. do isplate,
79,47 kuna / 10,55 eura od 23.02.2011. do isplate,
77,87 kuna / 10,34 eura od 22.03.2011. do isplate,
76,35 kuna / 10,13 eura od 19.04.2011. do isplate,
74,75 kuna / 9,92 eura od 17.05.2011. do isplate,
73,15 kuna / 9,71 eura od 20.06.2011. do isplate,
71,51 kuna / 9,49 eura od 15.07.2011. do isplate,
69,91 kuna / 9,28 eura od 17.08.2011. do isplate,
68,26 kuna / 9,06 eura od 15.09.2011. do isplate,
66,57 kuna / 8,84 eura od 17.10.2011. do isplate,
64,88 kuna / 8,61 eura od 25.11.2011. do isplate,
63,15 kuna / 8,38 eura od 20.01.2012. do isplate,
61,46 kuna / 8,16 eura od 20.01.2012. do isplate,
59,68 kuna / 7,92 eura od 23.03.2012. do isplate,
57,94 kuna / 7,69 eura od 23.03.2012. do isplate,
56,12 kuna / 7,45 eura od 24.04.2012. do isplate,
54,34 kuna / 7,21 eura od 20.05.2012. do isplate,
52,47 kuna / 6,96 eura od 26.07.2012. do isplate,
50,65 kuna / 6,72 eura od 20.08.2012. do isplate,
48,83 kuna / 6,48 eura od 20.08.2012. do isplate,
46,87 kuna / 6,22 eura od 17.09.2012. do isplate,
45,00 kuna / 5,97 eura od 21.10.2012. do isplate,
43,09 kuna / 5,72 eura od 15.11.2012. do isplate,
41,13 kuna / 5,46 eura od 22.01.2013. do isplate,
39,13 kuna / 5,19 eura od 22.01.2013. do isplate,
37,18 kuna / 4,93 eura od 07.02.2013. do isplate,
35,18 kuna / 4,67 eura od 11.03.2013. do isplate,
33,13 kuna / 4,40 eura od 22.04.2013. do isplate,
31,04 kuna / 4,12 eura od 17.05.2013. do isplate,
28,99 kuna / 3,85 eura od 12.06.2013. do isplate,
26,90 kuna / 3,57 eura od 24.07.2013. do isplate,
24,77 kuna / 3,29 eura od 21.08.2013. do isplate,
22,64 kuna / 3,00 eura od 09.09.2013. do isplate,
20,46 kuna / 2,72 eura od 25.10.2013. do isplate,
18,28 kuna / 2,43 eura od 28.11.2013. do isplate,
16,10 kuna / 2,14 eura od 07.01.2014. do isplate,
13,87 kuna / 1,84 eura od 07.01.2014. do isplate,
11,61 kuna / 1,54 eura od 27.02.2014. do isplate,
9,34 kuna / 1,24 eura od 17.03.2014. do isplate,
7,03 kuna / 0,93 eura od 28.04.2013. do isplate,
4,71 kuna / 0,63 eura od 02.05.2014. do isplate,
2,36 kuna / 0,31 eura od 06.06.2014. do isplate, u roku od 15 dana.
Točkom II. izreke navedene presude naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 4.643,01 eura/34.982,36 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
2,69 kuna / 0,36 eura od 02.08.2007. do isplate,
20,49 kuna / 2,72 eura od 31.01.2008. do isplate,
37,52 kuna / 4,98 eura od 29.02.2008. do isplate,
42,66 kuna / 5,66 eura od 10.04.2008. do isplate,
23,27 kuna / 3,09 eura od 30.04.2008. do isplate,
5,68 kuna / 0,75 eura od 31.05.2008. do isplate,
27,36 kuna / 3,63 eura od 30.06.2008. do isplate,
58,70 kuna / 7,79 eura od 10.10.2008. do isplate,
58,70 kuna / 7,79 eura od 10.10.2008. do isplate,
130,69 kuna / 17,35 eura od 12.11.2008. do isplate,
50,09 kuna / 6,65 eura od 12.12.2008. do isplate,
193,24 kuna / 25,65 eura od 14.01.2009. do isplate,
205,97 kuna / 27,34 eura od 12.02.2009. do isplate,
159,52 kuna / 21,17 eura od 20.03.2009. do isplate,
171,15 kuna / 22,72 eura od 17.04.2009. do isplate,
169,27 kuna / 22,47 eura od 20.05.2009. do isplate,
142,07 kuna / 18,86 eura od 17.06.2009. do isplate,
164,88 kuna / 21,88 eura od 14.07.2009. do isplate,
129,35 kuna / 17,17 eura od 11.08.2009. do isplate,
150,91 kuna / 20,03 eura od 17.09.2009. do isplate,
132,94 kuna / 17,64 eura od 13.10.2009. do isplate,
157,69 kuna / 20,93 eura od 17.11.2009. do isplate,
148,11 kuna / 19,66 eura od 15.12.2009. do isplate,
191,63 kuna / 25,43 eura od 15.01.2010. do isplate,
217,18 kuna / 28,82 eura od 12.02.2010. do isplate,
219,97 kuna / 29,20 eura od 16.03.2010. do isplate,
244,72 kuna / 32,48 eura od 20.04.2010. do isplate,
259,10 kuna / 34,39 eura od 11.05.2010. do isplate,
288,64 kuna / 38,31 eura od 16.06.2010. do isplate,
372,47 kuna / 49,44 eura od 16.07.2010. do isplate,
306,60 kuna / 40,69 eura od 11.08.2010. do isplate,
436,35 kuna / 57,91 eura od 21.09.2010. do isplate,
414,79 kuna / 55,05 eura od 19.10.2010. do isplate,
427,97 kuna / 56,80 eura od 16.11.2010. do isplate,
516,19 kuna / 68,51 eura od 17.01.2011. do isplate,
516,19 kuna / 68,51 eura od 17.01.2011. do isplate,
532,16 kuna / 70,63 eura od 23.02.2011. do isplate,
525,37 kuna / 69,73 eura od 22.03.2011. do isplate,
512,92 kuna / 68,08 eura od 19.04.2011. do isplate,
576,52 kuna / 76,52 eura od 17.05.2011. do isplate,
680,89 kuna / 90,37 eura od 20.06.2011. do isplate,
789,00 kuna / 104,72 eura od 15.07.2011. do isplate,
871,28 kuna / 115,64 eura od 17.08.2011. do isplate,
710,70 kuna / 94,33 eura od 15.09.2011. do isplate,
638,87 kuna / 84,79 eura od 17.10.2011. do isplate,
659,51 kuna / 87,53 eura od 25.11.2011. do isplate,
725,47 kuna / 96,29 eura od 20.01.2012. do isplate,
725,47 kuna / 96,29 eura od 20.01.2012. do isplate,
721,77 kuna / 95,80 eura od 23.03.2012. do isplate,
721,77 kuna / 95,80 eura od 23.03.2012. do isplate,
723,30 kuna / 96,00 eura od 24.04.2012. do isplate,
736,03 kuna / 97,69 eura od 20.05.2012. do isplate,
717,67 kuna / 95,25 eura od 26.07.2012. do isplate,
703,01 kuna / 93,31 eura od 20.08.2012. do isplate,
703,01 kuna / 93,31 eura od 20.08.2012. do isplate,
655,80 kuna / 87,04 eura od 17.09.2012. do isplate,
716,38 kuna / 95,08 eura od 21.10.2012. do isplate,
724,95 kuna / 96,22 eura od 15.11.2012. do isplate,
660,57 kuna / 87,67 eura od 22.01.2013. do isplate,
660,57 kuna / 87,67 eura od 22.01.2013. do isplate,
680,19 kuna / 90,28 eura od 07.02.2013. do isplate,
677,68 kuna / 89,94 eura od 11.03.2013. do isplate,
723,05 kuna / 95,97 eura od 22.04.2013. do isplate,
652,61 kuna / 86,62 eura od 17.05.2013. do isplate,
661,78 kuna / 87,83 eura od 12.06.2013. do isplate,
647,97 kuna / 86,00 eura od 24.07.2013. do isplate,
667,06 kuna / 88,53 eura od 21.08.2013. do isplate,
669,56 kuna / 88,87 eura od 09.09.2013. do isplate,
699,43 kuna / 92,83 eura od 25.10.2013. do isplate,
707,84 kuna / 93,95 eura od 28.11.2013. do isplate,
704,20 kuna / 93,46 eura od 07.01.2014. do isplate,
704,20 kuna / 93,46 eura od 07.01.2014. do isplate,
735,66 kuna / 97,64 eura od 27.02.2014. do isplate,
744,23 kuna / 98,78 eura od 17.03.2014. do isplate,
699,50 kuna / 92,84 eura od 28.04.2013. do isplate,
716,91 kuna / 95,15 eura od 02.05.2014. do isplate,
702,75 kuna / 93,27 eura od 06.06.2014. do isplate, u roku od 15 (petnaest) dana. Točkom III. izreke navedene presude odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor radi prijeboja, te je utvrđeno nepostojanje tuženikove tražbine prema tužiteljici u iznosu od 1.123,00 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2009. pa do isplate. Točkom IV. izreke navedene presude naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.417,62 eura s pripadajućim zateznim kamatama dok je odbijen tužitelj s razlikom zatraženog troška od 37,50 eura kao neosnovanim.
2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tuženik u dijelu pod točkom I., II. i III. izreke tu u dijelu pod točkom IV. izreke u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak postupka u iznosu od 2.417,62 eura s pripadajućim zateznim kamatama, zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točaka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) sa prijedlogom da sud preinači pobijanu odluku, podredno da ukine pobijanu odluku te da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tuženik potražuje trošak sastava žalbe.
3. Žalba tuženika nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upiru žalitelj u podnesenoj žalbi. Pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).
5. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 601,96 eura/4.535,43 kuna s pripadajućim zateznim kamatama po osnovi preplate po ništetnim ugovornim odredbama koje se odnose na kamatnu stopa promjenljivu u skladu s jednostranom odlukom tuženika, te za isplatu iznosa od 4.643,01 eura/34.982,36 kuna s pripadajućim zateznim kamatama po osnovi preplate po ništetnim ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli u švicarskim francima. Sud prvog stupnja je utvrdio:
- da su stranke dana 28. svibnja 2007. godine zaključile Ugovor o kreditu broj:
[broj kredita]. kojim je tužiteljici odobren iznos kredita od 26.400,00 švicarskih franaka (CHF) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika za švicarski franak na dan korištenja i s promjenjivom kamatnom stopom koja u trenutku ugovaranja iznosi 5,90% godišnje, te koja se tijekom trajanja kredita može mijenjati u skladu s važećim odlukama banke odnosno tuženika;
- da se radi o potrošačkom kreditu čija je namjena kupnja osobnog vozila za privatne svrhe, slijedom čega se tužiteljica smatra potrošačem, a ugovor potrošačkim ugovorom;
- da se tužiteljica radi dokazivanja ništetnosti ugovornih odredbi kojima je bio ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica, te kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, pozvala na sadržaj odluka Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni br. P-1401/2012 od 04.07.2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. i posl. br.:
Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa;
- da navedene odluke suda donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuju ostale sudove u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, te se stoga nije provodio dokazni postupak u pogledu utvrđivanja ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na kamatnu stopa promjenljivu u skladu s jednostranom odlukom tuženika;
- da predmetni Ugovor o [broj kredita]. od 28. svibnja 2007. godine, predstavlja unaprijed formuliran standardni ugovor trgovca;
- da tuženik nije dokazao da bi se o ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo;
- da je otplatu kredita vršila tužiteljica;
- da je predmetni Ugovor o [broj kredita]. od 28.05.2007. godine (stranica 5-12), djelomično ništetan tj. u dijelu ugovornih odredbi koje se odnose na ugovaranje švicarskog franka kao valute uz koju je vezana glavnica, te ugovaranje kamatne stope koja je promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika;
- da je financijskim vještačenjem izračunato da visina tužbenog zahtjeva tužiteljice prema tuženiku po osnovi promjene kamatne stope iznosi 601,96 eura, te po osnovi promjene tečaja švicarskog franka prema kuni iznosi 4.643,01 euro;
- da se tuženik u ovom postupku ne može smatrati savjesnim stjecateljem u pogledu tijeka zakonskih zateznih kamata.
- da za novčana potraživanja tužiteljice nije nastupila zastara
- da je osnovan zahtjev tužiteljice s osnove stjecanja bez osnove u iznosa od 1.553,94 eura te u iznosu od 14.746,40 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate;
- da nije osnovan tuženikov prigovor radi prijeboja kojim s osnove tzv. negativnih razlika potražuje iznos od 1.123,00 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2009. pa do isplate.
6. Na ove utvrđene činjenice sud prvog stupnja primijenio je materijalno pravo iz članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/2014. i 110/2015.), članaka 3., 81., 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/2003. i 46/2007.), članka 19.b Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:
75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013., 9/2015., 78/2015., 102/2015., 52/2016. i 128/2022.), članaka 118. i 131. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:
79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009., 78/2012., 58/2013. i 41/2014.), članaka 4., 319., 323., 324., 338., 1111., 1115., 1163. i 1165. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005.)
7. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da su ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu koji se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak (CHF) nepoštene i time ništetne, jer se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo a one, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.
8. Naime, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koja je povodom revizije banaka, između ostalih i tuženika, potvrđena presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/2003. – dalje: ZZP/03) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to članaka 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009. i 133/2009. – dalje: ZZP/07) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
9. Nadalje, odredbom članka 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., dalje: ZOO) propisan je pojam ugovora o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.
10. Valutna klauzula je zaštitna klauzula kojoj je svrha osigurati jednaku vrijednost ispunjenja činidbe i protučinidbe u slučaju inflacije, međutim, ona nije određeni iznos novčanih sredstava koje je banka isplatila potrošaču jer je, kao zaštitna klauzula koja se veže na novčani iznos koji je isplaćen, neodvojivo povezana i direktno utječe na visinu mjesečnih anuiteta u kojima se kredit vraća a kao takva sastavni je dio novčanog iznosa čija visina varira ovisno o tečaju CHF, čime se vrijednost potrošačeve ugovorne obveze izračunava temeljem ugovornog tečaja CHF prema kuni na dan plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta, pa visina glavnog predmeta ugovora – novčanog iznosa koji je kreditor isplatio potrošaču, izravno ovisi o promjeni tečaja.
11. Prema tome, prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaj na opseg njegove obveze a na temelju kojih on može ocijeniti osobito ukupnu cijenu svog kredita. To, uz ostalo, uključuje informiranje o tome da potrošač snosi rizik od pada valute u kojoj ostvaruje dohodak a što može ugroziti mogućnost vraćanja zajma, s time da se pritom traži od pružatelja usluge da utvrdi moguće promjene tečaja i s tim povezane rizike zajma u stranoj valuti.
12. Pritom, nije dostatno da je odredba samo gramatički razumljiva nego i to da ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Kad pročita tekst ugovora, nije dovoljno da potrošač samo razumije da, primjerice, tečaj valute može varirati gore ili dolje, nego da stvarni učinci moraju biti jasni prosječnom potrošaču. Dakle, potrošač mora biti svjestan mogućnosti dizanja ili padanja vrijednosti strane valute, a taj rizik promjene tečaja mora biti jasan i potrošač mora biti jasno upoznat s time da snosi financijski teret tog rizika i to bez ograničenja. Stoga banka, kao pružatelj usluge, mora iznijeti mogućne promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti tako da potrošač ima stvarnu mogućnost upoznati se sa svim odredbama ugovora, jer je pravodobna informacija pružena prije sklapanja ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama navedenog sklapanja za potrošača od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe pristupajući po odredbama koje je ovaj prethodno sastavio.
13. Pored navedenog, navedene odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, suprotne su odredbi članka 4. ZOO kojom je određeno kako su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja, odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti. Navedenim načinom ugovaranja tuženik je maksimalno zaštitio svoje interese, a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena prebacio na tužiteljicu, narušivši time ugovornu ravnotežu.
14. Nadalje, valja navesti kako su sudovi u presudama donesenim u sporovima radi kolektivne zaštite potrošača, proveli test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), i test nesavjesnosti te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženika, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da potrošača nisu informirali o uvjetima jednostrane promjene kamatne stope (prema odluci trgovca), da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, da potrošači nisu mogli imati utjecaj (reklamacijom) na izmjenu jednostrane odluke banke u pogledu promjene kamatne stope, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita i trenutku sklapanja kredita.
15. Odlukama U-III-2521/2015 i dr. od 13. prosinca 2016. ("Narodne novine", br. 123/16.) i U-III-4150/2019 i dr. od 3. veljače 2021. Ustavni je sud Republike Hrvatske odbio ustavne tužbe tuženih banaka protiv navedenih presuda. U kolektivnom sporu sudovi su zaključili da osporene ugovorne odredbe o kojima se nije moglo pojedinačno pregovarati, niti su prosječnom potrošaču razumljive uslijed izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz tržišne komunikacije davale banke, uzrokuju znatnu neravnotežu u međusobnim pravima i obvezama (točka 19.2. odluke broj: U-III-4150/2019 i dr. od 3. veljače 2021.). Iz navedenog proizlazi da su u kolektivnom sporu, na temelju tamo izvedenih prikladnih dokaza, pravomoćno utvrđene sljedeće okolnosti: (ne)razumljivost osporenih ugovornih odredaba prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz opće ili tržišne komunikacije davale banke; (ne)mogućnost pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju; te posljedično tome postojanje znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama (tako Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III-3581/2021 od 30. lipnja 2022.).
16. U odnosu na žalbene navode tuženika kako u ovom sporu sud nije vezan pravomoćnim odlukama suda donesenim u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, valja reći kako je odredbom članka 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude povodom zahtjeva za zaštitu kolektivnih interesa i prava, kao što je učinila tužiteljica u tužbi, i u ovom je slučaju sud vezan za utvrđenja iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.
17. Prema navedenom direktnom učinku sudove obvezuju utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev iz tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz članka 502.a stavka 1. ZPP, na koje se tužiteljica kao potrošač pozva u tužbi. Stoga je sud prvog stupnja odgovarajućom primjenom članka 502.c ZPP, utvrdio odlučnu činjenicu da se predmetnom ugovornom odredbom koja se odnosi na valutnu klauzulu nije pojedinačno pregovaralo te da su one bile unaprijed formulirane od strane tuženika i kao takve nepoštene i ništetne u smislu članka 81. ZZP/03, kao što je utvrđeno i u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Takvo shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi broj Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., u kojoj je navedeno kako u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači nije nužno provoditi poseban dokazni postupak, jer bi to bilo, s obzirom na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite, neekonomično i previše tegobno za potrošača te suprotno odredbama ZPP i ZZP. Stoga su žalbeni navodi tuženika u tom dijelu, neosnovani.
18. Ističe se da je sud prvog stupnja proveo dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedokinje JC ranije J. Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka službenice banke DC. Međutim, kako iz provedenih dokaza tuženik nije dokazao da se o valutnoj klauzuli pojedinačno pregovaralo što je bio dužan dokazati u skladu s člankom 219. stavka 1. ZPP, žalbeni navodi tuženika u tom su dijelu, neosnovani.
19. Okolnost što je sud prvog stupnja odbio dokazni prijedlog da se sasluša javni bilježnik nije bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari, niti je zbog navedenog činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Naime, saslušanjem javnog bilježnika ne može se utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora, jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru (Ustavni sud Republike Hrvatske, točke 11. - 11.3. rješenja broj: UIII- 4223/2021 od 1. prosinca 2021., točke 14. (15.) - 26.4. (27.4.) odluka u predmetima brojeva: U-III-3891/2022, U-III-2599/2022, U-III-1068/2022, U-III-7125/2021, U-III-
5475/2021, U-III-4613/2021, U-III-4372/2021, U-III-3540/2021, U-III-3446/2021, U-III- 3401/2021, U-III-3377/2021 i U-III-3072/2021). Stoga su žalbeni navodi tuženika u tom dijelu neosnovani.
20. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da sud nije obrazložio prigovor na izrađeni nalaz i mišljenje te nije odredio provođenje dopunskog vještačenja na okolnost izrade mišljenja po promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na kunske kredite koje je važila u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Naime, prijedlog tuženika ne predstavlja prigovor na izrađeni nalaz i mišljenje, već sadržajno predstavlja prijedlog za vještačenje na druge okolnosti koje nisu predmet spora, jer je sud utvrdio da su ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli ništetne, slijedom čega takav prijedlog tuženika nije odlučan za rješenje ove pravne stvari.
21. Prema odredbi članka 323. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, dok je odredbom članka 1111. stavka 1. i 2. ZOO propisano da je stjecatelj, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, dužan vratiti ju, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se kod prijelaza imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.
22. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (članak 1115. ZOO).
23. Imajući u vidu pravno pravilo o ex tunc učincima utvrđenja ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe, ono ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo. U konkretnom slučaju to znači da potrošač kao korisnik kredita ima pravo na punu restituciju svih iznosa isplaćenih od trenutka sklapanja ugovora, temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, dakle sve što je naplaćeno povrh iznosa glavnice utvrđene u trenutku sklapanja ugovora. Stoga je bespredmetan prigovor žalitelja na nalaz vještaka.
24. Nadalje, s obzirom da se ovdje radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik nesavjestan stjecatelj, zbog čega je pravilno sud prvog stupnja dosudio tijek zateznih kamata od dana izvršenih uplata, u skladu s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka.
25. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da nije osnovan tuženikov prigovor radi prijeboja. U ovom postupku je predmet spora, uz zahtjev za utvrđenje ništetnosti, i restitucijski zahtjev tužiteljice u smislu citirane odredbe članaka 323. ZOO, prema kojoj svaka od stranaka može zahtijevati povrat onoga što je dala u ispunjenju ništetnog ugovora ili u ovom slučaju ništetne ugovorne odredbe, a što je tužiteljica i tražila postavljenim tužbenim zahtjevom. Osim toga, plaćanjem nižih anuiteta tužiteljica nije ništa primila pa stoga ne postoji obveza vraćanja nečeg što nije primio i stoga niti ne postoji tražbina tuženika prema tužiteljici koja bi se mogla prebijati u ovom postupku.
26. Isto tako, za potraživanje tuženika zbog tečajne razlike kada je tužiteljica plaćala anuitete po nižem tečaju CHF ne postoji pravna osnova jer je člankom 323. stavak 2. ZOO propisano da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpio zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, pa stoga tuženik na čijoj su strani razlozi krivnje za sklapanje takvog ugovora ne može ostvariti pravo na naknadu štete od tužiteljice. Stoga pozivanje na sudsku praksu koja je uvažila prigovor banke nema za posljedicu drukčiji ishod ove parnice, a niti je zbog "prihvaćanja financijskog izračuna" vještaka činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno.
27. Pravilno je ocijenjen neosnovanim i prigovor zastare tražbine, jer se radi o restitucijskom zahtjevu prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, na temelju članka 323. stavka 1. ZOO. Kao posljedica utvrđenja ništetnosti pojedinih odredaba ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost, kako je to zaključio Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 30. siječnja 2020. Prema odredbi članka 245. stavaka 1., 3. i 6. ZOO, zastara nakon prekida počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru i navršava se za onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta. S obzirom na pravomoćnost presude Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je na temelju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 6632/2017 u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nastupila - 14. lipnja 2018., dok je tužba podnesena 12. lipnja 2019. dakle u zakonskom roku od pet godina, pa prigovor zastare nije osnovan.
28. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja pravilnom je primjenom materijalnog prava prihvatio tužbeni zahtjev te naložio tuženiku isplatiti tužitelju utuženi iznos sa zateznim kamatama tekućim od trenutka stjecanja svakog pojedinog anuiteta od strane tuženika do isplate, a na temelju odredaba članka 323. stavka 1. ZOO, članka 1111. i članka 1115. ZOO.
29. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama članka 154. stavka 1 . ZPP, budući da je tužiteljica uspjela u sporu u cijelost. Nadalje, Tbr. 52. stavkom 3. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje: Tarifa) određeno je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Kako je tužiteljica zatražila nadoknadu troška u skladu s Tarifom, a sud je presudu donio nakon stupanja na snagu Tarife i to dana 30. prosinca 2024., pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu Tbr. 54. i 52. stavka 3. Tarife na način da je priznao tužiteljici trošak po vrijednosti boda od 2,00 eura.
30. Slijedom navedenog, valjalo je, temeljem članka 368. stavka 1. ZPP, odlučiti kao u pod točkom I. izreke ove presude.
31. Zahtjev tuženika za naknadom troška žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio, te je stoga valjalo, sukladno članku 154. stavku 1. i članku 166. stavku 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Zagrebu 29. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Robert Jambor
