Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1464/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gordane Držaić, kao članice vijeća, u izvanparničnom predmetu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odlučujući o žalbi vjerovnika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini, poslovni broj Sp-1103/2023-6 od 10. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba vjerovnika Republike Hrvatske, kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini, poslovni broj Sp-1103/2023- 6 od 10. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja pod točkom I. i II. izreke, otvara se i zaključuje jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača KG iz [adresa], dok je pod točkom III. izreke odlučeno da se potrošač oslobađa preostalih obveza u odnosu na vjerovnike i osnove pobliže navedene pod točkom III. izreke pobijanog rješenja.

2. Protiv navedenog rješenja žali se vjerovnik Republika Hrvatska zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 10. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24, dalje SZ), u svezi s čl. 23. i čl. 79.o Zakona o stečaju potrošača ("Narodne novine" broj 100/15, 67/18 i 36/22, dalje ZSP). Predlaže pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, odnosno rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe u iznosu od 150,00 eura.

3. Žalba vjerovnika Republike Hrvatske nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba postupka propisane čl. 353. st. 1. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz zakonskih odredbi citiranih u pobijanoj odluci, utvrđujući da su u konkretnom slučaju ostvarene sve potrebne zakonske pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja.

6. Iz sadržaja predmetnog spisa proizlazi da je prvostupanjski sud povodom prijedloga Financijske agencije (dalje: FINA) za provedbu jednostavnog postupka stečaja u odnosu na potrošača KG iz [adresa], pozivom na odredbu čl. 79.g st. 1. i 4. ZSP-a te čl. 79.a istog Zakona, donio pobijano rješenje kojim otvara i zaključuje jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača te oslobađa potrošača od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje (njih ukupno četiri) i vjerovnike navedene u točki III. izreke pobijanog rješenja.

7. Pobijanim rješenjem, sud prvog stupnja utvrđuje uvidom u podatke iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi FINA od 7. ožujka 2025. (dalje: Očevidnik), da potrošač ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje iz čl. 79.a st.2. ZSP-a (aktivne osnove) u odnosu na vjerovnike i tražbine iz točke III. izreke, čija nenaplaćena glavnica iznosi 1.345,80 eura, dakle, manje od 2.654,46 eura, zbog čega cijeni da su ispunjeni uvjeti za provođenje jednostavnog postupka stečaja potrošača u odnosu na evidentirane neizvršene osnove za plaćanje iz čl. 79.a st. 2. ZSP-a.

8. Pored navedenog, iz podataka Očevidnika sud prvog stupnja utvrđuje i to kako postoje osnove koje je FINA prestala izvršavati temeljem čl.12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, br. 68/18), čija nenaplaćena glavnica iznosi 1358,81 eura, koje osnove nisu predmetom pobijanog rješenja (jer zbroj glavnica aktivne i brisane osnove prelazi iznos od 2.654,46 eura).

9. Pobijanom odlukom navodi i to da je sukladno odredbi čl. 79.f st. 2. ZSP-a, putem nadležnih tijela pribavio podatke o imovini potrošača na dan 7. ožujka 2025., temeljem kojih je utvrdio da je potrošač ostvario neoporeziv primitak u iznosu od 1.500,00 eura u razdoblju od 1. veljače 2022. do 31. prosinca 2022., a da je provjerom u zajedničkom informacijskom sustavu zemljišnih knjiga i katastra, utvrdio da potrošač nije vlasnik nekretnina.

10. Pored navedenog, obrazlaže da potrošač nije dostavio popis svoje imovine, pa da se smatra da je izjavio da nema imovine iz koje se mogu namirivati njegovi vjerovnici (čl. 79.c st. 3. ZSP-a) te da vjerovnici potrošača nisu u povodu poziva iz oglasa od objavljenog 17. srpnja 2024. na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova, obavijestili sud o postojanju druge imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa.

11. Pri tome, sud prvog stupnja oslobađa potrošača, između ostalih, i u odnosu na tri obveze vjerovnika Republike Hrvatske, po osnovi broj K-136/23 IZ.NA, izdavatelja Općinskog suda u Puli – Pola (glavnica: 0,00 eura, kamata: 0,00 eura, trošak: 130,00 eura), zatim po sonovi broj K-337/18 IZ.NA, izdavatelja Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola (glavnica: 0,00 eura, kamata: 0,00 eura, trošak: 39,82 eura) te po osnovi broj K-147/22 IZ.NA., izdavatelja Općinskog u Puli – Pola (glavnica: 0,00 eura, kamata: 0,00 eura, trošak: 663,61 eura).

12. U žalbi protiv pobijanog rješenja vjerovnik Republika Hrvatska, pozivom na odredbu čl. 75. st. 1. toč. 1. ZSP-a, upire na to da je prvostupanjski sud, između ostalih obveza, oslobodio potrošača i podmirenja obveza koje proizlaze iz presuda donesenih u kaznenom postupku u kojem je potrošač proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv imovine – teške krađe, a što upućuje na njegovu nesavjesnost i nepoštenje radi kojeg mu je trebalo uskratiti oslobođenje preostalih obveza, imajući u vidu da je potrošač višestruko osuđivan radi kaznenih djela protiv imovine i drugih kaznenih djela, a da potraživanja utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom, ne predstavljaju obveze koje je potrošač preuzeo sklapajući pravne poslove na tržištu, na koje obveze se, stoga, ne mogu primijeniti odredbe ZSP-a, niti ih se potrošač može osloboditi, cijeneći da je sukladno odredbi čl. 79.m ZSP-a jednostavni postupak stečaja trebalo obustaviti, jer se smatra da je potrošač nepošten s obzirom na to da je počinio kazneno djelo protiv imovine.

13. Iz sadržaja predmetnog spisa, konkretno Očevidnika od 7. ožujka 2025., proizlazi da je neprekidna blokada potrošača do tada trajala više od tri godine (1598 dana) te da su u Očevidniku evidentirane četiri neizvršene osnove za plaćanje po čl. 79.a st. 2. ZSP-a, između kojih su i naprijed navedene osnove za plaćanje broj K-136/23 IZ.NA, K-337/18 IZ.NA i K-147/22 IZ.NA, što žaliteljica žalbenim navodima niti ne spori.

14. Prema odredbi čl. 79.a st. 2. ZSP-a, jednostavni postupak stečaja potrošača može se provesti nad imovinom potrošača iz čl. 4. st. 2. i 5. ovog Zakona ako: u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi Fina na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača ima jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje radi prisilnog ostvarenja tražbine u iznosu do 20.000,00 kuna s osnova glavnice i ako je razdoblje u kojem je potrošač imao jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje neprekinuto trajalo duže od tri godine.

15. Prema st. 3. istog članka, jednostavni postupak stečaja potrošača provest će se i radi namirenja vjerovnika čije osnove za plaćanje na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača nisu evidentirane u Očevidniku, ako ih je agencija brisala istekom roka prema posebnom zakonu i ako: nakon brisanja osnova za plaćanje u Očevidniku nema evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje, a tražbine vjerovnika iz osnova za plaćanje koje je agencija brisala s osnove glavnice ne prelazi iznos od 20.000,00 kn ili ako tražbine vjerovnika iz osnova za plaćanje koje je agencija brisala iz Očevidnika zajedno s tražbinama vjerovnika čije osnove za plaćanje su evidentirane u tom Očevidniku s osnova glavnice ne prelaze iznos od 20.000,00 kuna.

16. Prema st. 4. citirane odredbe, jednostavni postupak stečaja potrošača provest će se i radi namirenja vjerovnika čije osnove za plaćanje na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača nisu evidentirane u Očevidniku, zato što su vjerovnici povukli prijedlog za ovrhu odnosno zahtjev za izravnu naplatu nakon što je agencija pozvala potrošača da se očituje je li suglasan da se provede jednostavni postupak stečaja potrošača nad njegovom imovinom, ako to predloži potrošač i ako: nakon povlačenja osnova za plaćanje u Očevidniku nema evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje, a tražbine vjerovnika iz osnova za plaćanje koji su povukli osnove za plaćanje s osnova glavnice ne prelaze iznos od 20.000,00 kuna i/ili ako tražbine vjerovnika iz osnova za plaćanje koje su vjerovnici povukli iz Očevidnika zajedno s tražbinama vjerovnika čije osnove za plaćanje su evidentirane u Očevidniku s osnove glavnice ne prelaze iznos od 20.000,00 kuna, ili ako tražbina vjerovnika iz osnova za plaćanje koje su vjerovnici povukli iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje zajedno s tražbinama vjerovnika iz st. 3. toga članka s osnova glavnice ne prelaze iznos od 20.000,00 kuna.

17. S obzirom na navedeno, kako je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud utvrdio da je neposredno prije otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača u Očevidniku FINA-e bilo evidentirano četiri neizvršene osnove za plaćanje (koje su predmetom pobijanog rješenja pod točkom III. izreke), da ukupno nenaplaćeni iznos glavnice po tim osnovama ne prelazi iznos od 2.654,46 eura / 20.000,00 kuna, kao što je utvrdio i to da potrošač ima evidentirano više od tri godine neprekinute blokade, proizlazi da su u konkretnom slučaju ispunjeni kumulativno propisani uvjeti iz naprijed citirane zakonske odredbe čl. 79.a st. 2. ZSP-a.

18. U odnosu na žalbene navode da potrošač nije mogao biti oslobođen obveze jer da je višestruko osuđivan za kazneno djelo protiv imovine – teške krađe, za odgovoriti je da sud po službenoj dužnosti utvrđuje činjenice koje su važne za postupak, u svezi kojih izvodi sve potrebne dokaze, prikuplja obavijesti, obavlja uvid u odgovarajuće javne knjige, registre, upisnike i očevidnike u skladu s čl. 24. st. 3. ZSP-a.

19. Pri tome je odredbom čl. 75. st. 1. ZSP-a propisano da će sud rješenjem uskratiti oslobođenje od preostalih obveza, ako je potrošač: 1. pravomoćno osuđen zbog kaznenog dijela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog dijela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjenju obveza i dužnosti; 2.u posljednje tri godine koje su prethodile podnošenju prijedloga za otvaranje postupka stečaja potrošača ili nakon toga namjerno ili iz krajnje nepažnje dao netočne ili nepotpune podatke o svojim imovinskim prilikama, a kako bi dobio kredit, primio plaćanja iz javnih sredstava ili izbjegao plaćanje poreza ili drugih javnih obveza; 3. u posljednje tri godine prije podnošenja prijedloga za otvaranje postupka stečaja ili nakon toga namjerno ili iz krajnje nepažnje onemogućio namirenje vjerovnika time što je preuzima neprimjerene obveze, nesavjesno i nepošteno umanjivao vrijednost svoje imovine ili bez izgleda za poboljšanje financijskog položaja odgađao otvaranje postupka stečaja; 4. tijekom postupka namjerno ili iz krajnje nepažnje povrijedio svoje dužnosti izvješćavanja i suradnje prema ovom Zakonu ili 5. namjerno ili krajnjom nepažnjom naveo nepotpune i netočne podatke u popisu imovine i obveza.

20. Prema st. 2. istog članka propisano je da vjerovnik može najkasnije na ročištu iz čl. 74. st. 2. toga Zakona predložiti sudu donijeti rješenje o uskrati oslobođenja od preostalih obveza, uz obvezno navođenje razloga iz st. 1. toga članka.

21. Cijeneći odredbu čl. 24. st. 3. ZSP-a u svezi s odredbom čl. 75. ZSP-a, slijedi zaključak da će sud po službenoj dužnosti ispitati postojanje pretpostavki za uskratu oslobođenja od preostalih obveza iz čl. 75. st. 1. ZSP-a, pa tako i pravomoćnu osuđivanost potrošača zbog kaznenog dijela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog dijela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjenju obveza i dužnosti, samo ako je vjerovnik, postupajući po odredbi čl. 75. st. 2. ZSP-a, predložio donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza uz obvezno navođenje razloga iz čl. 75. st. 1. ZSP-a. Stoga, ako takvog obrazloženog prijedloga nema, sud u pogledu činjenica koje bi ukazivale na nepoštenje potrošača neće postupati po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 24. st. 3. ZSP-a.

22. Kako u konkretnom slučaju žaliteljica nije postupila na način predviđen odredbom čl. 75. st. 2. ZSP-a (te predložila donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza zbog razloga na koje upućuje odredba čl. 75. st. 1. ZSP-a), imajući u vidu da je žaliteljica tek u žalbi prigovorila nesavjesnosti i nepoštenju potrošača zbog postojanja okolnosti iz odredbe čl. 75. st. 1. toč. 1. ZSP-a, to u konkretnom slučaju nije niti postojala obveza suda da u pogledu činjenice nepoštenja potrošača, odnosno kaznene osuđivanosti, postupa po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 24. st. 3. ZSP-a (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-1197/2022-3 od 7. lipnja 2023. i Rev-1170/2022-2 od 18. travnja 2023.).

23. Sama činjenica postojanja pravomoćne presude protiv potrošača zbog kaznenog djela protiv imovine ili protiv gospodarstva, dakle, ne dovodi automatski do primjene odredbe čl. 75. st. 1. toč. 1. ZPS-a, niti postojanje takve presude podrazumijeva nesavjesnost i nepoštenje potrošača pri ispunjavanju njegovih obveza i dužnosti, bez da vjerovnik posebno predloži donošenja rješenja o uskrati oslobođenja potrošača od preostalih obveza, što ovdje nije slučaj (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-95/2022-2 od 13. rujna 2023.).

24. Kako, dakle, potrošač nije nepošten te kako je temeljem pribavljenih podataka o imovini potrošača, prvostupanjski sud pravilno zaključio da ne postoji imovina koja bi se mogla unovčiti, što žalbenim navodima žaliteljica niti ne osporava, pravilno je prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 79.g. st. 1. i 4. ZSP-a, u svezi s čl. 79.a istog zakona, oslobodio potrošača preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje spram navedenih vjerovnika pod točkom III. izreke pobijanog rješenja (utvrdivši u odnosu na navedene vjerovnike postojanje zakonom propisanih uvjeta koji potrošača oslobađaju obveza), pa tako i u odnosu na žaliteljicu, pri čemu se, imajući u vidu sadržaj predmetnog spisa, ne radi o obvezama iz čl. 77. i čl. 79.a st. 6. ZSP-a kojih se potrošač ne može osloboditi, jer se osnove broj K-136/23 IZ.NA, K- 337/18 IZ.NA i K-147/22 IZ.NA, odnose na troškove kaznenog postupka, a ne na novčanu kaznu, odnosno stečenu imovinsku korist.

25. Stoga, neosnovani su i žalbeni navodi kojima žaliteljica upire na to da u konkretnom slučaju navedene osnove proizlaze iz pravomoćno donesene sudske odluke, pa da se tih osnova potrošač ne može osloboditi u skladu s odredbom čl. 4. st. 2. ZSP-a. Naime, činjenica da osnove navedenog vjerovnika proizlaze iz pravomoćno donesenih sudskih odluka, sama po sebi ne upućuje na zaključak da se radi o tražbini koje se potrošač ne može osloboditi u jednostavnom postupku stečaja potrošača, pri čemu iz sadržaja spisa proizlazi da se radi o tražbinama koja po svojoj pravnoj prirodi nisu izuzete iz područja zaštite potrošača i za koje potrošač u ovom postupku ne bi mogao biti oslobođen.

26. Naime, odredbe čl. 2. st. 1. i 4. st. 2. ZSP-a, propisuju jedino da se ZSP odnosi na stečaj potrošača, kojom odredbom se ujedno daje definicija potrošača, no isti Zakon, kada su u pitanju obveze kojih se potrošač može osloboditi, ne propisuje da se potrošač može osloboditi samo obveza koje su proizašle iz pravnog posla kojeg je sklopio s trgovcem, niti taj Zakon razlikuje vrste osnova za plaćanje, radi čega osnovu za plaćanje, suprotno žalbenim navodima žaliteljice, može predstavljati i tražbina utvrđena sudskom odlukom. Pored toga, u odredbi čl. 77. ZSP-a su izričito navedene obveze kojih se potrošač ne može osloboditi, a to su one koje se odnose na uzdržavanje djece, roditelja i drugih osoba koje je potrošač dužan uzdržavati, imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom ili prekršajem, naknadu štete nastalu kaznenim djelom ili prekršajem, te naknadu štete zbog smrti ili teže tjelesne ozljede, kojom odredbom su, dakle, taksativno navedene obveze kojih se potrošač u postupku stečaja potrošača ne može osloboditi, pa je za zaključiti da potrošač može biti oslobođen svih drugih obveza koje nisu navedene u citiranoj odredbi ZSP-a (jednako stajalište zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 525/2021-2 od 18. svibnja 2021. po pitanju tumačenja odredbe čl. 4. st. 2., 3. i 5., te čl. 77. st. 1. ZSP-a).

27. S obzirom na sve obrazloženo, drugačija sudska praksa na koju se žaliteljica poziva u navodima žalbe, bez utjecaja je na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, pri čemu se odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-509/2021- 2 od 17. studenog 2021., odnosi na tražbinu na ime naknade za privremeno uzdržavanje koju po Zakonu isplaćuje Republika Hrvatska umjesto potrošača, dakle zakonsku obvezu koja proizlazi iz obiteljskih odnosa koja je po svojoj pravnoj prirodi izuzeta iz područja zaštite potrošača, pa nije primjenjiva na konkretan slučaj.

28. Iz svih naprijed obrazloženih razloga, žalbu žaliteljice je valjalo odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ovog rješenja temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 10. SZ-a i čl. 23. i 79.o ZSP-a.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš