Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1669/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gordane Držaić, kao članice vijeća, u izvanparničnom predmetu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odlučujući o žalbi vjerovnika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Sp-96/2025-6 od 18. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba vjerovnika Republike Hrvatske, kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Sp-96/2025-6 od 18. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja pod točkom I. i II. izreke, otvara se i zaključuje jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača HD iz [adresa], dok je pod točkom III. izreke odlučeno da se potrošač oslobađa preostalih obveza u odnosu na vjerovnike i osnove za izvršenje pobliže navedene pod točkom III. izreke pobijanog rješenja.

2. Protiv navedenog rješenja žali se vjerovnik Republika Hrvatska zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 10. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24, dalje SZ), u svezi s čl. 23. i čl. 79.o Zakona o stečaju potrošača ("Narodne novine" broj 100/15, 67/18 i 36/22, dalje ZSP). Predlaže pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, odnosno rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. Žalba vjerovnika Republike Hrvatske nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba postupka propisane čl. 353. st. 1. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz zakonskih odredbi citiranih u pobijanoj odluci, utvrđujući da su u konkretnom slučaju ostvarene sve potrebne zakonske pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja.

6. Iz sadržaja predmetnog spisa proizlazi da je prvostupanjski sud povodom prijedloga Financijske agencije (dalje: FINA) za provedbu jednostavnog postupka stečaja u odnosu na potrošača HD iz [adresa], pozivom na odredbu čl. 79.g st. 1. i 4. ZSP-a te čl. 79.a istog Zakona, donio pobijano rješenje kojim otvara i zaključuje jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača te oslobađa potrošača od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje (njih ukupno pet) i vjerovnike navedene u točki III. izreke pobijanog rješenja.

7. Pobijanim rješenjem, sud prvog stupnja utvrđuje uvidom u podatke iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi FINA (dalje: Očevidnik), da na dan donošenja pobijanog rješenja neprekidna blokada potrošača traje 1183 dana (dakle, duže od tri godine) te da potrošač ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje iz čl. 79.a st.2. ZSP-a (aktivne osnove) u odnosu na vjerovnike i tražbine iz točke III. izreke, čija nenaplaćena glavnica iznosi 1.181,01 eura (dakle, manje od 2.654,46 eura), zbog čega cijeni da su ispunjene pretpostavke za otvaranje jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača iz čl. 79.a st. 2. ZSP-a.

8. Pored navedenog, uvidom u podatke o imovini koje je sudu dostavila FINA 18. ožujka 2025., sud prvog stupnja utvrđuje i to da potrošač nema pokretnina, odnosno prava, čija bi vrijednost prelazila iznos od 1.327,23 eura (10.000,00 kuna), nema evidentiranih aktivnih računa, niti je vlasnik nekretnina.

9. Pobijanom odlukom navodi i to da vjerovnici potrošača nisu u povodu poziva iz oglasa od 24. siječnja 2025. objavljenog na mrežnoj stranici e-oglasne ploče sudova, obavijestili sud o postojanju druge imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa, niti su dostavili dokaze o postojanju imovine potrošača.

10. Pri tome, sud prvog stupnja oslobađa potrošača, između ostalih, i u odnosu na obvezu vjerovnika Republike Hrvatske, po osnovi broj KMP-63/2022-20IZ.NA, izdavatelja Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (glavnica: 0,00 eura, kamata: 11,20 eura i trošak: 66,36 eura).

11. U žalbi protiv pobijanog rješenja vjerovnik Republika Hrvatska, pozivom na odredbu čl. 75. st. 1. toč. 1. ZSP-a, upire na to da je prvostupanjski sud, između ostalih obveza, oslobodio potrošača i podmirenja obveze kojom je potrošač pravomoćno osuđen za kazneno djelo protiv imovine – tešku krađu, a što upućuje na njegovu nesavjesnost i nepoštenje radi kojeg mu je trebalo uskratiti oslobođenje preostalih obveza.

12. Iz sadržaja predmetnog spisa, konkretno Očevidnika od 18. ožujka 2025., proizlazi da je na dan donošenja pobijanog rješenja neprekidna blokada potrošača do tada trajala više od tri godine te da je u Očevidniku evidentirano pet neizvršenih osnove za plaćanje po čl. 79.a st. 2. ZSP-a, između kojih je i naprijed navedena osnova za plaćanje broj KMP-63/2022-20IZ.NA, izdavatelja Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (glavnica: 0,00 eura, kamata: 11,20 eura i trošak: 66,36 eura), što žaliteljica žalbenim navodima određeno niti ne spori.

13. Prema odredbi čl. 79.a st. 2. ZSP-a, jednostavni postupak stečaja potrošača može se provesti nad imovinom potrošača iz čl. 4. st. 2. i 5. ovog Zakona ako: u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi Fina na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača ima jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje radi prisilnog ostvarenja tražbine u iznosu do 20.000,00 kuna s osnova glavnice i ako je razdoblje u kojem je potrošač imao jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje neprekinuto trajalo duže od tri godine.

14. Prema st. 3. istog članka, jednostavni postupak stečaja potrošača provest će se i radi namirenja vjerovnika čije osnove za plaćanje na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača nisu evidentirane u Očevidniku, ako ih je agencija brisala istekom roka prema posebnom zakonu i ako: nakon brisanja osnova za plaćanje u Očevidniku nema evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje, a tražbine vjerovnika iz osnova za plaćanje koje je agencija brisala s osnove glavnice ne prelazi iznos od 20.000,00 kn ili ako tražbine vjerovnika iz osnova za plaćanje koje je agencija brisala iz Očevidnika zajedno s tražbinama vjerovnika čije osnove za plaćanje su evidentirane u tom Očevidniku s osnova glavnice ne prelaze iznos od 20.000,00 kuna.

15. Prema st. 4. citirane odredbe, jednostavni postupak stečaja potrošača provest će se i radi namirenja vjerovnika čije osnove za plaćanje na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača nisu evidentirane u Očevidniku, zato što su vjerovnici povukli prijedlog za ovrhu odnosno zahtjev za izravnu naplatu nakon što je agencija pozvala potrošača da se očituje je li suglasan da se provede jednostavni postupak stečaja potrošača nad njegovom imovinom, ako to predloži potrošač i ako: nakon povlačenja osnova za plaćanje u Očevidniku nema evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje, a tražbine vjerovnika iz osnova za plaćanje koji su povukli osnove za plaćanje s osnova glavnice ne prelaze iznos od 20.000,00 kuna i/ili ako tražbine vjerovnika iz osnova za plaćanje koje su vjerovnici povukli iz Očevidnika zajedno s tražbinama vjerovnika čije osnove za plaćanje su evidentirane u Očevidniku s osnove glavnice ne prelaze iznos od 20.000,00 kuna, ili ako tražbina vjerovnika iz osnova za plaćanje koje su vjerovnici povukli iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje zajedno s tražbinama vjerovnika iz st. 3. toga članka s osnova glavnice ne prelaze iznos od 20.000,00 kuna.

16. S obzirom na navedeno, kako je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud utvrdio da je na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača u Očevidniku FINA- e bilo evidentirano pet neizvršenih osnova za plaćanje (koje su predmetom pobijanog rješenja pod točkom III. izreke), da ukupno nenaplaćeni iznos glavnice po tim osnovama ne prelazi iznos od 2.654,46 eura (20.000,00 kuna), kao što je utvrdio i to da potrošač ima evidentirano više od tri godine neprekinute blokade, proizlazi da su u konkretnom slučaju ispunjeni kumulativno propisani uvjeti iz naprijed citirane zakonske odredbe čl. 79.a st. 2. ZSP-a.

17. U odnosu na žalbene navode da potrošač nije mogao biti oslobođen obveze jer da je osuđen za kazneno djelo protiv imovine – teške krađe, za odgovoriti je da sud po službenoj dužnosti utvrđuje činjenice koje su važne za postupak, u svezi kojih izvodi sve potrebne dokaze, prikuplja obavijesti, obavlja uvid u odgovarajuće javne knjige, registre, upisnike i očevidnike u skladu s čl. 24. st. 3. ZSP-a.

18. Međutim, odredbom čl. 75. st. 1. ZSP-a propisano je da će sud rješenjem uskratiti oslobođenje od preostalih obveza ako je potrošač: 1. pravomoćno osuđen zbog kaznenog dijela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog dijela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjenju obveza i dužnosti; 2.u posljednje tri godine koje su prethodile podnošenju prijedloga za otvaranje postupka stečaja potrošača ili nakon toga namjerno ili iz krajnje nepažnje dao netočne ili nepotpune podatke o svojim imovinskim prilikama, a kako bi dobio kredit, primio plaćanja iz javnih sredstava ili izbjegao plaćanje poreza ili drugih javnih obveza; 3. u posljednje tri godine prije podnošenja prijedloga za otvaranje postupka stečaja ili nakon toga namjerno ili iz krajnje nepažnje onemogućio namirenje vjerovnika time što je preuzima neprimjerene obveze, nesavjesno i nepošteno umanjivao vrijednost svoje imovine ili bez izgleda za poboljšanje financijskog položaja odgađao otvaranje postupka stečaja; 4. tijekom postupka namjerno ili iz krajnje nepažnje povrijedio svoje dužnosti izvješćavanja i suradnje prema ovom Zakonu ili 5. namjerno ili krajnjom nepažnjom naveo nepotpune i netočne podatke u popisu imovine i obveza.

19. Prema st. 2. istog članka propisano je da vjerovnik može najkasnije na ročištu iz čl. 74. st. 2. toga Zakona predložiti sudu donijeti rješenje o uskrati oslobođenja od preostalih obveza, uz obvezno navođenje razloga iz st. 1. toga članka.

20. Cijeneći odredbu čl. 24. st. 3. ZSP-a u svezi s odredbom čl. 75. ZSP-a , slijedi zaključak da će sud postupati po službenoj dužnosti te ispitati postojanje pretpostavki za uskratu oslobođenja od preostalih obveza iz čl. 75. st. 1. ZSP-a, pa tako i pravomoćnu osuđivanost potrošača zbog kaznenog dijela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog dijela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjenju obveza i dužnosti, samo ako je vjerovnik, postupajući po odredbi čl. 75. st. 2. ZSP-a, predložio donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza uz obvezno navođenje razloga iz čl. 75. st. 1. ZSP-a. Stoga, ako takvog obrazloženog prijedloga nema, sud u pogledu činjenica koje bi ukazivale na nepoštenje potrošača neće postupati po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 24. st. 3. ZSP-a.

21. Kako u konkretnom slučaju žaliteljica nije postupila na način predviđen odredbom čl. 75. st. 2. ZSP-a (te predložila donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza zbog razloga na koje upućuje odredba čl. 75. st. 1. ZSP-a), imajući u vidu da je žaliteljica tek u žalbi prigovorila nesavjesnosti i nepoštenju potrošača zbog postojanja okolnosti iz odredbe čl. 75. st. 1. toč. 1. ZSP-a, to u konkretnom slučaju nije niti postojala obveza suda da u pogledu činjenice nepoštenja potrošača, odnosno kaznene osuđivanosti, postupa po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 24. st. 3. ZSP-a (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-1197/2022-3 od 7. lipnja 2023. i Rev-1170/2022-2 od 18. travnja 2023.).

22. Sama činjenica postojanja pravomoćne presude protiv potrošača zbog kaznenog djela protiv imovine ili protiv gospodarstva, dakle, ne dovodi automatski do primjene odredbe čl. 75. st. 1. toč. 1. ZPS-a, niti postojanje takve presude podrazumijeva nesavjesnost i nepoštenje potrošača pri ispunjavanju njegovih obveza i dužnosti, bez da vjerovnik posebno predloži donošenja rješenja o uskrati oslobođenja potrošača od preostalih obveza, što ovdje nije slučaj (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-95/2022-2 od 13. rujna 2023.).

23. S obzirom na sve obrazloženo, drugačija sudska praksa na koju se žaliteljica poziva u navodima žalbe, bez utjecaja je na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

24. Kako, dakle, potrošač nije nepošten te kako je temeljem pribavljenih podataka o imovini potrošača, prvostupanjski sud pravilno zaključio da ne postoji imovina koja bi se mogla unovčiti, što žalbenim navodima žaliteljica posebno niti ne osporava, pravilno je prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 79.g. st. 1. i 4. ZSP-a, u svezi s čl. 79.a istog zakona, oslobodio potrošača preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje spram navedenih vjerovnika pod točkom III. izreke pobijanog rješenja (utvrdivši u odnosu na navedene vjerovnike postojanje zakonom propisanih uvjeta koji potrošača oslobađaju obveza), pa tako i u odnosu na žaliteljicu.

25. Iz svih naprijed obrazloženih razloga, žalbu žaliteljice je valjalo odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ovog rješenja temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 10. SZ-a i čl. 23. i 79.o ZSP-a.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš