Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-621/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, kao predsjednika vijeća, Jasmine Crnić, suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijan Belić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisen bank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, koju zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kallay & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-247/2021-33 od 18. listopada 2024., te o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-247/2021-34 od 18. listopada 2024. u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-247/2021-33 od 18. listopada 2024.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-247/2021-34 od 18. listopada 2024.

III. Po žalbi tužitelja preinačava se prvostupanjska presuda u dijelu odluke o troškovima postupka sadržanim u točki III. izreke na način da se tuženiku nalaže da tužitelju, pored već dosuđenog troška parničnog postupka u iznosu od 1.769,24 eura sa zateznim kamatama, naknadi i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 284,69 eura sa zateznim kamatama koje teku od 29. travnja 2025. do isplate po stopi koja tužiteljima pripada kao sudionicima u ostalim odnosima u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 78,13 eura u roku od 15 dana.

V. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja poslovni broj P-274/2021-33 utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba, čl. 2. st.1. Ugovora o kreditu broj 528-50-3828940 od 6. prosinca 2006. između tužitelja i tužene u dijelu kojim je u ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa odlukom o kamatnim stopama Kreditora i dio odredbe čl. 7. st. 1. u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća (stavak I. izreke). Nadalje se nalaže tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 2.495,42 eura sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate, (stavak II. izreke) kao i da tužitelju isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.769,24 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (stavak III. izreke). Rješenjem koje stranke žalbama ne pobijaju je utvrđeno da je tužba u odnosu na isplatu iznosa od 557,20 eura povučena.

1.1. Posebnim rješenjem poslovni broj P-247/2021-34 od 18. listopada 2024. naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak pristupa punomoćnika tužitelja na ročište za objavu presude 18. listopada 2024. u iznosu od 125,00 eura.

2. Protiv presude poslovni broj P-274/2021-33 žali se tuženik, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinače na način da su u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz obvezu tužitelja naknaditi tuženiku parnične troškove. Ujedno traži i trošak žalbenog postupka.

2.1. Tuženik se žali i protiv rješenja poslovni broj P-274/2021-34 zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda ili ga se ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Također traži trošak žalbenog postupka.

2.2 Protiv presude poslovni broj P-274/2021-33 u dijelu odluke o troškovima postupka (točka III izreke) kojim mu nisu dosuđeni daljnji troškovi postupka u iznosu od ukupno 284,69 eura žali se i tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da ovaj sud drugog stupnja preinači odluku o troškovima postupka na način da se naloži tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak u iznosu od 284,69 eura sa zateznim kamatama. Ujedno traži i trošak sastava žalbe.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe tuženika nisu osnovane, a žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu broj 528-50-3828940 od 6. prosinca 2006., sklopljenog među parničnim strankama i to čl. 2.1. u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa odlukom o kamatnim stopama Kreditora , te čl. 7. u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, kao i isplata s osnova izvršene preplate zbog primjene ništetnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli.

6. Prvostupanjski sud je u postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da su stranke 6. prosinca 2006. sklopile Ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 22.465,51 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, koji je tužitelj sklopio kao fizička osoba radi kupnje novog vozila;

- da razlika između izmjene tečaja za valutu CHF primijenjenog na dan dospijeća pojedine obveze i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita iznosi 2.495,42 eura.

7. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je, pozivajući se na pravna shvaćanja izražena u odluci Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te odredbu čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) i ocjenjujući da tuženik nije dokazao odnosno nije ni predložio dokaze da je tužitelj bio informiran o rizicima ugovaranja uz valutnu klauzulu u CHF, odnosno da je tužitelj dobio neke posebne i drugačije informacije od onih koje je Trgovački sud u Zagrebu utvrdio u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pozivom na odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) i čl. 1111. i 1115. ZOO prihvatio tužbeni zahtjev (točka I. izreke).

7.1. Pri tome je prvostupanjski sud ocijenio istaknuti prigovor zastare neosnovanim, jer je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača prekinut tijek zastare i koji je ponovno počeo teći donošenjem pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske 14. lipnja 2018., a koji petogodišnji rok, s obzirom na to da je tužitelj u ovoj pravnoj stvari podnio tužbu 23. veljače 2021., nije protekao.

7.2. Pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i 158. st. 1. ZPP sud je u točki III. izreke odlučio o troškovima postupka na način da je obračunao tuženiku naknadu troškova za povučeni (sniženi) dio te je i tužitelju obračunao naknadu troškova prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu i tako obračunate troškove stranaka međusobno prebio i dosudio tužitelju naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 1.769,24 eura.

7.3. Posebnim rješenjem poslovni broj P-247/2021-34 od 18. listopada 2024. naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak pristupa na ročište za objavu presude primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP.

8. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

9. Također, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, koji u žalbi ističe tuženik.

10. Nije počinjena ni daljnja bitna postupovna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 338. stavka 4. ZPP, jer suprotno neutemeljenim tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane odluke naveo činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, obrazložio je koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, te se izjasnio o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora i o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima tijekom postupka nije dao razloge.

10.1. Isto tako pobijana presuda nije donesena niti uz relativno bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 502.c ZPP. Tuženik, naime, tvrdi da je prvostupanjski sud pobijanom presudom tužiteljici priznao svojstvo potrošača, stoga i pravo da se poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora, makar naprijed navedeno svojstvo tužiteljica u postupku nije dokazala, te da se u ovom sporu ne može primijeniti odredba tog članka obzirom je odredbom članka 502.a stavak 4. ZPP propisano da se odredbe tog zakona neće primjenjivati u slučajevima kada je posebnim zakonom propisano postupanje u kolektivnom sporu, konkretno Zakonom o zaštiti potrošača iz 2007.

10.2. Prema odredbi čl. 3. st. 1. ZZP potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio tužiteljevo svojstvo potrošača, da nema registriran obrt ili udjel u trgovačkom društvu, te da je Ugovor o kreditu sklopio u svrhu kupnje osobnog automobila. Na sastanku predsjednika odjela građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. studenog 2023. zaključeno je da u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu odredbe čl. 3. ZZP, a ako tuženik to osporava, onda je teret dokaza na banci da taj status tužitelj nema, što tuženik u ovoj parnici nije učinio, pa svojstvo potrošača tužitelju ne može s uspjehom osporavati žalbenim navodima. Ovdje valja ukazati kako su podaci o obrtima i njihovim vlasnicima upisani u javni registar, pa je tuženik mogao iz istoga dostaviti podatak – da je takav podatak o tužitelju postojao, a sam je tužitelj iskazao da nije imao ni obrt niti udio u pravnoj osobi.

11. Budući da nije počinjena ni koja bitna postupovna povreda iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), to je žalba zbog navedenog žalbenog razloga neosnovana.

12. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je ocjenom dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. U skladu sa načelom stranačke istine sud utvrđuje odlučne činjenice primjenom dokaza koje mu stranke ponude, što ne znači da je dužan prihvatiti sve predložene dokaze već je ovlašten i dužan ispitati i ocijeniti dokaznu snagu predloženih dokaza, sukladno odredbi čl. 220. st. 2. ZPP. U okolnostima u kojima su odlučne činjenice utvrđene pravilno izvedenim dokazima, sud nije bio dužan izvoditi sve predložene dokaze jer je predmet dovoljno raspravljen i u tom je smislu odredba čl. 304. ZPP pravilno primijenjena.

12.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

13. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud, pravilno zaključio da su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u smislu odredbi članka 81. stavaka 1. i 2., članka 84. i članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003., odnosno članka 96. i 97. ZZP/07 te članka 322. stavka 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO). Kako su navedene odredbe ništetne, a odredbom članka 323. stavka 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, dosudivši tužitelju preplaćenu razliku anuiteta prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, koji je izvršio obračun anuiteta primjenom ugovorene kamatne stope i početnog tečaja CHF, te kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.495,42 eura, sve sa zateznom kamatom od dana kada su izvršene uplate (članak 1115. ZOO) po stopi propisanoj člankom 29. ZOO.

13.1. Odgovarajući u smislu odredbe članka 375. stavak 1. ZPP na žalbene navode od odlučnog značaja, valja, u odnosu na žalbeni prigovor vezan uz primjenu odredbe članka 1115. ZOO-a navesti da je pravilno prvostupanjski sud dosudio tužiteljici zateznu kamatu na pojedine, mjesečno specificirane preplaćene novčane iznose, sukladno njenom zahtjevu i pozivom na odredbu članka 1115. ZOO jer, polazeći od pravne prirode samog spora - stjecanja bez osnove, te s obzirom na to da su banke stekle određenu korist na temelju ništetnih odredbi, koje je sam tuženik inicirao stavljanjem istih u tipski ugovor, bez mogućnosti utjecaja protivne ugovorne stranke na sadržaj istih to i po ocjeni ovoga suda takvom postupanju tuženika evidentno nedostaje pretpostavka savjesnosti koja bi ga potom i oslobodila obveze na plaćanje zatezne kamate od dana stjecanja, a što jasno proizlazi iz cjelovitog iščitavanja obrazloženja pobijane presude.

14. Tužitelj kao korisnik kredita nije izgubio pravni interes za utvrđenje pojedinih odredbi Ugovora o kreditu ništetnim s obzirom da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla s time, da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Zbog toga niti činjenica da je predmetni Ugovor ispunjen ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih njegovih odredbi jer se ne radi o uzroku ništetnosti koji bi predstavljao zabranu manjeg značenja u smislu odredbe čl. 326. ZOO, kako s obzirom na obvezujuće učinke odluka u kolektivnom sporu tako i činjenicu da su označene odredbe Ugovora o kreditu koje su predmet prijepora, predstavljale njegove bitne sastojke.

15. U odnosu na žalbom ponovljeni prigovor zastare utužene tražbine valja navesti da prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. (a koje obuhvaća pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. i njegovo pravno shvaćanje broj Su-IV- 47/2020-2 od 30. siječnja 2020.) – ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. 15.1. Dakle, u konkretnom slučaju zastara je počela teći od trenutka pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 23. veljače 2021. to petogodišnji zastarni rok normiran odredbom članka 225. ZOO-a nije protekao za potraživanje na temelju ništetne odredbe o primjeni valutne klauzule u valuti CHF.

16. U odnosu na preostale žalbene navode tuženika kojima ponavlja prigovore koje je isticao i u prvostupanjskom postupku, na koje je prvostupanjski sud u razlozima svoje presude jasno i argumentirano odgovorio, nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

17. Imajući u vidu sve naprijed obrazloženo, valjalo je na temelju odredbe članka 368. st. 2. ZPP, odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci pod točkom I. ove odluke.

18. U odnosu na odluku o naknadi parničnih troškova, žalbeni navodi tuženika kojima istu osporava nisu osnovani.

19. Također neosnovano tuženik osporava odluku o troškovima tužitelja iz posebnog rješenja poslovni broj P-247/2021-34. Naime, suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je pravilno dosudio tužitelju troškove ročišta za objavu presude. Naime, ročište za objavu presude je sudska radnja koja je predviđena kao pravilo o načinu objave i uručenja presude. Ovu radnju određuje i zakazuje sud te stranke poziva na ročište na koji poziv se stranke imaju pravo odazvati, pa po mišljenju ovoga suda pravo na pristup ročištu za objavu presude i pravo na naknadu nastalih troškova zastupanja po punomoćniku je pravo povezano s pravom na pristup sudu te članka 6. Konvencije o temeljim ljudskim pravima i slobodama. Slijedom navedenog žalba tuženika podnesena protiv rješenja poslovni broj P-247/2021-34 od 18. listopada 2024. je neosnovana i to je rješenje primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo potvrditi i odlučiti kao u izreci (točka II.).

20. Međutim, osnovana je žalba tužitelja, jer po ocjeni ovog suda, pogrešan je stav prvostupanjskog suda na temelju kojeg je obračunao troškove tuženika za dio za koji je tužba povučena (odnosno za koji je tužitelj snizio tužbeni zahtjev), te tako obračunat trošak odbio od obračunatih troškova tužiteljice.

20.1. Naime, tijekom postupka tužitelj je djelomično povukao tužbu jer je podneskom od 12. veljače 2024., nakon provedenog financijskog vještačenja, konačnim zahtjevom potraživao isplatu iznosa od 2.495,42 eura, odnosno smanjio je svoj zahtjev u odnosu na zahtjev zatražen tužbom za 557,20 eura, s kojim se povlačenjem tuženik suglasio ali i zatražio naknadu troška nastalih u povodu povučenog dijela tužbenog zahtjeva. Međutim, unatoč tome što je tuženik vezano uz djelomično smanjenje tužbenog zahtjeva zahtijevao naknadu parničnog troška, pravilno primjenom materijalnog prava prvostupanjski sud nije trebao tuženiku priznati trošak postupka vezano za povučeni dio jer je visina troškova zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. dalje: Tarifa) jednaka i prema vrijednosti predmeta spora od 3.052,62 eura i prema vrijednosti sniženog zahtjeva od 2.495,42 eura, pa tuženiku zbog djelomičnog povlačenja tužbe u ovoj pravnoj stvari nije nastao nikakav poseban trošak. Tuženiku bi takav trošak pripadao samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva, što konkretno nije slučaj (identičan pravni stav izražen je i u odluci VSRH Rev-80/22).

20.2. Osim toga, valja navesti da je visina troškova zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. dalje: Tarifa) jednaka i prema vrijednosti predmeta spora od 3.052,62 eura i prema vrijednosti sniženog zahtjeva od 2.495,42 eura, pa tuženiku zbog djelomičnog povlačenja tužbe u ovoj pravnoj stvari nije nastao nikakav poseban trošak. Tuženiku bi takav trošak pripadao samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva, što konkretno nije slučaj (identičan pravni stav izražen je i u odluci VSRH Rev-80/22).

21. Također osnovano tužitelj u žalbi osporava odluku o trošku u dijelu u kojem mu je za trošak pristupa na pripremno ročište 9. studenoga 2023. na kojem je zaključen prethodni postupak priznata naknada troška prema Tbr. 9. toč. 2. Tarife. Na tom se ročištu naime nije raspravljalo samo o procesnim pitanjima, zbog čega je pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju valjalo priznati nagradu za rad njegovog punomoćnika u punom iznosu, odnosno po točki 9.1. Tarife, odnosno u iznosu od ukupno 250,00 eura, a ne 125,00 eura.

22. S obzirom na navedeno, dio prvostupanjske presude pod točkom III. izreke preinačen je na način da je tuženiku naloženo da tužitelju, pored već dosuđenog troška parničnog postupka u iznosu od 1.769,24 eura sa zateznim kamatama, naknadi i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 284,69 eura sa zateznim kamatama, sukladno odredbi čl. 380. toč. 3. ZPP dok je primjenom odredbe čl. 380. točka 2. ZPP odbijena žalba tuženika i potvrđena odluka o parničnom trošku tužitelja za svotu od 1.769,24 eura (točka I. izreke ove odluke).

23. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa žalbom, analognom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak drugostupanjskog postupka i to sastava žalbe u iznosu od 62,50 eura (Tbr. 10.1. Tarife) što uz PDV iznosi ukupno 78,13 eura (točka IV. Izreke).

24. Primjenom iste zakonske odredbe je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka budući da tuženik nije uspio sa svojom žalbom (točka V izreke).

U Šibeniku 29. travnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić