REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1350/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković iz Zagreba, protiv tuženika Klinička bolnica Dubrava Zagreb, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB 32206148371, kojeg zastupa punomoćnik Tonči Ravlić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ravlić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-13/2024-3 od 19. prosinca 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-679/2020-77 od 19. listopada 2023. u sjednici održanoj 29. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika se odbija u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u odnosu na naznačene povrede ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-13/2024-3 od 19. prosinca 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-679/2020-77 od 19. listopada 2023. te postavio sljedeće pravno pitanje:
„Može li sud o odlučnoj činjenici za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva isplate za prekovremeni rad zaključivati isključivo na temelju personalnih dokaza, konkretno iskaza tužiteljice (koja je izravno zainteresirana za ishod spora) i iskaza svjedoka koju su zaposleni na istom zavodu kao i tužiteljica, odnosno, može li sud prebaciti teret dokazivanja negativne činjenice na tuženika, iako tužiteljica na kojoj je teret dokaza po članku 135. stavku 1. Zakona o radu, nije dostavila ikakve materijalne dokaze o toj odlučnoj činjenici?“.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika nije osnovan.
4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenog rada u razdoblju od veljače 2015. do travnja 2018. u iznosu od 6.714,44 eura sa zateznim kamatama od dospjelosti pojedinačnih mjesečnih iznosa pa do isplate.
5. Nižestupanjski sudovi su nakon provedenog dokaznog postupka u kojem su proveli saslušanje predloženih svjedoka, vještačenje po financijskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. utvrdili da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.
6. Revizijski sud je ocijenio da pitanje kako ga je postavio tuženik u svom prijedlogu ne predstavlja pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) jer je preopćenito i njime tuženik zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje.
6.1. Ovako postavljeno pitanje nema važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nema važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvog pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovisi o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.
6.2. Upravo iz tog razloga niti razlozi važnosti na koje se tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedeno pitanje nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
7. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
8. Tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17
- dalje: EKLJP).
8.1. Ovaj sud smatra da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, te ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužiteljice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, te je revizija u tom dijelu odbačena na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 29. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
