REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 109 P-9802/2023-66

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, po prijedlogu više sudske savjetnice Stanke Ružević, u pravnoj stvari tužitelja NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika MB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Gojko Ivanić, odvjetnik iz Zageba, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 20. ožujka 2025. u prisutnosti tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, dana 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev:

„Tuženik MB iz [adresa], dužan je tužitelju PB, iz [adresa], isplatiti iznos od 10.617,82 EUR (=80.000,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. rujna 2016. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim duštvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim duštvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.375,00 EUR, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je s tuženikom u listopadu 2015. sklopio usmeni ugovor i dam mu punomoć o posredovanju s ciljem postizanja uspješne nagodbe s kreditorom HYPO ALPE ADRIA BANK i njegovim cesionarima koji su imali potraživanje prema tužitelju, tj. ukupno tri kreditne partije. Kredite je uredno otplaćivao do krize 2008.godine kada je banka aktivirala instrumente osiguranja potraživanja i provodila prisilnu naplatu. Tužitelj je tuženiku uplatio predujam u iznosu od 15.926,74 EUR (=120.000,00 kn) za poslove posredovanja. Tuženik je uspješno posredovao u vezi jedne partije kredita te je navedeno potraživanje zatvoreno, dok za druge dvije kreditne partije, tuženik nije uspio u posredovanju, stoga ga je tužitelj pozvao na povrat iznosa od 10.617,82 EUR(=80.000,00 kn) uz oduzimanje punomoći. Tuženik je zatražio ponovno punomoć u nadi da će uspješno posredovat, tužitelj je odobrio punomoć s važenje do 30. rujna 2016. Kako tuženik nije uspio u posredovanju, niti je vratio dio predujma, ovom tužbom tuženik potražnje iznos od 10.617,82 EUR(=80.000,00 kn) sa zateznim kamatama od 16. rujna 2016. do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev. Priznaje činjenicu da su stranke zaključile usmeni ugovor o posredovanju kojim je tuženik preuzeo obvezu da će nastojati kod vjerovnika tužitelja dogovoriti povoljniji financijski aranžman, tj. smanjenje ukupnog duga. Ističe da je isključivo posredovanjem tuženika tužitelj oslobođen plaćanja iznosa od 1.600.000,00 kn, uplatom iznosa od 530.000,00 kn, čime smatra da je u cijelosti ispunio preuzete obveze, a posebice jer prilikom postizanja dogovora tužitelj nije postavljao nikakve uvjete u pogledu visine iznosa za koji bi trebalo smanjiti dug. Također navodi da je posredovanjem tuženika od strane trg. društva B2 KAPITAL d.o.o., kao slijednika ranijeg kreditora, tužitelju ponuđen sporazum o podmirenje tražbine od 11.6.2015. o kojem je tuženik obavijestio tužitelja, kao i da je od kreditora HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. ishođeno obvezujuće pismo namjere. Tuženik osporava navode tužitelja da je ugovor o posredovanju sklopljen u listopadu 2015. u prisutstvu svjedoka, s obzirom da je tuženik već u rujnu 2015. posredovanjem umanjio dug tužitelja.

3. Tijekom postupka tužitelj navodi da je tuženika upoznao posredstvom poslovnog partnera ZB te da se tuženik predstavio kao odvjetnik koji se između ostalog bavi i posredovanjem oko rješavanja kredita u smislu reprogramiranja. Dogovoren je iznos od po 5.308,91 EUR (=40.000,00 kn) po kreditu, tj. ukupno 15.926,74 EUR (=120.000,00 kn).

4. Tuženik u daljem tijeku postupka osporava da se predstavljao kao odvjetnik, a navedeno ne proizlazi ni iz punomoći koje je tužitelj dostavio uz tužbu.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve po strankama predložene dokaze. Pročitan je ugovor o kreditu broj 231-144/2007 (list 7-23 spisa), ugovor o kreditu broj 231-216/2006 (list 24-34 spisa), brisovno očitovanje (list 35 spisa), ugovor o kreditu broj 236-256/2006 (list 36-43 spisa), uplatnica (list 44 spisa), dopisi s povratnicama (list 45-48 spisa), e-mail (list 49-50 spisa), punomoć (list 51-52 spisa), sporazum o podmirenju tražbine (list 64-65 spisa), obvezujuće pismo namjere (list 66 spisa), uplatnice (list 67-68 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora (list 87-89 spisa), sporazum o prijenosu sredstava osiguranja (list 105-112 spisa), saslušani su svjedoci EB (list 117-118 spisa), UB (list 118-119 spisa), HB (list 141-142 spisa), ZB (list 160-162 spisa), te stranke - tužitelj (list 171-175 spisa) i tuženik (list 178-181 spisa).

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Predmet spora je postoji li obveza tuženika na povrat dijela predujma za posredničke usluge.

8. Čitanjem punomoći koje je tužitelj dao tuženiku utvrđeno je da je tužitelj dana 29. rujna 2015. dao tuženiku punomoć da ga zastupa u vezi nagodbe kod Hypo Alpe Adria Bank d.d. u vezi kredita broj 236-256/2006.

9. Drugom punomoći danom 17.studenog 2014. tužitelj je tuženika opunomoćio da ga zastupa kod rješavanja tražbina kod Hypo Alpe Adria Bank d.d. u vezi kredita broj 231-2016/2006 i 231-144/2007.

10. Čitajem uplatnice na iznos od 120.000,00 kn utvrđeno je da je platitelj tužitelj, a primatelj tuženik te da je datum izvršenja 13. listopada 2015.

11. Čitanjem sporazuma o podmirenju tražbine od 11. lipnja 2015. utvrđeno je da je tužitelj s B2 KAPITAL d.o.o. uredio međusobne odnose temeljem ugovora o kreditu broj 231-2016/2006 i 231-144/2007. Navedeni sporazum potpisan je i pečatiran od strane prokurista društva B2 KAPITAL d.o.o., bez naznake potpisa tužitelja.

12. Čitanjem obvezujućeg pisma namjere od 14. rujna 2015. utvrđeno je da istim uređuju odnosi tužitelja i Hypo Alpe Adria Bank d.d. u vezi kredita broj 236- 256/2006. te da isto obvezuje do 15. listopada 2015.

13. Saslušana na ročištu 6. studenog 2018. svjedokinja EB iskazala je da je tužitelj bratić njezinog supruga UB, a tuženika je vidjela samo jednom, u stanu tužitelja u [adresa] pred ljeto 2014. ili 2015. godine. Bila je sudužnik tužitelju po kreditu u švicarskim francima kod Hypo Alpe-Adria-Banke, u iznosu nešto većem od 50.000 CHF, ali se ne sjeća točne godine sklapanja ugovora. Tužitelj nije redovito vraćao kredit, zbog čega je banka blokirala njezinu plaću i račune na 6-7 godina. Pred ljeto 2014. ili 2015., ona i suprug posjetili su tužitelja, koji im je rekao da planira podići novi kredit kako bi zatvorio postojeći, po kojem je ona sudužnik. Tijekom tog posjeta, u stanu su bili tužitelj, a kasnije su došli tuženik i još jedan gospodin, za kojeg misli da se zove ZB, te kasnije i tužiteljeva supruga. To je bio prvi i jedini put da je vidjela tuženika i g. ZB. Tijekom razgovora, tužitelj i tuženik su raspravljali o mogućnosti sklapanja nagodbe s bankom, kojom bi se omogućilo vraćanje manjeg iznosa kredita od stvarnog duga. Nije sigurna je li bilo govora i o drugim kreditima, niti se sjeća da je spominjana bilo kakva novčana naknada za posredovanje tuženika. Razgovoru su prisustvovali ona, njezin suprug i g. ZB, a kasnije se pridružila i tužiteljeva supruga. Nakon ljeta 2014. ili 2015., tužitelj ju je telefonom obavijestio da je banci uplatio dug po kreditu, i to u manjem iznosu od stvarnog duga, ali ne zna za koliko manje. Dobila je i pismenu potvrdu banke da je kredit u cijelosti zatvoren. Ne zna tko je s bankom dogovorio povoljnije uvjete, niti zna je li tužitelj platio tuženiku ikakvu naknadu. Potvrđuje da je tijekom razgovora tuženik rekao da će posredovati kod banke kako bi se postigla nagodba za smanjenje duga po kreditu na kojem je ona sudužnik. Tijekom razdoblja prije i poslije tog razgovora nekoliko je puta kontaktirala tužitelja, koji joj je odgovorio da je rješavanje kredita u tijeku, ali nije spominjao tuženika niti je ona tražila dodatne informacije. Ne sjeća se točnog iznosa duga u vrijeme razgovora, ali zna da je bio velik, te da do tada nije vraćeno više od 10.000 CHF. Tada je kao sudužnik išla u banku provjeriti stanje i rečeno joj je da nije otplaćena ni kamata ni glavnica.

14. Saslušan na istom ročištu, 6. studenog 2018., svjedok UB iskazuje da mu je tužitelj bratić, a tuženika je vidio samo jednom, u stanu tužitelja u [adresa], ne sjećajući se točne godine, ali pretpostavlja da je to bilo oko 2015. godine ili ranije. Posjetio je tužitelja sa suprugom EB, a zatim je u stan došao tuženik, koji se predstavio kao MB. Ne sjeća se da je tuženik tada rekao čime se bavi, ali mu je tužitelj ranije telefonom rekao da je MB posrednik koji mu pomaže riješiti kredite s bankom. Nakon tuženika došla je i tužiteljeva supruga N, ali nije siguran je li prisustvovala razgovoru između tužitelja i tuženika. Razgovor se vodio u kuhinji i odnosio se na mogućnost povoljnijeg zatvaranja kredita koji je tužitelj imao kod Hypo banke, a za koji je svjedokova supruga bila jamac. Glavnica kredita iznosila je oko 50.000 EUR ili CHF. Svjedoku i njegovoj supruzi bilo je važno da se kredit zatvori jer tužitelj nije plaćao rate, pa je banka blokirala sve račune njegove supruge. Sjeća se da su tužitelj i tuženik razgovarali o iznosu duga i mogućem umanjenju, ali ne pamti točne iznose niti se sjeća je li tuženik izričito obećao da će posredovati kod banke za smanjenje duga. Zaključio je, na temelju razgovora i prethodnih informacija od tužitelja, da je tuženik preuzeo obvezu posredovanja s bankom radi umanjenja duga. Tužitelj mu je rekao da ima još neke kredite, ali svjedok ne zna detalje o njima niti je siguran je li u razgovoru bilo riječi o drugim kreditima, jer ga to nije zanimalo. Njegov fokus bio je na kreditu za koji je njegova supruga bila jamac, kako bi ona bila oslobođena te obveze. Navodi da je kredit kasnije zatvoren, ali ne zna je li tužitelj platio puni iznos ili je postignuta nagodba za manji iznos, niti zna kada je točno kredit isplaćen. Također navodi da tijekom razgovora nije bilo govora o bilo kakvoj novčanoj naknadi za tuženika zbog posredovanja, niti mu je tužitelj kasnije spominjao da je tuženiku platio ikakav iznos.

15. Saslušana na ročištu 8. travnja 2019. svjedokinja HB iskazala je da je bila vlasnica tvrtke MD Poslovno savjetovanje d.o.o., koja se bavila poslovnim savjetovanjem i kreditiranjem. Tijekom 2014. ili 2015. godine, kroz poslovanje tvrtke upoznala je tužitelja i tuženika. Tužitelj i ZB su joj se obratili radi izrade investicijske studije i organizacije posla oko dobivanja kredita kod HBOR-a za kupnju broda, pri čemu je tužitelj bio prodavatelj broda, a ZB kupac. Tužitelj je svjedokinji tada spomenuo da ima kreditne obveze prema HYPO banci i B2 Kapitalu po tri kredita, te ju je pitao može li ona ili njezina firma pomoći u refinanciranju tih obveza, s ciljem smanjenja ukupnog duga i zadržavanja što više novca od prodaje broda, na što mu je ona odgovorila da se njezina tvrtka ne bavi pregovorima oko reprogramiranja kredita i da u tome ne može pomoći. Njena tvrtka izradila je investicijsku studiju i sve što je bilo potrebno kredit i garanciju kod HBOR-a, što je uspješno realizirano. Tijekom tog poslovanja, svjedokinja je upoznala tuženika, kojeg joj je predstavio ZB kao posrednika koji će pomoći tužitelju u smanjenju kreditnih obveza. Nije bila prisutna dogovorima između tužitelja i tuženika, niti zna jesu li dogovorili ili isplatili naknadu za posredovanje. Svjedokinja navodi da joj je tužitelj kasnije rekao kako je tuženik uspio smanjiti njegove kreditne obveze na trećinu, što je potvrdio i sam tuženik. Ne zna točne iznose ni koje su kreditne obveze zatvorene, ali zna da su obojica bili zadovoljni postignutim reprogramiranjem. Tuženik joj se nikad nije predstavio kao odvjetnik, ali je vidjela punomoć kojom ga je tužitelj ovlastio za zastupanje u postupku reprogramiranja kredita, iako se ne sjeća detalja punomoći. Kredit za kupnju broda kod HBOR-a je realiziran i novac je isplaćen tužitelju.

16. Saslušan na ročištu 18. rujna 2019. svjedok ZB navodi da poznaje tužitelja oko deset godina, a tuženika oko pet do šest godina, te s obojicom ima poznanički odnos. Tužitelj je bio vlasnik broda "Bilova" koji je, zbog visokih troškova pokretanja za rad, odlučio prodati. Kupac broda bila je tvrtka Maribela j.d.o.o., čiji je svjedok bio direktor i vlasnik. On je osobno uplatio 15% kupoprodajne cijene (oko 380.000 kn) na račun tužitelja, dok je ostatak isplaćen kreditom HBOR-a. Ukupna cijena broda bila je oko 1.500.000 kn. Tijekom procesa kupoprodaje, tužitelj je svjedoku rekao da ima dugovanja prema bankama i da bi mogao ostati bez novca od prodaje broda zbog tih kredita. Svjedok mu je ponudio kontakt s MB (tuženikom), kojeg je poznavao kao posrednika za rješavanje i reprogramiranje kredita. Tužitelj je pristao, te je održan sastanak u stanu tužitelja u [adresa] (svibanj ili lipanj 2015.), na kojem su bili prisutni tužitelj, tuženik, svjedok, tužiteljeva supruga i neki rođaci. Tužitelj je iznio da ima dugovanja prema Hypo banci i B2 kapitalu, ukupno oko 1.400.000,00 kn s kamatama. Tuženik je izjavio da može posredovati i pokušati smanjiti iznos duga, ali na tom sastanku nije bilo riječi o naknadi za posredovanje. Svjedok je vidio punomoć koju je tužitelj dao tuženiku za posredovanje, ali se ne sjeća kada je točno potpisana. Drugi sastanak održan je u kafiću City galerija u [adresa], u rujnu ili listopadu 2015., gdje je tuženik izvijestio tužitelja da je ispregovarao smanjenje duga prema B2 kapitalu. Sjeća se da je tužitelj bio vrlo zadovoljan rezultatima. Nekoliko mjeseci kasnije, tužitelj mu je rekao da mu je tuženik pomogao i s kreditom prema Hypo banci. Svjedok ističe da tuženika nikada nije predstavljao kao odvjetnika, niti je čuo da se tuženik tako predstavljao. Zna da je dogovorena naknada za posredovanje, ali ne zna kolika, te navodi da mu je tužitelj rekao da je tuženiku platio naknadu za usluge. Svjedok smatra da tužitelj ne bi platio ništa što nije bilo obavljeno, jer je vrlo oprezan i nepovjerljiv u poslovanju. Osim dva navedena sastanka, svjedok nije prisustvovao drugim susretima tužitelja i tuženika, niti zna detalje o drugim punomoćima ili poslovima tuženika.

17. Saslušan na ročištu dana 23. studenog 2020. tužitelj navodi da je tuženika upoznao 2014. godine preko ZB, s kojim je tada pokušavao pokrenuti ribarski posao. U to vrijeme imao je tri kredita kod Hypo Alpe Adria Bank d.d., od kojih jedan nije redovito otplaćivao, pa je tražio mogućnost nagodbe s bankom radi povoljnijeg zatvaranja tog kredita. ZB ga je tada povezao s tuženikom, koji se predstavio kao odvjetnik s iskustvom u posredovanju kod banaka. Nakon sastanka u Zagrebu, tužitelj je tuženiku dao punomoć (potpisanu krajem 2014. godine) za posredovanje kod Hypo Alpe Adria Bank d.d., a usmeno su dogovorili naknadu od oko 50.000,00 kn, bez pisanog ugovora. Tijekom 2015. godine, Hypo banka je sve njegove kredite prenijela na agenciju H-ABDUCCO d.o.o. Tuženik je tužitelja telefonski obavijestio da je uspio ishoditi smanjenje duga po prvom kreditu na iznos od oko 215.000,00 ili 220.000,00 kn. Tužitelj je taj iznos uplatio u listopadu 2015. godine i time zatvorio prvi kredit. Već krajem ljeta ili početkom jeseni 2015. godine, prije nego što je prvi kredit zatvoren, tužitelj telje tuženiku potpisao novu punomoć za preostala dva kredita. Dogovorena je ukupna naknada od 120.000,00 kn (40.000,00 kn po kreditu), koju je tužitelj isplatio u cijelosti u listopadu 2015. godine, istog dana kada je platio i iznos za zatvaranje prvog kredita. Iako pregovori za preostala dva kredita tada još nisu bili završeni, tužitelj je vjerovao tuženiku zbog prethodnog uspjeha i očekivao povoljan ishod. Tuženik je tužitelja uvjeravao da je za preostala dva kredita dogovoren iznos od oko 315.000,00 kn, ali da pokušava ishoditi još povoljnije uvjete. U tom razdoblju, tužitelj je dobivao podršku i od drugih osoba, HB, koja je radila u agenciji za kreditno posredovanje te ga je uvjeravala da će to biti dobro za njega. Tijekom sastanka u tužiteljevu stanu, kojem su prisustvovali i rođak UB sa suprugom EB (sudužnicom po kreditu), tuženik je pred svima izjavio da će svi krediti biti povoljno riješeni. Kako tuženik nije uspio ispregovarati zadovoljavajuće rješenje za preostala dva kredita, tužitelja je tada, dopisima od 20. travnja 2016. i 25. srpnja 2016., zatražio povrat 80.000,00 kn od ukupno uplaćenih 120.000,00 kn, smatrajući da je tuženik uspješno posredovao samo za jedan kredit. Tužitelj navodi nije povukao punomoć kod javnog bilježnika. U e-mailu od 19. rujna 2016., tužitelj je iznimno produžio punomoć tuženiku do kraja rujna 2016., u nadi da će ipak doći do nagodbe, ali ni tada nije postignut dogovor. Nakon toga, tužitelj je prekinuo svaki kontakt s tuženikom i nije mu produžio punomoć. Tužitelj potvrđuje da je sam sastavljao i potpisivao punomoći (od 17.11.2014. i 29.09.2015.), ali navodi da nije znao pravnu razliku između zastupanja i posredovanja, već je očekivao da će tuženik posredovati kod banke ili agencije radi postizanja nagodbe. Za prvi kredit, kod kojeg je postignuta nagodba, tužitelj osobno nije potpisivao nikakve dokumente u banci ili agenciji. Za preostala dva kredita, tužitelja su kontaktirali iz agencije B2 KAPITAL d.o.o., ali nije došlo do sklapanja nagodbe, niti mu je tuženik odgovorio na zahtjeve za povrat novca. Tužitelj pojašnjava da se radi o ugovorima o kreditu iz 2006. (dva ugovora) i 2007. godine (jedan ugovor). Ne zna točno kada je prestao otplaćivati kredite, ali su svi krediti služili za pokretanje ribarskog obrta. Nakon što banka nije odobrila reprogram, krediti su prodani agencijama. Tužitelj navodi da nije znao točan iznos dugova prije suradnje s tuženikom. Sudužnica EB nije mogla plaćati dug jer joj je račun bio blokiran, a tužitelj joj je kasnije isplatio iznos koji je bio skinut s njenog računa. Tužitelj nije platio iznos od 315.000,00 kn za preostala dva kredita jer mu je tuženik rekao da je postupak još u tijeku, a i sam tada nije imao novca za plaćanje.

18. Sud je ocijenio iskaze svjedoka vjerodostojnima i međusobno sukladnima, te ih je prihvatio kao relevantan dokaz, budući da su njihovi iskazi logični i međusobno usklađeni, u dijelu u kojem su kao treće osobe iskazivali i imaju saznanja, a nisu pronađene okolnosti koje bi upućivale na njihovu nevjerodostojnost.

19. Saslušan na ročištu dana 16. veljače 2021. tuženik navodi da je tijekom proljeća 2014. godine, upoznao tužitelja preko zajedničkog prijatelja ZB, koji ga je zamolio da pomogne tužitelju oko problema s kreditima u Hypo banci, budući da je tuženik imao 16 godina iskustva u bankarskom sektoru. U tom trenutku tuženik više nije bio zaposlen u banci, ali je pristao pokušati posredovati kako bi se smanjila dugovanja tužitelja po tri kredita, od kojih su dva bila u međuvremenu prenesena na tvrtku B2 Kapital. Nakon uvodnog susreta u Zagrebu, krajem proljeća ili početkom ljeta 2014., održan je sastanak u stanu tužitelja u [adresa], kojem su prisustvovali tuženik, tužitelj, tužiteljeva supruga, ZB, te EB i njezin suprug. EB je bila sudužnik po jednom od kredita i bila je zainteresirana za smanjenje duga jer je banka zbog neredovite otplate počela teretiti njen račun. Tužitelj je tuženiku tada rekao da je B2 Kapital već preuzeo dva kredita i da mu je sjela zabilježba na stan u [adresa]. Ukupni dug iznosio je oko 1.600.000,00 kuna, a tuženik je istaknuo da će nastupati isključivo kao posrednik. Tužitelj mu je za to dao dvije punomoći – jednu za kredit kod Hypo banke, a drugu za preostala dva kod B2 Kapitala, a tužitelj nikada nije od njega tražio neki ciljani iznos, odnosno iznos do kojeg bi ja taj dug pokušao sniziti, nego je dogovor bio da se tužiteljev dug snizi koliko se najviše može. Usmeno su dogovorili da će tuženik primiti naknadu od 50.000,00 kn po svakom kreditu, ukupno 150.000,00 kn, nakon uspješnog smanjenja duga. Pisani ugovor o posredovanju nije sklopljen. Tuženik navodi da je uspio ishoditi od Hypo banke smanjenje kredita s glavnicom od 46.000–48.000 CHF na 215.000,00 kn, uz pismo namjere iz rujna 2015., a od B2 Kapitala smanjenje duga po preostala dva kredita na 315.000,00 kn, isto uz pismo namjere koje je predočio tužitelju u ljeto 2015. kada se sastao s njim i ZB u [adresa] u City centru. Ukupni dug tako je smanjen sa 1.600.000,00 kn na 530.000,00 kn. Tužitelj je bio zadovoljan rezultatima, ali je odbio isplatiti punu dogovorenu naknadu od 150.000,00 kn. Ponudio je tuženiku iznos od 120.000,00 kn uz ultimatum da neće isplatiti ništa ako ne pristane na taj iznos. Tuženik je iz praktičnih razloga prihvatio iznos od 120.000,00 kn, koji mu je tužitelj uplatio 13. listopada 2015., istog dana kad je uplatio i iznos od 215.000,00 kn Hypo banci. Što se tiče uplate B2 Kapitalu, tužitelj nije davao informacije tuženiku. Kasnije, krajem 2015. ili početkom 2016., tužitelj je priznao tuženiku da nije uplatio dogovoreni iznos B2 Kapitalu i pokušao je dodatno pregovarati, ali bez uspjeha. Tužitelj je tada počeo tražiti povrat 80.000,00 kn, smatrajući da tuženik nije ispunio dogovor. Tuženik je odbio povrat, tvrdeći da je u potpunosti izvršio posredovanje kako je bilo dogovoreno i da je sniženje ostvareno za sva tri kredita. Tuženik je potvrdio da je Sporazum o podmirenju tražbine od 11. lipnja 2015. godine, koji se nalazi u spisu na listovima 64–65, dokument kojim je snižen dug tužitelja po dva kredita koja je preuzela tvrtka B2 Kapital na iznos od 315.000,00 kn. Iako je taj dokument u ranijem iskazu nazvao "pismom namjere", objasnio je da se radilo o pogrešnom nazivu, ali da je sadržajno riječ o istom – dokumentu koji potvrđuje dogovoreno smanjenje duga. Taj Sporazum od 11.06.2015. osobno je predao tužitelju u [adresa]. Također, potvrdio je da je obvezujuće pismo namjere od 14. rujna 2015. godine, koje se nalazi na listu spisa 66 spisa, izdano od Hypo banke za treći kredit koji je ostao kod te banke, a kojim je dug snižen na 215.000,00 kn. Na upit vezano uz e-mail koji je tužitelj poslao BB, djelatnici B2 Kapitala, a u kojem je tuženik bio u kopiji, tuženik je objasnio da se taj mail odnosi na tužiteljev pokušaj da nastavi pregovore s B2 Kapitalom nakon što je tuženik već završio svoj posao. Budući da je tužitelj znao da je tuženik ranije imao punomoć, tim se mailom pokušao osloniti na njegov raniji angažman, iako tuženik tada više nije imao nikakav utjecaj. Tuženik naglašava da nikada nije tvrdio da je odvjetnik.

20. Po stavu suda, iskaz tužitelja je proturječan materijalnim dokazima u spisu, nelogičan i neživotan, te usmjeren na poboljšavanje vlastite procesne pozicije. Uz navedeno, isti je i suprotan suglasnim iskazima svjedoka i dokumentaciji u spisu iz kojih proizlazi da je naknada u cijelosti isplaćena za sam process pregovaranja. S druge strane, sud u bitnome vjeruje iskazu tuženika jer je dosljedan, usklađen s dokazima i iskazima saslušanih svjedoka, kao i životan i logičan.

21. Čl. 835. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO) definiran je ugovor o posredovanju kao ugovor kojim se obvezuje posrednik dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu proviziju, ako ugovor bude sklopljen.

22. Čl. 836. ZOO-a propisano je da kad je ugovoreno da će posrednik imati pravo na određenu proviziju i ako njegovo nastojanje ostane bez rezultata, o takvom ugovoru sudit će se prema odredbama što vrijede za ugovor o djelu.

23. Ugovorom o djelu (čl. 590. ZOO-a) izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

24. Iz iskaza samog tužitelja proizlazi da sporazum o podmirenju tražbine od 11. lipnja 2015. nije platio jer između ostalog nije imao novaca za plaćanje, a i nadao se da će tuženik postoći još povoljnije uvjete daljnjim pregovaranjem.

25. Čitanjem sporazuma o podmirenju tražbine od 11. lipnja 2015. da je djelo izvršeno od strane tuženika, dok je odluka o daljnjem postupanju tužitelja po predmetnom sporazumu bila isključivo na tužitelju.

26. Sud je na temelju provedenih dokaza, a osobito uvida u uplatnicu kojom je tužitelj izvršio uplatu dogovorene provizije tuženiku, utvrdio da je predmetna uplata izvršena kronološki nakon sklapanja sporazuma o podmirenju tražbine od 11. lipnja 2015. godine te nakon izdavanja obvezujućeg pisma namjere dana 14. rujna 2015. godine.

27. Iz navedenog slijedi da je jasno utvrđena namjera ugovornih strana prema kojoj je predmetna provizija ugovorena i isplaćena za samo djelo pregovaranja, a ne kao naknada koja bi bila uvjetovana ili vezana uz konkretne rezultate tih pregovora. Stoga sud zaključuje da je pravni temelj isplate provizije postojanje i izvršenje pregovaračkih radnji, a ne ostvarenje određenog rezultata proizašlog iz tih pregovora, slijedom navedenog sud je odbio tužebeni zahtjev tužitelja te je odlučeno kao u toč. I izreke ove presude.

28. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

30. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Tuženiku je priznat trošak za sastav obrazloženih podneska od 29.12.2017., 18.4.2018. i 12.7.2018. po 100 bodova (tbr. 8/1), te za pristup na ročišta 6.3.2018., 6.6.2018., 6.11.2018., 8.4.2019., 18.9.2019., 23.11.2020., 16.2.2021., 20.2.2023., 19.9.2023., 4.12.2023. i 20.3.2025. po 100 bodova (tbr. 9/1) odnosno sveukupno 1300 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT iznosi 2.700,00 EUR te što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 3.375,00 EUR.

31. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak sudske pristojebe na dogovor na tužbu s obzirom da isti nastaje po pravomoćnom završetku postupka razmjerno uspjehu u sporu (čl. 4. st.1. t. 2. Zakona o sudskih pristojbama).

32. Utuženi iznosi preračunati su u službenu valutu euro temeljem čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22 i 88/22).

33. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 29. travnja 2025.

Sutkinja:

Ana Lovrinov

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju, uz rješenje o pristojbi na presudu

2. tuženiku