REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1681/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lafter, odvjetnik u Jastrebarskom, protiv tuženice MJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Branimir Pocrnić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nevaljanosti oporuke, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskoga suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2573/2024-2 od 5. studenog 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom poslovni broj P-4851/2015-85 od 18. ožujka 2024., na sjednici 29. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije i dopuna tog prijedloga se odbijaju.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (i dopunu tom prijedlogu) protiv drugostupanjske presude citirane u uvodu ove odluke kojom je preinačena prvostupanjska presuda.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije tuženica nije odgovorila.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je tužitelj kao predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pravno pitanje koje on ocjenjuje važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP:
"Čini li sud bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i čl. 261. st. 3. ZPP-a, ako bezuvjetno odbije koristiti, odnosno ne ocijeni nalaz i mišljenja prvotnog vještaka nakon što je provedena obnova vještačenja s drugim vještacima, a ako je odgovor na to pitanje potvrdan, čini li drugostupanjski sud bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a ako propusti ocijeniti pravilnost i zakonitost presude prvostupanjskog suda kroz ocjenu je li pravilno njegovo utvrđenje o oporučnoj nesposobnosti oporučitelja utemeljeno na nalazu i mišljenju prvotnog vještaka?".
5. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je oporuka ništetna i ne proizvodi pravne učinke. U prvostupanjskom postupku su provedena tri vještačenje na okolnost oporučne sposobnosti ostaviteljice. Taj sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku Zoranu Zoričiću, potom je obnovio vještačenje po vještaku Ninoslavu Mimici te je potom, s obzirom da nije došlo do usklađenja nalaza i mišljenja ovih vještaka koji su različito ocijenili sposobnost oporučiteljice za rasuđivanje, prvostupanjski sud u primjeni odredbe čl. 261. st. 3. ZPP obnovio vještačenje vještakom, Brankom Vidrih, koja je izradila nalaz i mišljenje i utvrdila kako nema elemenata na temelju kojih bi se dovela u pitanje sposobnost oporučiteljice za rasuđivanje i sačinjenje oporuke. Prvostupanjski sud temeljio je svoju odluku o prihvaćanju tužbenog zahtjeva prvenstveno na rezultatu prvog vještačenja dovodeći ga u vezi sa ostalim utvrđenjima iz postupka, dok je drugostupanjski sud pravnog pristupa da kako je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Ninoslava Mimice a potom i iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Branke Vidrih na siguran način utvrđeno da je oporučiteljica u trenutku sačinjenja predmetne oporuke bila sposobna za rasuđivanje, te dovodeći u vezu to utvrđenje sa izvedenim dokazima zaključio da je u prvostupanjskoj presudi došlo do pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 26. st. 2. Zakon o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 127/13., 33/15., 14/19.) s obzirom da je oporučiteljica u trenutku sastavljanja oporuke imala 16 godina i bila sposobna za rasuđivanje.
6. Prijedlogom za dopuštenje revizije tužitelj polemizira procesnopravni pristup drugostupanjskog suda, pozivajući se na ovosudne odluke Rev-1260/2009 od 30. ožujka 2011, Rev x-361/2015 od 13. listopada 2015. i Rev-451/2017 od 19. svibnja 2021.
7. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito:- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili - ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
8. Naznačeno pitanje predstavlja prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje iz odredba čl. 385.a st. 1. ZPP koje bi omogućilo ovom sudu da odgovorom na njega osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu.
9. U smislu citirane odredbe čl. 385.a. st. 1. tužitelj nije naznačio adekvatnu sudsku praksu, za razloge važnosti pitanja. Navedena shvaćanja iz citiranih ovosudnih odluka nisu donesena u usporedivim pravnim situacijama. Prvenstveno, drugostupanjski sud je dao potrebne, jasne i dostatne razloge u obrazloženju svoje odluke o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, i razloge o nepravilnosti ocjene prvostupanjskog suda kako za ocjenu dokaza tako i za zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
10. Dakle, predlagatelj u svom prijedlogu iznesenim navodima nije uvjerio ovaj sud o odstupanju od prakse ovog suda, pa se pitanje ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni. Predlagatelj zapravo iznosi svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određeno procesnopravno pitanje čime samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, a to nije razlog iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP koji bi opravdavao intervenciju ovog suda.
11. Radi navedenoga odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 389. b st. 1. ZPP.
Zagreb, 29. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
