REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2605/2022-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Ivani Požar, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov u pravnoj stvari tužiteljice ŠČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Višiću, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreba, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku po zaposlenju, VČ, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Marina Mlačića, odvjetnika u Zagrebu i punomoćnika tuženika po zaposlenju, 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužiteljici ŠČ iznos od 1.115,68 eura (slovima: tisućustopetnaest eura i šezdesetosam centi) sa zateznim kamatama koje teku od 12. studenoga 2020. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice ŠČ za isplatom iznosa od 277,91 eura (razlika između zatraženog iznosa od 1.393,59 eura i dosuđenog iznosa od 1.115,68 eura) sa zateznim kamatama koje teku od 10. lipnja 2020. do isplate, kao i za razliku zateznih kamata koje teku na iznos od 1.115,68 eura od 10. lipnja 2020. do 11. studenoga 2020.

III. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. naknaditi tužiteljici ŠČ trošak parničnog postupka u iznosu od 1.449,69 EUR (slovima: tisuću četristočetrdesetdevet eura i šezdesetdevet centi) sa zateznim kamatama koje teku od 29. travnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 5. lipnja 2020.g. stradala u prometnoj nezgodi koja se dogodila u [adresa], kao vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka]. Nesreću je skrivila UČ upravljajući osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka]. U trenutku prometne nezgode osobni automobil počinitelja bio je osiguran kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 012910933547.Ttužiteljici je u predmetnom štetnom događaju nastala šteta u ukupnom iznosu od 2.720,82 eura. U prethodno opisanoj prometnoj nezgodi tužiteljica je zadobila stanovite tjelesne ozljede: trzajna ozljeda vrata, iščašenje i nategnuće cervikalne kralježnice, cervicobrachialni sindrom, radikulopatija spinalnih živaca, lumbosacralni sindrom, lezija spinalnog korijena, a sve što je vidljivo iz medicinske dokumentacije priložene zahtjevu. Zbog zadobivenih povreda tužiteljica je morala nositi ovratnik piti analgetike za ublažavanje boli. Također, tužiteljica je pretrpjela strah te i sada osjeća strah od učešća u prometu, tjeskobu prilikom sjećanja na nezgodu, nemir, izražen tremor ruku i preznojavanje dlanova, a navodi smetnje sna i usnivanja. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega u vrijednosti od 92,91 eura. Tužiteljica je 9. lipnja 2020. podnijela odštetni zahtjev tuženiku. Tuženik je u mirnom postupku isplatio iznos od 1.327,23 eura. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže sudu donijeti presudu u kojoj će naložiti tuženiku naknaditi tužiteljici iznos od 1.300,68 eura s osnova neimovinske štete te iznos od 92,91 eura s osnova tuđe pomoći i njege, sve sa zateznim kamatama koje teku od 10. lipnja 2020. do isplate. Tužiteljica potražuje i trošak parničnog postupka uvećano za zatezne kamate od donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je točno da je tužiteljica 5. lipnja 2020. stradala u prometnoj nezgodi koju je izazvala UČ upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka] i da je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede kao vozač osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka]. Nije sporno da je vozilo osobe koja je izazvala prometnu nezgodu bilo osigurano kod tuženika pa tuženik priznaje pasivnu legitimaciju. Nije sporna niti osnova tužbenog zahtjeva već tuženik prigovara visini kao i tijeku zatraženih zateznih kamata. Tuženik je isplatio tužiteljici nesporni iznos od 1.327,23 eura s osnove naknade imovinske i s njom povezane neimovinske štete imajući u vidu težinu povrede i okolnosti slučaja, pri čemu je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha te cilju kojemu služi ta naknada, dakle tuženik je ispunio obvezu isplate pravične novčane naknade. Predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je pročitao e-mail poruku kao dokaz o podnesenom zahtjevu za naknadu štete (list 4 spisa), medicinsku dokumentaciju i račun (list 7-22 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću (list 43-45 spisa) te je provedeno saslušanje vještaka dr. Igora Stipančića (list 58-59 spisa)

4. Preostale dokazne prijedloge stranaka sud nije provodio s obzirom da je tijekom postupka u bitnome bila sporna samo visina tužbenog zahtjeva. Nije proveden dokaz saslušanjem tužiteljice jer su stranke učinile nespornim da su tuđu pomoć i njegu tužiteljici pružali ukućani, dok su preostale okolnosti na koje je predloženo saslušanje tužiteljice utvrđene iz spisu priležeće dokumentacije.

5. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), sud je našao tužbeni zahtjev djelomično osnovanim do visine u izreci.

6. Među strankama nije sporna osnova tužbenog zahtjeva, aktivna i pasivna legitimacija, da je tuženik isplatio tužiteljici iznos od 1.327,23 eura prije podnošenja tužbe te da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali ukućani.

7. Sporna je visina tužbenog zahtjeva, odnosno, opravdavaju li težina povrede i okolnosti slučaja dosudu pravične novčane naknade u iznosu koji se tužbom potražuje.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom štete s osnova povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao i naknada štete s osnova tuđe pomoći i njege kao posljedica štetnog događaja od 5. lipnja 2020. u ukupnom iznosu od 1.393,59 eura sa zateznim kamatama koje teku od 10. lipnja 2020. do isplate.

9. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću. Vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužiteljica u štetnom događaju 5. lipnja 2020. zadobila natučenje zatiljnog dijela glave i trzajnu ozljedu vrata. Provela je liječenje imobilizacijom vrata i potom fizikalnom terapijom. S fizikalnom terapijom je završila 18.09.2020. U njenom kartonu je navedeno na pregledu njenog liječnika 30.09.2020. „bolje se osjeća i zatvara bolovanje“. Zadnji pregled koji se može povezati s predmetnom ozljedom je pregled neurologa i EMNG kojeg je tužiteljica načinila 12.11.2020. Stoga se i liječenje time smatra okončanim. U njenom zdravstvenom kartonu su zabilježene tegobe sa vratnom i slabinskom kralježnicom znatno prije ovopredmetnog štetnog događaja. Tužiteljica je od 2013. provodila dijagnostičke pretrage te liječenje fizikalnom terapijom zbog tegoba s vratnom i slabinskom kralježnicom. Uz to imala je vrtoglavice zbog kojih je također bila obrađivana. U više navrata prije ovog događaja je bila upućena na MR vratne kralježnice. I prije ovog događaja su joj utvrđene opsežne degenerativne promjene na vratnoj kralježnici na više razina C3-C4, C4-C5 i C5-C6. Tako da je tužiteljica ozljedu zadobila na već ranije znatno promijenjenu i oštećenu kralježnicu. Nalaz EMNG-a od 30.07.2020. ukazuje na svježe (subakutno) oštećenje krojena C6 lijevo da bi na ponovljenom EMNG-u od 12.11.2020. ta lezija bila kronična. Ovo se može uzročno povezati s predmetnom ozljedom ranije promijenjene vratne kralježnice. Stoga uzevši sve navedeno u obzir vještak u svom mišljenju navodi da je kod tužiteljice kao posljedica predmetne ozljede postoji smanjenje životne aktivnosti od 2 do 3%. Tužiteljica je trpila tzv. Primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je trajao oko 2 dana, srednjeg oko 5 dana i manjeg oko mjesec dana. Bol jakog intenziteta je trpila do 3 dana, srednjeg do 7 dana, a manjeg još do 5 tjedana sveukupno. Povremena bol ulazi u smanjenje životne aktivnosti. Tuđa pomoć joj je bila potrebna u trajanju od 2 tjedna 2 h na dan zbog mirovanja i nošenja ovratnika. Potom je još trebala pomoć u ukupnom trajanju od 3 tjedna tri puta tjedno po 2 h zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora.

10. Tužiteljica je prigovorila nalazu i mišljenju vještaka u bitnome navodeći da je nosila ovratnik 10 dana zbog čega smatra da je bolove srednjeg intenziteta imala minimalno 10 dana, u svakom slučaju duže od sedam dana koliko je procijenio vještak. Također, tužiteljica je prigovorila ocjeni straha navodeći da je patila od poremećaja sna, anksioznosti i tjeskobe, što je evidentirano i na specijalističkom nalazu 15. lipnja 2020., dakle, deset dana nakon predmetnog štetnog događaja. Stoga tužiteljica smatra da je logično za zaključiti da je strah srednjeg intenziteta trajao kontinuirano u razdoblju od minimalno 10 dana.

11. Vještak je u svom usmenom očitovanju na ročištu održanom 26. ožujka 205. naveo da je mišljenje temeljio na medicinskoj dokumentaciji koja je opisana i navedena u pisanom nalazu i mišljenju te kliničkom pregledu tužiteljice. Ono što je relevantno za mišljenje u ovom predmetu i ocjenu svih kvalifikatornih okolnosti, a to je da je tužiteljica znatno prije predmetnog štetnog događaja imala tegobe i provodila liječenje vezano za vratnu kralježnicu. U više navrata prije predmetnog događaja tužiteljica je upućivana na magnetnu rezonancu kralježnice što ukazuje na težinu tegoba koje je tada trpila. Smatra da je nesporno da je tužiteljica ozljedu vratne kralježnice zadobila na već ranije oštećenu i degenerativno promijenjenu kralježnicu. U skladu s provedenim liječenjem, a aktivno liječenje je trajalo do 30.9.2020. iako je tužiteljica i nakon toga načinila jednu dijagnostičku pretragu točnije MNG 12.11.20. u kojim je dobila spoznaju o stupnju oštećenja korjenova živaca koja izlaze iz vratne kralježnice zbog čega je vještak smatra da postoji dodatno oštećenje i samim time povećanje njenog smanjenja životne aktivnosti, međutim ostali vidovi štete strah bol i tuđa pomoć koja su kumulativno ocijenjeni se odnose na ozljedu u predmetnom događaju obzirom na način i duljinu provedenog liječenja. Stoga u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja. Vještak navodi da su te ocjene kumulativnog karaktera te da se bol srednjeg intenziteta ne odnosi samo na razdoblje nošenja ovratnika jer ovratnik i služi tome da spriječi gibanje vrata i glave i samim time da smanji bol.

12. Na ovako sačinjeni nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale prigovora, a i sud je nalaz i mišljenje vještaka ocijenio stručnim, objektivnim i zasnovanim na priležećoj medicinskoj dokumentaciji kao i na dugogodišnjem iskustvu vještaka. Vještak je odgovorio na sva pitanja slijedom čega nalaz i mišljenja vještaka sud prihvaća u cijelosti.

13. Slijedom provedenih dokaza, sud je utvrdio da je zadobivenim ozljedama povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje čime je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2 u vezi s čl. 1046. ZOO-a. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju stoga i dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1 ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je zato pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje su navedene u tužbi, i to fizičke bolove, trajne posljedice i strah. One su u smislu čl. 1100 st. 2 ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

14. Sud je slijedom navedenog na temelju čl. 1100. st. 1 i 2 ZOO-a utvrdio pravičnu novčanu naknadu na ime pretrpljene neimovinske štete za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 2.350,00 eura. Pritom je posebno cijenio utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet duševnih i fizičkih bolova, mjesto povrede, dužinu i način liječenja, vrstu i oblik medicinskih intervencija, kao i vrstu i intenzitet pretrpljenog straha. Također je sud cijenio činjenicu životne dobi tužiteljice rođene 1974. godine, koji je u vrijeme štetnog događaja imala 47 godina, činjenicu da će se tužiteljica predmetnog štetnog događaja još dugo sjećati, a posljedice osjećati dugi niz godina i one će predstavljati ograničenje u svakodnevnom životu i radu tužiteljice. Također, sud je uzeo u obzir da je vještak u svom nalazu i mišljenju utvrdio da tužiteljica od prije ima oštećenu i degenerativno promijenjenu kralježnicu. Nadalje, u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a svrha pravične novčane naknade jest ublažiti i osjećaj neugode koju oštećenik trpi te donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u ljudskom životu, pa je sud uzeo u obzir i cijenio da je nedvojbeno nelagodno odlaziti liječniku, čekati u čekaonicama, ne moći obavljati poslove i aktivnosti na koje je osoba navikla i biti ovisan o pomoći drugih osoba. Stoga sud nalazi da sve rečene činjenice i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje iznosa od 2.350,00 eura.

15. Nadalje, prema nalazu i mišljenju vještaka tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć druge nestručne osobe u trajanju sumarno 14 dana po 2 sata dnevno te još 9 dana po 2 sat dnevno, dakle, ukupno 46 sati.

16. Tužitelj je za jedan sat tuđe pomoći zatražio iznos naknade od 2,02 eura, odnosno sveukupno 92,91 eura koji se svakako ukazuje primjerenim i s obzirom na cijene na tržištu, pa je tužitelj u smislu čl. 1095 st. 1 ZOO-a dosuđen zatraženi iznos od 92,91 eura u cijelosti.

17. Slijedom navedenog, cjelokupna naknada koja pripada tužitelju za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu iznos 2.442,91 eura, međutim, kako je tužitelj prije podnošenja tužbe dobrovoljno uplatio iznos od 1.327,23 eura, tužiteljici pripada razlika od 1.115,68 eura i to s osnova neimovinske štete iznos od 1.019,77 eura te s osnova imovinske štete iznos od 92,91 eura.

18. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a tužiteljici je dosuđen iznos od 1.115,68 eura, dok je za ostatak zatraženog iznosa od 277,91 eura odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan, a kako je odlučeno u točki I. i II. izreke presude.

19. Na ovako utvrđeni iznos štete tužiteljica je zatražila kamatu od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno, od 10. lipnja 2020., međutim, kako je nalazom vještaka utvrđeno da je liječenje tužiteljice završeno 12. studenoga 2020. (dakle, nakon podnošenja odštetnog zahtjeva), sud nije našao osnovanim zahtjev tužiteljice za dosudom zateznih kamata na iznos neimovinske štete od 10. lipnja 2020. Naime, tužiteljica je tek od datuma prestanka liječenja, odnosno od 12. studenoga 2020. mogla zahtijevati zatezne kamate jer je to datum kada su tužiteljici postali poznati razmjeri štete koju trpi. Slijedom navedenog, tužiteljici su na dosuđeni iznos neimovinske štete u visini od 1.019,77 eura priznate zatezne kamate od 12. studenoga 2020. do isplate, sve u smislu odredbe čl. 1103. ZOO-a, dok je za razliku zateznih kamatama odbijen tužbeni zahtjev, a kako je navedeno u točki II. izreke presude.

20. Na dio zahtjeva za tuđu pomoć i njegu također je dosuđena kamata od prestanka liječenja, odnosno od 12. studenoga 2020. jer u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku potreba za tuđom pomoći i njegom još nije prestala. Naime, u smislu čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a tuđa pomoć i njega izvorno je novčani imovinski zahtjev koji kao novčana obveza dospijeva danom prestanka potrebe za tuđom pomoći i njegom, pa tuženik upravo od toga dana kasni s ispunjenjem svoje obveze.

21. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO.

22. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2022. temelji se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. i II. izreke presude.

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, slijedom čega je utvrđeno da je tužiteljica u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspjela sa 80,01%. Uspjeh stranaka u sporu sud je ocjenjivao imajući u vidu sporne i nesporne činjenice tijekom postupka. Naime, tijekom postupka tuženik nije sporio osnovu tužbenog zahtjeva, aktivnu i pasivnu legitimaciju, odgovornost, kao niti sam nastanak štetnog događaja, već je osporio samo visinu tužbenog zahtjeva.

25. Primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj: 138/23., dalje u tekstu OT), tužiteljici su utvrđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetnika i to za trošak sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 7./1. OT) - 100 bodova, sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT) - 100 bodova, sastava podnesaka od 13. prosinca 2022. i 24. listopada 2023. 2 x 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), trošak zastupanja na ročištima održanim 3. svibnja 2023. i 26. ožujka 2025. 2 x 100 bodova (Tbr. 9./1. OT) - što sve ukupno iznosi 600 bodova, a što uvećano za vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) i porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr.46 OT), iznosi 1.500,00 EUR. Također, tužiteljici je priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura i trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 33,18 eura kao i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR i na presudu u iznosu od 53,09 eura EUR, što sveukupno iznosi 1.811,89 EUR, odnosno razmjerno uspjehu u sporu od 80,01%, tužiteljici je priznat trošak u iznosu od 1.449,69 EUR.

26. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 30. st. 1. i 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. dalje OZ), a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate.

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

28. Tužiteljici nije priznat u cijelosti trošak provedenog medicinskog vještačenja bez obzira na uspjeh u sporu jer tuženik tijekom postupka nije osporavao odgovornost za nastanak štetnog događaja, odnosno osnovu tužbenog zahtjeva, stoga vještačenje nije bilo potrebno provesti radi dokazivanja osnove tužbenog zahtjeva već samo radi utvrđenja visine, tako i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev 994/21 od 14. rujna 2021.

29. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 6. studenoga 2024. jer u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a nije bio nužan za vođenje postupka.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Sutkinja

Ivana Požar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja uz pristojbu na presudu u iznosu od 53,09 eura.

2. tuženiku