Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-888/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HOK osiguranje d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćniku Ivi Peziću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić i Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: Pn-523/2019- 50 od 2. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe stranaka te potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: Pn-523/2019-50 od 2. veljače 2022.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova sastava žalbi.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom tuženiku naloženo tužiteljici isplatiti 70.400,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), dok je točkama II i III izreke odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu 34.600,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama te zahtjev za isplatu rente u iznosu od 800,00 kn mjesečno za razdoblje od 22. kolovoza 2019. pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Točkom IV izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv točaka II, III i IV izreke žalbu podnosi tužiteljica, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13. i 89/14., 70/19., 80/22, dalje ZPP) te predlaže u pobijanom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu, odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Tuženik podnosi žalbu u odnosu na točke I i IV izreke, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a te predlaže u pobijenom dijelu ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, odnosno podredno istu preinačiti.

4. Žalbe stranaka nisu osnovane.

5. Predmet spora zahtjev je tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpjela u štetnom događaju 25. siječnja 2027. kad je na nju, kao pješaka na obilježenom pješačkom prijelazu naletjelo vozilo kojim je upravljalo osiguranik tuženika.

6. U postupku nije sporna odgovornost tuženikova osiguranika za nastanak štetnog događaja kao ni pasivna legitimacija tuženika, a niti činjenica da je tuženik u mirnom postupku tužiteljici isplatio štetu u iznosu od 36.000,00 kn.

7. Budući da je sporna visina utužene štete prvostupanjski je sud temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju te zdravstveni karton tužiteljice i iz provedenog dokaza medicinskim vještačenjem, koje je provedeno po dr. KH, spec. kirurške struke i dr. IHK, spec. psihijatrijske struke, utvrdio:

- da je tužiteljica zadobila prijelom vanjskog maleola desne lisne kosti, te unutrašnjeg i stražnjeg maleola desne goljenične kosti, natučenje desnog gležanjskog zgloba, natučenje desne šake, natučenje zdjelice i prijelom gornje i donje stidne kosti obostrano, te pogoršanja od ranije postojećih anksioznih i depresivnih smetnji u vidu nastanka anksiozno depresivnog poremećaja,

- da je t užiteljica, kao posljedicu ozljeda trpjela bolove jakog intenziteta 4 dana sumarno, srednjeg intenziteta 15 dana sumarno i slabijeg intenziteta 75 dana sumarno; povremeni bolovi manjeg intenziteta da su iskazani kroz smanjenje životne aktivnosti;

- da je pretrpjela primarni strah (kratkotrajan i intenzivan) te sekundarni strah vezan za ishod liječenja jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 14 dana te slabijeg intenziteta 3 mjeseca kumulativno;

- da su kod tužiteljice zaostale trajne posljedice od 30 % sa kirurške strane (zbog prijeloma vanjskog maleola desne lisne kosti, te unutrašnjeg i stražnjeg maleola desne goljenične kosti, te prijeloma u području zdjelice, a koji se očituju u bolovima u području desnog gležanjskog zgloba, te u području zdjelice prilikom dužeg stajanja, hodanja, te izrazito ograničenoj pokretljivosti desnog gležnja vanjskog zgloba) s tim da su pri ocjeni smanjenja životne aktivnosti uzete u obzir i ostale promjene na lokomotornom sustavu radi kojih je tužiteljici ugrađena totalna proteza desnog kuka, te totalna proteza desnog koljena, no navedena ocjena od 30 % smanjenja životne aktivnosti da se odnosi isključivo na stanje po predmetnom štetnom događaju; sa psihijatrijske strane da je došlo do smanjenja životne aktivnosti tužiteljice od 8 % trajno i to zbog trajnih psihičkih smetnji i razvoja anksiozno-depresivnog poremećaja, a koje psihičke smetnje se odnose samo na posljedice štetnog događaja te je zajednička procjena vještaka za u svojoj ukupnosti trajne posljedice umanjuju životne aktivnosti tužiteljice s 35%;

-da je kod tužiteljice došlo i do naruženja u vidu deformiteta u području desnog gležanjskog zgloba, te djelomičnog šepanja koje je posljedica deformiteta desnog gležanjskog zgloba, te predstavlja naruženje srednjeg stupnja.

8. Cijeneći sve utvrđene činjenice, posebno trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, te zaostajanje trajnih posljedica i naruženja, kao i vrstu ozljeda, činjenicu da je tužiteljica morala nositi longetu, te gips, da je morala hodati na štakama, a kasnije i sa hodalicom, te pohađala fizikalnu terapiju ocjenjuje da je time tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje.

9. Primjenom čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15.,dalje ZOO) procjenjuje visinu pravične novčane naknada prema kriteriju pretrpljenih bolova u visini od 15.000,00 kn, straha u visini od 10.000,00 kn, trajnog umanjenja životnih aktivnosti u visini od 58.000,00 kn te naruženja u visini od 16.500,00 kn, odnosno ukupno u iznosu od 99.500,00 kn.

10. Cijeneći da je tužiteljici, a prema utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka, bila potrebna tuđa pomoć i njega dok se nalazila na kućnom liječenju, po 4 sata dnevno kroz 45 dana, a zatim dva sata dnevno kroz 75 dana, te 2 sata dnevno kroz 60 dana (zbog pomoći za uobičajene kućanske poslove - kuhanje, peglanje, spremanje te odlasku na tržnicu, trgovinu i sl), a koju su joj, prema iskazu tužiteljice, pružali sinovi, ocjenjuje da tužiteljici pripada pravo na naknadu od 20,00 kn po satu tuđe pomoći i njege jer se radi o besplatnom pružanju pomoći i njege od strane ukućana te po tom osnovu cijeni da bi tužiteljici pripalo pravo na naknadu u visini od 6.900,00 kn.

11. Uzimajući u obzir da bi tužiteljici pripala naknada na ime neimovinske i imovinske štete s naslova tuđe pomoći njege u iznosu od ukupno 106.400,00 kn te da je tuženik u mirnom postupku isplatio 34.600,00 kn, prvostupanjski sud dosuđuje naknadu od 70.400,00 kn.

12. U odnosu na zatraženu rentu prvostupanjski sud iz provedenog vještačenja utvrđuje da je tužiteljici i nakon perioda od 22. kolovoza 2019. (dan do kojeg je utvrđena potreba tuđe pomoći i njege proizašle iz predmetnog štetnog događaja) tužiteljici potrebna stalna nestručna tuđa pomoć i njega u trajanju od sumarno 4 sata dnevno, odnosno sumarno 120 sati mjesečno, radi svih ozljeda i oštećenja lokomotornog sustava, s tim da se ističe da činjenice operacija kuka, koljena s ugradnjom totalne proteze koljena i kuka nisu u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Sva kod tužiteljice opisane oštećenja pojedinačno da vjerojatno ne bi zahtijevala potrebu za trajnom tuđom pomoći no međutim kumulativno djelovanje svih oštećenja da je dovelo do potrebe za trajnom tuđom pomoći. Uzimajući u obzir operacijske zahvate koje je tužiteljica učinila, a koji su bili nakon primarne ozljede (tužiteljica da je operirala u prosincu 2017. lijevo koljeno, te da joj je 2018. ugrađena totalna proteza desnog koljena), vještak opetovano da ističe da svaka od navedenih promjena na lokomotornom sustavu ne bi zahtijevala trajnu potrebu za tuđom pomoći, no kumulativni efekt ugradnje totalne proteze koljena, kuka i prijeloma u području desno gležanjskog zgloba da su doveli do potrebe za trajnom tuđom pomoći.

13. Prvostupanjski sud stoga navodi da je čl. 1095. st. 2. ZOO-a propisano da je odgovorna osoba dužna plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu. Tuženik da je odgovoran samo za ozljedu gležnja tužiteljice u predmetnom štetnom događaju, te odgovara samo za posljedice iz predmetnog štetnog događaja od 25. siječnja 2017. i ne može odgovarati za posljedice koje su nastale naknadno zbog samog oštećenja zdravlja tužiteljice u vidu teških artrotskih odnosno degenerativnih promjena koljena i prijeloma u području desnog kuka do kojeg je došlo zbog pada tužiteljice koji nema uzročno posljedičnu vezu s predmetnim štetnim događajem. Stoga, a budući da je do daljnje potrebe za trajnom tuđom pomoći tužiteljici došlo tek nakon ugradnje totalne proteze kuka zbog prijeloma u području desnog kuka i ugradnje totalne proteze desnog koljena koja je ugrađena zbog teških artrotskih odnosno degenerativnih promjena, a koji su ugrađeni 2018., a istoj nije bila potrebna tuđa pomoć samo zbog ozljede gležnja, kako da je vještak jasno rekao, ocjenjuje da tuženik nije odgovoran za naknadu štete zbog potrebe za trajnom tuđom pomoći, odnosno plaćati rentu za istu.

14. Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 4. ZPP-a.

Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka, na koje ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući da su u pobijanoj presudi temeljem analize provedenih dokaza izneseni jasni razlozi za njeno donošenje te ju je moguće ispitati.

15. Osnovano je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenje novog vještačenja. Naime vještaci su obrazloženo i na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije iznijeli relevantno i nepristrano sve elemente posljedica nastale štete te su se detaljno i očitovali na primjedbe iznesene na nalaz, kako pismeno tako i usmeno.

16. Suprotno žalbenim navodima stranaka vezano uz visinu naknade dosuđene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti valja istaknuti da je prvostupanjski sud pri ocjeni visine naknade uzeo u obzir sve relevantne okolnosti za procjenu visine štete (dužina i intenzitet pretrpljenih bolova i straha, trajno umanjenje životnih aktivnosti, zaostalo naruženje, tijek i neugodnosti prilikom liječenja kao nošenje longete, gips i sl., životna dob tužiteljice).

17. U sklopu svih relevantnih utvrđenih činjenica prvostupanjski je sud pravilnom primjenom čl. 1100. ZOO-a procijenio dosuđenu visinu zatražene neimovinske štete, koja je visina kako u skladu s Orijentacijskim kriterijima VSRH za procjenu naknade štete, tako i u skladu s utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke te svih ostalih opisanih relevantnih okolnosti.

18. U odnosu na dosuđenu naknadu štete s naslova tuđe pomoći i njege pravilno je prvostupanjski sud cijeneći nalaz vještaka odredio trajanje tuđe pomoći, a primjenom čl. 223. cijenu sata nestručne pomoći ocijeni u visini od 20,00 kn.

19. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice osnovano je odbijen zahtjev za isplatu rente od 22. kolovoza 2029. pa nadalje budući da iz nalaza vještaka jasno proizlazi da razlog potrebe za tuđom pomoći i njegom ne proizlazi iz uzroka i ozljede zadobivene u predmetnom štetnom događaju. Tužiteljica je nakon predmetnog štetnog događaja imala dva operativna zahvata (prijelom desnog kuka te posljedično tome ugradnja totalne proteze kuka, a zbog degenerativne promjene na desnom koljenu te posljedično tome i ugradnju totalne proteze koljena).

20. Stoga, a budući da posljedice ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju nisu dovele do trajne potrebe za tuđom pomoći i njegom, nego je uzrok istom u svim kasnijim događajima zbog kojih je tužiteljica dalje hospitalizirana i liječena, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 1095. st. 2. ZOO-a.

21. Pravilnom primjenom čl. 154. st. 4. ZPP-a odlučeno je o troškovima postupka.

22. Strankama, a budući da nisu uspjele u žalbenom postupku nije priznat trošak sastava žalbi (čl. 166. u vezi sa čl. 154. st. 1. 1. ZPP-a).

23. Slijedom svega navedenog temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 29. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec