Poslovni broj: Gž-2528/2023-2

Poslovni broj: Gž-2528/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Ani Grbavac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza A. Stambena zadruga u stečaju iz R., OIB: …, zastupana po stečajnom upravitelju A. S., a on po L. R., odvjetniku iz R. protiv tuženika M. B. iz R., OIB: …, zastupan po Odvjetničkom društvu J. & V. iz R., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj 40 Psp-50/23-8 od 10. srpnja 2023., dana 17. studenog 2023.,

 

r i j e š i o j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj 40 Psp-50/23-8 od 10. srpnja 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:

 

I. Utvrđuje se da je tuženik, M. B., OIB: …, smetao tužitelja, Stečajna masa iza A. Stambena zadruga u stečaju iz R., OIB: …, u mirnom posjedu trosobnog stana sa dnevnim boravkom i potkrovljem u R., ul. T. U. br. 50, stan br. 1/5 drugi kat, orijentacija jugoistok – sjeveroistok, izgrađen na k.č. br. 2071/4 z.k.ul. br. 3794 k.o. S., na način što je neutvrđenog dana u vremenu od 10. svibnja 2023. do 16. svibnja 2023. promijenio bravu ulaznih vrata stana i nasilno ušao u stan, pa je dužan u roku od tri dana predati tužitelju opisani stan u posjed predajom ključeva stana i uvođenjem tužitelja u posjed stana, te se ubuduće kloniti takvog ili bilo kakvog sličnog smetanja.

II. Prihvaća se prijedlog za izdavanjem privremene mjere oduzimanjem tuženiku posjeda nekretnine određivanjem prinudnog ispražnjenja i oslobađanja od osoba i stvari trosobnog stana sa dnevnim boravkom i potkrovljem, koji se nalazi u R., ul. T. U. br. 50, stan br.1/5 drugi kat, orijentacija jugoistok – sjeveroistok, izgrađen na k.č. br. 2071/4 z.k.ul. br. 3794 k.o. S. i uspostavom prijašnjeg stanja predajom stana u posjed tužitelju, Stečajna masa iza A. Stambena zadruga u stečaju iz R.

III. Ova privremena mjera provest će se putem sudskog ovršitelja i biti će na snazi do pravomoćnog okončanja ovosudnog parničnog postupka pod poslovnim brojem Psp-50/23.

IV. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 477,62 eura ( 3.598,63 kn ), u roku od 15 dana.

 

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tuženik pobijajući isto zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači pobijano rješenje na način da odbije tužbu s tužbenim zahtjevom kao i prijedlog za donošenje privremene mjere, odnosno podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tuženika nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da ga je tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu trosobnog stana u ulici ..., sagrađenog na kč.br. 2071/4, zk.ul. 3794 k.o. S., na način da je promijenio bravu ulaznih vrata stana i nasilno ušao u stan, uz uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja, te zabrana takvog ili sličnog budućeg smetanja posjeda.

 

6. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

 

- da je tuženik pravomoćnom i ovršnom presudom Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. P-1770/10 od 15. prosinca 2011. obvezan predati tužitelju u posjed, slobodan od osoba i stvari, predmetni stan na adresi T. U. 50, sagrađen na kč.br. 2071/4, zk.,ul. 3794 k.o. S., te je istovremeno odbijen sa protutužbenim zahtjevom na utvrđenje da mu pripada pravo zadržanja predmetne nekretnine do isplate iznosa od 800.000,00 kn na ime nužnih i korisnih troškova učinjenih u korist te nekretnine, a kako to i proizlazi iz citirane sudske odluke na listu 9-15 spisa,

- da je tužitelj na temelju navedene pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-770/10 pokrenuo ovršni postupak prinudnim ispražnjenjem i predajom nekretnine, slobodne od osoba i stvari u posjed, a kako to i proizlazi iz prijedloga za ovrhu na listu 7-8 spisa,

- da je dana 10. svibnja 2023. u predmetu, poslovni broj Ovr-3489/17 provedena ovrha iseljenjem tuženika iz predmetnog stana, te je izmjenom brave u prisutnosti sudskog ovršitelja, policijskog službenika i svjedoka tužitelj uveden u posjed prijepornog stana, a kako to i proizlazi iz zapisnika na listu 17-19 spisa,

- da je dana 16. svibnja 2023. temeljem policijske intervencije na adresi T. U. 50, utvrđeno da je tuženik nakon provedene deložacije ponovno ušao u stan iz kojeg je deložiran 10. svibnja 2023. pri tom promijenivši bravu na ulaznim vratima stana, a u svezi čega da je protiv njega kao osumnjičenika proslijeđeno posebno izvješće ODO Rijeka radi osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 141. st. 1. KZ-a, a kako to proizlazi iz Potvrde I. PP R. na listu 21 spisa,

- da je pred Trgovačkim sudom u Rijeci, poslovni broj P-178/06 između, ovdje tužitelja i trgovačkog društva E. d.o.o., R., čiji je zakonski zastupnik bio, ovdje tuženik, vođen postupak a koji je okončan pravomoćnom presudom od 5. svibnja 2006. (list 38-52 spisa) kojom je utvrđeno da je ugovorni odnos između parničnih stranaka iz Ugovora br. 14-5/98 od 8. rujna 1998. prestao raskidom, te je naloženo trgovačkom društvu E. d.o.o., R. da u roku od 15 dana preda, ovdje tužitelju predmetni stan,

- da je pred Trgovačkim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem P-1818/10 vođen postupak između stranaka koji je okončan pravomoćnom presudom od 2. ožujka 2015. (list 65-82 spisa) kojom je, ovdje tuženik obvezan isplatiti na ime naknade za korištenje predmetnog stana, ovdje tužitelju iznos od 333.750,78 kn zajedno sa zateznom kamatom i troškom spora,

- da je pred sudom, poslovni broj Z-19051/19 vođen postupak između stranaka koji je okončan rješenjem 19.02.2020. (list 83-87 spisa) kojim je odbijen prijedlog, ovdje tuženika za ispravak zemljišnoknjižnog upisa u pojedinačnom ispravnom postupku kojim bi se isti upisao kao samovlasnik predmetnog stana temeljem dosjelosti,

- da je pred ovim sudom vođen postupak pod poslovnim brojem P-466/20 koji je okončan nepravomoćnom presudom od 22. studenog 2022. (list 90-104 spisa) kojom je odbijen zahtjev, ovdje tuženika za ispravkom zemljišnoknjižnog upisa na način da se upiše kao samovlasnik predmetnog stana temeljem dosjelosti,

- da je tuženik u svojstvu tadašnjeg zakonskog zastupnika trgovačkog društva E. d.o.o. ušao u posjed predmetnog stana na temelju Ugovora br. 14-5/98 sklopljenog sa tužiteljem u studenom 1999., s time da je predmetni ugovor prestao postojati raskidom 28. prosinca 2000. dok je navedeni sudski postupak započeo 29. prosinca 2000. i okončan pravomoćnom sudskom odlukom kojom je naloženo trgovačkom društvu E. d.o.o. (čiji je tuženik bio zakonski zastupnik) predaja u posjed tužitelju predmetnog stana,

- da je nakon toga između stranaka vođen i naprijed citirani sudski postupak pod poslovnim brojem P-1770/10 kojim je naloženo tuženiku predaja tužitelju u posjed predmetnog stana,

- da je tuženik u predmetni stan uselio u studenom 1999. da bi odmah nakon toga tužitelj pokrenuo sudski postupak za njegovim iseljenjem (prvotno kao zakonski zastupnik trgovačkog društva E. d.o.o, a kasnije i protiv njega osobno), a u kojim postupcima je pravomoćno i uspio.

- da tuženik nije dokazao da bi predmetna nekretnina predstavljala njegov jedini dom.

 

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje  da je tužitelj u ovršnom postupku, poslovni broj Ovr-3489/17, dana 10. svibnja 2023. stekao zakoniti, istiniti, pošten, neposredan i samostalan posjed predmetnog stana na način da je izmijenjena brava na ulaznim vratima stana, a čije ključeve je zadržao, dok je tuženik navedenog dana, prisilno sudskim putem iseljen iz predmetnog stana čime da je izgubio dotadašnji posjed. Tuženik da je nakon prisilnog sudskog iseljenja samovlasno promijenio bravu stana čime je oduzeo posjed tužitelju, a što nedvojbeno predstavlja svjesno zadiranje u tuđe pravo posjeda, odnosno čin smetanja posjeda. Navedeno da je potvrdio i sam tuženik na ročištu održanom 19.06.2023. izjavivši da je nakon izvršene sudske deložacije promijenio bravu predmetnog stana i ušao u isti, da u stanu sada živi i da je u njegovom posjedu. Tužitelj da je bio u posljednjem mirnom, neposrednom i samostalnom posjedu prijepornog stana, a koji mu je promjenom brave ulaznih vrata od strane tuženika oduzet, odnosno smetan, pa da je valjalo primjenom odredbe čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZV) prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik da nije dokazao, niti je predložio provođenje bilo kakvih dokaza na okolnost da bi predmetna nekretnina predstavljala njegov jedini dom i da mu je isti egzistencijalno važan, a prigovor prava na dom da je trebao i mogao istaknuti u ranijim sudskim postupcima vođenim radi iseljenja iz predmetnog stana.

 

8. Sa zaključkom prvostupanjskog suda suglasan je i ovaj sud drugog stupnja.

 

9. Odredbom članka 21. stavak 1. i 2. ZV. propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je člankom 22. stavak 1. istog Zakona propisno da posjednik koje mu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je to bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

 

10. Prema odredbi članka 22. stavak. 2. sud pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

 

11. Zaštita koju sud u postupku zbog smetanja posjeda pruža posjedniku protiv samovlasnog smetanja njegovog posjeda ograničena je samo na pitanje je li posjed postojao i je li bio samovlasno smetan. Tako je za zahtijevanje sudske zaštite posjeda aktivno legitimiran posljednji faktični mirni posjednik stvari čiji je posjed samovlasno smetan, a što vrijedi kako za neposrednog tako i za posrednog posjednika i to kako za isključivog posjednika tako i suposjednika te nasljednika takvog posjeda.

 

12. Nije u pravu žalitelj kada ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP jer pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, kao što nije u pravu kada navodi da se prvostupanjsko rješenje temelji na pogrešnom i nepotpuno utvrđenom činjenicom stanju. Naime, sud prvog stupnja, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

 

13. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud na temelju utvrđenih činjenica, koje imaju uporište u izvedenim dokazima, zaključio da je tužitelj bio zadnji mirni posjednik spornog stana koji mu je promjenom brave ulaznih vrata stana oduzeo tuženik. Naime, tužitelj je u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-3489/17 od 10. svibnja 2023. stekao zakoniti, istiniti, pošteni, neposredan i samostalan posjed spornog stana na način da je izmijenio bravu na ulaznim vratima stana kada je tuženik prisilno sudskim putem iseljen iz predmetnog stana, koji posjed mu je nakon prisilnog iseljenja tuženika ponovno oduzet od strane tuženika promjenom brave ulaznih vrata stana, što je potvrdio i sam tuženik u iskazu, pa takvo ponašanje tuženika predstavlja svjesno zadiranje u tuđe pravo posjeda, dakle čin smetanja posjeda.

 

14. Također je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tuženik pravo na dom trebao i mogao isticati u postupku iseljenja. No, i pored navedenog za istaći je kada se ima u vidu da je postupak po tužbama zbog smetanja posjeda hitan (čl. 440. ZPP), da se i bez saslušanja protivne strane po službenoj dužnosti može odrediti i privremena mjera (čl. 442. ZPP), da su rokovi za podnošenje tužbe prekluzivni (čl. 21. st. 3. ZV), te i shvaćanja iznesena u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIB-3391/2018 od 9. studenoga 2018. u kojoj se navodi da se u postupku zbog smetanja posjeda ne može raspravljati o pravu (vlasništva, pa da se stoga o tome ne može raspravljati ni u ovršnom postupku koji je proizašao iz tog parničnog postupka) i da bi se radilo o povredi ustavnog prava (na nepovredivost doma): „… samo kad bi radnja ili odluka suda očigledno dokinula samu srž nekog podnositeljičinog ustavnog prava, potpuno onemogućila njezino naknadno preispitivanje od strane nadležnog tijela ili Ustavnog suda ili "potkopala autoritet" državne vlasti koju donositelj odluke ili poduzimatelj sporne radnje obnaša.“; to proizlazi da u parničnim postupcima po tužbi zbog smetanja posjeda nema mjesta raspravljanju o pravu na posjed pa tako ni o „pravu na dom“.

 

15. Dakle, u parničnom postupku koji se vodi zbog smetanja posjeda nije dopušteno isticati prigovor prava na dom iz čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine"- Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06 i 2/10-dalje Konvencija) imajući u vidu da je odredbom čl. 441. ZPP u vezi s odredbom čl. 22. ZV isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

 

16. Raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, dok je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete (članak 441. ZPP) pa je pozivanje žalitelja na nezakonitosti ovršnog postupka bespredmetno u konkretnoj pravnoj stvari. To što je tuženik u ovršnom postupku podnio zahtjev za izuzeće ovršne sutkinje, sudskog ovršitelja, zamjenice predsjednika suda i predsjednika suda nije od značaja za predmet spora, jer se zahtjev za izuzeće odnosi na ovršni spis a ne na smetanje posjeda, slijedom čega se kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuju na obrazloženje pobijanog rješenja, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome zašto utvrđuje da je osnovan zahtjev tužitelja, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

17. Stoga, je prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 21. i 22. ZV pravilno prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite spram tuženika utvrđujući da je tužba podnesena u roku, da je tuženik oduzeo tužitelju posjed predmetnog stana, da je tuženik dužan uspostaviti posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja i da mu se zabranjuje takvo ili slično smetanje posjeda ubuduće.

 

18. U situaciji kada je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja to je osnovano pozivom na odredbe članak 346. i 347. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017 i 131/2020, dalje- OZ) donio i privremenu mjeru jer je dokazana vjerojatnost postojanja tražbine, što žalitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

 

19. Pravilna je i odluka o trošku postupka koja je valjalo utemeljena na odredbi članak 154. stavak 1. u svezi s člankom 155. ZPP koja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

 

20. Kako na izložen način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu, slijedom čega je riješeno kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP).

 

U Splitu 17. studenog 2023.