Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-702/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, suca izvjestitelja i članice vijeća i Ane Gradišek, suca i članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRACOM DEVELOPMENT d.o.o., OIB: 10437936009, sa sjedištem u [adresa], i II. tužitelja HC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje oboje zastupa punomoćnik Ines Margetić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika BKS BANK AG, OIB: 95202348925, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Iveković, odvjetnik iz Zagreba, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbama tuženika BKS BANK AG, I. tužitelja GRACOM DEVELOPMENT d.o.o. i II. tužitelja HC, izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4882/2023-35 od 13. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika BKS BANK AG kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4882/2023-35 od 13. siječnja 2025. godine, u dijelu pod toč. I., II., III. i V. izreke.

II. Odbija se zahtjev I. tužitelja GRACOM DEVELOPMENT d.o.o. i II. tužitelja HC, za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos po zahtjevu za izravnu naplatu predanog Financijskoj agenciji dana 11.4.2023. u 08:56 sati od strane tuženika, protiv prvo i drugotužitelja temeljem ovršne isprave - zadužnice potvrđene od javnog bilježnika Branka Jakića u Zagrebu 14. ožujka 2017. pod poslovnim brojem OV-3872/17, te se nalaže Financijskoj agenciji da sva sredstva koja su zaplijenjena po predmetnom zahtjevu vrati na račun I. tužitelja, te II. tužitelja, kako na ime glavnice i kamata tako i na ime troškova provedbe kod Financijske agencije, te se proglašava nedopuštenom pljenidba i prijenos po zahtjevu za izravnu naplatu predanog Financijskoj agenciji dana 11.04.2023. u 09:17 h od strane tuženika, protiv I. i II. tužitelja temeljem ovršne isprave - zadužnice potvrđene od javnog bilježnika Branka Jakića u Zagrebu 14. ožujka 2017. pod poslovnim brojem OV-3872/17, te se nalaže Financijskoj agenciji da sva sredstva koja su zaplijenjena po predmetnom zahtjevu vrati na račun I. tužitelja, te II. tužitelja, kako na ime glavnice i kamata tako i na ime troškova provedbe kod Financijske agencije i ujedno nalaže tuženiku naknaditi I. tužitelju i II. tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 62.628,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. siječnja 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Ujedno je odbijen,zahtjev I. i II. tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 39.314,50 EUR, kao i zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 90.923,61 EUR, kao neosnovani.

3. Protiv te presude žali se tuženik, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traži trošak sastava žalbe.

4. U odgovoru na žalbu I. i II. tužitelji predlažu da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda, te traže trošak sastava odgovora.

5. Žalba nije osnovana.

6. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, kao ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Tako je sud prvog stupnja pravilnom ocjenom provedenih dokaza, u smislu odredbe čl. 8. ZPP , utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Nesporno je da je tuženik, kao ovrhovoditelj, 11. travnja 2023. godine podnio Financijskoj Agenciji zahtjev za izravnu naplatu protiv I. i II. tužitelja (tamo ovršenika) na temelju zadužnice od 14. ožujka 2017. godine, ovjerene kod javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, pod brojem Ov-3872/2017, a kojom je I. tužitelj dao suglasnost tuženiku da se radi naplate tražbine od 600.000,00 eura do namirenja zaplijene svi računi koje I. tužitelj ima kod banaka, te da se novac s tih računa u skladu s izjavom iz zadužnice, isplaćuju vjerovniku, a sve na temelju odredbe čl. 209. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024., u daljnjem tekstu: OZ-a).

10. Nakon što su primili obavijest da je protiv njih zatražena izravna naplata tražbine, I. i II. tužitelji su kao ovršenici, sukladno odredbi čl. 210. st. 1. OZ, predložili sudu da donese rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenom, te su zaključkom suda prvog stupnja broj Ovr-1083/2023-5 od 17. svibnja 2023. godine I. i II. tužitelji kao ovršenici upućeni da u roku od 15. dana od dostave tog zaključka pokrenu parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim, na temelju ovršne isprave – zadužnice od 14. ožujka 2017. godine, potvrđene od javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, broj Ov-3872/2017 iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ.

11. Stoga se, sukladno odredbi čl. 55. st. 3. OZ, tužba kojom pokreće parnicu na koju su ovršenici upućeni, može utemeljiti samo na razlozima koje su istaknuli u žalbi u povodu koje su upućeni na parnicu.

12. Iz Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja broj O30-59000389 sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini, sklopljenog između tuženika kao vjerovnika i I. tužitelja kao dužnika, te II. tužitelja kao jamca platca, od 14. ožujka 2017. godine, proizlazi, u čl. 2., da se dužniku odobrava okvirni iznos zaduženja od 600.000,00 eura, dok je u čl. 12. Ugovora navedeno kao sredstvo osiguranja naplate, između ostalog, i jedna zadužnica nominirana na iznos od 600.000,00 eura, a predmetni ugovor ovjeren je istoga dana kod javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba pod brojem Ov-3871/17.

13. Iz zadužnice je vidljivo da je I. tužitelj dao suglasnost da se radi namirenja iznosa od 600.000,00 eura zaplijene svi računi koje ima kod banke i da se novac s tih računa u skladu s izjavom sadržanom u zadužnici, isplaćuju vjerovniku.

14. Navedena zadužnica izdana je istog dana kad i predmetni Ugovor o [broj kredita], 14. ožujka 2017. godine, te je istog dana ovjerena kod javnog bilježnika pod brojem Ov-3872/17.

15. Prema tome, kako je I. tužitelj dao suglasnost da mu se zaplijene svi računi za iznos od 600.000,00 eura, a za koji iznos mu je odobren okvirni iznos zaduženja kod tuženika u predmetnom ugovoru, te su obje isprave ovjerene kod javnog bilježnika isti dan pod rednim brojevima odmah jedna iza druge, to je očito da se zadužnica na temelju koje je zatražena izravna naplata odnosi na Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja [broj bankovnog računa]

16. Iz iskaza II. tužitelja proizlazi da je on s tuženikom surađivao više od 20 godina za potrebe poslovanja i tijekom godina su ostvarili puno kredita, pa je imao odobren kreditni okvir unutar kojeg su se mogli zadužiti, a 2017. godine su mu trebala sredstva jer je gradio Shoping Centar u Supetru na Braču, koje mu je banka i odobrila, a za što je izdao predmetnu zadužnicu. Nakon što je završio svoj projekt i dobio novce, vratio je kredit, međutim tada mu nisu bila vraćena sredstva osiguranja, ali kako je dugo poslovao s tuženikom nije na to obraćao pažnju. Predmetnu zadužnicu izdao je isključivo radi vraćanja kredita po Ugovoru o okvirnom iznosu zaduženja [broj bankovnog računa], a koji kredit je uredno vratio.

17. To potvrđuje i svjedok EC koji je u svom iskazu naveo da II. tužitelja poznaje dugo i da je tužitelj sa svim firmama koje je osnovao surađivao sa tuženikom i imao odobrena kreditna sredstva koja su sva uredno vraćena. U to vrijeme svjedok je obavljao funkciju direktora podružnice tuženika u Hrvatskoj i bio osobno ovlašten za zastupanje podružnice, kao i prokurist banke u Austriji, a kod tuženika je radio sve do 2022. godine, i dok je bio tamo II. tužitelj nije imao nikakvih nepodmirenih ugovora o kreditu, jer je iz svog poslovanja vratio pozajmljeni iznos.

18. Prema tome, iz navedenih dokaza jasno proizlazi da je ovršna isprava, na temelju koje se provodila izravna naplata, odnosno zadužnica, bila sredstvo osiguranja tražbine tuženika za Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja broj 030-59000389.

19. Aneksima 1. do 3. predmetnom ugovoru o okvirnom zaduženju broj 030- 59000389 izmijenili su se samo načini korištenja okvirnog iznosa zaduženja i vrijeme do kada se za svaki takav pojedinačni plasman može sklopiti posebni ugovor.

20. Tvrdnja tuženika da se predmetna zadužnica odnosila na ugovore o [broj kredita] i na ugovor o [broj kredita], koji su plasirani na temelju Ugovora o okvirnom zaduženju broj 030-59000389 nije osnovana, budući da tuženik tu svoju tvrdnju ničim nije dokazao, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP, jer u spis nije dostavio predmetne ugovore, iako je to sud prvog stupnja od njega zatražio, sukladno odredbi čl. 233. st. 1. i 2. ZPP.

21. Glede tih navoda tuženika II. tužitelj i svjedok EC su naveli da su, nakon što su tuženiku vraćena sredstva po Ugovoru o okvirnom iznosu zaduženja broj [broj bankovnog računa] određena sredstva ostala na računu I. tužitelja, te je svjedok zatražio od II. tužitelja da tvrtkama Zagreb Gradnja i Zagreb Beton da pozajmicu dok te tvrtke ne ostvare kredit kod banke, na što je II. tužitelj pristao i kao sredstvo osiguranja za ukupan iznos od oko 15.000.000,00 kn tadašnjih kuna tražio bankarsku garanciju, jer je ta sredstva dao na ime kreditnog okvira I. tužitelja, ali kako mu se ta sredstva nisu mogla vratiti zbog nelikvidnosti predmetnih tvrtki, sklopio je s tuženikom ugovore o cesiji koje je potpisao svjedok, a tražbina tuženika prema društvu Zagreb Beton i Zagreb Gradnja podmirena je na temelju Sporazuma o djelomičnom namirenju od 8. ožujka 2022. godine.

22. Stoga tvrdnja tuženika da predmetne cesije, koje je II. tužitelj sklopio s tuženikom na ime vraćanja dugovanja koje su I. i II. tužitelj imali prema firmama Zagreb Gradnja i Zagreb Beton, nisu valjani, nije predmet ovog postupka, pa nije relevantno zbog čega su te cesije sklopljene, obzirom na činjenicu da tuženik nije dokazao da bi predmetna mjenica bila sredstvo osiguranja za ugovore o [broj kredita] i [broj kredita], nego upravo suprotno, očito je da je ta mjenica bila izdana kao osiguranje iznosa koje II. tužitelj dobio na ime ugovora o zaduženju broj 0305900389, a iznos koji je dobio na temelju tog ugovora uredno je vratio.

23. Prema tome, kako su I. i II. tužitelji dokazali postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ, to je pravilno sud prvog stupnja proglasio predmetne pljenidbe i prijenos nedopuštenim, zbog čega je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Željka Rožić Kaleb