REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-342/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Romeu Hercegu, odvjetniku u Zaboku, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa i uprave, Uprava za kazneno pravo, OIB 52634238587, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-258/2024-2 od 24. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Pn-46/2023-14 od 22. siječnja 2024., u sjednici održanoj 29. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-258/2024-2 od 24. travnja 2024. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Pn-46/2023-14 od 22. siječnja 2024. pod st. I. izreke za iznos od 683,79 eur sa pripadajućim zateznim kamatama i za iznos od 26,54 eur sa pripadajućim zateznim kamatama te u dijelu u kojem je potvrđena ista prvostupanjska presuda pod st. II. i st. IV. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o zahtjevu tužene za naknadu troška podnošenja revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Tuženik Republika Hrvatska, OIB 52634238587 Ministarstvo pravosuđa i uprave, Uprava za kazneno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, dužan je tužitelju ŽO iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti na ime naknade štete iznos od 4.559,29 € uz zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj primjenom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekuću na iznos od 683,79 € od dana 14. srpnja 2020. g., na iznos od 26,54 € tekuću od dana 5. veljače 2021. g., a na iznos od 3.848,96 € tekuću od dana 8. studenog 2021. g., pa do dana 31. prosinca 2022. g., a od dana 1. siječnja 2023. g., pa do isplate po stopi određenoj primjenom č1. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima i Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik Republika Hrvatska, OIB 52634238587 Ministarstvo pravosuđa i uprave, Uprava za kazneno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, dužan je tužitelju ŽO iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi parnične troškove u iznosu od 1.638,47 € uz zakonsku zateznu kamatu od 22. siječnja 2024. po stopi određenoj primjenom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Tužitelj se odbija sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnih troškova kao neosnovanim.

IV. Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadom parničnih troškova.".

1.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"Odbija se kao neosnovana žalba tuženice Republike Hrvatske i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pn-46/2023- 14 od 22. siječnja 2024. u dijelu pod toč. I., II. i IV. izreke.".

2. Rješenjem ovog revizijskog suda broj Revd-3843/2024-2 od 27. studenoga 2024. dopušteno je tuženoj podnošenje revizije protiv dijela drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda pod st. I. izreke za iznos od 683,79 eur sa pripadajućim zateznim kamatama i za iznos od 26,54 eur sa pripadajućim zateznim kamatama te u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda pod st. II. i st. IV. izreke i to zbog sljedećeg pravnog pitanja:

"Je li ispunjena pretpostavka protupravnosti kao opća pretpostavka odgovornosti za štetu u situaciji kada su mjere opreza izrečene kao posljedica zakonito pokrenutog kaznenog postupka i u svemu sukladne odredbama Zakona o kaznenom postupku te u primjeni tog materijalnog prava nisu ispunjene niti dokazane od strane tužitelja pretpostavke nepravilnog rada suda, a postupak je završen pravomoćnom oslobađajućom ili odbijajućom presudom?".

3. Tužena je sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda protiv navedenog dijela drugostupanjske presude podnijela reviziju. Tužena zahtijeva naknadu troška podnošenja revizije.

3.1. Tužitelj u odgovoru na reviziju tužene osporava osnovanost te revizije.

4. Revizija tužene je osnovana.

5. Predmet spora u revizijskom dijelu postupka je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 683,79 eur sa pripadajućim zateznim kamatama i iznos od 26,54 eur sa pripadajućim zateznim kamatama i to s osnova naknade imovinske štete radi neopravdano naloženih mjera opreza (trošak putovanja i trošak telefonskih javljanja).

6. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su, između ostalih, sljedeće činjenice:

- da je protiv tužitelja pred Općinskim sudom u Zlataru u predmetu pod poslovnim brojem K-182/2019 vođen kazneni postupak radi počinjenja kaznenog djela,

- da je tužitelj bio lišen slobode u vremenskom razdoblju od 23. travnja 2019. do 19. lipnja 2019. temeljem rješenja suca istrage Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj

Kir-637/2019 od 24. travnja 2019.,

- da je istražni zatvor ukinut rješenjem Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K- 182/2019-14 od 19. lipnja 2019. kada je tužitelj pušten na slobodu,

- da je rješenjem Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K-182/2019-14 od 19. lipnja 2019. tužitelju izrečena mjera opreza, između ostalog, obveze redovnog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu i to dežurnom policijskom službeniku PP Krapina svakog utorka i petka do 20 sati; tim rješenjem tužitelj je upozoren kao optuženik da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza naložene mjere zamijeniti istražnim zatvorom,

- da je mjera opreza rješenjem Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K-182/2019-79 od 14. srpnja 2019. produljena tužitelju ali na način da je obvezan redovito se javljati određenoj osobi ili državnom tijelu i to dežurnom policijskom službeniku PP Krapina svakog utorka i petka telefonom do 20 sati; također, tim rješenjem tužitelj je upozoren da će u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza naložena mjera biti zamijenjena istražnim zatvorom,

- da se tužitelj u PP Krapina telefonom javio 68 puta, a osobno je pristupio u službene prostorije 113 puta,

- da je tužitelj u izvršenju navedenih mjera obveza imao materijalni trošak od 683,79 eur (trošak putovanja) te materijalni trošak od 26,54 eur (trošak telefoniranja), te

- da je tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe za kazneno djelo radi kojega se vodio prije navedeni kazneni postupak.

7. U odnosu na navedene činjenice te u odnosu na predmetno pravno pitanje radi kojega je tuženoj dopušteno podnošenje revizije mjerodavni izvori prava su:

- odredba čl. 25. st. 4. Ustava Republike Hrvatske, koja glasi:

"Svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuđen ima, u skladu sa zakonom, pravo na odštetu i javnu ispriku.",

- odredba čl. 12. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97,

27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 62/03 - dalje: ZKP -vezano za odredbu čl. 573. Zakona o kaznenom postupku – "Narodne novine", broj 152/08), koja glasi: "Osoba koja je neopravdano osuđena za kazneno djelo ili je neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna, te druga prava utvrđena zakonom.",

- odredba čl. 90. st. 1. ZKP, koja glasi:

"U slučaju kada postoje okolnosti iz čl. 105. toga Zakona zbog kojih je moguće odrediti pritvor, sud će, ako se ista svrha može ostvariti i nekom od mjera opreza propisani tim člankom, obrazloženim rješenjem naložiti okrivljeniku provođenje jedne ili više mjera. U tome će se okrivljenik upozoriti da se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera, ta mjera može zamijeniti drugom mjerom opreza, težom mjerom ili pritvorom."

- odredba čl. 494. st. 1. ZKP, koja glasi:

"Pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba prema kojoj je bila pravomoćno izrečena kaznena sankcija ili koja je proglašena krivom, a oslobođena kazne, a kasnije je u povodu izvanrednog pravnog lijeka novi postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena, osim ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zato što je u novom postupku osuđenik kao tužitelj ili kao privatni tužitelj odustao od progona ili što je oštećenik odustao od prijedloga, a do odustanka je došlo na temelju sporazuma s okrivljenikom.",

- te odredba čl. 498. st. 1. ZKP, koja glasi:

"Pravo na naknadu štete pripada i osobi:

1. Koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena;

2. Koja je izdržala kaznu oduzimanja slobode, a u povodu izvanrednog pravnog lijeka izrečena joj je kazna oduzimanja slobode u drugačijem trajanju od kazne koju je izdržala, ili je izrečena kaznena sankcija koja se ne sastoji u oduzimanju slobode, ili je proglašena krivom a oslobođena od kazne;

3. Koja je zbog greške ili protuzakonitog rada državnog tijela neosnovano uhićena ili pritvorena, ili zadržana preko zakonskog roka ili je preko tog roka bila u pritvoru ili u ustanovi za izdržavanje kazne;

4. Koja je u pritvoru provela dulje vrijeme nego što traje kazna zatvora na koju je osuđena.".

8. Iz navedene odredbe Ustava Republike Hrvatske te iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da pravo na naknadu štete ima samo osoba koja je bila neosnovano osuđena i osoba koja se neosnovano nalazila u pritvoru ili zatvoru (osoba koja je nezakonito lišena slobode). Svrha navedenih odredaba je da se osoba koja je bila nezakonito lišena slobode obešteti i to za samo neosnovano lišavanje slobode (slobode kao jednog od temeljnih ljudskih prava najviše vrednote). Riječ je o težem obliku štete za koju su propisani privilegirani uvjeti obeštećenja, gdje oštećena osoba ne treba dokazivati protupravnost štetne radnje. Iz navedenih odredaba ne proizlazi da bi i osoba koja je postupajući po izrečenoj mjeri opreza (pa i kada je ona supstitut za pritvor) pretrpjela štetu, imala pravo na obeštećenje po privilegiranim uvjetima (za slučaj pravomoćnog okončanja kaznenog postupka oslobađajućom ili odbijajućom presudom). Stoga, na temelju navedenih odredaba tužitelj nema pravo na naknadu štete koju trpi uslijed postupanja po navedenim mjerama opreza. K tome, sam ZKP osobi koja je neosnovano lišena slobode daje pravo na naknadu imovinske štete i to samo pravo na priznanje radnog staža (čl. 502. ZKP), dok za ostale vidove imovinske štete ta osoba nema pravo na obeštećenje. Dakle, već iz samog tog razloga ne bi bilo opravdano da osoba kojoj je tek naložena mjera opreza, bude, u pogledu prava na naknadu imovinske štete, dovedena u povoljniji položaj od osobe koja je neosnovano lišena slobode.

9. No, navedene odredbe ne isključuju odgovornost države za štetu prema propisima o odgovornosti za rad suda, odgovornosti za rad tijela državne uprave i općim propisima odštetnog prava. No u tom slučaju potrebno je utvrditi sve pretpostavke odštetne odgovornosti (između ostalih pravilnost i zakonitost rada, odnosno protupravnost štetne radnje), a što je drugostupanjski sud propustio učiniti. Nalaganje mjere opreza u kaznenom postupku koji je završen oslobađajućom presudom, samo po sebi nema značaj protupravnosti (specifične protupravnosti – kako to ocjenjuje drugostupanjski sud). U protivnom bi već samim ZKP-om bilo propisano da pravo naknade štete pod privilegiranim uvjetima ima i osoba kojoj je neosnovano naložena mjera opreza.

9.1. Radi nepravilnosti odluke o dijelu tužbenog zahtjeva, kao nepravilna ukazuje se i odluka drugostupanjskog suda o naknadi parničnog troška.

10. S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP odlučiti kao pod st. I. izreke ovog rješenja.

11. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o preostalom dijelu žalbe tužene. Pri tome će drugostupanjski sud, u okviru postojećeg činjeničnog supstrata spora ispitati i ocijeniti da li je pri vođenju predmetnog kaznenog postupka bilo nepravilnosti ili nezakonitosti u radu suca, državnog odvjetnika ili državnog službenika, odnosno druge protupravnosti. K tome, drugostupanjski će sud ispitati i ocijeniti da li su predmetnim mjerama opreza bile nesrazmjerne cilju i interesima kaznenog postupka, odnosno da li su te mjere bile prekomjeran teret tužitelju.

12. Odluka o zahtjevu tužene za naknadu troška podnošenja revizije osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP (st. II. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 29. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug