Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-5103/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Koraljke Glušić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku AZ, protiv IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] radi isplate,odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P- 788/2024 od 24. svibnja 2024. u sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-788/2024 od 24. svibnja 2024 u dijelu pod toč. I. i II. izreke, i u tim dijelovima predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Odbija se žalba tužiteljice BZ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-788/2024 od 24. svibnja 2024.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Dužan je tuženik FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti tužiteljici MZ, rođ. AZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] regresnu naknadu novčane tražbine u iznosu od 59.642,30 UR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. ožujka 2017. godine pa do isplate, kao i naknaditi joj parnične troškove, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe".
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 152,73 EUR.
III. Odbijaju se procesnopravni prigovor prijeboja tuženika za iznos od 76.693,78."
2. Rješenjem nije dopuštena preinake tužbe tužiteljice iz podnesaka od 30. rujna 2021. godine i 14. ožujka 2023. godine (toč.I. izreke). Nadalje, odbijen je prijedlog za određivanje prethodne mjere sadržaja pobliže navedenog pod toč.II, izreke rješenja
3.Protiv navedene presude sadržajno pod toč.I. izreke kao i protiv rješenja žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08,148/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22,114/22 i 155/23- dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud preinači presudu u pobijanom dijelu u skladu sa navodima žalbe.
4.Žalba tužiteljice djelomično je osnovana.
5.Predmet spora je zahtjev tužiteljica za regresnu isplatu iznosa od 59.642,30 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 8. ožujka 2017. do isplate.
6.Tužiteljica svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-119/10 isplatila tražbinu tuženika u iznosu od 59.642,30 EUR koji iznos je tuženik, prema vlastitom priznanju posudio za potrebe poslova koje je osobno vodio. Kako se radilo o pozajmljivanju novca u ime i za vlastit račun tuženika, bez njezinog znanja, tužiteljice smatra da ne postoje zakonski uvjeti za izmišljenu solidarnu odgovornost na koju se neutemeljeno poziva presuda poslovni broj P-741/05.
7.Sud prvog stupnja odbija zahtjev tužiteljice, polazeći od utvrđenja
-da iz sadržaja tužbe proizlazi kako tužiteljica osporava zaključak suda prvog stupnja iz pravomoćne presude Općinskog suda u Opatiji poslovni br. P-741/04, kojom je naloženo tuženicima, ovdje tužiteljici i tuženiku solidarno vratiti tužiteljici ŠZ iznose pobliže označene u toč. I i II izreke te naknaditi parnični trošak
-da iz obrazloženje presude proizlazi da su ovdje tužiteljica i tuženik potpisale potvrdu da su primile iznose od tadašnjih 38.000,00 DEM, 10 miliona ITL i 14.000,00 ATS, a koje iznose su se obavezali vratiti ŠZ u iznosu od 60 dana
-da u navedenom postupku tužiteljica nije osporava da bi potpisala potvrde i da eventualno ne bi imala saznanja da je tuženik primio ovaj novac već je u danom iskazu navela da je potpisala primitak novaca zajedno s njim (ovdje tuženikom ) jer je uvijek potpisivala sve što bi joj on dao da potpiše, da nije morala potpisati, ali da je bilo to nešto jače od nje što ju je natjeralo da potpisuje inače
-da je presudom Općinskog suda u Opatiji poslovni br. P-143/03-5 od 20. ožujka 2003. razveden brak stranaka, ali nakon što su stranke zajednički posudile novac od ŠZ, a koji novac su kasnije uložili u trgovačko društvo
-da postoji solidarna odgovornost stranaka za dugove koji su nastali za vrijeme trajanja bračne zajednice i za te dugove stranke odgovaraju solidarno bez obzira na činjenicu da su bračnim ugovorom od 10. svibnja 2001. dogovorile diobu stečene imovine na način da tužiteljici pripadaju nekretnine, a tuženiku pokretnine i poslovni udjeli u trgovačkom društvu HRD peradarska farma Poljane d.o.o
-da iz čl. 2 bračnog ugovora proizlazi da su nekretnine prenijete u korist Credo banke d.d. iz Splita te je prijenos zabilježen radi osiguranja novčane tražbine,
-da navedeni bračni ugovor nije odlučan za tužbeni zahtjev tužiteljice jer postoji solidarna odgovornost tužiteljice koja je znala da se pozajmljena sredstva od ŠZ koriste za poslovanje trgovačkog društva i kao supružnik morala je biti svjesna opasnosti da zbog poteškoća u poslovanju ova sredstva neće biti vraćena zajmodavcu te da zbog toga se može tražiti ovrha na nekretnini
-da tužiteljica ne može s uspjehom osporavati pravilnost i zakonitost pravomoćne presude kojom je utvrđeno da stranke odgovaraju solidarno za dug ŠZ.
8.Nadalje, sud prvog stupnja nije dopustio preinaku tužbe kako je to tužiteljica učinila podneskom od 30. rujna 2021. i 14. ožujka 2023. jer se naveden preinake temelje se na bračnom ugovoru zaključenog između stranaka, a što nije činjenična osnova na kojoj se temelji tužbeni zahtjev tužiteljice postavljen u tužbi. Tuženik se izričito protivio preinaci iz podneska od 30. rujna 2021. a druga preinaka predstavlja djelomično povlačenje tužbe u preinačenom dijelu, a o čemu se tuženik nije upustio u raspravljanje niti je pristao na drugu preinaku. Stoga, primjenom odredbe čl. 190. st. 3. i 4. ZPP odlučuje kao pod toč.I. izreke rješenja
9.Također je odbijen i prijedlog tužiteljice za određivanje prethodne mjere jer nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 332. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13 i 93/14, 56/15, 73/17, 131/20-dalje OZ) , obzirom da se prethodna mjera određuje radi osiguranja novčane tražbine na temelju odluke suda ili upravnog tijela koja nije postala ovršna, nagodbe zaključene pred sudom ili upravnim tijelom, ako tražbina koja je u njoj utvrđena još nije dospjela i javnobilježničke odluke ili javnobilježničke isprave, ako tražbina koja je u njoj utvrđena još nije dospjela, a tužiteljica uz tužbi nije dostavila niti jednu ispravu iz čl. 332. OZ.
10.Odluka suda prvog stupnja u pobijanom dijelu (pod toč.I. i II. izreke presude) ne može se, barem za sada ispitati jer za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice nisu utvrđene sve odlučne činjenice.
11.Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredba postupka čl.354.st.2. toč.11. ZPP niti onu iz čl.354.st.2.toč.1. ZPP u vez s čl. 71. ZPP, na koju sadržajno u žalbi ukazuje tužiteljica tvrdeći da je u donošenju pobijane odluke sudjelovao sudac koji je morao biti izuzet, a to stoga što u spisu ne postoji prijedlog za izuzeće raspravnog suca niti rješenje iz kojeg bi proizlazilo da raspravna sudac ne može, odnosno da je izuzeta iz rada na ovom spisu, pa dakle, iz spisa ne proizlaze razlozi iz čl.71.st.1.toč.1 do 6. ZPP.
12.Za istaći je k tome da je prema odredbi čl.73.st.1. ZPP propisano da stranke mogu tražiti izuzeće samo suca koji sudjeluje u određenom postupku, odnosno predsjednika suda koji je o zahtjevu za izuzeće trebao odlučiti, a st. 6. istog članka je propisano da je stranka dužna podnijeti zahtjev za izuzeće suca čim sazna da postoje razlozi za izuzeće, najkasnije do završetka rasprave pred prvostupanjskim sudom, a ako nije bilo rasprave, do donošenja odluke, a iz spisa ne proizlazi da bi tužiteljica zahtjev za izuzeće raspravne sutkinje podnio, niti da postoji rješenje o izuzeću iste od postupanja u ovom spisu.
13.U postupku nije počinjena niti bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354.st.2.toč.4. ZPP jer pobijana presuda i rješenje nisu utemeljeni na nedopuštenim raspolaganjima stranaka (čl.3. st.3. ZPP).
14.Također nisu počinjene bitne povrede postupka iz čl. 354.st.1. u vezi s čl. 190., čl.191. ZPP i čl. 354.st.2. toč.12. ZPP
15.To iz razloga jer se pod činjenicama podrazumijeva sve ono konkretno iz prošlosti ili sadašnjosti (zbivanja, aktivnosti, stanja, situacije, mišljenja, izjave volje, držanja i dr) čime je tužitelj odredio činjenični osnov na kojem temelji svoj zahtjev, dok pravna osnova zahtjeva predstavlja pravnu kvalifikaciju spornog pravnog odnosa i pravna pravila koja opravdavaju traženje da sud donese odluku određenog sadržaja. Izvan okolnosti iz čl.7.st.2. ZPP (raspolaganje stranaka zahtjevima kojima ne mogu raspolagati) sud je u odnosu na činjenice vezan dispozicijom stranaka, nije ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele, dok svoju odluku može utemeljiti samo na činjeničnoj osnovi koju su stranke iznijele tijekom postupka (čl.7.čl.219., čl.299., čl.352. ZPP) .Upravo iznošenjem činjenične osnove i isticanjem tužbenog zahtijeva tužitelj supstancira predmet spora, pa je sadržaj sudske presude uvjetovan sadržajem činjenične osnove i pravne norme koje na nju treba primijeniti.
16.Sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl.2.st.1. ZPP) dok je tužbeni zahtjev prekoračen kad sud svoju odluku temelji na drukčijoj činjeničnoj osnovi od one na koju se poziva tužitelj. Jednako tako, iznijeti činjenični osnov na kojem se temelji zahtjev tužitelja od značaja je kod određenja istovjetnosti spora, a s tim u svezi s primjenom instituta preinake tužbe (čl.191. ZPP) S druge strane tužitelj u tužbi nije dužan izložiti pravnu osnovu svog zahtijeva, ukoliko je izloži, sud za nju nije vezan, te ista sama po sebi nije od značaja za određenje istovjetnosti spora (čl. 186. st. 3.ZPP), a s tim u svezi, ni u primjeni instituta preinake tužbe.
17.Kada je riječ o objektivnoj preinaci tužbe, prema shvaćanju ovog suda u primjeni odredbe čl. 191. ZPP (Rev-440/2004, Rev-2183/1992, Rev-2673/1992 i dr.), preinaka tužbe postoji i kad se generički određeni tužbeni zahtjev osniva na bitno drukčijem činjeničnom stanju (drukčijem kompleksu činjenica) od onog koji je prethodno bio tužbena osnova makar formalno i ne izmijenjenog tužbenog zahtijeva, ili kad su bitnim elementima činjenične osnove dodani novi, preinačeni, ili oduzeti neki prije istaknuti, tako da novo formirani činjenični kompleks objektivno dovodi do promjene istovjetnosti tužbenog zahtjeva.
18.Tužiteljica je u činjeničnim navodima tužbe zahtjev za isplatu temeljila na činjenici da je da je u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-119/10 isplatila tražbinu tuženika u iznosu od 59.642,30 EUR koji iznos je tuženik, prema vlastitom priznanju posudio u ime i za vlastit račun, bez njezinog znanja, ne priznajući postojanje njezine solidarne odgovornosti utvrđene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Opatiji poslovni br. P-741/04.
19.Imajući u vidu sadržaj podnesaka od 30. rujna 2021. godine i 14. ožujka 2023., kojima je tužiteljice preinačila tužbu (podneskom od 14. ožujka 2023. tužiteljica je djelomično povukla tužbu u odnosu na zahtjev istaknut preinakom od 30. rujna 2021.), razvidno je da se navodi tužiteljice temelje na bračnom ugovoru zaključenom između stranaka 10.svibnja 1001., a što nije činjenična osnova na kojoj se temelji zahtjev tužiteljice iz tužbe. Tuženik nije pristao na preinaku tužbe.
20.Iz navedenog proizlazi da se ne radi o promijenjenoj pravnoj osnovi, a ne radi se niti o promijeni, dopuni ili ispravci pojedinih navoda u smislu odredbe čl.191.st.3. ZPP niti o novom dokazu već o novim zahtjevima koji su istaknuti uz postojeći zahtjev i koji se temelje na drugačijoj činjeničnoj osnovi, pa se radi o preinaci u smislu čl. 191.st.1. ZPP.
21. Kao što je navedeno, radi o potpuno različitim zahtjevima u vezi s kojima se raspravlja i utvrđuju različite činjenice, što bi utjecalo na trajanje ovog spora, pa se i po ocjeni ovog suda ne radi o preinaci koja je svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.
22.Dakle, sud prvog stupnja odlučivao je upravo u okviru zahtjeva tužiteljice i svoju odluku utemeljio na činjeničnoj osnovi na koju se pozivala tužiteljica, radi čega presudom nije prekoračio tužbeni zahtjev (čl.354.st.2.toč.12. ZPP),kako to pogrešno smatra tužiteljica
23.Time što je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu određenih troškova postupka ukazivalo bi na pogrešnu primjenu materijalnog prava, a zasigurno ne i na počinjenu bitnu povredu iz čl. 354.st.2.toč.12. ZPP.
24.Tužitelj u tužbi nije dužan izložiti pravnu osnovu svog zahtijeva, ukoliko je izloži, sud za nju nije vezan čl.186.st.3. ZPP.
25.Promatrajući solidarnu obvezu s gledišta pasivne solidarnosti, može se uočiti postojanje dvaju odnosa u okviru solidarne obveze. Prvi odnos postoji između vjerovnika na jednoj strani i zajednice dužnika na drugoj strani, a drugi odnos je unutarnji odnos između samih dužnika. To je odnos regresa i postaje aktualan kada jedan od solidarnih dužnika podmiri vjerovnika. Pravo regresa znači pravo povrata. Ako jedan od sudužnika u cijelosti podmiri vjerovnika, tada takav dužnik ima pravo da se u odgovarajućem dijelu namiri od ostalih sudužnika jer on nije platio samo svoj, nego i njihov dug.
26.Naime, odredbe čl.43. do 50. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22 i 156/22.- dalje: ZOO) reguliraju vanjski odnos kod pasivne solidarne odgovornosti, dakle, odnos između vjerovnika i solidarnih dužnika u solidarnim obvezama, dok su čl.52. i čl.53. ZOO regulirani međusobni odnosi između samih solidarnih dužnika. Temeljno je pravilo kod podjele duga među solidarnim dužnicima, nije li podjela posebno ugovorena, odnosno ukoliko to ne proizlazi iz pravnih odnosa sudionika u poslu, da na svakog solidarnog dužnika dolazi jednak dio obveze. Čl. 53. st. 1. ZOO glasi:
"(1) Ako nije što drugo ugovoreno ili inače ne proizlazi iz pravnih odnosa sudionika u poslu, na svakog dužnika dolazi jednak dio duga."
27. Za to pravilo postoji iznimka koja je propisana čl.53.st.2. ZOO kada je solidarna obveza preuzeta u isključivom interesu jednog od solidarnih dužnika.
28.Obveza stranka proizlazi iz pravomoćne sudske presude Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P-741/04 kojom je ovdje tužiteljice i ovdje tuženiku naloženo solidarno naknaditi mu tom postupku tužiteljici ŠZ iznose od tadašnjih 38.000,00 DEM, 10 miliona ITL i 14.000,00 ATS, pa tužiteljica, kako to pravilno navodi i sud prvog stupnja u ovom postupku ne može s uspjehom osporavati pravilnost i zakonitost pravomoćne presude, tvrdeći da se navedena presuda temelji na ništetnom ugovoru kao i da ne postoje zakonski uvjeti za njezinu „izmišljenu“ solidarnu odgovornost.
29.Tužiteljici valja odgovoriti da iz sadržaja ovršne isprave sasvim jasno proizlazi da su ovdje tužiteljica i tuženik potpisali potvrdu da su primili iznose od tadašnjih 38.000,00 DEM, 10 miliona ITL i 14.000,00 ATS, koje iznose su se obavezali vratiti ŠZ u roku od 60 dana, dok iz izvedenih dokaza proizlazi da je pravni posao iz kojeg proistječe dugovanje (u biti ugovor o zajmu), da je pozajmljeni novac uložen u poslovanje trgovačkog društva HRD peradarska farma Poljane d.o.o. (čiji su bili suvlasnici poslovnih udjela) pri čemu je tužiteljica, koja se tereti na solidarnu odgovornost bila upoznata s osnovom zaduženja i na nju pristala. Dakle, radilo se o bračnoj stečevini u svezi koje su tužiteljica i tuženik, kao bračni drugovi preuzeli obveze radi potreba i interesa obiteljske zajednice, a za koju pak solidarno odgovaraju kao bračni drugovi.
30.Iz navoda tužiteljice proizlazilo bi da je u ovršnom postupku poslovni broj Ovr- 119/10 (Pu Ovr-5266/15 ) namirila tražbinu ovrhovoditeljice ŠZ u iznosu od 59.642,30 /449.377,58 kn dana 8. ožujka 2017, čim je tražbina vjerovnice namirena u cijelosti.
31.Sud prvog stupnja, iako je izvršio uvid u ovršni spis Općinskog suda u Opatiji poslovni broj Pu Ovr-5266/15 (ranije Ovr-119/10) očito, zbog pogrešnog pravnog pristupa, nije ocijenio i te dokaze, te je tako ostalo utvrđeno je li, kada i u kojem iznosu tužiteljica, kao jedna od solidarnih dužnika podmirila i obvezu tuženika prema vjerovnici ŠZ, kao i ima li tužiteljica pravo zahtijevati od tuženika, također solidarnog dužnika da joj naknadi dio duga koji otpada na njega, pa u obrazloženju odluke nisu dati valjani razlozi o bitnim činjenicama, čime je u postupku počinjena bitne povreda iz čl.354.st.2.toč.11.ZPP. Zbog navedenog upitna je i pravilna primjena materijalnog prava.
32.U odnosu na žalbu protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog za određivanje prethodne mjere sadržaja pobliže navedenog pod toč.II. izreke rješenja
33.Prethodna mjera radi osiguranja novčane tražbine izdaje se pod pretpostavkom da predlagatelj raspolaže jednom od isprava iz čl.332.st.1. OZ te pod pretpostavkom da je učinio vjerojatnim postojanje opasnosti da bi se bez toga onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine (st. 2.).Navedenu pretpostavku predlagatelj ne mora dokazivati ako je određivanje prethodne mjere predloženo na temelju isprava i odluka navedenih u čl. 333.st.1. OZ, a to su između ostalog platni nalog, odnosno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koji su izdani na temelju javne ili javno ovjerovljene isprave, mjenice i čeka protiv kojih je pravodobno podnesen prigovor (toč.1.) ili na temelju odluke koja se mora ovršiti u inozemstvu( toč.3.).
34.Kako tužiteljica uz prijedlog za određivanje prethodne mjere nije dostavila niti jednu ispravu predviđenu odredbom čl. 332.st.1. OZ, to žalbeni navodi tužiteljice (koji proizlaze iz nerazumijevanja instituta prethodne mjere i odredbi ZOO), pravilnost toga dijela odluke nije dovedena u sumnju.
35.Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 369.st.1. ZPP odlučeno je kao pod toč.I. izreke ovog rješenja, dok je primjenom odredbe čl. 380.toč.2. ZPP odučeno kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.
36.U ponovljenom suđenju, sud će prvenstveno ukloniti bitnu povredu postupka na koju mu je ukazano ovom odlukom na način da će, ocjenom izvedenih dokaza, imajući u vidu i žalbene navode tužiteljice utvrditi je li, kada i u kojem iznosu tužiteljica, kao jedna od solidarnih dužnika podmirila i obvezu tuženika prema vjerovnici ŠZ, kao i pripada li tužiteljici pravo zahtijevati od tuženika, također solidarnog dužnika isplatu (i u kojem iznosu), a nakon čega će biti u prilici donijeti novu i zakonitu odluku, kojom će ujedno odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166.st.3. ZPP).
U Zagrebu 29.travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Bošković Majerović
