REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-790/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja GE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotužitelja ME, pok. G, OIB [osobni identifikacijski broj], oba iz [adresa], oba zastupana po punomoćniku Sofiji Novak, odvjetnici u Trogiru, protiv tuženika Grada Splita, OIB 78755598863, radi ispravke uknjižbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžp-277/14 od 2. ožujka 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pst-523/11 od 27. studenoga 2013., u sjednici održanoj 29. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
Revizija tužitelja se odbacuje.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pst-523/11 od 27. studenoga 2013. suđeno je:
„I/ Utvrđuje se da su kupoprodajni ugovor ''U Splitu, 22. srpnja 1985.godine'' (ovjeren u potpisu punomoćnika prodavatelja SE dana 23. kolovoza 1985.godine pred Općinom Split, pod brojem OV. Br. 716/85, koji je u izvorniku pohranjen u zbirku isprava Općinskog suda u Splitu pod brojem Z-2408/85) i kupoprodajni ugovor ''U Splitu, 16. lipnja 1985.godine '', a koji su sklopljeni između [adresa]-OE pok. M kao prodavatelja zastupanog po punomoćniku SE, s jedne strane i GE EE i ME. G kao kupaca, s druge strane, valjana pravna osnova za stjecanje prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica], oznake vinograd u Skalice, površine 1306 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], na ime tužitelja GE OIB [osobni identifikacijski broj] za ½ dijela i na ime tužitelja ME OIB [osobni identifikacijski broj] za ½ dijela, te se ovlašćuju tužitelji da temeljem ove presude uknjiže to svoje pravo u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu uz istodobno brisanje društvenog vlasništva i prava korištenja u korist Općine Split.
II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljima na ime troškova ovog parničnog postupka ukupan iznos od 17.946,76 Kuna zajedno sa zateznim kamatama od dana presuđenja, a prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.“.
2. Presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-277/14 od 2. ožujka 2016. suđeno je:
„Usvaja se žalba tuženika, preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-523/11 od 27. studenog 2013. godine i sudi:
"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
I. Utvrđuje se da su kupoprodajni ugovor ''U Splitu, 22. srpnja 1985. godine'' (ovjeren u potpisu punomoćnika prodavatelja SE dana 23. kolovoza 1985. godine pred Općinom Split, pod brojem OV. br. 716/85, koji je u izvorniku pohranjen u zbirku isprava Općinskog suda u Splitu pod brojem Z-2408/85) i kupoprodajni ugovor ''U Splitu, 16. lipnja 1985. godine'', a koji su sklopljeni između [adresa]-OE pok. M kao prodavatelja zastupanog po punomoćniku SE, s jedne strane i GEŽ i ME kao kupaca, s druge strane, valjana pravna osnova za stjecanje prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica], oznake vinograd u [adresa], površine 1306 m2, Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na ime tužitelja GE OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/2 dijela i na ime tužitelja ME OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/2 dijela, te se ovlašćuju tužitelji da temeljem ove presude uknjiže to svoje pravo u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu uz istodobno brisanje društvenog vlasništva i prava korištenja u korist Općine Split, te da se tuženika obveže da naknadi tužiteljima parnični trošak.“.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelji podnose reviziju, temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), a podredno i temeljem odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP-a.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije dopuštena.
6. Ovaj sud je ispitao dopuštenost revizije, imajući na umu da su tužitelji podnijeli tzv. redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, te da je tzv. izvanredna revizija dopuštena samo u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a.
7. Prema navedenoj odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:
1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn,
2. ako je presuda donesena u sporu o postojanu ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,
3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ovoga zakona.
7.1. Odredbom čl. 40. st. 2. ZPP-a, propisano je, da u slučaju kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu je mjerodavna vrijednost predmeta spora, koju je tužitelj naznačio u tužbi.
8. Prema stanju spisa tužitelji su u tužbi postavili nenovčani zahtjev (za utvrđenjem prava vlasništva) za koji su odredili vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn.
8.1. Kako vrijednost predmeta spora ne prelazi vrijednosni kriteriji za dopuštenost revizije, to temeljem ovog kriterija nije dopuštena revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a (redovna revizija).
8.2. Predmetna odluka nije donesena niti u sporu postojanja ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili utvrđenja postojanja radnog odnosa.
8.3. Konačno, pobijana presuda nije donesena ni prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP-a. Naime, Županijski sud u Splitu je preinačio prvostupanjsku presudu primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a (očitom omaškom u obrazloženju pobijane odluke je navedena odredba čl. 370. toč. 3. ZPP-a) jer je smatrao da je prvostupanjski sud iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o odlučnom pitanju je li predmetna nekretnina deposedirana. Iz navedenoga proizlazi da je drugostupanjski sud pravnog shvaćanja kako je prvostupanjski sud u svojo odluci pogrešno primijenio materijalno pravo, a ne da je (kako to tvrde tužitelji) pobijanu presudu donio primjenom odredbe čl. 373.a ZPP-a.
8.4. Zbog iznijetih razloga, u ovom slučaju protiv drugostupanjske presude nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a.
9. Sukladno odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, od kojih su neki razlozi važnosti primjerice navedeni u toj odredbi.
10. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, te određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na to pitanje odnose, kao i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a).
10.1. Iz mjerodavnih odredbi ZPP-a, proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje sljedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravo pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
10.2. U slučaju kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.
11. Tužitelji u reviziji postavljaju sljedeće pitanje:
„Od kakvog je značaja nesporna činjenica da određene zemljišne čestice koje su bile obuhvaćene rješenjem o deposesiji nikada nisu privedene svrsi, točnije, da je izgradnja objekta od općeg interesa (ovdje: škola sa školskim dvorištem) zahvatila zemljište koje je jasno razgraničeno i udaljeno od zemljišta koje služi redovnoj uporabi vlasnika zgrade i kao takvo upisano u zemljišniku, dok je ono koje nije privedeno svrsi i nadalje upisano kao društveno vlasništvo s pravom korištenja jedinice lokalne samouprave?“.
11.1. Revizija tužitelja ne sadrži nikakve razloge važnosti postavljenog pitanja, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
12. Stoga je, u smislu svega izloženoga, valjalo reviziju tužitelja odbaciti temeljem odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a (u odnosu na redovnu reviziju) i odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP-a (u odnosu na izvanrednu reviziju) i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 29. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
