9 P-32/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZADRU
STALNA SLUŽBA U ŠIBENIKU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, OIB 39670464653, po sucu Terezija Goreta, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika GRAD ŠIBENIK, Šibenik, Trg palih branitelja Domovinskog rata 1, OIB: 55644094063, zastupan po punomoćniku Anti Buriću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika-protutužitelja Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupan po Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi utvrđivanja prava vlasništva, na ročištu objave održanom dana 29. travnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
1. Prihvaća se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja Republike Hrvatske koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužitelji Republika Hrvatska OIB 52634238587 vlasnik stana u [adresa], na IV katu površine 70,48 m2, koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice s Wc-om, lođe i drvarnice, a koji stan je položen u zgradi izgrađenoj na kat. čest. br. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]."
2. Dužan je tužitelj-protutuženik Grad Šibenik naknaditi tuženici-protutužiteljici Republici Hrvatskoj troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.300,00 eura u roku od 15 dana.
i
r i j e š i o j e
Utvrđuje se povlačenje tužbe tužitelja-protutuženika u ovoj pravnoj stvari.
Obrazloženje
Tužitelj-protutuženik je u tužbi naveo da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku upisan kao vlasnik stana u [adresa], Ž [adresa], na IV katu, površine 70,48 m[2] , a koji stan se nalazi u zgradi izgrađenoj na čest.br. 848/64 i 858/1, obje upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. Međutim, tužitelj da je kao vlasnik gore naznačenog stana onemogućen da na istom vrši svoje ovlasti budući da tuženik tvrdi kako stan nedvojbeno predstavlja njegovo vlasništvo. Naime, predmetni stan da je smješten u zgradi koja se nazivala novogradnja N1. Provjerom u evidenciji ex Fonda za stambeno-komunalne poslove utvrdili smo da ne posjedujemo dokumentaciju za predmetnu zgradu, ali smo pronašli dio dokumentacije za objekte, zgrade, do predmetne, a koje su se istovremeno, ili u razmaku godinu dana, gradile, koje nose oznaku N2 i N5. U toj zgradi između ostalih bilo je istovjetnih stanova kao što je predmetni, a na kojima je u zapisnicima o bodovanju kao davalac stana na korištenje upisan SUBNOR. Smatramo da je to bio neki šablonizirani upis, jer su te stanove koristili učesnici NOR-a, budući iz sve dokumentacije proizlazi da SUBNOR nije bio kupac stanova, nije bio ni onaj koji je davao stanove na korištenje. U okviru SIZ-a u stambenoj oblasti općine [adresa], između ostalih odbora bio je i Odbor za izgradnju i rješavanje stambenih potreba sudionika NOR-a. Djelokrug tog Odbora bio je definiran člankom 44. Statuta SIZ u stambenoj oblasti općine [adresa] ("Službeni cjenik općine Drniš, Knin i Šibenik", broj 26/76), a to je utvrđivanje kojim kategorijama osoba će se dati stan, davanje prava prvenstva određenim kategorijama sudionika NOR-a, suradnja sa Skupštinom općine i Općinskim odborom SUBNOR-a. Kao kupac tih stanova za zbrinjavanje sudionika NOR-a javljao se SIZ u stambenoj oblasti općine Šibenik, Odbor za rješavanje stambenih problema učesnika NOR-a, kako to i proizlazi iz Kupoprodajnog ugovora broj: N5/25, koji vam u prilogu dostavljamo. Dakle, kupac stanova za rješavanje stambenih problema sudionika NOR-a 70-tih, 80-tih godina prošlog stoljeća nije bio SUBNOR već SIZ, Odbor za izgradnju i rješavanje stambenih potreba sudionika NOR-a. Da je tome tako, da svi stanovi koje su koristili sudionici NOR-a nisu bili vlasništvo SUBNOR-a odnosno da je na njima SUBNOR imao pravo korištenje ili upravljanja proizlazi iz parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Šibeniku, pod posl.br. P-164/84. U predmetnom postupku javno pravobranilaštvo Općine Šibenik zastupalo je tužitelja SIZ u stambenoj oblasti Općine Šibenik radi otkaza ugovora i predaje stana. Postupak se vodio radi iseljenja ŽĐ, koji je stan koristio kao sudionik NOR- a. Iz tog postupka proizlazi da je te stanove davao na korištenje SIZ u stambenoj oblasti, a na osnovu odluke Odbora za izgradnju i rješavanje stambenih potreba učesnika NOR-a. U zapisniku o bodovanju stana kojeg je koristio ZĐ također stoji da je davalac stana na korištenje-vlasnik stana SUBNOR, ali da to nije tako proizlazi iz činjenica da je u predmetnom parničnom postupku tužitelj bio SIZ u stambenoj oblasti općine [adresa], a ne SUBNOR.
Kod predmetnih stanova kupac je bio SIZ u stambenoj oblasti općine Šibenik, Odbor za rješavanje stambenih problema učesnika NOR-a, kako to proizlazi iz kupoprodajnog ugovora br.: N5/25, a ne SUBNOR. Da je SUBNOR bio kupac tada bi on bio u ulozi kupac stana, kao što je to slučaj npr. s "ELEKTROPRENOS" SPLIT, kupoprodajni ugovor br. N2/18, "DRŽAVA SFRJ Savezni sekretarijat za narodnu obranu, kupoprodajni ugovor broj N2/1.Dakle, iz svega navedenog proizlazi da su na stanovima koje su koristili učesnici NOR-a pravo korištenja, koje je pretvoreno u pravo vlasništva, imao SIZ u stambenoj oblasti općine [adresa], a da je Odbor za izgradnju i rješavanje stambenih potreba učesnika NOR-a imao pravo davanja na korištenje predmetnih stanova, na osnovu čije odluke bi SIZ u stambenoj oblasti donio rješenje o dodjeli na korištenje, a nigdje se ne spominje SUBNOR osim u zapisniku o bodovanju stana. Iz dopisa Stručnih službi SIZ-a općine [adresa] upućenog SIZ-u u stambenoj oblasti općine [adresa] proizlazi plan kupnje i akumulacije sredstava za stambenu izgradnju za Odbor za rješavanje stambenih potreba učesnika NOR-a i za Odbor solidarne stambene izgradnje. SIZ planira kupnju stanova i kupuje, a ne SUBNOR.
Odredbom čl. 1. st. 2. Zakona o fondovima u stambeno-komunalnom gospodarstvu (N.N., br. 53/90) propisano je da s danom 1. siječnja 1991. godine samoupravne interesne zajednice iz st.1. ove odredbe (a to su i SIZ-ovi u stambenoj oblasti i komunalnim djelatnostima) nastavljaju s radom kao fondovi u stambenom i komunalnom gospodarstvu dok su temeljem čl. 386. ZV-a fondovi prestali s radom u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ZV-u, a iz čl. 3. Uredbe o prestanku rada fonda u stambenom gospodarstvu (N.N., br. 64/97) proizlazi da su jedinice lokalne samouprave preuzele prava i obveze u vezi nekretnina kojima je upravljao Fond. Dakle, u predmetnom Grad Šibenik, kao pravni slijednik nositelja prava korištenja SIZa odnosno Fonda, kao nositelj prava korištenja, u ovim slučajevima na društvenom stanu, je temeljem pretvorbe postao vlasnikom predmetnih stanova suglasno odredbama Zakona o fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu, odredbi čl. 387. ZV, a koja se pretvorba zbiva s danom stupanja na snagu ZV suglasno odredbama čl. 360. istog. Slijedom svega iznesenog, budući da SUBNOR nije imao pravo raspolaganja ili korištenja, a niti davanja na korištenje na predmetnim stanovima to isti ne mogu preći u vlasništvo Republike Hrvatske pozivom na čl. 38. st. 1. Zakona o udrugama (N.N., broj 70/1997).
Tuženik-protutužitelj je u odgovoru na tužbu naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Isto tako, tuženik je naveo da sukladno odredbama članka 38. st. 1. Zakona o udrugama ("N.N." 70/1997) propisano je da nekretnine u društvenom vlasništvu na kojima su do dana stupanja na snagu ovog Zakona društvene organizacije imale pravo raspolaganja ili korištenja, danom stupanja na snagu ovog Zakona postaju nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske. Sukladno članku 38. st.7. Zakona o udrugama propisano zabranjen prijenos prava raspolaganja i korištenja prema odredbama Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno fizičke i pravne osobe i na nekretnine na kojima su pravo raspolaganja ili korištenja imale društveno političke organizacije (Savez komunista Hrvatske, Socijalistički savez radnog naroda Hrvatske), dakle navedene nekretnine prema odredbama navedenog Zakona postale vlasništvo Republike Hrvatske. Nadalje, da sukladno odredbama čl. 38. Zakona o udrugama Grad Šibenik nije dostavio dokaz da je Vlada odnosno ovlašteno Ministarstvo na isto prenijelo pravo vlasništva obzirom se radi o nekretnini iz čl. 38. točke 7. u svezi koji nije moguće vršiti prijenos prava vlasništva. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu predložio sudu da tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovanu. Tuženik-protutužitelj je u odgovoru na tužbu posebno istakao kako tužitelj u tužbi ističe da ne raspolaže dokumentacijom za predmetnu zgradu, međutim da posjeduje dokumentaciju za istovjetne stanove u susjednim zgradama koje su se istovremeno gradile, iz koje dokumentacije zaključuje da je upis SUBNOR-a u zapisnicima o bodovanju stana kao davaoca na korištenje „bio neki šablonizirani upis”, te da je u okviru SIZ-a u stambenoj oblasti općine [adresa] između ostalih odbora bio i Odbor za izgradnju i rješavanje stambenih potreba sudionika NOR-a, te da je djelokrug tog odbora bio definiran člankom 44. Statuta SIZ u stambenoj oblasti općine [adresa] („Službeni vjesnik općine Drniš, Knin i Šibenik br. 26/76), međutim isti Statut ne dostavlja. Nadalje navodi da se kao kupac stanova javljao SIZ-u u stambenoj oblasti općine [adresa], Odbor za izgradnju i rješavanje stambenih potreba sudionika NOR-a, iz Čega izvodi zaključak da je SIZ Šibenik bio vlasnik tih stanova, a ne SUBNOR. Tuženik je isto tako naveo da zaključke tužitelja držim pravno neutemeljenim, pogrešnim i kontradiktornim samoj dokumentaciji koju je priložio tužbi. Naime, jer da sukladno tada važećim zakonskim propisnima i to Zakon o stambenim odnosima (NN 52/1974) i prethodni Osnovni zakon o privrednom poslovanju (gospodarenju) stambenim zgradama u društvenom vlasništvu (NN 52/1971, 52/1974) SIZ-ovi su bili operativna tijela preko kojeg su između ostalih organizacija i društveno političke organizacije ostvarivale svoje pravo i dužnost davanja na korištenje stanova koje su isti stekli izgradnjom ili na drugi način (čl. 2. Zakon o stambenim odnosima (NN 52/1974)). Izričito je čl. 9. istog Zakona navedeno da se davaocem stana na korištenje smatraju organizacije, zajednice i organi iz čl. 2 Zakona, dakle to svakako nije SIZ. Nadalje čl. 74. je propisano da „davalac stana na korištenje” donosi akt o davanju stana na korištenje u skladu s općim aktom o davanju stanova na korištenje iz čl. 75. Zakona, a kojim općim aktom je određen organ za vođenje postupka i odlučivanje u prvom i drugom stupnju. Prethodnim Osnovnim zakonom o privrednom poslovanju (gospodarenju) stambenim zgradama u društvenom vlasništvu (NN 52/1971, 52/1974) člankom 17. određeno je da poduzeće za gospodarenje stambenim zgradama može osnovati društveno-politička zajednica, radna ili druga organizacija, čl. 19. da se unošenjem stambene zgrade u fond ne prenosi i pravo davanja na korištenje stanova, te čl. 26. da u slučaju likvidacije stambenog poduzeća sredstva koja su unijeli osnivači ne ulaze u likvidacijsku masu, već se vraćaju osnivačima. Nadalje, odredbom čl. 47. i 48. je određena obveza unošenja stambenih zgrada u fond stambenih zgrada te da prava i obveze po osnovi investicionog održavanja prelaze na organizacije za gospodarenje stambenim zgradama. Dakle, iz tada važećih zakonskih propisa jasno proizlazi da su društveno-političke organizacije svoje pravo davanja na korištenje stanova mogle ostvarivati samo putem SIZ-ova kao operativnih, postupovnih tijela čiji su članovi bili i koji su ih imali dužnost obavještavati o svojem radu (čl. 18. Zakon o stambenim odnosima).
U postupku su izvedeni dokazi čitanjem i pregledom Preslik Kupoprodajnog ugovora N5/25, Preslik rješenja Siz-a u stambenoj oblasti općine [adresa], broj:
1274/178/, Preslik Zapisnika o bodovanju stana, Ovlaštenje broj: 852/1-79, Preslik dopisa Stručne službe SIZ općine Šibenik, Preslik kupoprodajnog ugovora N2/1, Preslik kupoprodajnog ugovora N2/186, Preslik presude X P-164/84, Rješenje SIZ-a u stambenoj oblasti, broj: 1423/1-1983 od 13. srpnja 1983., Zapisnika o bodovanju stana – ZĐ.
Protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja je osnovan.
U ovoj pranoj stvari je donesena presuda dana pod poslovnim brojem P- 223/21 od dana 14. listopada 2022. godine kojom presudom je ovaj sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika, kao neosnovan, ujedno je i odbio protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja, kao neosnovan, a koja presuda je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-5183/22 od 18. prosinca 2023. godine ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje.
Odredbom čl. 38. st. 1. Zakona o udrugama (NN 70/97) propisano je da nekretnine u društvenom vlasništvu na kojima su do dana stupanja ovog zakona društvene organizacije imale pravo raspolaganja ili korištenja danom stupanja na snagu ovog zakona ostaju nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske dok je odredbom čl. 126. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17) propisano je da odlukom suda ili drugoga tijela stječe se vlasništvo u slučajevima određenim zakonom, a na način i pod pretpostavkama određenim zakonom.
Nadalje, odredbom članka 386. Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima i Uredbe o prestanku rada fonda u stambenom gospodarstvu ("Narodne novine" 64/97), propisano je da Fondovi u stambenom gospodarstvu prestaju s radom nakon što su sve zgrade predane vlasnicima, a najkasnije do 31. prosinca 1997. godine. Obzirom da je Zakon o pretvorbi prava na sredstvima bivših političkih organizacija (Narodne novine 70/27) koji uređuje pretvorbu prava na društvenim sredstvima na kojima je pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja imao Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata Hrvatske (SUBNOR) (stupio na snagu 15. srpnja 1997. godine, dakle prije prestanka Fonda, to je Grad Šibenik bio dužan vlasniku ex lege predati stan vlasniku na upravljanje.
Pregledom Preslik Kupoprodajnog ugovora N5/25, Preslik rješenja Siz-a u stambenoj oblasti općine [adresa], broj: 1274/1-78/, Preslik Zapisnika o bodovanju stana, Ovlaštenje broj: 852/1-79, Preslik dopisa Stručne službe SIZ općine Šibenik, Preslik kupoprodajnog ugovora N2/1, Preslik kupoprodajnog ugovora N2/186, Preslik presude X P-164/84, Rješenje SIZ-a u stambenoj oblasti, broj: 1423/1-1983 od 13. srpnja 1983, Zapisnika o bodovanju stana – ZĐ, jasno proizlazi da je stan bio dodijeljen od strane SUBNOR-a.
Pregledom zemljišnoknjižnog izvatka je razvidno da je na utuženoj nekretnini koja se još uvijek vodi kao pašnjak neplodno upisan Grad Šibenik.
Imajući u vidu sve naprijed navedeno, ovaj sud je ocijenio da je tuženik- protutužitelj stekao vlasništvo nad predmetnim stanom na Zakonom propisani način.
Slijedom navedenog, temeljem čl. 38. st. 1. Zakona o udrugama i čl. 126. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja, te je stoga, valjalo presuditi kao u izreci.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pa je tuženiku-protutužitelju, obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici sukladno Tbr. 9. točka 1. i Tbr. 8. točka 1. Tarife o naknadi i nagradi za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23 dalje: OT) priznat sastav odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova, trošak sastava žalbe od 28. listopada 2022. u iznosu od 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 8. veljače 2022. u iznosu od 50 bodova, te zastupanje na ročištima 28. svibnja 2024., 17. rujna 2024., 17. prosinca 2024. i 18. ožujka 2025. svako za 100 bodova što ukupno iznosi 650 bodova, odnosno 1.300,00 eura.
Slijedom svega naprijed navedenog, tuženiku-protutužitelju je priznat ukupni trošak parničnog postupka u iznosu od 1.300,00 eura, kako je to odlučeno u točci 2. izreke ove presude.
Tužitelj-protutuženik je podneskom od dana 7. ožujka 2025. naveo da povlači tužbu i tužbeni zahtjev, to je stoga, sukladno čl. 193. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 84/08), valjalo riješiti kao u izreci.
U Šibeniku, 29. travnja 2025. godine
SUDAC
Terezija Goreta
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda, u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.
DN-a:
- Punomoćnicima stranaka
