REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1649/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Branka Šabarić Zovko, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 4.370,03 eura, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-640/2023-87 od 7. ožujka 2025., 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-640/2023-87 od 7. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-640/2023-87 od 7. ožujka 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.370,03 eura sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose glavnice od dospijeća do isplate, kao neosnovan (točka I. izreke); naloženo je tužitelju u roku od tri dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.727,99 eura sa zateznim kamatama koje teku od 7. ožujka 2025. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka II. izreke).

2. Iz obrazloženja presude u bitnom proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio jer je nakon provedenog dokaznog postupka ocijenio da tužitelj može osnovano potraživati naknadu štete u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja broj 31855 od 2. lipnja 2011. i iznosa mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu sukladno čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine” broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP). Budući da iz izvedenog dokaza financijskim vještačenjem proizlazi da bi tužitelj u slučaju ozljede na radu bio u obvezi isplatiti iznos veći za 467,72 eura u odnosu na invalidsku mirovinu koju isplaćuje zbog ozljeda zadobivenih izvan rada, prvostupanjski sud je zaključio da sukladno odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP-a tužitelj isplatom invalidske mirovine IU ne trpi štetu, pa je iz tog razloga odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi u bitnom navodi da je sud odbio tužbeni zahtjev jer smatra da se u predmetnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu umjesto Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine” broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18; dalje: ZOMO) čime je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Ističe kako je predmet ovog spora tužiteljev regresni zahtjev, a ne subrogacijski zahtjev prema društvu za osiguranje, slijedom čega tužitelj smatra da ima zakonsko pravo, kao osoba koja je pretrpjela štetu, a koja nije subjekt osiguranja, naknadu štete ostvarivati izravno od osiguratelja štetnika, zbog čega se ne može primijeniti odredba odredba čl. 27. ZOOP-a koja govori o subrogacijskim zahtjevima nositelja socijalnog osiguranja. Tužitelj, nadalje, ukazuje kako je sud neosnovano utvrdio da tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete, jer je izvedenim dokazom financijskog vještačenja utvrđeno da postoji razlika između pretpostavljene invalidske mirovine koju bi tužitelj bio dužan plaćati zbog ozljede na radu i invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje zbog ozljede izvan rada. Pritom tužitelj ističe kako odredbama čl. 27. ZOOP-a, koje govore o navedenoj razlici, nije rečeno je li navedena razlika pozitivna ili negativna te se poziva na odluku ovoga suda poslovni broj Pž-1703/2024. Tužitelj u prilogu žalbe tužitelj dostavlja pojedine sudske odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao i prvostupanjskih i drugostupanjskih sudova.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je neosnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

7. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 4.370,03 eura sa zateznim kamatama na ime naknade za isplaćenu invalidsku mirovinu, priznatu tužiteljevoj osiguranici IU rješenjem tužitelja broj 31855 od 2. lipnja 2011., isplaćenog u razdoblju od 6. travnja 2011. do 29. veljače 2016., po osnovi ozljede izvan rada koju je tužiteljeva osiguranica zadobila u prometnoj nesreći koju je prouzročio tuženikov osiguranik.

9. Prije svega, treba reći da je u ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud već donio presudu poslovni broj P-499/2014-29 od 15. ožujka 2019. kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja. Ovaj sud je, odlučujući povodom tuženikove žalbe, presudom poslovni broj Pž-3145/2019-3 od 17. studenog 2020., preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

10. Nadalje, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-612/2022-2 od 22. ožujka 2023., prihvaćena je revizija tužitelja, te je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3145/2019-3, pod točkom I. i II. izreke, te je predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Postupajući po ukidnom rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, rješenjem ovoga suda poslovni broj Pž-3147/2023-2 od 9. listopada 2023., ukinuta je presuda prvostupanjskog suda poslovni broj P-499/2014-29 od 15. ožujka 2019., te je predmet vraćen na ponovno suđenje. U obrazloženju ukidne odluke, ovaj sud je naveo da je u međuvremenu došlo do promjene pravnog shvaćanja ovog suda zbog usklađivanja s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Prvostupanjski sud da je zaključio da se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, i to za razdoblje od 6. travnja 2011. do 31. prosinca 2013., odredbe čl. 160. do 167. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01 i 147/02; dalje: ZOMO/08, a od 1. siječnja 2014. do 29. veljače 2016., odredbe čl. 161. do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13; dalje: ZOMO/13), odnosno prema onom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme isplate invalidske mirovine kao vremenu nastanka štete. Međutim, za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, da je mjerodavan zakon o obveznim osiguranjima u prometu, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, tj. u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a prema pravnom shvaćanju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2022. U obrazloženju se još navodi da je, sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u ukidnoj odluci, teret dokaza uzroka invalidnosti, kao i omjer uzroka invalidnosti, na tuženiku, budući da osporava utvrđenja iz rješenja tužitelja, donesenog u upravnom postupku. Kako je tuženik predložio na ovu okolnost odnosno na okolnost uzročno-posljedične veze između prometne nezgode i umirovljenja tužiteljeve osiguranice izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku medicine rada, te je potrebno provesti taj dokaz. Glede prigovora suodgovornosti tužiteljeve osiguranice tvrdnjom da nije bila vezana sigurnosnim pojasom, tuženik da je predložio izvođenje dokaza kombiniranim sudskomedicinskim vještačenjem, ali prvostupanjski sud da se pozvao na zapisnik o očevidu koji je javna isprava, iz kojeg da proizlazi da je tužiteljeva osiguranica bila vezana sigurnosnim pojasom, a tuženik da ne tvrdi da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice, pa da je odbijen prigovor suodgovornosti tužiteljeve osiguranice, i time počinjena daljnja povreda odredaba parničnog postupka, iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

11. U ponovljenom suđenju prvostupanjski je sud postupio sukladno uputi ovoga suda danoj u ukidnom rješenju poslovni broj Pž-3147/2023-2 od 9. listopada 2023. te je izveo dokaz financijskim vještačenjem radi utvrđenja sporne činjenice – je li za tužitelja nastala šteta isplatom invalidske mirovine osiguranici tužitelja.

12. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je o tužbenom zahtjevu odlučivao primjenom odredaba ZOOP-a.

13. Naime, prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP-a, a u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena odredbama ZOOP-a, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.

14. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om temeljem kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP-om. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to ZOOP-om. Člankom 8. stavkom 1. ZOOP-a reguliran je „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“, a ta odredba glasi:

„Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“

15. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

16. Dakle, u ovoj pravnoj stvari trebalo je odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to čl. 27. ZOOP-a koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“ (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-622/2022 od 28. studenoga 2023.).

17. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

18. Stvarnom štetom u smislu odredbe stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.).

19. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).

20. U konkretnom slučaju osiguranici tužitelja priznato je pravo na invalidsku mirovinu u omjeru od 50% zbog ozljede izvan rada slijedom čega je valjalo primijeniti upravo odredbu čl. 27. ZOOP-a te utvrditi razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

21. U nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Marine Rameši, vještak je utvrdio da bi iznos mirovine koji bi bio isplaćen u slučaju da je mirovina obračunavana s mirovinskim faktorom 0,667 do 30. listopada 2011., a nakon toga s mirovinskim faktorom 0,8, dakle, u slučaju ozljede na radu bio za 935,43 eura viši od iznosa mirovine koji je bio u predmetnom razdoblju isplaćen osiguranici tužitelja prema rješenju od 2. lipnja 2011., te da 50% od tog iznosa (budući je osiguranici tužitelja IU utvrđena profesionalna nesposobnost za rad zbog bolesti 50%, i ozljede izvan rada, tj. ozljede zadobivene u predmetnom štetnom događaju 50%), da iznosi 467,72 eura. Dakle, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da u odnosu na dio mirovine koji je tužitelj isplatio svojoj osiguranici IU po osnovi prometne nezgode od 8. studenog 2009., postoji negativna razlika od 467,72 eura, što znači da bi tužitelj u slučaju isplate invalidske mirovine zbog ozljede na radu isplatio više nego što je zaista isplatio.

22. Iz tog razloga prvostupanjski sud zaključuje o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, a koji zaključak prihvaća i ovaj sud jer je rezultat pravilne primjene materijalnog prava, o čemu je ovaj sud već zauzeo stav u ukidnoj odluci poslovni broj Pž-3147/2023-2 od 9. listopada 2023.

23. Ovdje se ističe kako pozivanje tužitelja u žalbi na odluku ovog suda poslovni broj Pž-1703/2024 nije odlučno, budući da ovaj sud nije vezan shvaćanjem izraženim u pojedinim odlukama ovog drugostupanjskog suda. Osim toga, navedena odluka predstavlja odstupanje od ustaljene prakse kako ovoga suda primjerice, u odlukama poslovni broj Pž-3255/2023 od 6. prosinca 2024., Pž-4557/2024 od 10. prosinca 2024., Pž-306/2025 od 24. siječnja 2025.), tako i Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice, odluke poslovni broj Rev-620/2024 od 15. svibnja 2024., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022).

24. Konačno, pogrešan je tužiteljev stav da njegov zahtjev predstavlja regresno potraživanje jer je tužitelj isplatom mirovine ispunjavao vlastitu, a ne tuđu obvezu. Zbog toga nije riječ o regresnom potraživanju, nastalom ispunjenjem tuđeg duga, već o izvornom tužiteljevom pravu na naknadu štete koja mu nastaje isplatom invalidske mirovine koja dovodi do umanjenja njegove imovine.

25. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

26. Zbog svega navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tužiteljeva žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi radi kojih se pobija niti razlozi ne koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Zagreb, 29. travnja 2025.

Sudac

Branka Šabarić Zovko