Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5091/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BČ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici ĆČ, Iva Pezić i Fran Olujić, odvjetnici u zajedničkom odvjetničkom uredu u Zagrebu, protiv tuženika Hanza media d.o.o., OIB 79517545745, (ranije Europapress holding d.o.o.) iz Zagreba, Koranska 2, kojeg zastupa punomoćnica Barbara Živković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-6649/2008-32 od 20. travnja 2012., ispravljene rješenjem istog suda, poslovni broj Pn-6649/2008-35 od 29. svibnja 2012., u sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-6649/2008-32 od 20. travnja 2012., ispravljena rješenjem istog suda, poslovni broj Pn-6649/2008-35 od 29. svibnja 2012., u pobijanom dijelu pod toč. III. i u dijelu toč. IV. izreke kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška.

II. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-6649/2008-32 od 20. travnja 2012., ispravljena rješenjem istog suda, poslovni broj Pn-6649/2008-35 od 29. svibnja 2012., u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 1.500,00 EUR[1] /11.301,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. srpnja 2008. do isplate, te pod toč. IV. izreke.

III. Preinačuje se ista prvostupanjska ispravljena presuda u pobijanom dijelu toč. I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za daljnji iznos od 5.136,14 EUR/38.698,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. srpnja 2008. do isplate, te se tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se žalba tuženika u pobijanom dijelu pod toč. III. izreke kao nedopuštena.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 46,87 EUR[2] /353,12 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom ispravljenom presudom naloženo je tuženiku Europapress holding d.o.o. isplatiti tužitelju BČ iznos od 50.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 8. srpnja 2008. do isplate (toč. I. izreke). Naloženo je tuženiku da u prvom sljedećem broju dnevnog lista „Jutarnji list“ objavi bez komentara cijelu pravomoćnu presudu kojom je obvezan na naknadu štete tužitelju (toč. II. izreke). Odbijen je tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu u iznosu od 100.000,00 kn, a preko dosuđenog iznosa iz toč. I. izreke (toč. III. izreke). Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (toč. IV. izreke).

2. Protiv dijela prvostupanjske presude pod toč. I., III. i dijela toč. IV. izreke kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška žalbu je podnio tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijeli ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužitelj istu presudu žalbom pobija pod toč. III. i dijelu toč. IV. izreke kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška iz istih žalbenih razloga, te predlaže preinačenje presude u tom pobijanom dijelu u skladu s navodima žalbe, ili njezino ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbe .

4. Žalba tužitelja je neosnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja upravljen prema tuženiku Hanza media d.o.o. (ranije Europapress holding d.o.o) kao nakladniku za naknadu neimovinske štete i objavu presude bez komentara zbog objave dvaju članaka u tjedniku „Jutarnji list“ od 8. i 9. svibnja 2008. pod naslovima „Policajac kriminalcima dojavio dolazak ophodnje“ i „Policajac reketario poduzetnika,“ u kojima su, kako tvrdi, iznesene neistinite informacije o njemu.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je nakon donošenja prvostupanjske presude rješenjem poslovni broj Pn-6649/2008-49 od 6. ožujka 2014. prekinut ovaj parnični postupak u odnosu na tuženika Europapress holding, jer je nad njim rješenjem Financijske agencije od 31. srpnja 2013. otvoren postupak predstečajne nagodbe. Pravomoćnim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, broj Stpn-183/14 od 16. srpnja 2014. odobreno je sklapanje predstečajne nagodbe nad tuženikom, koji postupak je okončan 23. rujna 2014. pravomoćnošću rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Stpn-206/14 od 10. srpnja 2014., kojim je odobreno sklapanje predstečajne nagodbe. Predmetni parnični postupak je nastavljen rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-6649/2008-52 od 23. veljače 2023. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Tt-16/22520-2 od 1. srpnja 2016. društvo Europapress holding d.o.o. promijenio je tvrtku u Hanza media d.o.o.

7. Tuženik Hanza media d.o.o., kao pravni slijednik prvotnog tuženika, svojim podneskom od 8. prosinca 2022. predložio je ukidanje prvostupanjske presude i odbacivanje tužbe, jer tužitelj nije prijavio svoje potraživanje u postupku predstečajne nagodbe nad tuženikom Europapress holding d.o.o. u smislu odredbe čl. 51. st. 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“, broj 108/12, 81/13, 112/13, 71/15, 78/15 - dalje: ZFPPN) u propisanom roku od trideset dana, a koji rok je prekluzivan.

8. Prema odredbi čl. 81. st. 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“, broj 108/12, 81/13, 112/13, 71/15, 78/15 - dalje: ZFPPN) nakon sklapanja predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanje ovršnog, upravnog ili parničnog postupka protiv dužnika, radi utvrđenja i ostvarenja tražbine koja je nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a u tom postupku nije prijavljena od strane vjerovnika, niti je tu tražbinu dužnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima iz čl. 60. st. 3. toga Zakona.

9. U odredbi čl. 81. st. 3. ZFPPN sadržani su pravni učinci predstečajne nagodbe u odnosu na utvrđene tražbine obuhvaćene predstečajnom nagodbom. Za te tražbine propisano je da se ovršni i upravni postupci pokrenuti prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe obustavljaju, a u parničnim postupcima sud će, u odnosu na te tražbine odbaciti tužbu na prijedlog dužnika, nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajne nagodbe.

10. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-x-256/2018 od 30. svibnja 2018. (slično i u odluci Rev-3411/2018 od 11. prosinca 2018.) zauzeo je pravno shvaćanje da vjerovnik koji nije pravovremeno prijavio svoje potraživanje prema dužniku, niti je sudjelovao u postupku radi sklapanja predstečajne nagodbe nad dužnikom, protekom roka za prijavu potraživanja u tom postupku, više ne može, ne samo pokrenuti, već niti nastaviti voditi parnični postupak za utvrđenje odnosno ostvarenje tražbine nastale prije pokretanja postupka predstečajne nagodbe. postupka. Za takve parnice smatralo se da nije proveden zakonom predviđen postupak ostvarivanja prava podnošenjem prijave u postupku predstečajne nagodbe nad tuženikom na način i u rokovima propisanim odredbama ZFPPN i da tužbu trebao odbaciti, te se postupalo uz odgovarajuću primjenu odredbe čl. 282. st. 1. ZPP.

11. Međutim, Europski sud za ljudska prava (dalje: ELJSP) povodom zahtjeva broj 47880/20 u predmetu Merčep protiv Hrvatske 21. siječnja 2015. odlučujući o prijedlogu podnositelja koji navodi da je 2009. pokrenuo parnični postupak protiv privatne medijske kuće radi naknade štete zbog članka koji je objavljen u dnevnim novinama u vlasništvu tuženika, u kojemu je tijekom trajanja postupka 2013. Financijska agencija pokrenula postupak predstečajne nagodbe u odnosu na tuženika i oglasom pozvala vjerovnike da prijave svoje tražbine, nakon čega je postupak prekinut, a u nastavku postupka tužba odbačena jer podnositelj nije pravovremeno prijavio potraživanje iz parničnog postupka u postupak predstečajne nagodbe, donio je presudu u kojoj je izrazio pravno shvaćanje da prigovor predlagatelja o odbačaju njegove tužbe predstavlja pretjerani formalizam kojim mu je uskraćena mogućnost ispitivanja osnovanosti tužbe. U odluci se dalje navodi da je svrha postupka predstečajne nagodbe bila reguliranje nespornih potraživanja, a ne rješavanje svih potencijalnih obveza vjerovnika i dužnika, a kako je tuženik osporio potraživanje podnositelja u parničnom postupku, shvaćanje je ELJSP da bi tuženik osporio to potraživanje i u predstečajnom postupku, pa bi u konačnici odluku o potraživanju morao donijeti parnični sud. Stoga je zaključio da odbacivanje tužbe isključivo zbog nepravovremene prijave potraživanja u predstečajnom postupku predstavlja pretjerani formalizam koji je povrijedio pravo podnositelja na pristup sudu u smislu čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija)

12. Imajući dakle u vidu prednje navedenu odluku ELJSP, proizlazi da u ovom parničnom postupku nema elemenata za odbacivanje tužbe koje predlaže tuženik.

13. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

14. Prvostupanjski sud raspravio je sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

15. Između stranaka nije sporno da je prednik sadašnjeg tuženika Europapress holding d.o.o. kao nakladnik dnevnika Jutarnji list 8. i 9. svibnja 2008. objavio članke pod naslovima „Policajac kriminalcima javljao dolazak ophodnji“ i „Policajac reketario poduzetnika“, u kojima su iznijete informacije o tužitelju. U prvom članku se navodi da je tužitelj kao uzoriti i odlikovani policijski službenik udaljen iz službe jer je „zaigrao za suparničku momčad“ i kao vođa ophodnje kriminalcima javljao dolazak ophodnje, te da je zbog odavanja policijske tajne u policijskom poslu Policijska postaja Korenica protiv njega pokrenula disciplinski postupak. Dalje se navodi da se neslužbeno doznaje da je policajac pod istragom, jer su ga prijavile osobe koje je, dok je radio kao vođa ophodnje štitio u obavljanju kaznenih djela i da je prema navodima osobe koja ga je prokazala počiniteljima kaznenog djela mobitelom javljao da bježe, jer dolazi policija.

16. U drugom objavljenom članku se navodi kako poduzetnik iz [adresa] optužuje suspendiranog policajca koji je otkrio službenu policijsku tajnu, da je svoju kuću koja se nalazi u elitnom plitvičkom naselju Borje u neposrednoj blizini Nacionalnog parka Plitvička jezera i vrijedi milijim kuna, gradio sitim reketarenjem i da se istraga protiv njega širi i na porijeklo njegove stečene imovine, i da se među kolegama policajcima pojavila sumnja da policijske plaće koja u njegovom rangu službe iznosi oko 5.000,00 kn nije mogao sagraditi takvu kuću, da građevinski poduzetnik u [adresa] AČ također sumnja da je tužitelj mogao steći tako vrijednu imovinu od svoje plaće i plaće supruge koja u motelu Borje zarađuje 4.000,00 kn, te da je smijenjen s mjesta pomoćnika zapovjednika kada se otkrilo da su mu kuću gradili radnici na crno iz Bosne. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

17. U postupku je prvostupanjski sud utvrdio:

- da je prednik tuženika objavio demanti 30. kolovoza 2008. u Jutarnjem listu, koji se odnosi na oba članka;

- da iz Zaključka MUP-a, Odjela disciplinskog sudovanja od 9.5.2008. proizlazi da je protiv tužitelja kao policijskog službenika pokrenut disciplinski postupak zbog sumnje da je počinio teške povrede službene dužnosti iz čl. 112. st. 1. toč. 3. Zakona o prekršajima i čl. 99. Zakona o državnoj službi, jer je 14. travnja 2008. za vrijeme vršenja službe nakon dojave službujućeg šefa smjene u PP Korenica da se u mjestu Ponor Korenički nezakonito iskopava pijesak i upućivanja na mjesto događaja, telefonskim putem obavijestio izvođače tih radova da se udalje jer dolazi policija, što su oni i učinili;

- da je PU Lično-senjska svojom Obaviješću od 7. svibnja 2008. informirala medije da je 6. svibnja 2008. podnijela kaznenu prijavu i pokrenula disciplinski postupak protiv policijskog službenika Policijske postaje Korenica zbog sumnje da je počinio zloupotrebu položaja i ovlasti i odavanja službene tajne i da je policajac udaljen iz službe;

- da je odlukom Županijskog suda Rijeka, broj Kio-Us-21/08 protiv tužitelja obustavljena istraga zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1. KZ;

- da tužitelj nije vlasnik nekretnina i da je kuća u [adresa] upisana na ime FČ;

- da je autor spornih članka RČ informacije o tome da je protiv tužitelja pokrenut disciplinski postupak i podnesena kaznena prijava telefonski dobio od načelnika od PU Ličko-senjske i u neformalnim razgovorima s nekoliko policajaca, no da prethodno nije kontaktirao tužitelja, niti je provjeravao podatke o vlasništvu kuće o kojoj je pisao;

- da je tužitelj iskazao da je protiv njega vođen stegovni postupak i da je suspendiran, da je u disciplinskom postupku uvjetno kažnjen za dio optužbi, dok je kazneni postupak obustavljen, te da je neistinito obavljeno da je odavao povjerljive informacije.

18. Na temelju svih provedenih dokaza prvostupanjski sud je zaključio da je prvi tekst od 8. svibnja 2008. bio utemeljen na izvješću izvršne vlasti i na točnim informacijama za koje je autor članka imao osnovanog razloga povjerovati da su istinite da je tužitelj kao policijski službenik suspendiran i da je protiv njega pokrenut disciplinski postupak i da je podnesena kaznena prijava, dok u odnosu na drugi objavljeni članak ne nalazi ispunjenost zakonskih razloga za oslobođenje tuženika od odgovornosti, jer se taj članak temelji na neistinitim informacijama koje novinar nije prethodno provjerio, niti ih je objavio u dobroj vjeri. Ocjena je toga suda da su informacije obavljene u tom drugom članku bile podobne da povrijede čast i ugled tužitelja, te je primjenom odredbe čl. 21. st. 4. toč. 1., 3 i 5. Zakona o medijima („Narodne novine“, broj 153/09, 84/11 – dalje: ZM) djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao prednika tuženika da tužitelju kao pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti isplati iznos od 50.000,00 kn sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate, dok je preostali zahtijevani iznos od 100.000,00 kn odbio kao neosnovan. Ujedno je temeljem odredbe čl. 1099. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 – dalje: ZOO) naložio tuženiku da bez komentara objavi cijelu pravomoćnu presudu.

19. Prema odredbi članka 21. st. 1. ZM nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim tim Zakonom. Nematerijalna šteta u pravilu nadoknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava (članak 22. stavak 1. ZM). Ekskulpacijski razlozi za oslobođenje nakladnika od odgovornosti za štetu propisani su odredbom čl. 21. st. 4. ZM.

20. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da su u odnosu na prvi objavljeni članak ostvarene zakonske pretpostavke za oslobođenje tuženika od odgovornosti propisane čl. 21. st. 1., toč. 1. i 3. ZM, jer je članak utemeljen na točnim i istinitih informacijama koje je novinar pribavio od tijela javne vlasti, odnosno na podacima iz Obavijesti za medije PU Ličko-senjske Gospić od 7.5.2008. da je protiv tužitelja kao policijskog službenika podnesena kaznena prijava zbog osnovane sumnje da je počinio djela zloupotrebe položaja i ovlasti i odavanja službene tajne iz čl. 337. i 351. Kaznenog zakona, da je udaljen iz službe i da je protiv njega pokrenut disciplinski postupak zbog počinjene teške povrede službene dužnosti. Točnost informacije da je protiv tužitelja pokrenut disciplinski postupak i da je udaljen iz službe autor članka je dobio i od načelnika Policijske postaje Ličko-senjske, dok je tužitelj u svom je iskazu potvrdio da je bio suspendiran i da je za dio optužbi koje su mu stavljene na teret uvjetno kažnjen u disciplinskom postupku, dok je kaznena prijava protiv njega odbačena. Kako je za objavu predmetnih informacija nedvojbeno postojao interes javnosti, to unatoč činjenici da je novinar informacije nije prethodno provjerio kod samoga tužitelja, isti je imao osnovanog razloga povjerovati istinitost informacije koje je dobio od tijela javne vlasti, te je postupao u dobroj vjeri, kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja.

21. Na žalbene navode tužitelja da je tijekom postupka dostavio dokaz da je istraga zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1. KZ protiv njega bila obustavljena i da je stoga pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da za prvi objavljeni članak postoje ekskulpacijski razlozi za oslobođenje tuženika od odgovornosti, valja odgovoriti da je provedenim dokazima utvrđeno da je tužitelj bio suspendiran zbog događaja od 14.5.2008. i da je u disciplinskom postupku uvjetno kažnjen, zbog čega su objavljene informacije o suspenziji i pokretanju disciplinskog i kaznenog postupka protiv tužitelja bile istinite.

22. U odnosu na drugi objavljeni članak od 9.5.2008. autor članka obavio je neistinite informacije da se policijska istraga proširena i na porijeklo tužiteljeve imovine, jer u postupku nije dokazao da je istraga u pogledu njegove imovine bila vođena, kao i informacije da je svoju kuću u elitnom plitvičkom naselju Borje vrijednu milijun kuna izgradio sitnim reketarenjem, jer je kuća vlasništvo njegove majke. Kako predmetni tekst nije utemeljen na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne, niti je autor postupao u dobroj vjeri i poduzeo potrebne mjere za provjeru točnosti informacija koje je u tom članku objavio, to je sud prvog stupnja pravilno zaključio da su te informacije bile podobne da povrijede čast i ugled tužitelja.

23. Tuženik neosnovano otklanja svoju odgovornost za objavu članka od 9.5.2008., jer se niti prema ocjeni ovog suda ne može u okolnostima konkretnog slučaja isključiti protupravnost štetne radnje, time da je, suprotno tvrdnjama tuženika, tijekom provedenog postupka utvrđeno postojanje svih općih i posebnih pretpostavki odgovornosti za štetu i to štetna radnja u vidu objavljivanja neistinite informacije, protupravnost štetne radnje, šteta, ali i uzročnu vezu između štete dakle pretrpljenih duševnih bolova i štetne radnje, jer je upravo članak tuženika na opisani način povrijedio čast, dostojanstvo i ugled tužitelja.

24. Pravična novčana naknada sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO, određuje se za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir jačinu i trajanje povredom izazvanih duševnih boli, ugleda i časti te vodeći računa o cilju kojem služi ta naknada, kao i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Dostojanstvo čovjeka vrijednost je koja ulazi u krug temeljnih osobnih prava, te su sastavni elementi te vrijednosti svakako čast, kao vlastiti osjećaj vrijednosti i ugled, kao uvažavanje od drugih u društvu.

25. U konkretnom slučaju djelomično je pogrešno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. st. 1. ZOO kada je tužitelju zbog objave neistinitih informacija u članku od 9.5.2008. dosudio pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu u visini od 50.000,00 kn, jer je taj iznos previsoko određen. Naime, prema ocjeni ovoga suda pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na čast, ugled i dostojanstvo tužitelja predstavlja iznos od 1.500,00 EUR/11.301,75 kn. Zbog iznijetih razloga valjalo je temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu i tužitelja odbiti u dosuđujućem dijelu za iznos od 5.136,14 EUR/38.698,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. srpnja 2008. do isplate. Utoliko se žalbeni navodi tužitelja da mu je trebalo dosuditi cjelokupni zatraženi iznos naknade štete ukazuje neosnovanim.

26. Odluka o zateznim kamatama pravilno se temelji na odredbi čl. 1103. ZOO, u svezi s odredbama čl. 16., čl. 21. st. 1. ZM.

27. Kako je nakon djelomičnog preinačenja prvostupanjske presude konačan uspjeh stranaka u sporu podjednak (čl. 154. st. 4. ZPP), jer tužiteljev konačni uspjeh u parnici po osnovi (zahtjev za objavu i za naknadu štete) i visini iznosi 53,76%, a tuženikov 46,23%, to odluka o troškovima postupka sadržana pod toč. IV. izreke pobijane presude nije dirana.

28. Žalbu tuženika podnesenu protiv toč. III. izreke prvostupanjske presude valjalo je odbaciti kao nedopuštenu temeljem odredbe čl. 380. toč. 1., u vezi čl. 358. st. 3. ZPP, jer tuženik nema prani interes pobijati dio prvostupanjske presude s kojim tužitelj nije uspio u parnici.

29. Slijedom navedenoga, temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i 373. toč. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

30. Sukladno traženju, a razmjerno tuženikovu uspjehu u žalbenom postupku od 22,6%, primjenom Tbr. 10/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23) dosuđen mu je trošak žalbe u iznosu 46,87 EUR.

U Zagrebu, 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš