Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5672/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Lani Huljak Gugić, odvjetnici u Zagrebu, Pod zidom 5, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćnici Sanji Vukina, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o., Zagreb, Prilaz Gjure Deželića 30, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9549/2023-8 od 11. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9549/2023-8 od 11. listopada 2024.

a) u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke,

b) u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 553,08 eura sa zateznim kamatama tekućim od 11. listopada 2024. do isplate,

c) u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9549/2023-8 od 11. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 553,08 eura do iznosa od 615,58 eura (za iznos od 62,50 eura) sa zateznim kamatama tekućim od 11. listopada 2024. do isplate, te se u tom dijelu sudi :

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 62,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 11. listopada 2024. do isplate.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 209,33 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da su ništetne odredbe čl. 8. Ugovora o [broj kredita] te odredbe čl. 5. Ugovora o [broj kredita] u dijelu u kojem se odnose na nezakonitu naknadu (točka I. izreke). Također, naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 527,30 eura sa zateznim kamatama tekućim od 21. lipnja 2006. do isplate (točka II. izreke), te da joj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 615,58 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem djelomične ništavosti Ugovora o [broj kredita] i broj [broj kredita] ugovore je tužiteljica sa tuženikom sklopila 19. lipnja 2006., te restitucijski zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa koji je tužiteljica platila tuženiku temeljem ništavih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na plaćanje naknade za obradu kredita.

5. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku utvrdio:

- da su prednik tuženik HVB Splitska banka d.d. kao kreditor i tužiteljica kao korisnica kredita dana 19. lipnja 2006. sklopili dva Ugovora o kreditu kojim je prednik tuženika tužiteljici odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 41.640,65 CHF i 8.098,97 CHF,

- da je čl. 8. i čl. 5. predmetnih ugovora o kreditu ugovoreno da je tužiteljica u obvezi platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini 1 % odobrenog kredita koja se naplaćuje jednokratno po potpisu ugovora,

- da je tužiteljica temeljem spornih odredaba Ugovora o kreditu predniku tuženika platila naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 443,30 eura i 84,00 eura, odnosno, sveukupno iznos od 527,30 eura.

6. Gore navedene činjenice između stranaka i nisu sporne, a iste proizlaze i iz isprava koje su pročitane tijekom prvostupanjskog postupka. U prvostupanjskom, a i sada u žalbenom postupku, sporno je da li su sporne odredbe sklopljenih Ugovora o kreditu ništave, te da li, posljedično tome, postoji obveza tuženika da vrati tužiteljici naplaćene naknade za obrade kreditnog zahtjeva koje mu je tužiteljica temeljem spornih ugovornih odredaba platila.

7. Sud prvog stupnja odlučujući o spornom pitanju utvrdio je da se o spornim odredbama ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo. Također, utvrdio je da predmetne odredbe su protivne načelu savjesnosti i poštenja, da iste uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima o obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača, te da su iste protivne i odredbi čl. 59. al. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03 – dalje: ZZP/03) jer iste ne sadrže opis troškova il usluga koje se plaćanjem sporne naknade naplaćuju.

8. Tuženik osporava utvrđenja sud prvog stupnja ističući u žalbi da su sporne odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, te da stoga, sukladno odredbi čl. 84. ZZP/03 nije bilo dopušteno ispitivati njihovu nepoštenost. Međutim, takvi žalbeni navodi tuženika su neosnovani.

9. Naime, odredbom čl. 84. ZZP/03 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Dakle, za primjenu odredbe čl. 84. ZZP/03 koja regulira nedopuštenost ocjenjivanja pojedinih ugovornih odredbi, nije dovoljno samo da se radi o ugovornim odredbama koje su jasne, lako razumljive i lako uočljive, već je potrebno i da se radi o ugovornim odredbama koje se odnose na predmet ugovora i njegovu cijenu.

10. U konkretnom slučaju, ugovorne odredbe kojima je ugovorena obveza tužiteljice na plaćanje naknade za obradu kredita ne predstavljaju glavni predmet ugovora odnosno odredbe kojima je određen "predmet i cijena ugovora" u smislu odredbe čl. 84. ZZP/03, već predstavljaju odredbe koje su akcesorne prirode, pa stoga iste, iako su jasne, lako razumljive i lako uočljive, nisu isključene od ispitivanje nepoštenosti (u tom smislu su i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1214/2024 od 30. listopada 2024., toč.19.1,, Revd-3099/2024 od 3. rujna 2024., toč. 6 i 6.1. i Rev- 673/2023 od 13. veljače 2024.)

11. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kojima ističe da tužiteljica, sukladno čl. 187. st. 2. ZPP, nema pravnog interesa za utvrđivanjem ništetnosti spornih ugovornih odredbi o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva. Naime, odredbom čl. 187. st. 3. ZPP propisano je da ako odluka o sporu ovisi o tome postoji li ili ne postoji kakav pravni odnos koji je prije ili tijekom parnice postao sporan, tužitelj može istaknuti i tužbeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji odnosno da ne postoji, ako je sud pred kojim parnica teče nadležan za takav zahtjev. U konkretnom slučaju, između stranaka je sporno da li su ugovorne odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kredita nepoštene i ništetne, što predstavlja prethodno pitanje u postupku o kojem ovisi osnovanost restitucijskog zahtjeva tužiteljice. Stoga tužiteljica, osim kondemnatornog zahtjeva za isplatom, sukladno odredbi čl. 187. st. 3. ZPP, ima pravni interes zahtijevati da se deklaratornim dijelom tužbenog zahtjeva (deklaratornim preambulom) utvrdi i ništetnost spornih odredbi.

12. Nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima ističe da je iz dokaza koji su provedeni u postupku ne proizlazi da su sporne odredbe protivne načelu savjesnosti i poštenja, te da dovode do znatnije neravnoteže u pravima i obvezama na štetu tužiteljice. Naime, u odnosu na primjenu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03 koja regulira pojam nepoštene odredbe sud prvog stupnja je utvrdio sve pravno relevantne činjenice te pravilno ocijenio izvedene dokaze pri čemu je u pobijanoj presudi jasno naveo zbog čega smatra da sporne ugovorne odredbe protivno načelu savjesnosti i poštenja dovode do znatnije neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača. Za svoja utvrđenja i zaključke sud prvog stupnja je dao logične, jasne i razumljive razloge koje ovaj sud u potpunosti prihvaća, a koje tuženik svojim žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju. Stoga je u odnosu na utvrđenje nepoštenosti sud prvog stupnja pravilno i potpuno činjenično stanje, te pravilno, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, ocijenio izvedene dokaze. Nije stoga u postupku ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP, a niti je počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju sadržajno u žalbi ističe tuženik.

13. Tuženik u žalbi navodi i da u kolektivnom sporu koji se pred Trgovačkim sudom u zagrebu vodio pod posl. brojem P-140/12 nije utvrđeno da bi ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita bile nepoštene i ništetne. Međutim, sud prvog stupnja se u postupku i nije pozivao na utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite. Osim toga, predmet kolektivnog spora i nije bila eventualna nepoštenost ugovornih odredbi o naplaćivanju bilo kakvih naknadi, pa tako i naknade za obradu kredita, pa su stoga i ti žalbeni navodi tuženika neosnovani.

14. Neosnovano tuženik u žalbi ističe i da su mu pobijanom presudom povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", br. 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06, 2/10, 13/17). Naime, u konkretnom slučaju sud prvog stupnja je zakonito provedenom postupku u kojem je tuženik nesmetano mogao isticati svoje činjenične tvrdnje i pravna shvaćanja o tužbenom zahtjevu tužiteljice donio pravilnu i zakonitu odluku. Stoga u konkretnom slučaju tuženik nisu povrijeđene bilo kakva prava, a pogotovo ne ona temeljna kako to tuženik neosnovano navodi u žalbi.

15. Neosnovano tuženik osporava i odluku suda prvog stupnja o zateznim kamatama. Naime u konkretnom slučaju, utvrđeno je da su iznosi koje je tuženik u obvezi vratit tužiteljici posljedica nepoštenosti ugovornih odredbi potrošačkog ugovora. Tuženik je nesavjesni stjecatelj u smislu odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05 - dalje: ZOO) jer je kao banka i financijska institucija morao znati da ugovaranje odredbi kojima se korisnika obvezuje da plaća sporne naknade predstavlja postupanje koje je protivno načelu savjesnosti i poštenja i koje uzrokuje znatnu neravnotežu na štetu tužiteljice kao potrošača. Slijedom iznijetog, pravilno je sud prvog stupnja tužiteljici dosudio zatezne kamate od dana izvršenih uplata spornih naknada (u tom smislu i oduka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1051/2023 od 3. travnja 2024.), pa su stoga neosnovani i žalbeni navodi tuženika koji se odnose na tijek zateznih kamata.

16. Tuženik u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, razumljive i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Također, sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

17. Neosnovano tuženik ističe i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Sud prvog stupnja je naime, pravilno na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja tužbeni zahtjev tužiteljice prihvatio primjenom odredbi čl. 87. st. 1. ZZP/03 i odredbi čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. ZOO. Stoga u konkretnom slučaju, nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP.

18. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika u odnosu na glavnu stvar odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.

19. Međutim, iako je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o glavnoj stvari, isto je djelomično pogrešno primijenio prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka, te je u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka žalba tuženika djelomično osnovana.

20. Naime, osnovano tuženik u žalbi ističe da je sud prvog stupnja tužiteljici neosnovano dosudio troškove pristupa na ročište na kojem se presuda objavljuje. Na navedenom ročištu održanom 11. listopada 2024. punomoćnica tužiteljice nije bila nazočna, pa stoga nije bilo osnove da s tužiteljici dosudi taj trošak.

21. S druge strane, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja tužiteljici neosnovano dosudio trošak sastava podneska od 15. veljače 2024. Naime, predmetni podnesak kojim se tužiteljica očitovala na tuženikove navode iz odgovora na tužbu predstavlja obrazloženi podnesak iz Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23 - dalje: OT) kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Pravilno je sud prvog stupnja tužiteljici dosudio i trošak zastupanja na ročištu održanom dana 2. srpnja 2024.. To iz razloga što se radi o ročištu iz Tbr. 9.1. OT na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari pa neosnovano tuženik osporava i taj dio odluke o troškovima postupka.

22. Tuženik u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja neosnovano tužiteljici dosudio troškove sudskih pristojbi jer je tužiteljica od plaćanja istih oslobođena. Međutim, i ti žalbeni navodi tuženika nisu osnovani. Naime, odredbom čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18, 51/23 – dalje: ZSP) propisano je da su od plaćanja pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa. Dakle, sukladno odredbi čl. 11. st. 1. toč. 20. ZSP, od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni su samo oni potrošači koji svoju tužbu temelje na sudskoj presudi koja se odnosi na zaštitu kolektivnih interesa što ovdje nije slučaj. Što se tiče navoda tuženika da sudske pristojbe na tužbu i presudu nisu plaćene potrebno je navesti da obveza nadoknade troškova postupka s osnove sudskih pristojbi ne ovisi o tome da li je sudska pristojba plaćena, već ovisi o tome da li je u odnosu na tužbu obveza plaćanja sudskih pristojbi nastala, odnosno u odnosu na presudu, da li će ista u trenutku donošenja presude predvidivo nastati. Stoga su i ti žalbeni navodi tuženika neosnovani.

23. Troškovi tužiteljice iznose dakle, 553,08 eura, a ne 615,58 eura kako je to dosudio sud prvog stupnja, pa je odluka suda o troškovima postupka pravilna u dijelu u kojem je tuženiku, temeljem čl. 154. st. 1. u svezi s i čl. 155. st. 1. ZPP, naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 553,08 eura, te u dijelu u kojem zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen. Stoga je u tom dijelu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i pobijanu presudu u tom dijelu odluke o troškovima potvrditi.

24. S druge strane, temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, valjalo je preinačiti presudu u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 553,08 eura do iznosa od 615,58 eura (za iznos od 62,50 eura), te u tom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka odbiti.

25. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer je sa žalbom uspio samo djelomično u odnosu na troškove postupka čime je u žalbenom postupku uspio u razmjerno neznatnom dijelu žalbe (čl. 154. st. 5. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

26. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj