REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-367/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆP, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnicima Borisu Gregoviću, Dragici Car, Krešimiru Bagiću, Nikolini Mijolović Jakšetić, odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB 94472454976, Listopadska 2, Zagreb, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društvu Grgić i partneri u Zagrebu, Pisarnica Rijeka, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1037/2023-3 od 18. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-240/2019-78 od 16. lipnja 2023., u sjednici održanoj 29. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Prihvaća se revizija tuženika, te se preinačuje presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1037/2023-3 od 18. siječnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-240/2019-78 od 16. lipnja 2023 u točki I. izreke na način da se prihvaća žalba tuženika i odbija zahtjev tužitelja za naknadu zateznih kamata na iznos od 1089,09 Eur-a tekuće od 27. studenog 2018. do 15. studenog 2022.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak revizijskog postupka u iznosu od 200,77 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je u točki I izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 6.278,55 Eur-a sa zateznim kamatama od 27. studenog 2017. do isplate u roku od 15 dana, dok je u točki II izreke odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja iznad iznosa dosuđenog u točki I izreke presude. U točki III izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.976,66 Eur-a sa zakonskim zateznim kamatama od 16. lipnja 2023. pa do isplate u roku od 15 dana.
2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda Revd- 3481/2024 od 30. listopada 2024. podnosi tuženik zbog pitanja:
„Od kada je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva – od trenutka kada je isti postavljen ili od trenutka kada je šteta dospjela, odnosno može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva, odnosno, može li zatezna kamata na naknadu neimovinske štete, u smislu čl. 12. ZOOP-a u prometu, početi teći prije nego što je tužitelj postavio zahtjev za naknadu štete od tuženika?“.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. Revizija je osnovana.
5. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud u povodu revizije odlučuje samo glede pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena i samo u dijelu u kojem je dopuštena.
6. Prema sadržaju pitanja revizija je dopuštena protiv presude suda drugog stupnja kojom je potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu u kojem je dosuđena zakonska zatezna kamata na dio tužbenog zahtjeva koji je zahvaćen povišenjem tužbenog zahtjeva.
7. Iz stanja spisa slijedi da je tužitelj u odštetnoj parnici protiv osiguravajućeg društva je nakon provedenog medicinskog vještačenja, podneskom od 15. studenog 2022., preinačio tužbeni zahtjev njegovim povišenjem za iznos od, tada 45.000,00 kn, danas 5.972,53 Eur-a, s naslova neimovinske štete s kamatom tekućom od dana postavljanja odštetnog zahtjeva prema tuženiku, te da je od tih povišenih 45.000,00 kn zahtjeva s naslova pravične novčane naknade, prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev za iznos od 8.205,75 kn odnosno 1.089,09 Eur-a.
8. O pitanju zbog kojeg je dopuštena revizija ovaj sud je već zauzeo pravno shvaćanje u odluci Rev-133/2021 od 14.prosinca 2021. gdje je rečeno:
„14. Naime, obveza tuženika na plaćanje naknade štete proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti zbog čega se prava i obveze tuženika, kao osiguratelja, moraju i ocjenjivati sukladno odredbama specijalnog propisa i to ZOOP-u.
15. Odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP-a propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz st. 1. tog članka, tj. isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana, te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.
16. Primjenom odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP-a tuženik nikako nije mogao pasti u zakašnjenje za plaćanje naknade neimovinske štete u iznosu zatraženom podneskom tužitelja od 28. srpnja 2020. iz razloga što je tužitelj tek navedenim podneskom zatražio isplatu naknade štete za daljnji - povećani iznos od 12.500,00 kn, odnosno za iznos koji je veći od onoga zatraženog u tužbi.
17. Vezano za primjenu čl. 12. ZOOP-a ovaj sud se već izjasnio u odluci broj Rev-550/14-2 od 18. studenoga 2015., u kojoj odluci je izneseno shvaćanje prema kojem tužitelj koji je u odštetnom zahtjevu i/ili tužbi tražio naknadu štete s osnova tuđe njege i pomoći zatezne kamate može tražiti samo od dana postavljanja odštetnog zahtjeva i/ili tužbe dok za traženje tuđe njege i pomoći koje je povisio i postavio tijekom postupka, odnosno nakon podnošenja tužbe, zatezne kamate može tražiti tek od dana kada je tako povišeni (preinačeni) tužbeni zahtjev i postavio sve ovo u smislu čl. 12. ZOOP-a.
18. Stoga, kad je sud i dosudio tužitelju naknadu neimovinske štete u iznosu većem od onoga zatraženog tužbom tada zakonske zatezne kamate na iznos neimovinske štete koji bi bio veći od onoga koji se potraživao podneskom predanom na ročištu 28. srpnja 2020., a budući je tužitelj podneskom preinačio tužbeni zahtjev njegovim povišenjem zatražene naknade neimovinske štete, ne mogu početi teći prije preinake tužbe, odnosno povišenja zahtjeva s traženjem naknade neimovinske štete. Drugačije razmišljanje donijelo bi, prema osnovanoj tvrdnji tuženika, i pravnu nesigurnost jer bi se dužnicima primjenom shvaćanja nižestupanjskih sudova mogla nametnuti obveza namirenja novčane obveze za koje u trenutku nastanka istih nisu niti znali da postoje, i da ih se uz to još obveže na plaćanje zakonskih zateznih kamata na te iste obveze.
19. S obzirom na izneseno odgovor na postavljeno pitanje glasi:
„Tuženik je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva.“.
9. Citiranjem pravnog shvaćanja odgovoreno je i na pitanje zbog kojeg je u ovoj stvari dopušteno podnošenje revizije.
10. Temeljem izloženog ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je, na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a, reviziju tuženika valjalo prihvatiti i preinačiti nižestupanjske presude, odnosno prihvatiti žalbu tuženika podnesenu protiv prvostupanjske presude u navedenom dijelu.
11. Preinačenjem drugostupanjske presude ovrhovoditelju je, sukladno odredbama čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, valjalo dosuditi zatražene troškove revizijskog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 - dalje: Tarifa), i to trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije u iznosu od 150,00 Eur-a (VPS331,93 kn), trošak PDV-a na navedene iznose od ukupno 75,00 Eur-a, te trošak sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 13,27 Eur-a, odnosno ukupno 488,20 Eur-a, te je iz tih razloga odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 29. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Ante Perkušić
