REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj P-2374/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja JJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], Šibice, koju zastupa Hrvoje Vukadin, odvjetnik iz Odvjetničkog društva VUKADIN I PARTNERI j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, OIB 87939104217, Jurišićeva ulica 4, Zagreb, kojeg zastupa Ivo Šućur, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 18. ožujka 2025. u nazočnosti tužitelja osobno i zz punomoćnika Sabine Vukadin, odvjetnice iz Zagreba i zz punomoćnika tuženika EJ, odvjetničkog vježbenika, dana 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 920368 od 18.10.2006. godine sklopili tužitelj JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnik kredita i prednik tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217 Jurišićeva ulica 4, 10 000 Zagreb kao kreditor, i to na način da je u cijelosti ništetan Članak 6.1 ugovora glasi: „Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita:

Jednokratno 1,10 % (jedancijelihpet posto) od iznosa kredita, minimalno kn – 500,00 (kn petsto) naplaćuje se prilikom puštanja kredita u tečaj” kao i Članak 6.3 ugovora glasi: „Naknada za vođenje računa za otplatu kredita: Naknada za vođenje računa za otplatu kredita naplaćuje se u iznosu i za razdoblja određena odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, OIB 87939104217, Jurišićeva ulica 4, Zagreb, isplatiti tužitelju JJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 165,73 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 66,36 EUR tekućom od 23.06.2006. do plateža,

- na iznos od 1,33 EUR tekućom od 23.10.2006. do plateža,

- na iznos od 1,33 EUR tekućom od 30.11.2006. do plateža,

- na iznos od 1,33 EUR tekućom od 31.12.2006. do plateža,

- na iznos od 1,33 EUR tekućom od 31.1.2007. do plateža,

- na iznos od 1,33 EUR tekućom od 28.2.2007. do plateža,

- na iznos od 1,33 EUR tekućom od 31.3.2007. do plateža,

- na iznos od 1,33 EUR tekućom od 30.4.2007. do plateža,

- na iznos od 1,33 EUR tekućom od 31.5.2007. do plateža,

- na iznos od 1,33 EUR tekućom od 1.6.2007. do plateža,

- na iznos od 1,33 EUR tekućom od 31.7.2007. do plateža,

- na iznos od 1,33 EUR tekućom od 31.8.2007. do plateža,

- na iznos od 1,33 EUR tekućom od 30.9.2007. do plateža,

- na iznos od 1,33 EUR tekućom od 31.10.2007. do plateža,

- na iznos od 1,33 EUR tekućom od 30.11.2007. do plateža,

- na iznos od 1,33 EUR tekućom od 31.12.2007. do plateža,

- na iznos od 1,33 EUR tekućom od 31.1.2008. do plateža,

- na iznos od 1,33 EUR tekućom od 29.2.2008. do plateža,

- na iznos od 1,33 EUR tekućom od 31.3.2008. do plateža,

- na iznos od 1,33 EUR tekućom od 30.4.2008. do plateža,

- na iznos od 1,33 EUR tekućom od 31.5.2008. do plateža,

- na iznos od 1,33 EUR tekućom od 1.6.2008. do plateža,

- na iznos od 1,33 EUR tekućom od 31.7.2008. do plateža,

- na iznos od 1,59 EUR tekućom od 31.8.2008. do plateža,

- na iznos od 1,59 EUR tekućom od 30.9.2008. do plateža,

- na iznos od 1,59 EUR tekućom od 31.10.2008. do plateža,

- na iznos od 1,59 EUR tekućom od 30.11.2008. do plateža,

- na iznos od 1,59 EUR tekućom od 31.12.2008. do plateža,

- na iznos od 1,59 EUR tekućom od 31.1.2009. do plateža,

- na iznos od 1,59 EUR tekućom od 28.2.2009. do plateža,

- na iznos od 1,59 EUR tekućom od 31.3.2009. do plateža,

- na iznos od 1,59 EUR tekućom od 30.4.2009. do plateža,

- na iznos od 1,86 EUR tekućom od 31.5.2009. do plateža,

- na iznos od 1,86 EUR tekućom od 1.6.2009. do plateža,

- na iznos od 1,86 EUR tekućom od 31.7.2009. do plateža,

- na iznos od 1,86 EUR tekućom od 31.8.2009. do plateža,

- na iznos od 1,86 EUR tekućom od 30.9.2009. do plateža,

- na iznos od 1,86 EUR tekućom od 24.10.2009. do plateža,

- na iznos od 1,86 EUR tekućom od 24.11.2009. do plateža,

- na iznos od 1,86 EUR tekućom od 24.12.2009. do plateža,

- na iznos od 1,86 EUR tekućom od 24.1.2010. do plateža,

- na iznos od 1,86 EUR tekućom od 24.2.2010. do plateža,

- na iznos od 1,86 EUR tekućom od 24.3.2010. do plateža,

- na iznos od 1,86 EUR tekućom od 24.4.2010. do plateža,

- na iznos od 1,86 EUR tekućom od 24.5.2010. do plateža,

- na iznos od 1,86 EUR tekućom od 24.6.2010. do plateža,

- na iznos od 1,86 EUR tekućom od 24.7.2010. do plateža,

- na iznos od 1,86 EUR tekućom od 24.8.2010. do plateža,

- na iznos od 1,86 EUR tekućom od 24.9.2010. do plateža,

- na iznos od 1,86 EUR tekućom od 24.10.2010. do plateža,

- na iznos od 1,86 EUR tekućom od 24.11.2010. do plateža,

- na iznos od 1,86 EUR tekućom od 24.12.2010. do plateža,

- na iznos od 1,86 EUR tekućom od 24.1.2011. do plateža,

- na iznos od 1,86 EUR tekućom od 24.2.2011. do plateža,

- na iznos od 1,86 EUR tekućom od 24.3.2011. do plateža,

- na iznos od 1,86 EUR tekućom od 24.4.2011. do plateža,

- na iznos od 1,86 EUR tekućom od 24.5.2011. do plateža,

- na iznos od 1,86 EUR tekućom od 24.6.2011. do plateža,

- na iznos od 1,86 EUR tekućom od 24.7.2011. do plateža,

- na iznos od 1,86 EUR tekućom od 24.8.2011. do plateža,

- na iznos od 1,86 EUR tekućom od 24.9.2011. do plateža,

- na iznos od 1,86 EUR tekućom od 24.10.2011. do plateža i to od 23.06.2006. do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 569,38 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 29. travnja 2025. do plateža, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 6.6.2023. navodi da je dana 18.10.2006. godine sklopio sa tuženikom Ugovor o kreditu broj 920368. Sukladno odredbi čl. 6 toč. 1 Ugovora tuženik ima pravo naplatiti naknadu za obradu zahtjeva za odobrenje kredita koju naknadu je i naplatio u iznosu od 500,00 kn (66,36 EUR) dana 23.10.2006. godine, a što je i vidljivo iz prvotnog otplatnog plana. Predmetna naplata naknade temeljem ugovora o kreditu nepoštena je ugovorna odredba i ništetna. Stajališta je da tuženik nije imao zakonsko uporište od tužitelja naplatiti nikakvu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva što je suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te Zakona o zaštiti potrošača. Isto tako tužitelj je stajališta da su nepoštene i ništetne odredbe koje se odnose na trošak vođenja računa koji trošak je tuženik naplaćivao od samog početka otplate kredita. Slijedom svega izloženog predlaže da mu sud pruži pravnu zaštitu na način naveden u izreci ove presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu u cijelosti kao neosnovanu. Neosnovanost tužbe ističe iz razloga što je potraživanje tužitelja u zastari, iznosi svoje stajalište o naknadi za obradu i administraciju kredita i naknadi za vođenje računa za otplatu kredita. Mišljenja je da su navodi tužitelja da je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu neosnovani i neutemeljeni. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva te slijedom svega izloženog predlaže tužitelja odbiti sa tužbom i tužbenim zahtjevom uz obvezu naknade parničnog troška tuženiku.

3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu, prometnu karticu po kreditu, otplatnu tablicu po kreditu, potvrdu tuženika od 1.1.2012. o otplati kredita u cijelosti, podneske stranaka, proveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Darku Prpić iz Darfin d.o.o. te dokaz saslušanjem tužitelja.

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP ovaj sud smatra u cijelosti osnovanim zahtjev tužitelja.

5. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka dana 18.10.2006. godine kojom je određeno zaračunavanje naknade za obradu kredita u iznosu od 500,00 kn (66,36 EUR) te naknade za vođenje računa za otplatu kredita.

7. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita dana 18.10.2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 920368, a kojim Ugovorom je određeno plaćanje naknade za obradu zahtjeva za odobrenje kredita u iznosu od 500,00 kn te naknada za vođenje računa za otplatu kredita koja se naplaćuje u iznosu i za razdoblje određeno odlukom o kamatama i naknadama kreditora.

8. Sporno je da li su spomenute odredbe ugovora o kreditu koji je tuženik sklopio sa tužiteljem kao korisnikom kredita, potrošačem u kojem je ugovoreno plaćanje naknade za obradu zahtjeva za odobrenje kredita kao i naknade za vođenje računa za otplatu kredita nepoštene i ništetne, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, sve u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO te posljedično tome tužiteljevo pravo na isplatu plaćenih iznosa spornih naknada.

9. Saslušana tijekom postupka tužiteljica je u jasnom i uvjerljivom iskazu te kao takovom i prihvaćenom od strane ovog suda navela da je predmetni ugovor sa tuženikom zaključila 2006. godine, a radilo se o ugovoru za kupnju automobila za osobne potrebe. Navela je i to da je po uputi autokuće upućena na banku tuženika gdje joj je i rečeno da autokuća posluje sa tuženikom te da kredit može dobiti u valuti CHF. Navela je da ju je u banci sadržajno čekao već pripremljen ugovor kao i to da o ugovoru i njegovim odredbama pa tako i o spornim naknadama nije bilo nikakvih razgovora. Mišljenja je da ni na koji način nije mogla utjecati na odredbe ugovora budući je isti već sadržajno bio pripremljen od strane banke i uručen od strane banke. Ugovor je vjerojatno pročitala. U vrijeme kada je zaključila ugovor nije imala nikakav obrt, firmu ili slično, već je bila zaposlena kao kuhar.

10. U ocjeni osnovanosti tuženog zahtjeva ovaj sud prihvaća kao osnovane navode tužitelja vezano uz ništetnost odredbe ugovora o kreditu o plaćanju naknade za obradu zahtjeva i odobrenje kredita te isplatu potraživanog iznosa. To iz sljedećih razloga.

11. U odnosu na istaknuti prigovor zastare isti nije osnovan. Naime Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 održanoj dana 30. siječnja 2020. godine za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Navedeno znači da zastara restitucijskog zahtjeva još nije ni počela nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti. Tu valja ukazati i na Zaključak Sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31.1.2022. godine.

12. U vrijeme zaključenja ugovora na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača iz 2003. godine sa izmjenama koji odredbom čl. 81 st. 1 propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača dok je u stavku 2 propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj osobito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. u st. 3 istog članka propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocjene nepoštenima ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca dok je u st. 4 propisano da ako trgovac tvrdi da se radi o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Sukladno odredbi čl. 84 Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati da li su ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive dok je odredbom čl. 87 st. 1 citiranog Zakona predviđeno da je nepoštena ugovorna odredba ništava. U odnosu na navode tuženika da se radi o odredbama koje su jasne lako razumljive i uočljive, valja navesti da je tužitelj potrošač odnosno fizička osoba koja navedeni Ugovor o kreditu nije sklopila u svrhu koja bi bila namijenjena njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti iz čega proizlazi da nema pravnih znanja koja su potrebna da bi mu takva odredba bila jasna i lako razumljiva za razliku od tuženika koji je sklapanju predmetnog Ugovora o kreditu pristupio u okviru svoje djelatnosti. S obzirom da je tužitelj temeljem čl. 3 predmetnog Ugovora platio tuženiku jednokratnu naknadu očito je da je ista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja iz čega proizlazi da je navedena odredba ništetna sukladno odredbi čl. 81 st. 1 citiranog Zakona jer predstavlja nepoštenu odredbu u smislu citiranog Zakona. Nadalje valja reći da spomenuta odredba ugovora o kreditu na koju tužitelj nije mogao utjecati već je tuženik taj koji je odlučio o istoj stavlja tužitelja u neravnopravan položaj u odnosu na kreditora. I odredbom čl. 3 st. 1 Direktive 93/13/EEZ propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlim iz ugovora. Prema odredbi čl. 5 iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

13. Jasan i uvjerljiv iskaz tužitelja te kao takav i prihvaćen od strane ovog suda ukazuje da o spornim naknadama nije bilo nikakvih razgovora niti pojašnjenja te da ni na koji način nije mogla utjecati na navedene odredbe te da ju je ugovor u banci čekao već sadržajno pripremljen.

14. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetne naknade već je stupanjem na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (NN 1201/17) propisana zabrana naplate naknade za obradu i / ili odobravanje stameno potrošačkog kredita koja zabrana se ne odnosi na ugovore o stambenim kreditima sklopljenim prije stupanja na snagu tog zakona dok su Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite (NN 15/14) kojom je izričito nedopuštena naknada za obradu kredita, preciznije definirane te naknade. Međutim tuženik koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu prema kojoj je banka ovlaštena zaračunavati naknadu sukladno odluci o naknadama za usluge banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo nije dokazao opravdanost iste u zaračunatoj visini što rezultira time da je ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Imajući u vidu da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena jednokratna naknada bez određivanja njezine visine, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja ta ugovorna odredba kao nepoštena i ništetna rezultira time da je tuženik koji je odgovoran za ugovaranje takve ništetne odredbe jer je istu nametnuo tužitelju, potrošaču bez mogućeg pregovaranja nepošten stjecatelj. Odredbama akata kreditora, tuženika koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru po prirodi stvari i ne može se pojedinačno pregovarati znači da se nije moglo pojedinačno pregovarati o spornoj odredbi ugovora. Ukoliko je tuženik kao trgovac prilikom obrade zahtjeva i odobravanja kredita imao određene troškove koji se "pokrivaju" tom naknadom, u vidu administrativnih troškova obrade dokumentacije, troškova osoblja i slično nejasno je iz kojeg razloga bi se ti troškovi uopće isplaćivali iz predmetne naknade jer se u opis poslova radnog mjesta kreditnog referenta nesumnjivo ubraja i obrada dokumentacije, razgovor sa klijentima, a isto tako i sama obrada kredita. Sud je stajališta da navedeno izloženo za tzv. ulaznu naknadu vrijedi i za troškove vođenja računa budući je iz sporne odredbe ugovora vidljivo da se radi o troškovima koji su vezani za otplatu kredita te da se naknada za vođenje računa za otplatu kredita naplaćuje u iznosima i za razdoblje po odluci banke odnosno kreditora.

15. Slijedom svega izloženog ovaj sud prihvaća navode tužitelja o ništetnosti ulazne naknade kao i posebne naknade za vođenje računa za otplatu kredita točnije tuženik nije dokazao da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo, nalazi utvrđenim da se radi o standardnoj odnosno tipskoj ugovornoj odredbi, da u Ugovoru o kreditu nije jasno navedeno od čega se sastoje predmetne naknade niti je jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova tj. od čega se isti sastoje, u kojem konačnom iznosu što je dovelo da takva ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu obveza na štetu potrošača te su iz svih navedenih razloga takve ugovorene naknade ništetna ugovorna odredba te daje pravo tužitelju potraživanja iznosa plaćene ulazne naknade od 66,36 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23.10.2006. do isplate, kada je tuženik isplatio tužitelju manji iznos kredita zbog uračunavanja utužene naknade (čl. 1111 i čl. 1115 ZOO-a) kao i potraživanje naknada za vođenje računa za otplatu predmetnog kredita sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana naplate istih, a kako je to navedeno u izreci presude. Kako je visina plaćenih naknada među strankama bila sporna proveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Darku Prpić iz Darfin d.o.o. sa zadatkom utvrđenja visine istih. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi, a što je i vidljivo iz otplatne tablice po kreditu da je tuženik zaračunao tužitelju dana 23.6.2006. naknadu prilikom obrade kredita u iznosu od 500,00 kn odnosno 66,36 EUR sukladno čl. 6 toč. 1 Ugovora o kreditu. Nalaz vještaka, a što je vidljivo iz prometne kartice potvrđuje navode tuženika da su tužitelju zaračunate i naknade za vođenje računa za otplatu predmetnog kredita dakle radi se o naknadama vezanim uz predmetni kredit u ukupnom iznosu od 748,00 kn odnosno 99,37 EUR time da su datumi zaračunavanja istih vidljivi u tabelarnom prikazu nalaza vještaka. Tuženik u konačnici ne prigovara matematičkom izračunu vještaka (ročište 18.3.2025., list 95 spisa).

16. Odluka o trošku parničnog postupka temeljena je na odredbi čl. 154 st. 1. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku određen je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 8 toč. 1 i 3, Tbr. 9 toč. 1, te Tbr. 42 i 48 imajući u vidu vrijednost predmeta spora od 165,73 EUR. Naime, vrijednost predmeta spora sukladno ZPP-u predstavlja vrijednost glavnog zahtjeva, a kako isti glasi na isplatu radi se o vrijednosti koja se isplatom traži točnije u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora predstavlja iznos od 165,73 EUR. Trošak se sastoji od troška sastava tužbe 25 bodova, podnesak 27.11.2023. 12,5 bodova, podnesak 29.5.2024. 25 bodova, ročište 5.11.2024. 25 bodova, podnesak 18.12.2024. 25 bodova te ročište 5.11.2024. 25 bodova ili ukupno 137,50 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR daje ukupan iznos parničnog troška od 275,00 EUR te 25% PDV-a 68,75 EUR ili ukupno 343,75 EUR. Tužitelju je dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR, trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR koji trošak je bio nužan za vođenje ovog postupka te je tako tužitelju ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 569,38 EUR. Tužitelju nije dosuđen trošak zastupanja na ročištu 18.3.2025. godine budući navedeni trošak troškovnikom nije potraživao pri tome imajući u vidu da sud odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva. Odluka o kamatama na trošak temeljena je na odredbi članka 30 st. 2 Ovršnog zakona.

U Zagrebu, 29. travnja 2025.

Sudac:

Vesna Horvat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u pet primjeraka.

Dna:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.