Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1834/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr.sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joke Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Kos, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Kos & Partneri iz Zagreba, protiv tuženika AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Grahek, odvjetnik iz Kutine, radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-3/2022-13 od 19. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-3/2022-13 od 19. veljače 2024. godine.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
I. odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku AK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] predati u posjed tužitelju HRVATSKE ŠUME društvo s ograničenom odgovornošću, Ulica Kneza Branimira 1, Zagreb, OIB: 69693144506: dio katastarske čestice broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je obuhvaćen ARKOD parcelom 3250763 i dio katastarske čestice broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je obuhvaćen ARKOD parcelom, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku AK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju HRVATSKE ŠUME društvo s ograničenom odgovornošću, Ulica Kneza Branimira 1, Zagreb, OIB: 69693144506 iznos od 8.622,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku: na iznos od 1.404,00 kn od 31.12.2015. do isplate;
na iznos od 1.242,00 kn od 31.12.2016. do isplate;
na iznos od 1.242,00 kn od 31.12.2017. do isplate;
na iznos od 1.578,00 kn od 31.12.2018. do isplate;
na iznos od 1.578,00 kn od 31.12.2019. do isplate;
na iznos od 1.578,00 kn od 31.12.2020. do isplate;
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Kneza Branimira 1, OIB:69693144506, da tuženiku AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 19. veljače 2024., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
2. Protiv te presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23.- dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik preda u posjed dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je obuhvaćen Arkod parcelom 3250763 i dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je obuhvaćen Arkod parcelom te da mu plati iznos od 8.622,00 kn.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe žalitelj jer je izreka prvostupanjske presude jasna i neproturječi niti sama sebi niti razlozima presude, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koje su jasni i neproturječni te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te na osnovu izvedenih dokaza njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.
7. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da je kč. br. [katastarska čestica]-livada i pašnjak [adresa] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 11.054.086,00 m2 te je vlasnik iste Republika Hrvatska (dalje RH); da je kč. br. [katastarska čestica] Nasip [adresa] površine 12.758,00 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je vlasništvo Republike Hrvatske; da je tuženik kao privremeni korisnik zaključio s Republikom Hrvatskom ugovor o privremenom korištenju zajedničkog pašnjaka u vlasništvu RH 18. prosinca 2015. godine kojim je RH u čijem je vlasništvu nekretnina kao davatelj dala a tuženik kao korisnik primio na privremeno korištenje poljoprivredno zemljište u vlasništvu RH na području grada [adresa] pobliže navedeno u članku 2 istog ugovora a koji predstavlja zajednički pašnjak u vlasništvu RH te svaki korisnik dobiva na korištenje fizički neodređeni dio zajedničkog pašnjaka u površini proporcionalno broju uvjetnih grla stoke kojih je vlasnik odnosno proporcionalno broju uvjetnih grla stoke čiji su vlasnici članovi zadruge a tuženik je proporcionalno broju uvjetnih grla stoke dobio na korištenje 6,31% ukupne površine zajedničkog pašnjaka tj. 73.2400 ha te mu se poljoprivredno zemljište (članak 3 ugovora) daje na privremeno korištenje na rok do 5 godina odnosno do sklapanja ugovora o zakupu ili drugog oblika raspolaganja poljoprivrednim zemljištem sukladno odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu a člankom 4 ugovoreno je da se korisnik obvezuje plaćati godišnju naknadu za privremeno korištenje poljoprivrednog zemljišta u iznosu od 18.186,96 kn; da je tuženik kao privremeni korisnik zaključio s RH ugovor o privremenom korištenju zajedničkog pašnjaka u vlasništvu RH dana 6. travnja 2021. godine a kojim je ugovoreno da isti prima na privremeno korištenje poljoprivredno zemljište u vlasništvu RH na području grada [adresa] označeno u članku 2 ugovora koje predstavlja zajednički pašnjak u vlasništvu RH, da proporcionalno broju uvjetnih grla stoke tuženik kao korisnik dobiva na korištenje 6,31% ukupne površine zajedničkog pašnjaka što iznosi 73.2400 ha, da mu se poljoprivredno zemljište daje na privremeno korištenje na rok do 2 godine odnosno do sklapanja ugovora o zakupu ili drugog oblika raspolaganja poljoprivrednim zemljištem sukladno odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu (članak 3 ugovora) te se korisnik obvezuje plaćati godišnju naknadu za privremeno korištenje poljoprivrednog zemljišta u iznosu od 18.186,96 kn (članak 4 ugovora).
8. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u pobijanoj prvostupanjskoj presudi.
9. Prema odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 9/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17.- dalje: ZVDSP) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.
10. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tužitelj nije vlasnik predmetnih nekretnina te stoga nema pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje te nekretnine predaju tih stvari. U tom smislu osnovanim se ukazuje prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije jer je vlasnik predmetnih nekretnina RH a tužitelj neosnovano smatra da njegova aktivna legitimacija proizlazi iz odredaba Zakona o šumama ("Narodne novine" broj 68/18, 115/18, 98/19, 32/20, 145/20. - dalje ZŠ). Naime, tužitelj kao javni šumoposjednik gospodari šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu RH te je čl. 23 ZŠ propisano što predstavlja gospodarenje šumom i šumskim zemljištem ta iz navedenih zakonskih odredbi ne proizlazi ovlast tužitelja kao šumoposjednika stupiti u poziciju vlasnika te tražiti vlasničkom tužbom predajom u posjed šume ili šumskog zemljišta koje je u neovlaštenom posjedu druge osobe.
11. Isto tako je za ukazati da u postupku nije niti utvrđeno da se radi o šumi ili šumskom zemljištu već su to pašnjaci tj. poljoprivrednom zemljište te se ukazuje i na to da nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva je tuženik imao u posjedu temeljem pravnog osnova koji je valjan (naprijed navedeni ugovori o privremenom korištenju zajedničkog pašnjaka u vlasništvu RH, a koje je zaključio s RH kao vlasnikom istih nekretnina).
12. U tom smislu prvostupanjski sud nije pogrešno postupio kada je odbio dokazne prijedloge žalitelja za pribavu podataka od Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, a obzirom na razloge naprijed navedene tj. obzirom na to da tužitelj nije vlasnik predmetnih nekretnina.
13. Iz svega iznesenog proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži predaju u posjed dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da mu tuženik plati iznos od 8.622,00 kn. Tužitelj tvrdi da isto predstavlja korist koju je tuženik kao nepošteni posjednik imao od korištenja šumskog zemljišta jednaka iznosu zakupnine koju bi morao plaćati tužitelju u slučaju da sklopi ugovor o zakupu šumskog zemljišta, obzirom je neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži predaju u posjed istih nekretnina od tuženika posljedično je neosnovan i zahtjev za isplatu utuženog iznosa jer je tuženik pošteni posjednik zemljišta koje niti nije šumsko već je poljoprivredno.
14. O parničnom trošku odlučeno je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP.
15. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 29. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Iris Gović Penić
