Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4025/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ksenije Jakovčević, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća – sutkinje izvjestiteljice, te Jadranke Matić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marijanu Belčić, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug, po odvjetnici Iris Šanjug iz Zagreba , radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P- 619/2021-41 od 4. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P-619/2021-41 od 4. srpnja 2024. u pobijanim točkama I., II. i točki III. do iznosa 2.608,34 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II. Preinačava se odluka o trošku iz točke III. izreke u preostalom dijelu i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 250,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. utvrđuje se da je ništetna odredba: - iz čl. 3. st. 3. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2005. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist Banke, sklopljenog dana 29.06.2005. godine između TŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, potvrđenog dana 04.07.2005. godine po javnom bilježniku Zdenki Pavelić-Musi iz Osijeka pod brojem: Ou-865/05, u dijelu odredbe koji glasi:

„… po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.“

- iz čl. 4. st. 1. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2005. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist Banke, sklopljenog dana 29.06.2005. godine između TŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, potvrđenog dana 04.07.2005. godine po javnom bilježniku Zdenki Pavelić-Musi iz Osijeka pod brojem: Ou-865/05, u dijelu odredbe koji glasi:

„… sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke…" .

U točki II. nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonske avenije 6, OIB 14036333877, da u roku od 15 dana plati tužiteljici ĆŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi razlike u tečaju iznos od 912,72 € (slovima: devetsto dvanaest eura i sedamdeset dva centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačno označene mjesečne novčane iznose koji dospijevaju u razdoblju od 16. studenog 2010. do zaključno 6. lipnja 2012., dok se u točki III. nalaže se tuženiku, da tužiteljici plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.858,34 EUR zajedno sa zakonskom zateznom.

2. Citiranu presudu žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19 i 80/22

– dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijanu presudu, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, sve uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. U donošenju pobijane presude nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ukazuje tuženik, jer je po ocjeni ovog žalbenog suda izreka presude jasna i neproturječna, a obrazloženje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, neproturječne sadržaju dokaza u spisu.

5. Nadalje neosnovan je istaknuti žalbeni razlog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. a u vezi čl. 193. ZPP-a na koji tuženik upire navodeći kako je sud propustio odlučiti o djelomičnom povlačenju tužbe iz podneska tužitelja od 16. siječnja 2023. kojem se djelomičnom povlačenju tuženik pravodobno protivio. Iako tuženik pravilno u žalbi navodi da takva dispozicija tužitelja ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe u smislu odredbe članka 193. ZPP-a, kako iz podataka u spisu proizlazi da ni jedna od stranaka nije sukladno odredbi čl. 339. ZPP-a tražila donošenje dopunske presude, nastupila je presumpcija iz st. 2. te zakonske odredbe o djelomičnom povlačenju tužbe, radi čega nije osnovan istaknuti žalbeni razlog tuženika budući da je prvostupanjski sud odlučio u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja.

6. U odnosu na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji upire tuženik navodeći kako je prvostupanjski sud odbio provesti predloženi dokaz saslušanjem javnog bilježnika valja reći kako valja odgovoriti da je sud prvog stupnja u okviru ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a, odlučio koje od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica koje su važne za donošenje meritorne odluke u ovom sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 220. st. 2. ZPP-a.

7. Naime, suprotno tvrdnjama tuženice javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora nije ovlašten tumačiti pojedine odredbe Ugovora pa tako niti odredbu kojom je propisana valutna klauzula u CHF jer i sam nije dovoljno upućen u sve aspekte takve odredbe, već je isti tom prilikom dužan objasniti strankama učinak solemnizirane isprave između ostalog s aspekta ovršnosti. Slijedom navedenoga, saslušanje javnog bilježnika u konkretnom slučaju nije potrebno jer se time ne mogu utvrditi relevantne činjenice za ovaj postupak, obzirom da se na taj način ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog Ugovora, s obzirom da javni bilježnik pri solemnizaciji Ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti rizike fluktuacije tečaja CHF koji nisu bili navedeni u Ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonskom okviru, pa tuženica nije onemogućena u raspravljanju time što javni bilježnik nije saslušan (isti stav proizlazi i iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U- III-4223/2021 od 5. prosinca 2021. i U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022.).

8. U odnosu na žalbene navode kojima osporava pravilnost provedenog financijskog vještačenja navodeći kako je isto provedeno prema početnoj otplatnoj kamatnoj stopi a ne po promjenjivoj kamatnoj stopi koja je vrijedila za kunske kredite u vrijeme sklapanja ugovora su neosnovani.

Naime prvostupanjski sud je pravilno od vještaka zahtijevao da provede financijsko vještačenje na način da je kao početni parametar označio visinu kamatne stope od 5,79% na dan sklapanja Ugovora, koja nije nepoštena, a time ni ništetna. Stoga, da je vještaku naloženu da na temelju podataka u spisu utvrdi iznose koji se odnose na kamate koje je tužitelj isplatio banci po predmetnom ugovoru u o kreditu, odnosno bilo je potrebno utvrditi razliku između početne ugovorene kamate od 5,79% i kamate koja se mijenjala odlukom banke i to za svaki mjesec pojedinačno, do dana otplate kredita, odnosno novčane iznose koje je tužitelj odnosno prednik tužiteljice platio.

9. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne ocjene izvedenih dokaza na okolnost pružanja informacija tužiteljici i korisnicima kredita o uvjetima sklapanja ugovora o kreditu, na što u žalbi ukazuje tuženik.

10. Naime, odredba čl. 502.c ZPP-a propisuje direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a. Stoga je sud u kojem pojedini potrošač ostvaruje svoja prava, temeljem odredbe čl. 502.c ZPP-a, vezan za postojanje povrede propisa zaštite potrošača, a slijedom toga i obvezan primijeniti već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu, s obzirom na to da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. ZZP-a, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. sada važećeg ZZP/14, i kako se o tome izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci br. Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019., u kojoj je jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, s obzirom na to da postoji temeljem čl. 502.c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. ZZP/14, vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu.

11. Nadalje, pogrešan je žalbeni navod pogrešne primjene Direktive 93/13 EEZ-a. Naime, da je tuženik postupao nepošteno u navedenom ugovoru proizlazi i iz Direktive 93/13 EEZ, čije odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo. Naime, promatrajući navedenu Direktivu kako je prenesena u nacionalno zakonodavstvo, utvrđeno je da u slučaju da je određena ugovorna odredba utvrđena kao nepoštena, učinci takvog utvrđenja djeluju unatrag od trenutka sklapanja ugovora kao da takva odredba nikad nije bila ugovorena, te ne može imati učinak u odnosu na potrošača pa sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora u načelu imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo. Time za potrošača nastaje subjektivno pravo na restituciju te potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

12. Nacionalno zakonodavstvo potrebno je tumačiti u duhu prava Europske unije, što podrazumijeva tumačenje u skladu s praksom Suda u čijoj je isključivoj nadležnosti kroz institut prethodnog tumačenja (čl. 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije) tumačiti pravo Europske unije, a na koji je način, imajući u vidu kolektivni spor zaštite potrošača i obrazloženje sudova u navedenim odlukama te postojanje vezanosti u pojedinačnim postupcima, kao što je ovaj, za utvrđenje i pravna shvaćanja u kolektivnim sporovima radi zaštite potrošača, suprotno shvaćanju žalitelja, i postupljeno. Neosnovani su stoga navodi žalbe u odnosu na pogrešnu primjenu prava Europske unije.

13. Također je neosnovana tvrdnja da se učinci presuda donesenih u postupcima radi zaštite kolektivnih prava potrošača ne odnose na tuženika budući da je sporni ugovor tužiteljica sklopila sa Slavonskom bankom d.d. koja nije bila obuhvaćena tužbom u postupku kolektivne zaštite, budući da je tuženik pravni slijednik Slavonske banke d.d., Osijek, jer je Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (sada Addiko bank d.d.) pripojila Slavonsku banku d.d., Osijek, te je kao univerzalni pravni slijednik preuzela sva prava i obveze Slavonske banke d.d. kao pripojenog društva. Pored toga, Slavonska banka d.d. u vrijeme pokretanja kolektivnog spora i poslije presuđenja više nije postojala kao pravni subjekt jer je pripojena tuženiku, zbog čega se učinak presuda u kolektivnom sporu proteže na tuženika.

14. U odnosu na istaknuti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u pogledu istaknutog prigovora zastare, valja reći da je isti neosnovan.

15. Budući da je pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač, koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., zastara u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva nije nastupila budući da nije protekao petogodišnji zastrani rok iz čl. 225. ZOO-a, budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 26. 5. 2021.,pa u tom smislu nisu osnovani žalbeni navodi tuženika, dok tužitelj niti ne potražuje stečenog bez osnove iz razloga ništetnosti promjenjive kamatne stope

16. Pravilno je dosuđena i zatezna kamata s tijekom od pojedinog plaćanja tužiteljice jer se tuženik ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa pa je dužan tužiteljici, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, platiti zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate.

17. Pravilna je i odluka o trošku u dijelu u kom je tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u visini od 2.608,34 eura budući da je ista donesena temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

18. Međutim osnovano tuženik u žalbi navodi da tužitelju za radnje koje je poduzeo nakon 16. siječnja 2023., dakle za podneske od 27. veljače 2023., 14. rujna 2023. i 22. svibnja 2024. te ročište od 16. siječnja 2023. ne pripada naknada u visini od 100 bodova već od 75 bodova radi čega je povodom žalbe tuženika valjalo preinačiti pobijanu odluku o trošku i tužiteljicu dobiti sa zahtjevom na naknadom u visini od ukupno 100 bodova što s pripadajućim PDV-om čini novčani iznos od 250,00 eura. Međutim neosnovanim se ukazuju žalbeni navodi kojima tuženik upire na pravilnu primjenu Tarife primjenjujući vrijednost boda od 2,00 eura a s obzirom da je Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/2012,103/14 i118/14, 107/15,37/22 126/22, 138/23), ista izmijenjene na način da Tbr. 50. određuje vrijednost boda od 2,00 eura. Izmjena je stupila na snagu 2. svibnja 2024., to je pravilnom primjenom navedene odredbe Tarife koja se primjenjuje na sve radnje poduzete u postupku, donio pobijanu odluku o troškovima parničnog postupka.

19. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu osim u dijelu odluke o troškovima postupka koja je preinačena kao u točki II. temeljem čl. 380. toč.3. ZPP-a.

20. Zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u povodu žalbe valjalo je odbiti u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, jer s pravnim lijekom nije uspio u pogledu glavne stvari a uspjeh u pogledu odluke o trošku može se smatrati neznatnim u smislu čl. 154. st. 5. ZPP-a.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević