Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4277/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao članice vijeća i suca izvjestitelja i Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Danieli Jurić, odvjetnici iz Splita protiv tuženika CE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Ilani Grčić odvjetnici iz Splita, radi utvrđenja prava suvlasništva, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-878/2018 od 5. travnja 2024., u sjednici održanoj 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-878/2018 od 5. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod stavkom I izreke.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje odluka o parničnom trošku sadržana pod stavkom II izreke navedene presude u dijelu u kojem tuženik nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1.Utvrđuje se da je tužiteljica ŠE, suvlasnica za ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa se dozvoljava tužiteljici u roku od 15.dana i pod prijetnjom ovrhe zatražiti i ishodovati uknjižbu suvlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za ½ dijela uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika HE za ½ dijela.

2. Dužan je tuženik u roku od 15.dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljici sve troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućem od presuđenja do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 %-tnih poena".

II Svaka stranka snosi svoj dio parničnog troška."

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica, a iz sadržaja žalbe proizlazi protiv stavka I izreke i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti.

3. Protiv odluke o parničnom trošku pod stavkom II izreke u dijelu u kojem nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka žali se tuženik također zbog svih žalbenih razloga i predlažu žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da je na temelju sklopljenih Nagodbi od 10. travnja 1957. i od 15. travnja 1966. stekla pravo suvlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] (stare oznake 2719/29) za ½ dijela iste, sve uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika za ½ dijela.

7. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Neosnovani su žalbeni navodi da je počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 365. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer osim sadržajne tvrdnje o počinjenju takve povrede ne konkretizira se ovaj žalbeni navod.

8. Žalbena tvrdnja da je počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a, također nije osnovana. To što žaliteljica daje drugačiju ocjenu dostavljenih i izvedenih dokaza od prvostupanjskog suda ne znači da je počinjena ova povreda. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski je sud valjano ocijenio sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti i na temelju rezultata cjelokupnog postupka pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo te je donio zakonitu odluku kad je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

9. Tužiteljica je tvrdila i te tvrdnje ponavlja i u žalbi, da je sporna nekretnina bila predmetom diobe sukladno Nagodbi od 10. travnja 1957. i 15. travnja 1966. iz kojih crpi svoje pravo suvlasništva.

10. Nije sporno:

- da je dana 10. travnja 1957. bila sklopljena Nagodba o raspodjeli nekretnina vlasnosti ostavitelja FE i to KE, ME i nasljednika pok. ŠEK (oca tužiteljice i to ĆE, RE, ŽE (tužiteljice) te maloljetne AE i ME, kojom Nagodbom je u čl. I. u popisu čestica za k. o. [katastarska općina] navedena čest. zem. [katastarska čestica] kao matična čestica uz čestice [katastarska čestica]., dok je čl. II. Nagodbe utvrđeno da se raspodjela vrši između gore navedenih sudionika na temelju Oporuke ostavitelja Radica Ivana Š te da se čestice raspodjeljuju točno onako kako je to taksativno navedeno, pa je tako na strani 3. Nagodbe naznačeno da su "čest. zem. [katastarska čestica] sve na predjelu položenom u k. o. [katastarska općina] podijeljene na dva dijela i to:

1. dio što u naravi predstavlja vrt i vinograd baš sjevero-zapadni dio od poljske kućice uključujući i dio zemljišta koje su mijenjali sa VE te dio gdje su posađene smokve uz rijeku [adresa] osim 5 stabala smokava sa orahom pripada ZE,

2. dio ovih čest. zemlje i to jugo-istočni dio od putića sjeverno do zemalja LE sa južne strane i EE sa istočne 5 strane pripada nasljednicima pok. ŠEK, s time da poljska kućica izgrađena na navedenim česticama ostaje na zajedničko korištenje suvlasnika,

- da su Nagodbi od 15. travnja 1966. pristupili nasljednici pok. NE i udov. pok. CEK i to ovdje tužiteljica DE rođ. ŽE, majka ovdje tuženika HE ĆE rođ. ŽE, GE, ĐE AE rođ. ŽE i ME, koji su raspodijelili imovinu vlasnosti ostavitelja, dakle njihovog oca ŠEK i njihove majke udov. pok. PE, kojom su obuhvaćene nekretnine položene u k. o. [katastarska općina], k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina], a za k. o. [katastarska općina] obuhvaćene su čest. zem. [katastarska čestica]., a u čl.2 te Nagodbe je utvrđeno da se cjelokupno nepokretno imanje položenog u k. o. [katastarska općina], k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina] podijeljeno na temelju Nagodbe od 10. travnja 1957. dijeli na 5 (pet) dijelova i to HE ĆE, GE, BE, ĐE AE i JE; da je u popisu svih čestica koje se između njih dijele navodi čest. zem. [katastarska čestica] zv. "na polju" položena u k. o. [katastarska općina] i pripada za ½ dijela BE sve na temelju presude IP-290/76 i ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] na temelju presude IIP- 1707/75 koja također pripada BE p. NE, a da čest. zem. [katastarska čestica] zv. "na polju" položena u k. o. [katastarska općina] pripada nasljedicama ŠEK pok. FE i to HE ĆE i ĐE AE, a sve na temelju presude pod br. IIP- 1708/75., dok u odnosu na poljsku kućicu izgrađenu na čest. zem. [katastarska čestica]. zv. "na polju" položena u k. o. [katastarska općina] ostaje na zajedničko korištenje nasljednicima pok. ŠEK, te da su ovu Nagodbu svi sudionici vlastoručno potpisali i ista je ovjerena po tadašnjem nadležnom tijelu,

- da je upravo temeljem ove dvije Nagodbe (od 10. travnja 1957., i 15. travnja 1966.) bilo točno definirano da nekretnina 2719/17 zv. "na polju" položena u k. o. [katastarska općina] pripada IE i ĐE, kao što je definirano koje nekretnine pripadaju tužiteljici, te da su sve sudionice navedene Nagodbe vlastoručno potpisale, sa istima se suglasile, odnosno ušle u posjede istih i koristile ih;

- da su IE, GE i ĐE sačinile i potpisale pisanu Izjavu 28.rujna 2011. kojom su utvrdile da nekretnina 2719/17 pripada IE, a da su se sve nekretnine dijelile izvlačenjem papirića tzv. "brušketa",

- da je očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Vedrane Garmaz, utvrđeno:

- da je predmet spora čest. zem. [katastarska čestica].- nova izmjera za k. o. [katastarska općina], da se radi o nekretnini trokutastog oblika položenu uz javnu cestu, a koja cesta vodi do tužiteljičine nekretnine - kuće, da je na istoj izgrađen objekt - garaža koja se u kat. operatu vodi kao gospodarska zgrada sa zatvorenim drvenim vratima, natkrivenim i koja jednim svojim dijelom cca 1/3 zadire u nekretninu treće osobe,

- da je predmetnu nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] (stare oznake 2719/29.) vještakinja Garmaz u svom nalazu i mišljenju i dopuni vještva prikazala i označila slovima A-C-B-E-D-A u površini od 11 m2, od čega je 7 m2 dio gospodarskog objekta označen slovima A-B-E-D-A, dok je 4 m2 prostor ispred ulaza označen slovima A-B-C-A. kao i okolne čestice, te se podneskom od 24.siječnja 2024. očitovala:

- da je matična čest. zemlje [katastarska čestica] nastala 1916., cijepanjem čestice 2719/1 koja je egzistirala u takovom obliku od 1916. do 1982. kada je proveden geodetski elaborat br. 235/82 i kojim se čest. zem. [katastarska čestica] cijepa na 2719/17, 2719/29, /30, /31, /32, /33 sve k. o. [katastarska općina] (izvorna površina i oblik čestice 2719/17 je zbroj svih ovih novonastalih čestica), što je detaljno prikazano posebnom bojom kako bi se razjasnilo i bilo lako uočljivo,

- da su novom katastarskom izmjerom Općine Žrnovnica čestice mijenjale brojeve, te je čestica pod brojem 2719/29 postala 6083, a 2719/17 postala 6098/3 koji brojevi su također prikazani u grafičkom prilogu samog vještva, na koji nalaz i mišljenje i njegovu dopunu stranke nisu imali primjedbi.

11. Ocjenom provedenih dokaza prvostupanjski je sud utvrdio da su sklopljenim Nagodbama od 10. travnja 1957., kao i onom od 15. travnja 1966., podijeljene nekretnine između nasljednika obitelji JE, a da je tužiteljica sa svojim sestrama i bratom podijelila nekretnine Nagodbom od 15. travnja 1966., koje nagodbe su u cijelosti konzumirane, što potvrđuju i pravomoćne presude i provedbe u javnim knjigama, a u odnosu na predmetnu nekretninu označenu sa čest. zem. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] (stare oznake 2719/29.) je zaključio da tužiteljici ne pripada pravo suvlasništva na ½ dijela predmetne nekretnine jer je tuženik izvršio upis svog prava vlasništva na pravno valjan način i to baš u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], u kojem postupku su sudjelovali svi dionici iz sklopljene Nagodbe od 15. travnja 1966. (pored majke tuženika IE i njegove tetke-majčine sestre) kao i okolni međašnici, kada nitko od navedenih nije imao prigovora i primjedbi, osim tužiteljice, što potvrđuju navodi iz Nagodbe od 15. travnja 1966.: "…čest. zem. [katastarska čestica]. zv. na polju položena u K. O. [katastarska općina] pripada nasljednicama JE pok. ČE, IE ĆE i ĐE AE, treba da se uknjiži u zemljišne knjige pod br. 299, a na osnovu presude br. II P-1708/75."

12. Slijedom izloženog, suprotno žalbenim navodima, utvrđeno je da je matična čest. zemlje [katastarska čestica] nastala 1916., cijepanjem čestice 2719/1, koja je egzistirala u takovom obliku od 1916. do 1982. kada je proveden geodetski elaborat br. 235/82 i kojim je čest. zem. [katastarska čestica] cijepana i to između ostalih i na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja sada ima oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i upisana je u Z. U. [broj ZK uloška], a upravo prema sporazumu iz Nagodbi (od 10. travnja 1957., i 15. travnja 1966.) ta je nekretnina pripala majci tuženika IE i njezinoj sestri ĐE, a potom je prema pisanoj Izjavi 28.rujna 2011. nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] pripala IE to je pravilno pred Zemljišnoknjižnim odjelom Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Z-6500/2007/6960. u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], izvršen upis u Z. U. [broj ZK uloška]. čest. zem. [katastarska čestica]. u površini od 11 m2, oznake dvorište od 4 m2 i gospodarske zgrade od 7 m2, u vlasništvo HE za cijelo, u povodu kojeg upisa je tužiteljica i ustala predmetnom tužbom.

13. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljica nije dokazala da je ispunila uvjete za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću.

14. Naime, tužiteljica, osim svojih navoda tijekom očevida da ima ključ od drvenih vrata na predmetnom objektu i da u istom ima odložene svoje osobne stvari, a da pri tom vrata nije otvorila i pokazala sudu te svoje svari, tijekom prvostupanjskog postupka nije dokazala da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, neovisno o tome što je taj objekt po njezinim navodima gradio njezin otac 1939. jer nije dokazala da je njen posjed zakonit odnosno da ima valjani pravni temelj svog posjedovanja (pravo na posjed), a osim toga, suprotno žalbenim navodima, iz stanja spisa ne proizlazi da je tuženik dana 15. veljače 2024. potvrdio da se u kućici nalaze njezine osobne stvari i da je u posjedu od rođenja nego je tvrdio suprotno da se u njoj nalaze njegove stvari. Također, iz stanja spisa proizlazi da tužiteljici u pravomoćno okončanom predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj Pst-330/12 nije pružena posjedovna zaštita u odnosu na tuženiku za predmetnu nekretninu nego sasvim druge nekretnine.

15. Osim toga, tužiteljica ni sada u žalbi ne navodi koje je to konkretne dokaze sud prvog stupnja trebao odnosno propustio izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica vezano uz njezin zahtjev za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

16. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod stavkom I izreke na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

17. Odluku prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu u kojem tuženik nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog postupka prihvaća i ovaj sud unatoč tome što odredbe čl. 151. ZPP u vezi s čl. 152. ZPP ne daju uporište za odluku suda prvog stupnja da svaka stranka snosi svoje troškove postupka jer je tužiteljica ovaj spor izgubila u cijelosti, a prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

18. Naime, prema čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06, 2/10 - dalje: Konvencija) svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko ne može biti lišen svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

19. S tim u svezi valja reći da je Europski sud za ljudska prava u više svojih odluka (Čolić protiv Hrvatske, zahtjev br. 49083/18, Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, zahtjev br. 72152/13, Klauz protiv Hrvatske, zahtjev br. 28963/10) izrazio pravno shvaćanje da nametanje znatnog opterećenja nakon završetka postupka može predstavljati ograničenje prava na sud zajamčenog čl. 6 st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 - dalje: Konvencija). Pravilo "gubitnik plaća" koje je sadržano u odredbi čl. 154. st. 1. ZPP može se smatrati legitimnim ograničenjem prava na pristup sudu namijenjenim odvraćanju potencijalnih stranaka od podnošenja neosnovanih tužbi ili iznošenja pretjeranih tužbenih zahtjeva. Tako Europski sud za ljudska prava smatra da se takvo ograničenje prava na pristup sudu ne može, samo po sebi, smatrati nespojivim s čl. 6. st. 1. Konvencije ako se njime ne nastoji ostvariti legitiman cilj i ako ne postoji razuman odnos razmjernosti upotrijebljenih sredstva i cilja koji se nastoji postići, te da je iznos troškova ocijenjenih u svjetlu konkretnih okolnosti danog predmeta bitan čimbenik pri odlučivanju je li osoba uživala pravo na pristup sudu.

20. Imajući u vidu izneseno stajalište Europskog suda za ljudska prava ovaj sud smatra da se neovisno o ishodu spora može razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo o naknadi troškova) i prava tužiteljice na temelju čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

21. Rješenje nadležnog Upravnog odjela za opću upravu Splitsko-dalmatinske županije od 10. svibnja 2023. (list 187. spisa) kojim je tužiteljici odobrena sekundarna pravna pomoć kojom traži zastupanje i oslobađanje od plaćanja troškova sudskog postupka kao i oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi za predmetni postupak koji se vodi pod poslovnim brojem P-878/2018, a koje prileži predmetnom spisu, ukazuje na loše imovinsko stanje tužiteljice.

22. U ovom predmetu tužiteljica je ponijela tužbu radi utvrđenja prava suvlasništva. Prema ocjeni ovog suda predmetna tužba nije bila lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna, niti se može smatrati da je očekivanje tužiteljice da će ostvariti pravo na navedeno utvrđenje bilo potpuno neopravdano.

23. Iako se načelo iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojem onaj tko izgubi spor plaća troškove protivnoj stranici, samo po sebi, ne može smatrati protivnim čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, u skladu sa navedenim pravim shvaćanjima Europskog suda za ljudska prava, u konkretnom slučaju ovaj sud ocjenjuje da bi plaćanje troškova postupka tuženiku prema načelu "gubitnik plaća", tužiteljici, s obzirom na njezino imovno stanje i lošu financijsku situaciju, predstavljalo nerazmjeran i prekomjerni teret i dovelo bi do povrede prava na pristup sudu iz čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

24. Stoga je, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, za zaključiti da je odlukom o troškovima postupka u pobijanom dijelu postignuta pravična ravnoteža te je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi odluku o troškovima postupka sadržano u prvostupanjskoj presudi pod stavkom II izreke u dijelu u kojem tuženik nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

U Zagrebu, 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić