Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1293/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Željki Rožić Kaleb kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu 1. predlagateljice RG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. predlagateljice JG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 3. predlagateljice DG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Alen Kalčić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Alen Kalčić i Neven Švić, u Poreču, protiv predloženika Raiffeisenbank Mittlere Sudostseiermark eGen, iz Austrije, A-8341, Paldau, Paldau 40, OIB 25376204437, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Remenar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Remenar & Remenar u Zagrebu, radi osnivanja sudskog pologa, odlučujući o žalbi 1., 2. i 3. predlagateljica izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj R1-243/2023-4 od 8. siječnja 2025., 29. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba 1. predlagateljice RG, 2. predlagateljice JG i 3. predlagateljice DG kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj R1- 243/2023-4 od 8. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja je odbijen prijedlog predlagateljice za osnivanje sudskog pologa.
2. Protiv prvostupanjskog rješenja žale se 1., 2. i 3. predlagateljice (dalje: predlagateljice) zbog bitne povrede odredbi postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, uvažiti njihovu žalbu i preinačiti pobijano prvostupanjsko rješenje odnosno, ukinuti ga i predmet vratiti na ponovan postupak.
2.1. Predloženik se u odgovoru na žalbu protivi navodima predlagateljica i njihovu žalbu predlaže odbiti kao neosnovanu.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja kao i postupak koji mu je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u svezi odredbe čl. 381. st. 1. ZPP koji se primjenjuje sukladno odredbama čl. 2. i 43. st. 1. Zakona o izvanparničnom postupku ("Narodne novine" br. 59/23 – dalje: ZIP).
5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu pravilnom primjenom odredbe čl. 17. ZIP.
6. U ovom su predmetu predlagateljice podnijele zahtjev za osnivanje sudskog pologa zbog toga, što je pred prvostupanjskim sudom pokrenut parnični i ovršni postupak u svezi Ugovora o jednokratnom kreditu br. 512.160 i Ugovora o zasnivanju založnog prava koji su zaključeni s pravnim prednikom predloženika a predlagateljice i predloženik nisu u mogućnosti riješiti prijepor koji je proistekao iz označenog imovinskopravnog odnosa jer predloženik smatra da mu pripada pravo na isplatu veće svote od one koja je ugovorena a drže da se predloženik osnivanju sudskog pologa ne može protiviti jer se bez osnovanog razloga protivi primiti svotu od 16.350,39 eura naime podmirenja kreditne obveze predlagateljica.
7. Prvostupanjski sud odbija prijedlog predlagateljica ocjenjujući kako nisu ispunjeni uvjeti za osnivanje sudskog pologa u smislu odredbe čl. 186. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) jer iz dostavljenih isprava te korespodencije između predlagateljica i predloženika proizlazi kako nisu mogli postići sporazum oko otplate duga po kreditima što ne predstavlja odbijanje djelomične uplate dok nije utvrđeno kako bi predloženik odbijao primiti ispunjenje obveze predlagatelja. Stoga zaključuje kako to, što je između stranaka nastao spor u svezi visine svota koje su predlagateljice dužne podmiriti predloženiku, ne utječe na donošenje odluke jer se postojanje obveze i njezina visina ne utvrđuju u postupcima za otvaranje sudskog pologa a predlagateljice su mogle predloženiku uplatiti onu svotu za koju same smatraju da je dostatna za ispunjenje njihove obveze prema predloženiku bez obzira što on smatra kako bi se tada radilo tek o djelomičnom ispunjenju.
8. Donoseći pobijanu odluku prvostupanjski sud je pravilno ocijenio sve priložene dokaze iz kojih nije moguće utvrditi kako bi predloženik odbio primiti ispunjenje ili ga svojim ponašanjem spriječio jer niti iz jednog dopisa predlagateljica nije moguće utvrditi da bi uopće zatražile način na koji bi izvršile ispunjenje. Ovo se naročito odnosi na e-mail upućen punomoćniku predloženika 15. rujna 2022. (list 44-45 spisa), posljednjoj prepisci stranaka upućenoj predloženiku prije pokretanja predmetnog postupka, gdje se isključivo predlaže sklapanje izvansudske nagodbe i niti na koji način ne traži podatak o računu na koji bi se izvršilo plaćanje a niti da bi se predloženik na traženje takvog podatka oglušio ili ga pak odbio.
9. Rješenje o osnivanju sudskog pologa ima isključivo značaj sudsko- administrativnog akta pri čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci posl.br. Rev-1007/2019 od 10. srpnja 2019., na koju upućuju žaliteljice, zauzeo pravno shvaćanje, prema kojem stvarno nadležni sud ne može uskratiti dužniku polaganje dugovane stvari ako dužnik za osnivanje pologa navede koji od razloga taksativno nabrojanih u zakonu.
10. Međutim, u ovom slučaju dužnice, predlagateljice, nisu dokazale postojanje bilo kojeg razloga propisanog odredbom čl. 186. ZOO a iz provedenih dokaza i utvrđenih činjenica nije moguće utvrditi da bi predlagateljice tražile plaćanje nespornog dijela a koje bi predloženik odbio ili se na poziv oglušio (između stranaka nije bilo moguće sklapanje izvansudske nagodbe a ne i dostave računa na koji bi se isplatila nesporna svota).
11. Kako dakle iz stanja spisa proizlazi da predloženik kao vjerovnik svojim ponašanjem nije spriječio predlagateljice kao dužnice u ispunjenju njihovih obveza što su predlagateljice bile dužne dokazati a ne samo tvrditi, bez dostave uvjerljivih dokaza kojima se potvrđuju navodi da bi predloženik doista bio u zakašnjenju, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP je odbijena žalba predlagateljica kao neosnovana i potvrđeno pobijano prvostupanjsko rješenje.
U Zagrebu 29. travnja 2025.
Sudac:
Željka Rožić Kaleb
