REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-2878/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužitelja ČB, rođenog **.**.1985., državljanina Republike Burundi, kojeg zastupa opunomoćenica Martina Grgec, odvjetnica u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove KLASA: UP/I-216-03/22-06/7162, URBROJ: 511-01-212-24-10 od 14. svibnja 2024.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Martini Grgec, pružateljici pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove KLASA: UP/I-216-03/22-06/7162, URBROJ: 511-01-212-24-10 od 14. svibnja 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te je odlučeno da mora u roku od 15 dana od dana izvršnosti tog rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da osporava rješenje tuženika u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede postupovnih pravila, a uslijed čega je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Dodaje da je on svoje izjave potkrijepio dostupnim dokumentima te da su iste u bitnome sukladne dostupnim informacijama o stanju u zemlji podrijetla, koje nije potpuno i točno utvrđeno. Iznosi da izvješća u relevantnim pitanjima potvrđuju njegove tvrdnje da u svojoj državi ne može ostvariti nikakvu zaštitu (fizičku, pravnu, materijalnu) od proganjanja za koje se osnovano može pretpostaviti da bi u slučaju povratka bio izložen, a koje bi dovele do ozbiljnog ugrožavanja njegovih temeljnih prava, posebice prava na život, tjelesno i duševno zdravlje i slobodu. Slijedom navedenog zaključuje da se država njegova podrijetla ne može smatrati sigurnom. Nastavlja da osporava i točku II. rješenja kojim mu je naloženo napustiti EGP u roku 15 dana od dana izvršnosti osporavanog rješenja, jer njegov povratak u zemlju podrijetla nije siguran. Smatra da navedeni rok nije dostatan niti obrazložen. Predlaže da se poništi rješenje tuženika, da mu se prizna azil u Republici Hrvatskoj, podredno supsidijarna zaštita, da mu se odobri besplatna pravna pomoć te da se naloži tuženiku da pružateljici pravne pomoći isplati zatraženi trošak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da je tužba neosnovana u cijelosti. Ističe da je tijekom cijelog postupka nastojao utvrditi stvarne i istinite činjenice te pravo stanje stvari i da je tijekom cijelog postupka prikupljao i razmatrao sve relevantne činjenice. Dodaje da je također u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenog Zakona. Iznosi da je uvidom u izvješća neovisnih i neprofitnih organizacija o sigurnosnoj situaciji u zemlji podrijetla utvrđeno da tužitelju u slučaju povratka u Republiku Burundi nije ugroženo pravo na život niti će biti podvrgnut mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili bilo kakvoj diskriminaciji. Nastavlja da se u konkretnom slučaju nije mogla primijeniti blagodat sumnje budući da nije utvrđena opća vjerodostojnost u tužiteljevom iskazu te da izjave tužitelja nisu dosljedne i uvjerljive te su suprotne relevantnim specifičnim i općim informacijama. Opisuje da prilikom određivanja roka za povratak tužitelju nije određen minimalni zakonski rok od 7 dana nego mu je određen primjereni rok za povratak od 15 dana. Predlaže odbiti tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja i odgovora na tužbu.

4. Tijekom spora razgledan je spis, spis tuženika te je održano ročište.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nesporno je da je tužitelj državljanin Republike Burundi te da je podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

7. Sporno je, je li tuženik pravilno i zakonito odbio navedeni zahtjev.

8. Člankom 38. stavkom 1. točkom 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine" broj: 70/15., 127/17. i 33/23.) propisano je da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. toga Zakona.

9. Člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje, dok je člankom 21. istoga Zakona propisano da će se supsidijarna zaštita priznat tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. toga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje (stavak 1.), s time da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba (stavak 2.).

10. Iz obrazloženja osporavanog rješenja utvrđeno je da je tuženik u bitnome naveo da je tužitelj u zahtjevu za međunarodnu zaštitu naveo da je Burundi napustio jer je imao problema s predstavnicima Imbonerakura, da su ga tražili da uplaćuje milijun burundijskih franaka mjesečno stranci CNN-FDD, da nakon što nije platio navedeni iznos da su mu uništili ugostiteljski objekt te da je stoga odlučio napustiti Republiku Burundi i zaputio se prema Europi, s time da je istaknuo da mu se to dogodilo zbog toga što je pripadnik plemena Č. Izneseno je da je tužitelj na saslušanju detaljnije opisao razloge napuštanja zemlje koje je prethodno naveo na zahtjevu, a da je uz navedeno, naveo da su ga tražili da mjesečno uplaćuje novčani iznos od 1 milijun burundijskih franaka CNDD-FDD stranci zato što se u njegovom ugostiteljskom objektu dva puta mjesečno sastajala LGBT udruga. Istaknuto je da je na stranici "Equaldex" navedeno da ne postoji cenzura po pitanju LGBTIQ-a u Republici Burundi niti postoje zakoni koji ograničavaju raspravu ili promicanje LGBTIQ+ tema. Nastavljeno je da Ustav Burundija jamči slobodu udruživanja za sve građane te da su, da bi bile službeno registrirane, burundijske LGBTIQ organizacije morale u svojim statutima službeno navesti da se odnose na marginalizirane, ranjive ili stigmatizirane skupine ili osobe. Napomenuto je da unatoč odbijanju udruga da se registriraju kao LGBTIQ, te udruge i njihovi članovi nikada nisu bili procesuirani od strane zajednice, da nije zabilježen nijedan slučaj nasilja, uznemiravanja ili zlostavljanja prema LGBTIQ osobama od strane Imbonerakure, da kroz neslužbene kontakte s pojedincima iz vlasti, pa čak i s vladajućom strankom, postoji potpuna nezainteresiranost za proganjanjem LGBTIQ te da, budući da nema naputaka od strane zakonodavca o ovoj temi Imbonerakure, nisu postupale po istom. Opisano je da tužitelj na saslušanju navodi da su mu osobno uručena tri poziva, a da je nalog za uhićenje preuzeo njegov zaposlenik, da su mu sva tri poziva uručile tri iste osobe koji su bili članovi Imbonerakure. Navedeno je da je tužitelj, nakon što su mu uništili ugostiteljski objekt, napustio Republiku Burundi. Utvrđeno je da su prilikom zahtjeva odgovori tužitelja koji se odnose na navedeno kontradiktorni. Obrazloženo je da tužitelj navodi različit broj osoba koji su mu uručivali pozive, da na saslušanju navodi da mu je jedna osoba rekla da mora uplatiti novce CNDD-FDD te da su mu tri iste osobe uručivale pisane pozive, da na zahtjevu navodi da je to bilo prvo 5 osoba, zatim drugi put tri osobe i na kraju da mu je došla jedna osoba te uručila poziv u kojem je pisalo da se mora javiti u ured 13 tajnici stranke CNN-FDD. Dodano je da je prilikom zahtjeva naveo da je bio kod tajnice Ž u uredu te da joj rekao da će uplatiti milijun burundijskih franaka u roku dva tjedna, dok je prilikom saslušanja 9. veljače 2024. upitan vezano za sastanak kod tajnice stranke CNN-FDD Ž odgovorio da nikada nije bio kod nje. Izneseno je da je, nakon što je pobjegao iz Bujumbure u mjesto Nguzi, prilikom zahtjeva rekao da se skrivao po šumama, a na saslušanju da je bio dva tjedna u hotelu Royair Palace. Nastavljeno je da je tužitelj na saslušanju suočen sa svojim kontradiktornim navodima na što je odgovorio da je iz hotela Royair Palace pobjegao u šumu te je tamo bio par dana. Opisano je da je na pozivima i uhidbenom nalogu koje prilaže kao dokaze, datum izrade navedenih akata isti dan kada je pozvan na razgovore u 08:00 sati u ured broj 12, da su pozivi i uhidbeni nalog izdani od različitih službi unutar Ministarstva javne sigurnosti, da im je zajedničko da su svi pisani istim rukopisom te da je datum na koji je tužitelj pozvan ujedno i datum izrade akta. Navedeno je da su tužitelju postavljena pitanja tko je bio s njim u vrijeme uručenja poziva te kada su uručeni pozivi, a da su prema njegovim navodima svi pozivi uručeni u prijepodnevnim satima u prisutnosti zaposlenika, da je u prvom pozivu pozvan da dođe u 9:00 sati, u drugom pozivu u 10:00 sati, a u trećem pozivu u 11:00 sati. Dodano je, nadalje, da u zahtjevu navodi da su se zaposlenici, nakon što su pripadnici CNDD-FDD uništili ugostiteljski objekt skrivali, a da na saslušanju navodi da su zaposlenici bili u pritvoru dva mjeseca. Izneseno je da je na pitanje kakve je probleme imao zbog pripadnosti plemenu Tutsi rekao da je on Č, a da su A na vlasti te da je to sve što ima reći na tu temu. Istaknuto je da je, vezano za tretman vlasti prema Đ, istraživač na UQAM-u izjavio da "nema posebnog tretmana za B u [adresa]" te da prema tom istom izvoru, u Burundiju "nema vidljivog progona usmjerenog isključivo protiv T". Napomenuto je da ujedno navodi o problemima koje je tužitelj navodno imao s pripadnicima ove stranke nisu međusobno dosljedni, nisu uvjerljivi kada se razmotre s obzirom na individualne i kontekstne okolnosti tužitelja te nisu potkrijepljeni vjerodostojnim dokazima. Zaključeno je da se slijedom navedenog iskaz tužitelja u potpunosti ocjenjuje nevjerodostojan te da osim što daje površne i nejasne odgovore na pitanja, kada je zatražen da pojasni kontradiktornosti u svojim navodima, nije ponudio logična i smislena obrazloženja uočenih nedosljednosti zbog čega se ova materijalna činjenica odbacuje kao nevjerodostojna. Navedeno je da je tijekom postupka utvrđeno da tužitelj nije bio izložen proganjanju niti ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla, da ujedno nije utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde te da je prema vlastima navodima u Burundiju bio tražen od strane Imbonerakure, ali da nije bio kažnjavan, tužen niti uhićen. Dodano je da ujedno nije bio izložen fizičkom nasilju, a da je zemlju podrijetla napustio legalno služeći se svojom vlastitom putnom ispravom i da ga pri tome nitko nije zaustavljao. Opisano je da je vezano za opću sigurnosnu situaciju u Republici Burundi uzeta u obzir regija u kojoj je tužitelj živio prije napuštanja Republike Burundi te da su podaci iz ACLED-a pokazali da su se u periodu od 16. veljače 2023. do 16. veljače 2024. na području regije Bujumbura Mairie dogodila 27 sigurnosnih incidenta od kojih su 3 rezultirala smrtnim slučajem. Izneseno je da se, s obzirom da pokrajina Bujumbura Marie, gdje je tužitelj živio prije napuštanja Republike Burundi, ima populaciju od 692.331 stanovnika može zaključiti da se na 100.000 stanovnika godišnje dogodi 0,43 smrtni slučaj uzrokovan sigurnosnim incidentom. Istaknuto je da se, s obzirom na tako utvrđene indikatore, može opravdano zaključiti da na području regije Bujumbura Mairie postoji neznatan rizik za život civilnog stanovništva koji ne doseže razinu nesigurnosti koja bi predstavljala ozbiljnu nepravdu iz članka 21. te da kod tužitelja dodatno nisu utvrđene nikakve okolnosti osobnog karaktera radi čega bi mu prijetio rizik od proganjanja pri povratku u zemlju podrijetla. Nastavljeno je da izvješća pokazuju da bivši tražitelji azila nemaju problema s vlastima povratkom u Republiku Burundi. Napomenuto je da je, kako se uvjeti u Republici Burundi poboljšavaju, visoki povjerenik Ujedinjenih naroda za izbjeglice ŽB naglasio predanost UNHCR-a u pružanju potpore izbjeglicama u sigurnom povratku iz zemalja gdje su zatražili azil i njihovoj naknadnoj reintegraciji te da se više od 200.000 burundijskih izbjeglica potpomognuto UNHCR-om od 2017. dobrovoljno vratilo u Republiku Burundi iz susjednih zemalja.

11. Cijeneći iskaze tužitelja dane u upravnom postupku te činjenice utvrđene u upravnom postupku tuženik je pravilno ocijenio da nisu ispunjeni uvjeti iz članaka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, pri čemu se ističe da kod tužitelja ne postoji osnovani strah od proganjanja niti opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde.

12. Nadalje, tuženik je pravilno u točki II. izreke osporavane odluke odlučio o mjeri osiguranja povratka u skladu s člankom 37. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

13. Odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem, budući da tužitelj nije pristupio na ročište određeno za 1. travnja 2025. te jer opunomoćenica tužitelja ne zna na kojoj adresi tužitelj boravi.

14. Stoga je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) odlučiti kao u točci I. izreke presude.

15. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj odobrena mu je besplatna pravna pomoć u točci II. izreke presude u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine" broj: 140/15.).

16. Nadalje, kako je pravnu pomoć pružila odvjetnica Martina Grgec, u točci III. izreke presude naloženo je tuženiku da joj isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., dalje: Tarifa). Naime, odvjetnici je u skladu s Tbr. 27 t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura umanjen za 50% prema navedenom Pravilniku te trošak zastupanja na raspravi 1. travnja 2025. u iznosu od 500,00 eura umanjen za 50% prema istom Pravilniku, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife).

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja.

Dna:

1. Odvjetnica Martina Grgec – e. komunikacijom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335

3. U spis