Poslovni broj: Usž-4487/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4248/24- 2 od 31. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4248/24-2 od 31. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba pozivom na članak 46. stavak 1. točku 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24., dalje: ZUS).

2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda zbog svih zakonom propisanih razloga. Ističe da je prvostupanjski sud pobijanu odluku donio bez održavanja rasprave, iako nisu bile ispunjene pretpostavke iz članka 98. ZUS-a za donošenje odluke bez rasprave, čime je počinio bitnu povredu odredbi upravnog spora. Navodi da upravno tijelo nije postupilo po njezinom zahtjevu u zakonom propisanom roku, odnosno nije odlučilo meritorno, a niti odbacivanjem zahtjeva ako je zahtjev bio nedopušten. Nadalje navodi da ni tuženik nije odlučio o žalbi zbog ne donošenja odluke o zahtjevu. Ističe da prvostupanjski nije postupio sukladno članku 3. stavku 1. točki 3. ZUS-a. Smatra da je upravno tijelo, neovisno o tome je li riječ o upravnom postupku u kojemu se odlučuje upravnim aktom, ako je zahtjev nedopušten, bilo dužno poduzeti radnju, odnosno takav zahtjev odbaciti i iznijeti razloge njegovog odbacivanja, a ne da razloge ne postupanja upravnog tijela iznosi tek prvostupanjski sud nakon pokretanja upravnog spora. Ističe da će prema članku 41. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) službena osoba rješenjem odbaciti zahtjev ako utvrdi da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka. Postavlja pitanje u kojem upravnom postupku će službena osoba odbaciti zahtjev zbog nepostojanje zakonske pretpostavke za vođenje postupka ako ne postoji upravni postupak, kako tvrdi prvostupanjski sud. Predlaže da ovaj Sud poništi pobijano prvostupanjsko rješenje i sam riješi stvar, a podredno da pobijano rješenje poništi i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je tužiteljica sudu podnijela tužbu zbog neisplate troškova upravnog spora naložene rješenjem Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1023/24-8 od 10. svibnja 2024., po kojem rješenju je postupio te je dostavio dokaz o isplati naknade troškova upravnog spora.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge smatra neosnovanim.

6. Iz podataka spisa razvidno je da je tužiteljica podnijela tužbu protiv tuženika radi propuštanja donošenja pojedinačne odluke u propisanom roku. U tužbi je navela da je podnijela žalbu tuženiku radi ne donošenja rješenja o zahtjevu za isplatu troškova (upravnog spora) na temelju pravomoćne i ovršne presude (odnosno rješenja) Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1023/24-8 od 10. svibnja 2024.

6. Člankom 2. stavkom 1. ZUP-a propisano je da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje. Upravnom stvari smatra se i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar (stavak 2.).

7. Prema članku 3. stavku 1. točki 3. ZUS-a, predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu.

8. Kako je u ovom predmetu tužba podnesena zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke u vezi s isplatom troškova upravnog spora, to se prema ocjeni ovoga Suda u konkretnom predmetu ne radi o rješavanju u upravnoj stvari niti se odlučuje o pravu, obvezi ili pravnom interesu tužiteljice, pa nema ni šutnje uprave.

9. Sukladno članku 46. stavku 1. točki 7. ZUS-a, sud će odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.

10. Slijedom svega navedenog pravilno je prvostupanjski sud tužbu odbacio na temelju članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a.

11. Pravilno se prvostupanjski sud u odnosu na traženje tužiteljice da joj se isplate troškovi upravnog spora pozvao na članak 157. stavak 3. ZUS-a, prema kojem se izvršenje novčanih obveza određenih rješenjem provodi dostavom rješenja s potvrdom ovršnosti Financijskoj agenciji radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima stranke u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje ovrha na novčanim sredstvima, odnosno sukladno odredbama Ovršnog zakona („Narodne novine", 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.).

12. Budući da prema članku 43. ZUS-a sud prije rješavanja spora ispituje postojanje pretpostavki za vođenje spora, pa kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni procesni uvjeti za podnošenje tužbe, neosnovano tužiteljica smatra da je sud trebao održati raspravu.

13. S obzirom na to da tužiteljica razlozima navedenim u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijanog rješenja koje je doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok bitne povrede pravila upravnog spora ovaj Sud nije našao, trebalo je na temelju članka 135. stavka 1., u vezi s člankom 128. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke rješenja.

14. Budući da je žalba odbijena, tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Radmila Bolanča Vuković