REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-966/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje iz Zagreba, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv I. tuženika D-INTERIJERI d.o.o., [adresa] OIB: 25300073185 i II. tuženika ZU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Neven Kapitan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mateša & Kapitan d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, II. tuženika osobno, zakonskog zastupnika I. tuženika i punomoćnika I. i II. tuženika, 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je Ugovor o radu, kojeg su dana 02.10.2023. godine sklopili: D- INTERJERI d.o.o., ZAGREB, OIB: 25300073185, zastupani po AU, OIB: [osobni identifikacijski broj], i ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz

ZAGREBA, ništetan.“

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi I. i II. tuženiku s osnova parničnih troškova iznos od 312,50 eura za svakoga.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se II. tuženi zaposlio kod I. tuženog dana 2.10.2023. s isključivim ciljem da bi II. tuženi ostvario prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju, na teret tužitelja, budući je 31.8.2023. izgubio status zdravstveno osigurane osobe Zavoda. Uvidom u priloženu dokumentaciju kao i službenu bazu podataka Zavoda, vidljivo je da je II. tuženi 2.10.2023. zasnovao radni odnos koji je trajao do 13.10.2023., te da se nakon toga u zakonskom roku javio Zavodu radi ostvarivanja statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju. Uvidom u službene evidencije tužitelja, vidljivo je da je II. tuženom 31.8.2023. prestao status u obveznom zdravstvenom osiguranju budući se u zakonskom roku nije javio Zavodu radi provjere okolnosti na temelju kojih mu je taj status utvrđen. Nakon toga I. tuženi zapošljava II. tuženog na razdoblje 02.10.2023. – 13.10.2023. te se II. tuženi 20.10.2023. prijavljuje na obvezno zdravstveno osiguranje u zakonskom roku od 30 dana od prestanka radnog odnosa. Slijedom navedenog, cilj II. tuženog i I. tuženog bio je ostvariti prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret sredstava tužitelja, a ne obavljanje radnog odnosa iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit (kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju). Članak. 122 stavak 4. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13, 137/13, 98/19, 33/23) propisuje kako u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu, pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu. Člankom 10. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu. Ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno. Sukladno čl. 187. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove tužbe. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom tužitelj predlaže utvrditi da je Ugovor o radu od 2.10.2023. sklopljen između I. i II. tuženika ništetan.

2. U odgovoru na tužbu I. i II. tuženici se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. I. tuženik je II. tuženika zaposlio kao pomoćnog stolara u svezi potrebe izvršenja projekta koji je bio vezan rokom, te je bilo potrebno dovršiti predmetni projekt. Zakon o radu propisuje da se ugovor o radu na određeno vrijeme može sklopiti u situaciji kada je prestanak radnog odnosa unaprijed utvrđen odnosno zbog objektivnog razloga je potreba za obavljanjem posla privremena. Slijedom navedenog, I. tuženik je postupio sukladno Zakonu o radu te II. tuženika zaposlio na određeno vrijeme. Ugovor o radu koji je sklopljen je u cijelosti zakonit, te Zakon o radu nije propisao da minimalno trajanje istog. Rad II. tuženika bez sklopljenog ugovora o radu spadao bi u najteži prekršaj poslodavca, a sklapanje ugovora o djelu u situaciji obavljanja rada, a ne djela, također bi predstavljao teži prekršaj poslodavca. II. tuženik je faktički obavljao svoje poslove na lokaciji izvođenja projekta, a što mogu potvrditi svi drugi zaposlenici I. tuženika. II. tuženik je uredno prijavljen na HZMO, isto su isplaćeni doprinosi te plaća. Slijedom navedenog, predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju da tuženicima snosi troškove ovog postupka.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te je saslušao zz I. tuženika i II. tuženika.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim ugovor o radu koji su sklopili I. tuženik kao poslodavac i II. tuženik kao radnik 2.10.2023.

6. Među strankama nije sporno da su I. tuženik i II. tuženik zasnovali radni odnos sklapanjem ugovora o radu od 2.10.2023. na određeno vrijeme od 2.10.2023. do 13.10.2023. za obavljanje poslova pomoćnog stolara.

7. Sporno je da li je ugovor o radu sklopljen između I. tuženika i II. tuženika ništetan odnosno da li su stranke kod sklapanja ugovora o radu imale cilj da II. tuženik ostvari prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret tužitelja.

8. Zakonski zastupnik I. tuženika je iskazao da je direktor i vlasnik tvrtke I. tuženika. U 2023. godini radili su poslove na opremanju namještaja jedne veće tvrtke pod nazivom Hansaflex i u to vrijeme tvrtka I. tuženika je zapošljavala šest radnika uključujući i njega kao direktora. Nakon što je posao praktički odrađen i zaposlenici ušli u taj objekt trebalo je odraditi dodatne poslove što se tiče otklanjanja nedostataka, a nedostajalo im je radnika pa je odlučio angažirati svog nećaka ZU koji je ujedno sin zaposlenika I. tuženika. Zbog toga je sklopio s II. tuženikom ugovor o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova pomoćnog stolara zbog povećanog obima posla i to na razdoblje od dva tjedna. Nije htio da II. tuženik te poslove obavlja "na crno" jer je htio da sve bude po pravilima, a zapravo taj posao nije ni bezopasan pa je htio da se osigura. To gradilište je u vlasništvu njemačke tvrtke i morali su im dostaviti svu dokumentaciju o radnicima.

9. II. tuženik je potvrdio iskaz zz I. tuženika istinitim. Navodi da je u to vrijeme imao 19 godina i završio je sezonske poslove na moru te je po zamolbi strica, zz I. tuženika otišao raditi na dva tjedna pomoćne poslove na objektu. On trenutno studira. Navodi da bi u 8,00 ujutro došao u firmu I. tuženika u Novi Zagreb, tamo su utovarili materijal u kombi i otišli u Novi Jelkovec na gradilište Hansaflexa i on je tamo pomagao radnicima i obavljao pomoćne poslove, nosio je stvari, dodavao alat radnicima, čistio za radovima i sl.

10. Sud je prihvatio kao istinite iskaze stranaka jer su iskazivali međusobno suglasno i uvjerljivo. Iz njihovih suglasnih iskaza utvrđeno je da su I. i II. tuženik sklopili ugovor o radu na određeno vrijeme čija je svrha bila obavljanje poslova pomoćnog stolara a potreba za tim poslovima je postojala u kraćem periodu od dva tjedna.

11. Sukladno odredbi čl. 12. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 127/17, 98/19, dalje: ZR) ugovor o radu ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen kada je zbog objektivnog razloga potreba za obavljanjem posla privremena.

12. U konkretnom slučaju kod I. tuženika je postojao objektivan razlog za privremenim obavljanjem posla pomoćnog stolara zbog čega je s II. tuženikom sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme.

13. Tužitelj u ovom postupku nikakvim argumentima nije uspio dokazati da bi predmetni ugovor o radu sklopljen između I. tuženika i II. tuženika bio ništetan i da je sklopljen samo s ciljem da se ostvare prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, slijedom čega je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen.

14. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tužitelj izgubio parnicu, dužan je, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, I i II. tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka. Tuženicima je, u smislu odredbe čl. 155. ZPP, a prema Tarifi nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7/2) uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46) pa isti sveukupno iznosi 625,00 eura. Kada se navedeni trošak podijeli na tuženike, svakom je dosuđen iznos troška od 312,50 eura.

15. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. I. i II. tuženiku po punomoćniku