REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U VRBOVCU

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: Povrv-255/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, po sucu toga suda Zdenki Kudović-Husain, na prijedlog više sudske savjetnice - specijaliste DE, u pravnoj stvari tužitelja VG Vodoopskrba d.o.o., OIB: 62462242629, sa sjedištem u [adresa], protiv ovršenika GE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 4. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnice po zaposlenju tužitelja IE, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Slavice Perić sa sjedištem u [adresa] poslovni broj Ovrv-7010/2023 (javnobilježnički broj predmeta: UPP/OS-Ovrv- 910/2023) od 3. kolovoza 2023., u dijelu kojim se nalaže tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana tužitelju isplatiti glavnicu u iznosu od 54,08 eura, sa zateznim kamatama do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku na pojedinačno određene iznose:

- od 4,16 eura od dana 21. svibnja 2022.,

- od 4,16 eura od dana 21. lipnja 2022.,

- od 4,16 eura od dana 21. srpnja 2022.,

- od 4,16 eura od dana 23. kolovoza 2022.,

- od 4,16 eura od dana 21. rujna 2022.,

- od 4,16 eura od dana 21. listopada 2022.,

- od 4,16 eura od dana 22. studenog 2022.,

- od 4,16 eura od dana 21. prosinca 2022.,

- od 4,16 eura od dana 21. siječnja 2023.,

- od 4,16 eura od dana 21. veljače 2023.,

- od 4,16 eura od dana 21. ožujka 2023.,

- od 4,16 eura od dana 21. travnja 2023.,

- od 4,16 eura od dana 23. svibnja 2023., do isplate.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Slavice Perić sa sjedištem u [adresa] poslovni broj Ovrv-7010/2023 (javnobilježnički broj predmeta: UPP/OS-Ovrv-910/2023) od 3. kolovoza 2023., u dijelu kojim se nalaže ovršeniku, ovdje tuženiku da ovrhovoditelju, ovdje tužitelju namiri trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 31,64 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Slavice Perić sa sjedištem u [adresa] poslovni broj sudskog predmeta Ovrv- 7010/2023 od 3. kolovoza 2023. (javnobilježnički broj predmeta: UPP/OS-Ovrv- 910/2023) tuženom je, kao ovršeniku, naloženo isplatiti tužitelju, kao ovrhovoditelju, iznos od 54,08 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućom od dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate, kako je to specificirano u podnesenom prijedlogu za ovrhu. Ovršeniku je istim rješenjem naloženo namiriti i nastale troškove ovrhe u iznosu od 25,00 eura, te je radi prisilne naplate navedenih iznosa određena predmetna ovrha.

2. Protiv ranije citiranog javnobilježničkog rješenja tuženik je, kao ovršenik, podnio pravodoban i dopušten prigovor, pa je spis dostavljen ovome sudu koji je rješenjem poslovnog broja Povrv-255/2023-13 od 6. listopada 2023., na temelju odredbe čl. 58 st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ), javnobilježničko rješenje stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, a postupak je nastavljen kao parnični postupak povodom prigovora protiv platnog naloga u sporu male vrijednosti.

3. Iz sadržaja pisanog prigovora zaključuje se da tuženik osporava potraživanje tužitelja u cijelosti, navodeći da je činjenično stanje nepotpuno, netočno i pogrešno utvrđeno, predlažući da se pobijano rješenje o ovrsi stavi izvan snage i da mu se omogući saslušanje pred sudom kako bi mogao iznijeti sve bitne činjenice i argumente.

4. Tužitelj se podneskom od 30. listopada 2023. očitovao na prigovor tuženika, u bitnome navodeći da je tuženik time što je vlasnik ili posjednik nekretnine koja je priključena na sustav javne vodoopskrbe i javne odvodnje na području Grada Velika Gorica obveznik plaćanja vodnih usluga javne vodoopskrbe i javne odvodnje. Ukazuje na odredbe čl. 3. st. 1. toč. 6. i čl. 42. st. 1., čl. 43. st. 1. i 2., čl. 109. st. 2.-5. te čl. 55. Zakona o vodnim uslugama ("Narodne Novine", broj 66/19). Ukazuje i na Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga (Službeni glasnik Grada Velike Gorice, broj 4/2014), na Odluku o priključenju na komunalne vodne građevine Gradskog vijeća Grada Velika Gorica (Službeni glasnik Grada Velike Gorice, broj 9/2013). Ukazuje i na Zaključak o načinu obavljanja komunalnih djelatnosti opskrbe pitkom vodom i odvodnje i pročišćavanje otpadnih voda na području Grada Velike Gorice od 1. siječnja 2007. (Službeni glasnik Grada Velike Gorice, broj 17/2006). Nadalje, navodi kako je cijena vodnih usluga javne vodoopskrbe obračunata tuženiku temeljem Odluke o cijeni vodnih usluga. Smatra nužnim istaknuti da s tuženikom vodi sudske sporove u mnogobrojnim predmetima, sve na ime dugovanja za isporučene vodne usluge javne vodoopskrbe i javne odvodnje te da tuženik u istima na sličan način prigovara. Navodi, kako tuženikovo konstantno ulaganje prigovora zbog netočnog i pogrešnog činjeničnog stanja, a isto tako tuženikovo kontinuirano izbjegavanje, ignoriranje, odnosno odbijanje tužiteljeve dobre volje da se onda i udovolji tom zahtjevu tuženika, odnosno da se utvrdi točno činjenično stanje, uz tuženikovo višestruko odugovlačenje postupaka zbog ulaganja spomenutih prigovora na svako izdano rješenje o ovrsi. Ističe, kako između stranaka nije sporno da je tuženik vlasnik prostora kao zasebne cjeline unutar zgrade (odnosno kako tuženik tvrdi garaže) koja se nalazi na adresi u [adresa]. Navodi, da je predmetna zgrada priključena na sustav javne vodoopskrbe i javne odvodnje na području Grada Velike Gorice te se za istu isporuka vodnih usluga vrši preko dva glavna vodomjera, od kojih je jedan montiran za cijelu zgradu, dok je drugi montiran za svaki ulaz zasebno. Posebno ističe, da je tužitelj 1. travnja 2007. (od kada je postao javni isporučitelj vodnih usluga na području Grada Velike Gorice) preuzeo Bazu korisnika vodnih usluga od dotadašnjeg isporučitelja vodnih usluga trgovačkog društva Komunalna infrastruktura d.o.o. u stečaju, u kojoj je već tada bio zadužen jedan član na predmetnoj zasebnoj cjelini, a jedan član je bio zadužen i u službenim evidencijama tužitelja sve do 1. rujna 2017., znači punih 10 godina. Dakle, dok je bio prijavljen i samo jedan član, kao korisnik vodnih usluga, neupitno je da je u predmetnoj zasebnoj cjelini u zgradi, suprotno navodima tuženika, isti "imao vodu". Ističe, kako tome ide i u prilog činjenica da tuženik uporno odbija utvrditi stvarno činjenično stanje uslijed kontinuiranih ignoriranja svakog pokušaja tužitelja za dogovor konkretnog termina za zajednički obilazak garaže. Navodi, kako je u čl. 42. st. 2. Zakona o vodnim uslugama, jasno određeno da se cijena vodnih usluga sastoji od varijabilnog i fiksnog dijela. Pojašnjava, da je varijabilni dio vezan uz potrošnju vode, a fiksni dio predstavlja najnižu osnovnu cijenu vodnih usluga, koja nije vezana uz potrošnju vodnih usluga. Dakle, bez obzira što je trenutno u službenim evidencijama tužitelja na predmetnoj zasebnoj cjelini u zgradi, koja je u vlasništvu tuženika, zaduženo 0 članova, isti je dužan plaćati fiksni dio osnovne cijene vodnih usluga. Zaključno, a vezano za tuženikov status korisnika, a time i za opseg prava i obveza nastalih između tužitelja i tuženika, odnosno česti tuženikov navod kako isti sa tužiteljem nije nikad imao ugovor o pružanju vodne usluge, valja imati u vidu odredbu čl. 4. OTU, a kojim je pod točkom 1. definiran korisnik vodnih usluga kao „svaka fizička ili pravna osoba koja je (su)vlasnik građevine odnosno (su)vlasnik druge nekretnine i/ili koja je s Isporučiteljom sklopila ugovor, odnosno sporazum iz članka 67. OTU-a. Također, korisnik jest i smatra se da je s Isporučiteljom sklopila ugovor o isporuci vodnih usluga, i svaka fizička ili pravna osoba koja koristi nekretninu priključenu na komunalne vodne građevine, …“. Kao što je gore navedeno, OTU sadrže odredbu (čl. 4. st. 1.) kojom je određen krug osoba za koje se smatra da su sklopile ugovor o isporuci vodnih usluga (svaka fizička ili pravna osoba koja koristi nekretninu priključenu na komunalne vodne građevine). Navedena definicija je u skladu s odredbom članka 2. Uredbe o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva (NN, br. 112/10.), a kojom se korisnikom vodnih usluga smatra „svaka fizička ili pravna osoba koja je vlasnik, odnosno drugi zakoniti posjednik nekretnine priključene na komunalne vodne građevine i koja je s isporučiteljem vodne usluge sklopila ugovor o isporuci jedne ili više vodnih usluga ili se prema općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga smatra da je sklopila ugovor o isporuci jedne ili više vodnih usluga.“. Nadalje, sukladno članku 73. stavak 1. OTU-a smatra se da je korisnik vodnih usluga s isporučiteljem vodnih usluga, u ovom slučaju tužiteljem, sklopio Ugovor o isporuci vodnih usluga, samom činjenicom da je nakon stupanja na snagu istih Uvjeta nastavio koristiti vodne usluge. Također, i člankom 3. stavka 1. točka 6. Zakona o vodnim uslugama kojim je korisnik vodnih usluga definiran kao je kao „vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu, a gdje je primjenjivo autocisternom ili na drugi način, isporučuje voda za ljudsku potrošnju, iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju odnosno vlasnik individualnog sustava odvodnje...“. Nastavno, u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima, prihvatom vodnih usluga koje tužitelj isporučuje, nastao je ugovorni odnos između tužitelja kao javnog isporučitelja i tuženika kao korisnika. Sukladno svemu navedenom, nema govora o obveznoj pisanoj formi ugovora te uz primjenu članaka 286. i 294. Zakona o obveznim odnosima, između tužitelja i tuženika kao korisnika vodnih usluga sklopljen je usmeni ugovor. Dakle, nesporno je da je temeljem članka 9. i 65. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje te da je na temelju obveze vjerovnik (ovdje: tužitelj) ovlašten zahtijevati od dužnika (ovdje: tuženika) njezino ispunjenje, a isti je dužan u cijelosti ispuniti je.

5. Tuženik se očitovao na prethodno opisani podnesak tužitelja u podnesku dostavljenom sudu 28. studenog 2023. u kojem se usprotivio navodima tužitelja smatrajući ih paušalnim, navodeći kako na adresi u [adresa], posjeduje garažno mjesto na kojem nema priključak vode, te da mu tužitelj ni ne pruža takvu vrstu usluge, niti da s tužiteljem ima zaključen nikakav ugovor o pružanju usluga, niti da ima ugrađeno potrošno brojilo.

6. Na pripremnom ročištu 11. siječnja 2023. tužitelj je ostao kod tužbe i svih navoda istaknutih tijekom postupka, dok tuženik, iako uredno pozvan, nije pristupio na to ročište.

7. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja od 12. lipnja 2023. (str. 15 spisa), Račune za fiksni dio osnovne cijene vodnih usluga za razdoblje od mjeseca svibnja 2022. do mjeseca svibnja 23. (str. 44-56 spisa), Zakon o vodnim uslugama (str. 57-60 spisa), Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga, Službeni glasnik Grada Velike Gorice – godina XX. broj 4/2014 (str. 61-69 spisa), Odluku o cijeni vodnih usluga (str. 70-74 spisa), mnogobrojnu sudsku praksu u istovjernim predmetnima (str.75-130 spisa, 135- 159 spisa), odgovor na prigovor na opomenu od 10. svibnja 2017. (str. 131 spisa), odgovor tužitelja na podnesak uz račun od 23. travnja 2019. (str. 133- 134 spisa), Opće i tehničke uvijete isporuke vode (str. 160-164 spisa).

8. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

9. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 54,08 eur na ime fiksnog dijela osnovne cijene vodnih usluga za razdoblje od mjeseca svibnja 2022. do mjeseca svibnja 2023. i to za zasebnu cjelinu unutar zgrade (u naravi garažu) koja se nalazi na adresi u [adresa].

10. Između stranaka nije sporno da je tuženik vlasnik predmetnog prostora, budući da tuženik tijekom postupka navodi kako u tom prostoru nema priključak na vodnu mrežu, ali ne osporava činjenicu da je on vlasnik tog prostora.

11. Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno sporno je da li tuženik u predmetnom prostoru ima priključak za vodu.

12. Sukladno odredbi čl. 42. Zakona o vodnim uslugama, propisano je da je korisnik vodnih usluga obveznik plaćanja istih, a po pravnom shvaćanju ovog suda, tuženik je korisnik vodnih usluga samom činjenicom što je vlasnik predmetne nekretnine, odnosno u naravi garaže.

13. U odnosu na navode da u predmetnom prostoru tuženik nema priključak za vodu, ovaj sud ocjenjuje takav prigovor paušalnim i usmjerenim isključivo ka odugovlačenju predmetnog postupka, budući da je tužitelj kao pružatelj usluge isporuke vode u podnesku dostavljenom sudu 30. listopada 2023. razložno objasnio da je predmetna zgrada u kojoj se nalazi tuženikova garaža priključena na sustav javne vodoopskrbe i javne odvodnje na području Grada Velike Gorice te da se isporuka vodnih usluga vrši preko dva glavna vodomjera, od kojih je jedan montiran za cijelu zgradu, dok je drugi montiran za svaki ulaz zasebno.

14. Ovdje je potrebno istaknuti da tuženik, kojemu je uredno dostavljen prethodno opisani podnesak tužitelja, nije na bilo koji način obrazloženo osporio navode tužitelja o tome da u predmetnom prostoru postoji priključak za vodu, odnosno da je zgrada u kojoj se nalazi predmetni prostor uredno spojena na sustav javne vodoopskrbe i odvodnje, niti je predložio izvođenje bilo kakvih dokaza kojima bi potvrdio navode koje iznosi u postupku.

15. Pored toga, potrebno je istaknuti kako obveza tuženika za plaćanje fiksnog dijela osnovne cijene vodnih usluga proizlazi iz same činjenice da je predmetna zgrada uredno spojena na sustav javne vodoopskrbe i odvodnje, a navodi tuženika o tome da on u predmetnom prostoru nema priključak za vodu, nisu niti relevantni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, budući da tužitelj u ovom postupku niti ne potražuje naknadu po osnovi potrošnje vode, već isključivo za svaki mjesec iz utuženog razdoblja potražuje fiksni dio cijene vodnih usluga, a zakonska je obveza isporučitelja javnih vodnih usluga da naplaćuje tu naknadu.

16. Tuženik tijekom postupka nije osporio da je upravo on vlasnik predmetne garaže.

17. Tuženik nije podnio niti bilo kakve dokaze o tome da je ikada prigovorio na utužene račune, tako da i iz te činjenice ovaj sud izvodi zaključak da je cjelokupno postupanje tuženika bilo isključivo usmjereno ka odugovlačenju predmetnog postupka i izbjegavanju obveze podmirenja utuženog iznosa, a posebno uzevši u obzir da se između stranaka vodi cijeli niz sudskih postupaka koji se odnose na fiksnu cijenu vodnih usluga za predmetni prostor.

18. Visina utuženog potraživanja proizlazi iz predmetnih računa (str. 44-56 spisa), a isti su u svemu sukladni Odluci o cijeni vodnih usluga od 14.12.2021. koja se primjenjuje na području Grada Velike Gorice i okolnih općina (list 70-74 spisa).

19. Slijedom navedenog, ovaj sud ocjenjuje da je osnovan tužiteljev zahtjev za isplatu glavnice u iznosu od 54,08, na ime fiksnog dijela cijene vodnih usluga za utuženo razdoblje od mjeseca svibnja 2022. do mjeseca svibnja 2023.

20. Tužitelj ima pravo i na zatezne kamate na ukupni iznos glavnice sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu: ZOO) i to na pojedinačno određene iznose od dana nakon dospijeća svakog od tih iznosa, a po stopi propisanoj u čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

21. Slijedom navedenoga, ovaj sud je na temelju odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP-a u cijelosti održao na snazi platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi (točka I. izreke presude).

22. Obzirom da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, zajedno odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

23. Tužitelju pripada pravo na naknadu predujma naknade javnog bilježnika iz čl. 7. st. 1. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne Novine", broj 9/21, dalje Pravilnik) u iznosu od 12,50 eura s uračunatim PDV-om. Nadalje, tužitelj ima pravo i na naknadu ostatka naknade javnog bilježnika iz čl. 7. st. 2. Pravilnika u iznosu od 12,50 eura s uključenim PDV-om. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu nastalih troškova ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 25,00 eura.

24. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, pored navedenih troškova sud je tužitelju priznao trošak sudske pristojbe na presudu koja je tužitelju u skladu s čl. 7. t. 3. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18) priznata u iznosu od 6,64 eura, odnosno 50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/2023), jer se ova presuda punomoćniku tužitelja dostavlja u elektroničkom obliku pa je on dužan platiti samo polovicu ove pristojbe ako istu plati u roku od tri dana od dostave ove presude. (točka III. izreke presude).

25. Sukladno odredbi čl. 30. Ovršnog zakona ("Narodne Novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje u tekstu OZ), tužitelj ima pravo i na zatezne kamate na dosuđene troškove parničnog postupka od donošenja prvostupanjske presude do isplate i to po stopi propisanoj u odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje u tekstu: ZOO).

U Vrbovcu, 29. travnja 2025.

Sudac

Zdenka Kudović-Husain

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i za protivnu stranku.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti se prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, to jest ako je sud u povodu prigovora stranaka pogrešno odlučio da je stvarno ili mjesno nadležan.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku