REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-1177/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr.sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužitelja INKASO.HR d.o.o., OIB: 82925459345, L. Jagera 5, Osijek, kojeg zastupa punomoćnik Valentin Lovrić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Borić & Toš u Zagrebu, protiv tuženika DM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Tihana Miletić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Gordane Frković u Samoboru, poslovni broj Ovrv-5463/2019 od 7. studenog 2019. kojim je tuženiku DM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naloženo isplatiti tužitelju INKASO.HR d.o.o., OIB: 82925459345, L. Jagera 5, Osijek, iznos od 2.454,02 kn sa zateznim kamatama po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koje teku na iznos od:

- 52,49 kn od 26. siječnja 2012. do isplate,

- 524,96 kn od 21. veljače 2012. do isplate,

- 160,00 kn od 21. ožujka 2012. do isplate,

- 160,00 kn od 26. travnja 2012. do isplate,

- 600,32 kn od 21. svibnja 2012. do isplate,

- 956,25 kn od 17. lipnja 2012. do isplate,

te mu nadoknaditi trošak ovog postupka u ukupnom iznosu od 993,75 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja u odnosu na nastale troškove od 487,50 kn teče od dana donošenja ovog rješenja do isplate, a na predvidive troškove od 506,25 kn teče od dana pravomoćnosti ovog rješenja do isplate, sve u roku od 8 dana od primitka ovog rješenja.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 656,25 eura sa zateznim kamatama koje teku od 29. travnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 8 dana.

Obrazloženje

1 Tužitelj je 7. studenog 2019. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika javnom bilježniku u Samoboru. Povodom tog prijedloga javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 5463/2019 od 7. studenog 2019., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju u roku 8 dana iznos od 2.454,02 kn sa zateznim kamatama, kao i naknaditi mu nastali trošak ovršnog postupka u iznosu 487,50 kn te predvidivi trošak u iznosu od 506,25 kn, sa zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer nikad nije bio korisnik usluga društva Tele2, prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer ovrhovoditelj nije priložio Ugovor o ustupu na koji se poziva, te prigovor zastare.

3. Povodom prigovora tuženika rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovrv-99067/22-8 od 9. veljače 2023. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su sve provedene radnje te je određeno da će postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U tijeku postupka tužitelj je naveo da je Tele2 d.o.o., nakon raskida pretplatničkog ugovora sa pravnom osobom u kojoj je tuženik bio osoba ovlaštena za zastupanje - AC d.o.o., Dražićeva poljana 10 , Zagreb, OIB: 02064784178, ustupilo tužitelju (trgovačkom društvu INKASO.HR d.o.o.) predmetno dospjelo, a neplaćeno, potraživanje prema AC d.o.o., po osnovi pružanja javnih komunikacijskih usluga temeljem Ugovora o cesiji od 14. ožujka 2012. Navedeno potraživanje utvrđeno je pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Borić pos.br.:

Ovrv-11478/2012 od 18.06.2012. Tuženik, DM, u trenutku nastanka utuženog potraživanja bio je osoba ovlaštena za zastupanje trgovačkog društva AC d.o.o., Dražićeva poljana 10 , Zagreb, OIB:. Tuženik je s prednikom tužitelja sklopio ugovore o pružanju telekomunikacijskih usluga za broj [broj telefona] i kupnju uređaja LG KM900 Arena. AC d.o.o. nije podmirilo račune za pružene telekomunikacijske usluge i preuzeti uređaj, a predmetno dugovanje utvrđeno je pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Borić pos.br.: Ovrv-11478/2012 od 18.06.2012. u odnosu na navedenu pravnu osobu. Predmetnim rješenjem prekinuta je i zastara potraživanja za predmetno dugovanje. U konkretnom slučaju tuženik je u ime društva sklopio ugovor o pretplatničkom odnosu sa prednikom tužitelja u trenutku kada je poslovanje društva otežano, što znači da društvo nije moglo podmirivati preuzete obveze i time zloupotrebljava pravo da ne odgovara za dugove društva. Takvim postupanjem tuženik je zloupotrijebio okolnost da ne odgovara za nastale obveze društva na način da je koristio usluge i opremu prednika tužitelja bez da je za iste usluge podmirio račune te 16.08.2012. ulazi u blokadu iz koje više ne izlazi do trenutka brisanja iz sudskog registra. Iz specifikacije svakog pojedinog računa i više je nego vidljivo da su usluge intenzivno korištene, a nisu podmirene. Tuženik je korištenjem telekomunikacijskih usluga i zaduživao društvo znajući da obveze neće moći podmiriti, što predstavlja klasičnu zlouporabu prava da ne odgovara za dugove društva čime nedvojbeno ispunjava uvjete iz čl.10.st.3.i 4. ZTD-a. Dana 27.10.2014. Trgovački sud u Zagrebu brisao je AC d.o.o. iz sudskog registra rješenjem Tt- 14/2308-3 i to po službenoj dužnosti temeljem čl. 70.st.3. Zakona o sudskom registru. Navedeni članak propisuje da će se društvo koje tri godine ne podnese godišnje financijsko izvješće brisati iz sudskog registra. DM je za AC d.o.o. poslijednje izvješće podnio za 2009. godinu i već je iz računa dobiti i gubitka za 2009. godinu razvidno da dvije uzastopne godine AC d.o.o. posluje s gubitkom od 66.337,00 kn odnosno 57.649,00 kn. Iste te godine tuženik obvezuje društvo AC d.o.o. na daljnja 24 mjeseca i preuzima mobilni uređaj. Nadalje, tuženik u slučaju ispunjenja pretpostavki iz čl.10.st.3. i 4. ZTD-a za obveze društva AC d.o.o. odgovara kao jamac-platac. Tuženik i dalje odgovara za obvezu trgovačkog društva AC d.o.o. kao solidarni jamac, te tužitelj ima puno pravo tražiti naplatu izravno od tuženice sukladno gore citiranim odredbama ZTD-a i ZOO-a.

5. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u dopis punomoćnice tuženika od 18. svibnja 2020. (list 8), e mail od 18. svibnja 2020. (listovi 9-10), izvod iz poslovnih knjiga (list 13 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (listovi 33-35), Ugovor o cesiji F-1/2012 od 14. ožujka 2012. (listovi 77-82), Dopis punomoćnika tužitelja od 14. kolovoza 2012. (list 83), prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 15. lipnja 2012. (list 85), Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Mirjane Borić u Osijeku broj Ovrv-11478/2012-2 od 18. lipnja 2012. (list 86), presliku osobne iskaznice tuženika (list 87), Zahtjev za produljenje ugovora uz kupnju mobitela od 21. listopada 2020. (list 88), Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-14/2308-3 od 13. listopada 2014. (listovi 89-90), financijski izvještaj za 2009. godinu (list 91), podatak o blokadi računa društva AC d.o.o. (list 92), račune sa specifikacijom troškova (listovi 93-119).

6. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja neosnovan.

7. Predmet ovog spora je zahtjev za isplatu dugovanja po nepodmirenim računima za mobilne usluge trgovačkog društva AC d.o.o. u ukupnom iznosu od 325,70 eura (ranije 2.454,02 kn) prema tuženiku kao bivšem članu trgovačkog društva i osobi ovlaštenoj za zastupanje.

8. Među strankama je sporna osnovanost potraživanja te s tim u vezi pasivna i aktivna legitimacije. Sporno je i je li tužiteljevo potraživanje u zastari.

9. U donosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije sud je izvršio uvid u Ugovor o cesiji F-1/2012 od 14. ožujka 2012. zaključenog između tužitelja i Tele2 iz kojeg proizlazi da se njime regulira ustup nenaplaćenih potraživanja Tele2 na Inkaso, a koja potraživanja Tele2 ima prema svojim dužnicima s osnova, uključivo, ali ne ograničeno na pružanja telekomunikacijskih usluga i prodaje terminalne komunikacijske opreme. Sukladno čl. 4. predmetnog Ugovora stranke su se obvezale da će se sastaviti Specifikacija dužnika i potraživanja koja se ustupaju koje će se priložiti predmetnom Ugovoru. Kako predmetnom Ugovoru ne prileži specifikacija ustupljenih potraživanja iz koje bi bilo vidljivo je li i ovdje utuženo potraživanje ustupljeno tužitelju, to sud nije mogao utvrditi je li tužitelj aktivno legitimiran potraživati predmetni iznos, slijedom čega je osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

10. Pored navedenog sud smatra osnovanim i istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije budući da iz Zahtjeva za produljenje ugovora uz kupnju mobitela od 21. listopada 2010. proizlazi da je trgovačko društvo AC d.o.o. podnijelo zahtjev Tele2 za produljenje ugovora i kupnju mobitela. Da je predmetni zahtjev potpisao DM kao ovlaštena osoba podnositelja zahtjeva čime je tuženik kao ovlaštena osoba u ime i za račun društva AC d.o.o. zasnovao pretplatnički odnos s Tele2. Iz dostavljenih računa sa specifikacijom troškova proizlazi da su isti izdani od strane prednika tužitelja trgovačkom društvu AC d.o.o. za razdoblje od prosinca 2011. do travnja 2012. godine.

11. Tužitelj se u konkretnom slučaju poziva na odredbu čl. 10. st. 2. i 3. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine, br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11, 111/12 i 125/11, dalje ZTD), kojom je propisana iznimka od pravila prema kojem članovi trgovačkog društva ne odgovaraju za obveze društva, ako zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkoga društva ne odgovara za obveze društva jer se u tom slučaju ne može pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze. Smatra se da je ispunjena pretpostavka za odgovornost člana društva iz stavka 3. ovoga članka naročito ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnike.

12. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za društvo AC d.o.o. i Rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-14/2308-3 od 13. listopada 2014. proizlazi da je isto brisano iz sudskog registra na temelju odredbe čl. 70. Zakona o sudskom registru zbog nepoštivanja zakonske obveze podnošenja financijskog izvješća tri godine zaredom. Iz financijskog izvještaja za 2009. godinu proizlazi da je trgovačko društvo AC d.o.o. bilo u gubitku 2009. godine, kao i godinu ranije dok iz podataka o blokadi računa društva AC d.o.o. proizlazi da je do blokade došlo 16. kolovoza 2012.

13. Iako sva navedena dokumentacija govori u prilog tome da je društvo AC d.o.o. u vrijeme produljenja ugovora sa Tele2 bilo u financijskim teškoćama, navedeno samo po sebi ne daje dovoljno za zaključak da je tuženik kao član društva postupao zlorabeći navedenu okolnost te koristio društvo da bi oštetio vjerovnike. Naime, u postupku protiv članova društva vjerovnik trgovačkog društva mora dokazati opstojnost i dospjelost tražbine koju ima prema društvu, činjenicu da je tuženik član društva i činjenicu da član društva zloupotrebljava okolnost da ne odgovara za obveze društva. U odnosu na treću pretpostavku tužitelj je iznio tvrdnju da je tuženik oštetio tužitelja samim neplaćanjem računa. Međutim, iz takve tvrdnje ne proizlazi da bi tuženik kao član društva zloupotrebljavao okolnost da ne odgovara za obveze društva, odnosno ta tužiteljeva tvrdnja ne upućuje na zlouporabu u smislu odredbe čl. 10. ZTD-a. Naime, ni u prilog te tvrdnje tužitelj nije predložio izvođenje dokaza, osim gore navedenih isprava i računa, iz kojih se, kao što je već ranije navedeno, ne može utvrditi da je tuženik zloupotrebljavao okolnost da kao član društva ne odgovara za obveze društva (tako i Visoki trgovački sud u odluci broj Pž- 2083/2022-2 od 9. lipnja 2022). Prema tome, kako sud nije utvrdio da postoji odgovornost tuženika u smislu odredbe čl. 10. st. 3. ZTD-a, to je osnovan i prigovor promašene pasivne legitimacije.

14. Kako je tužbeni zahtjev valjalo odbiti već zbog osnovanosti gore istaknutih prigovora tuženika, to se sud nije upuštao u ocjenu osnovanosti istaknutog prigovora zastare. Slijedom navedenog, sud u cijelosti ukinuo platni nalog sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a te odbio tužbeni zahtjev.

15. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik ima pravo na naknadu troškova (parničnog i ovršnog) postupka prema odredbama Tbr. 7., 8., 9., 10., 11. i 46. Tarife prema troškovniku predanom na ročištu održanom 28. ožujka 2025., i vrijednosti predmeta spora i to za sastav prijedloga radi ukidanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti iznos od 50,00 eura (Tbr.11.1.), sastav prigovora iznos od 50,00 eura (Tbr.11.1.), prijedloga za protuovrhu od 9. lipnja 2020. i 27. prosinca 2021., svaki u iznosu od 100,00 eura (Tbr.11.1.), odgovora na žalbu iznos od 100,00 eura (Tbr.10.6.), podneska od 30. rujna 2022. u iznosu od 25,00 eura (Tbr.11.10.) te za zastupanje po punomoćniku na ročištu 28. ožujka 2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr.9.1.), uvećano za PDV (25%), ukupno 656,25 eura.

15.1. Tuženiku nije priznat trošak za sastav prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim s obzirom da je navedeni prijedlog podnesen u postupku izvansudske ovrhe, dok se pravna sredstva iz članka 210. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje OZ), pa tako i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, mogu podnijeti samo ukoliko je pred Agencijom zatražena izravna naplata tražbine temeljem jedne od isprava koje su taksativno navedene odredbom članka 209. stavak 1. OZ-a. Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nije jedna od tih isprava, već je postupak izvansudske ovrhe temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi propisan odredbom članka 284. OZ-a.

16. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku ukupan trošak postupka (ovršnog i parničnog) u iznosu od 656,25 eura sa zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a u visini stope prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23).

U Zagrebu, 29. travnja 2025.

Sutkinja:

dr.sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu. Presuda donesena u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika