REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-5361/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Vinku Marinkoviću, odvjetniku u Zagrebu, Mesnička 14, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po SV, službenoj osobi, radi usklađivanja novčane pomoći roditelja odgojitelja, 29. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/22-014/58, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 14. srpnja 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22- 013/92, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-6 od 10. svibnja 2023., za rješavanje upravne stvari, podredno za nalaganje postupanja tuženiku u primjerenom roku.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551- 06/22-014/58, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 14. srpnja 2023. odbijen je prigovor tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22- 013/92, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-6 od 10. svibnja 2023.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem zamijenjeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/16- 013/893, URBROJ: 251-10-01-16-3 od 17. studenog 2016. u dijelu koji se odnosi na visinu i prestanak prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja na način da je visina i prestanak prava usklađeno s člankom 3. i 4. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22; dalje: Odluka/22).
3. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, pri čemu ukazuje da je citiranim rješenjem Grada Zagreba od 17. studenog 2016. stekla prava koja prestaju sukladno odredbi članka 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj 16/16; dalje: Odluka/16). Kod takvog stanja stvari, smatra da ne postoji zakonska niti ustavna osnova za jednostrano interveniranje u rješenje od 17. studenog 2016. Kasnije donesenu Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj 25/22) smatra neustavnom i nezakonitom, osobito zbog toga što djeluje retroaktivno i krši njezina stečena prava, a ona je svoje pravo realizirala računajući i pouzdajući se u trajnost mjere kako je ona bila propisana Odlukom/16. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje te riješiti stvar, podredno narediti postupanje u primjerenom roku.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika te je održao raspravu 7. travnja 2025.
7. Člankom 3. Odluke/22 izmijenjen je članak 5. stavak 2. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 10/18 i 20/21; dalje: Odluka) na način da glasi: "Novčana pomoć se isplaćuje mjesečno, i to:
- do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65 % prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII. mjesec prethodne godine;
- od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u
Republici Hrvatskoj;
- od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. ove odluke, u iznosu od 50 % neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj." Člankom 4. Odluke/22 izmijenjen je članak 7. Odluke na način da glasi: "Novčana pomoć prestaje:
- 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisnika ili djece;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć.
O prestanku novčane pomoći iz ovoga članka nadležno gradsko upravno tijelo odlučit će po službenoj dužnosti."
8. Suprotno navodima tužiteljice, sud smatra da su javnopravna tijela osnovano odlučila o usklađivanju prava tužiteljice na novčanu pomoć roditelja odgojitelja u provedbi Odluke/22. Unatoč tome što je prvostupanjskim rješenjem na drugačiji način utvrđena visina i trajanje prava na novčanu pomoć u odnosu na citirano rješenje Grada Zagreba od 17. studenog 2016., time nije došlo do povrede načela stečenih prava i nedopuštene retroaktivnosti. Naime, prvostupanjskim rješenjem nije dovedena u pitanje opstojnost stečenih prava i njihovog opsega u periodu do njegova donošenja, već je u provedbi Odluke/22 usklađena visina i trajanje prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja pro futuro. Stoga, nije došlo do zadiranja u već nastale pravne posljedice.
9. U odnosu na pravnu osnovu za izmjenu pravomoćnog rješenja, napominje se da Gradska skupština kao donositelj općeg akta (Odluka/16), kojim je u okviru Ustavom zajamčenog djelokruga lokalne i područne samouprave ustanovljeno pravo na novčanu pomoć roditelja odgojitelja i na osnovi kojeg je pojedinačnim aktom priznato pravo na tu pomoć, ima ovlast i za izmjenu tog prava općim aktom iste pravne razine (Odluka/22). Uzimajući u obzir članak 13. u svezi članka 130. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21; dalje: ZUP), dopušteno je intervenirati u zakonite pravomoćne pojedinačne akte kada je to propisanom općim aktom (Odluka/22), koji je iste pravne razine kao i opći akt (Odluka/16) temeljem kojeg je priznato subjektivno pravo u koje se intervenira. Oba opća akta kao zakoni lokalne razine reguliraju pravo koje ulazi u samoupravni djelokrug Grada Zagreba te je Gradska skupština Grada Zagreba, kao njihov donositelj, ovlaštena u okviru tog djelokruga dodijeliti, ali i izmijeniti pojedine elemente, tog prava, poštujući pri tome, između ostalog, načelo razmjernosti između zaštite javnog interesa i legitimnih interesa korisnika prava. Stoga je na temelju Odluke/22, uvažavajući članak 13. u svezi članka 130. ZUP-a, bilo dopušteno prvostupanjskim rješenjem, s učinkom pro futuro, izmijeniti dio ranije donesenog pravomoćnog rješenja koji se odnosi na visinu i trajanje prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja.
10. U prilog naprijed navedenom, potrebno je ukazati na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023., u odnosu na koju su odbijene ustavne tužbe (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1744/2023 od 21. studenog 2023.), donesenu u postupku ocjene zakonitosti Odluke/22. U tom postupku nije utvrđena njezina nesuglasnost sa zakonom i odbijeni su prijedlozi u kojima se, između ostalog, isticala navodna nedopuštena retroaktivnost Odluke/22, zadiranje u stečena prava korisnika prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja i narušavanje jamstva prava vlasništva. Osim toga, navedenim odlukama je potvrđeno da članci 3. i 4. Odluke/22 nisu doveli do narušavanja načela razmjernosti između zaštite javnog interesa i legitimnih interesa korisnika prava.
11. U odnosu na općenite i sumarne navode tužiteljice o tome da osporena rješenja utječu na njezinu trenutnu situaciju i očekivanje da će se mjera trajno primjenjivati, kao i općenite navode o ograničenju prava vlasništva, napominje se da je u navedenim odlukama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske detaljno obrazloženo da Odluka/22 predviđa adekvatne kompenzacijske mjere koje omogućuju prilagodbu korisnika na postupno smanjenje opsega, a potom i prestanak prava na novčanu pomoć, te iz kojih razloga ne dolazi do nedopuštenog ograničenja jamstva prava vlasništva. Sud ne smatra da je tužiteljica istaknula posebno otegotne i specifične okolnosti koje bi dovele u pitanje primjerenost predviđenih kompenzacijskih mjera u njenom slučaju, budući da se ograničila na općenite navode o tome da iste ne omogućuju zapošljavanje niti čuvanje i odgoj djece predškolske dobi. Za napomenuti je da je najmlađe dijete tužiteljice, prema navodima tužbe rođena **.**.2014., u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja već navršilo devet godina života, odnosno znatno premašilo predškolsku dob. Osim toga, i prema Odluci/22, prestanak prava se općenito vezuje uz okončanje predškolske dobi djeteta (navršenih 7 godina života).
12. Sud nije smatrao potrebnim saslušavati tužiteljicu, s obzirom da je ovaj dokazni prijedlog vezan uz općenite navode tužiteljice o očekivanju trajne primjene mjere novčane pomoći, da su njezini prigovori prvenstveno pravne naravi i da je u ocjeni zakonitosti Odluke/22 utvrđeno da je postignuta odgovarajuća ravnoteža između legitimnog cilja donošenja te odluke i kompenzacijskih mjera koje trebaju osigurati zaštitu korisnika tijekom „prijelaznog“ perioda do konačnog prestanka prava na novčanu pomoć.
13. Slijedom izloženog, sud je osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim te je valjalo temeljem članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) odbiti tužbeni zahtjev, kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora s obzirom da tužiteljica nije uspjela u sporu (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
U Zagrebu 29. travnja 2025.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. odvjetnik Vinko Marinković, Mesnička 14, [adresa] Zagreb
2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, Trg Stjepana Radića 1, [adresa] Zagreb
3. u spis
