Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1517/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj svari tužitelja ŠB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima (odvjetnicima) iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, Horvatova 80A, protiv tuženika ERSTE&STEIERMARKICSHE BANK d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima (odvjetnicima) iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. u Zagrebu, Lopašićeva 6, radi ništetnosti ugovora i isplate, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj: P-573/2024-4 od 6. studenoga 2024., dana 29. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj: P-573/2024-4 od 6. studenoga 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„I. Općinski sud u Virovitici oglašava se mjesno nenadležnim za postupanjem u navedenom parničnom predmetu.

II. Po pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se dostaviti na postupanje Općinskom sudu u Rijeci kao mjesno nadležnom sudu.“

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija rješenje i navodi da to čini iz svih zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda, odnosno podredno isto ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iako se poziva na sve zakonske žalbene razloge, sadržajem žalbe tužitelj upućuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te pogrešnu primjenu materijalnog prava.

6. Stoga je pobijano rješenje najprije ispitano u odnosu na one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. st. 1. ZPP-a. Utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna tako normirana bitna povreda.

7. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno pogrešne primjene materijalnog prava.

7.1. Prije svega, nije osnovana žalbena tvrdnja da je prvostupanjski sud donoseći pobijano rješenje propustio cijeniti bitnu činjenicu da je odredba čl. 14. st. 1. Ugovora o kreditu (kojeg su 6. svibnja 2005. sklopili tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita: opaska ovog suda), kojom su ugovorne strane ugovorile da je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta Banke, ovdje tuženika, ništetna primjenom čl. 96. st. 1. u vezi s čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03)) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i da se, slijedom navedenog, prilikom ocjene nadležnosti suda za vođenje ove parnice ne primjenjuje odredba čl. 70. ZPP-a, o sporazumu stranaka o mjesnoj nadležnosti suda.

7.2. Suprotno tome, prvostupanjski sud je u toč. 9. obrazloženja potpuno jasno, detaljno i precizno obrazložio razloge koji navodima žalbe nisu dovedeni u sumnju i koje prihvaća i ovaj sud, zbog kojih spornu odredbu o mjesnoj nadležnosti nije ocijenio nepoštenom smatrajući da ta odredba nije uzrok pretjeranog ograničenja prava potrošača na djelotvornu pravnu i sudsku zaštitu, pa se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja tužitelja upućuje na taj dio obrazloženja pobijanog rješenja.

7.3. U tom kontekstu neosnovano je pozivanje tužitelja na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju poslovni broj: Gž-1-143/2019- 2 od 11. prosinca 2019. prema kojem je za spor u vezi s ugovorom o kreditu u smislu članka 19.l Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 75/09; 112/12; 143/13; 147/13; 9/15 i 78/15; dalje: ZPK), mjesno nadležan sud prebivališta potrošača.

7.4. Naime, prema shvaćanju ovoga suda, za ocjenu mjesne nadležnosti u ovom predmetu nema mjesta primjeni odredbe čl. 19.l st. 1. ZPK-a. Valja navesti da je Zakon o potrošačkom kreditiranju odredbom čl. 19.l dopunjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK/15), a istom je propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. Dakle, imajući u vidu citiranu odredbu, uz ostale odredbe dodane Glave IV.B Ništetnost i sudski postupci (čl. 19.j. i 19.k), jasno je da je tim člankom uređena nadležnost suda za slučaj spora u vezi ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem, a ne nadležnost u slučaju spora u vezi s ugovorom o kreditu kojeg je potrošač ugovorio s bankom sa sjedištem u [adresa], a nedvojbeno je da se predmetni Ugovor o kreditu ne može smatrati ugovorom o kreditu s međunarodnim obilježjem.

8. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno pobijano rješenje.

U Varaždinu 29. travnja 2025.

Sudac

Milko Sambolek