Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje-Buie, Istarska 1- Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: R1-88/2022-74

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu Svenu Babiću, kao sucu pojedincu, u izvanparničnoj pravnoj stvari predlagatelja: AŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica AŠU, odvjetnica iz [adresa], protiv protustranke: 1. GŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] – [adresa] 52470 [adresa] ([adresa]); 2. ŠŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] 52470 [adresa] ([adresa]), koje oboje zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. Rijeka, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, nakon provedenog postupka dovršenog dana 06.03.2025. u prisutnost predlagatelja ŠŠ AŠ, punomoćnice predlagatelja AŠU i punomoćnice protustranke HŠ, temeljem čl.279. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019 – dalje: ZPP), u svezi s paragrafom 21. st. 1. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku (Službene novine Kraljevine Jugoslavije 45/1934 od 1. kolovoza 1934., u daljnjem tekstu: ZSVP), a koji Zakon se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine (Narodne novine broj 73/91.), dana 29. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Razvrgava se suvlasnička zajednica predlagatelja i protustranaka nekretnine i to prodajom na javnoj dražbi 33. Suvlasničkog dijela: 326/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-33) s kojim je povezano pravo vlasništva u suvlasništvu cijele nekretnine na posebnom dijelu zgrade: STAN br. 33. oznake K3-E1-2S/Po u potkrovlju, a koji se sastoji od ulaza, kuhinje, izbe, kupaonice, 2 terase, spavaće sobe, dnevnog boravka i blagovaonice, spremišta stana broj 33 u podrumu, ukupne površine 66,72 m[2] , u projektu etažiranja obojan svijetlo rozom bojom šrafirano okomito, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pri Zemljišnoknjižnom odjelu Buje-Buie pri Općinskom sudu u Pazinu, prodajom na javnoj dražbi, a dobiveni iznos nakon podmirenja troškova postupka, podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima stranaka.

II Nalaže se protustrankama GŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ([adresa]) i ŠŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] 52470 [adresa] ([adresa]), da predlagatelju AŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nadoknade trošak izvanparničnog postupka i to svaki u iznosu od po 301,95 (tristojedan euro i devedesetpet centi) eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke 29. travnja 2025., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Između predlagatelja KŠ i protustranke GŠU, vodio se izvanparnični postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, te je nakon provedenog postupka Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, donio prvostupanjsko rješenje poslovni broj: 9 R1-309/2020-43, od 03.01.2022. godine, kojim se izvanparnični postupak obustavlja, te se predlagatelj upućuje da radi razvrgnuća suvlasništva pokrene parnicu.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja predlagatelj je podnio žalbu, te je po izjavljenoj žalbi Županijski sud u Zadru, kao sud drugog stupnja, rješenjem poslovni broj: 8 Gž-300/2022-2, od 16. ožujka 2022. godine, uvažio žalbu predlagatelja AŠ, ukinuo rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj R1-309/2020-43 od 03. siječnja 2021. i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovan postupak pred drugim sucem pojedincem, s uputom da prvostupanjski sud u ponovljenom postupku odluči o prijedlogu za razvrgnuće suvlasničke zajednice s time što će prethodno, sukladno paragrafu 268. ZSVP, utvrditi može li se postići sporazum.

3. Prema čl.377. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – dalje: ZPP), koji se u izvanparničnom postupku primjenjuje na odgovarajući način sukladno paragrafu 21. st. 1. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku ("Službene novine" Kraljevine Jugoslavije 45/1934 od 01. kolovoza 1934., dalje u tekstu: ZSVP), a koji Zakon se primjenjuje temeljem čl.1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine (Narodne novine broj 73/91.), prvostupanjski sud je dužan provesti novu glavnu raspravu, a novi prethodni postupak samo ako je do povrede zbog koje je presuda ukinuta došlo u tijeku prethodnog postupka (st.1.), te je dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju (st.2.).

4. Postupajući po rješenju Županijskog suda u Zadru, poslovni broj: 8 Gž-300/2022- 2, od 16. ožujka 2022. godine, prvostupanjski sud je proveo ponovni postupak pred drugim sucem pojedincem.

5. Predlagatelj u prijedlogu tvrdi da su izvanparnične stranke suvlasnici 326/10000 suvlasničkog dijela nekretnine kuće, površine 704 m[2] i dvorišta, površine 1222 m[2] , sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], ukupne površine 1926 m , s kojim da je povezano pravo vlasništva u suvlasništvu cijele nekretnine na posebnom dijelu zgrade: stan br. 33 oznake K3- E1-2S/PO u potkrovlju, a koji da se sastoji od ulaza, kuhinje, izbe, kupaonice, dvije terase, spavaće sobe, dnevnog boravka i blagavaonice, spremište stana br. 33 u podrumu, ukupne površine 66,72 m[2] u projektu etažiranja obojen svijetlo rozom bojom šrafirano okomito, zajedno s idealnim dijelom zajedničkih dijelova i uređaja zgrade razmjerno korisnoj vrijednosti stana prema korisnoj vrijednosti ostalih stanova kojima ti zajednički dijelovi služe, te odgovarajućim idealnim dijelom zemljišta na kojem je zgrada izgrađena, koja nekretnina da je upisana u [broj poduloška], z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Predlagatelj i protustranka da su suvlasnici, svaki u ½ suvlasničkog dijela predmetne nekretnine i ujedno i bračni drugovi, s time što da je pred ovim sudom, pod posl. br. P Ob-37/15 (raniji broj P-28/2015), protustranka pokrenula postupak radi razvoda braka, a koji da još nije pravomoćno riješen. S obzirom na to da je bračna zajednica između predlagatelja i protustranke prestala i s obzirom na to da predlagatelj sada boravi na adresi različitoj od posljednjeg zajedničkog prebivališta stranaka, predlagatelju da više ne odgovara suvlasništvo predmetne nekretnine, pa predlaže da se provede njegovo razvrgnuće. U naravi navedena nekretnina da je stambena zgrada sa stanom u potkrovlju, terasama i pomoćnim prostorima i spremištem u podrumu, koja da čini građevinsku cjelinu, a koja da se geometrijski ne može podijeliti. S obzirom na to da stranke do sada nisu zaključile sporazum o načinu razvrgnuća, te s obzirom na to da se predmetna nekretnina ne može geometrijski podijeliti, predlagatelj, pozivajući se na čl. 50. st. 4. u vezi s čl. 47. i dr. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) predlaže da sud provede razvrgnuće suvlasništva predmetne nekretnine prodajom na javnoj dražbi, a te da se dobiveni iznos nakon podmirenja troškova postupka podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima stranaka.

6. U odgovoru na prijedlog, protustranka je, u bitnom, navela da se protivi prijedlogu za razvrgnuće suvlasništva, jer da smatra da ima veći suvlasnički dio na predmetnoj nekretnini od onog upisanog u zemljišne knjige, odnosno, da je njen doprinos u stjecanju vlasništva te nekretnine veći od doprinosa predlagatelja.

7. U ponovljenom postupku protustranka je na ročištu održanom dana 04. listopada 2022. nadopunila odgovor na prijedlog isticanjem prigovora promašene pasivne legitimacije budući da protustranka nije upisana kao vlasnica nekretnine u zemljišnoj knjizi, te podredno osporava da bi predmetna nekretnina uopće bila bračna stečevina, te da su stoga sporni suvlasnički dijelovi.

8. Predlagatelj je svojim podneskom od 05.09.2024. godine (stranica 218-222) kao protustranke označio Labura Lovru i Labura Roka, budući da je u tijeku ovog postupka raspolaganjima ranije protustranke MŠ došlo je do promjene u zemljišnoknjižnom upisu kojom su suvlasnici nekretnine postali navedeni Labura Lovre i Labura Roko, unatoč zabilježbi pokretanja ovog postupka.

9. Ovaj prvostupanjski sud smatra kako promjena protustranaka na pasivnoj strani, po svojoj procesnoj naravi, predstavlja subjektivnu preinaku prijedloga za razvrgnuće suvlasništva, te je takva situacija predviđena u čl.192.st.1. i st.3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. - dalje: ZPP), a koje se odredbe primjenjuju na odgovarajući način i u izvanparničnom postupku sukladno paragrafu 21. st. 1. ZSVP.

10. Nove protustranke Labura Lovre i Labura Roko su se svojim podneskom od 01.10.2024. godine (stranica 223-224) kao i na ročištu održanom istog dana upustile u raspravljanje i dostavile punomoć za zastupanje.

11. U ponovljenom postupku nove protustranke su na ročištu održanom dana 01. listopada 2024. istaknule i prigovor prava na dom navodeći da stanuju i imaju prijavljeno prebivalište u nekretnini koja je predmetnom razvrgnuća, te im ista predstavlja jedinu nekretninu, odnosno dom, te da bi prodajom predmetne nekretnine na javnoj dražbi protustranke morale iseliti, a isti su studenti koji nemaju sredstava za život, te da je pravo protustranaka na dom zaštićeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, i kao takvo preteže nad pravom suvlasnika da zahtjeva razvrgnuće suvlasničke zajednice kako je predviđeno Zakonom o vlasništvu i drugim pravnim stvarima.

12. Uzimajući u obzir da su se protustranke upustile u raspravljanje zaključak je ovog prvostupanjskog suda da postoji pristanak protustranaka na subjektivnu preinaku prijedloga za razvrgnuće suvlasništva na pasivnoj strani u osobama GŠ i ŠŠ umjesto MŠ.

13. Prethodno opisani presumirani pristanak sud ocjenjuje svrsishodan i u skladu s pravom stranaka na pristup sudu, sve obzirom na dugotrajnosti vođenja konkretnog postupka pri čemu se izmijenio i sastav suda nakon čega je sud utvrdio da su stranke ovog izvanparničnog postupka na aktivnoj strani predlagatelja ostale neizmijenjene, dok su na pasivnoj strani protustranaka Labura Lovre i Labura Roko umjesto MŠ.

14. Vezano uz razmatranje prigovora kojim se osporava veličina suvlasničkih dijelova ZSVP u pravnom pravilu iz paragrafa 267. st. 2. propisuje da će na zahtjev bilo kojeg od suvlasnika sud u vanparničnom postupku odlučiti ima li se i kako provesti dioba jedne zajedničke stvari ili zajedničke imovine, ako među suvlasnicima nema spora o predmetu diobe i o opsegu zajedničke stvari ili imovine i u pogledu aktive i pasive (toč.1.) i o pravu suvlasništva pojedinih suvlasnika ili o veličini njihovih udjela (toč.2.), dok u pravnom pravilu iz paragrafa 268. propisuje da ako se u postupku radi diobe od bilo kojeg suvlasnika ospori jedno od gore navedenih pitanja, a ne može se o tome postići sporazum, sud će stranku s njezinim zahtjevom radi raskidanja zajednice (diobe) uputiti na parnicu.

15. Budući da je u ovoj izvanparničnoj stvari došlo do spora o pravu suvlasništva odnosno i ranijoj protustranci, a i novim protustranka su sporni omjeri suvlasničkih dijelova kako su upisani u zemljišnu knjigu, prvostupanjski sud je u ponovnom postupku, prihvaćajući stajalište drugostupanjskog suda iz toč.13. obrazloženja ukidnog rješenja, u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja još na ročištu održanom dana 04. listopada 2022. obavijestio raniju protustranku kako je prilikom osporavanja suvlasničkih omjera potrebno navesti činjeničnu i pravnu osnovu radi čega suvlasnički omjeri nisu pravilni, te u tom smislu predočiti i dokaze za što joj je i ostavljen rok od 15 dana, međutim ranija protustranka niti u ostavljenom roku, a niti do završetka ovog postupka nije dostavila dokaze o tome da njoj pripada veći suvlasnički udio, a niti su to učinile nove protustranke.

16. Ovaj prvostupanjski sud stoga zaključuje kako se općenita tvrdnja protustranke kojom osporava suvlasničke omjere bez činjeničnih navoda i dokaza kojima opravdava razloge osporavana i navođenja pravnog temelja za isto, ne smatra sporom o veličini udjela stranaka kao suvlasnika radi kojeg razvrgnuće ne bi bilo moguće provesti u izvanparničnom postupku, slijedom čega sud ne prihvaća kao osnovano osporavanje suvlasničkih omjera.

17. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u sprave u spisu i to: izvadak iz zemljišne knjige od 30.07.2015. (stranica 4), Rješenje Općinskog suda u Puli-Pola posl.br.: Z-3101/15, od 11.09.2015. (stranica 8-9), izvadak iz zemljišne knjige od 21.06.2021. (stranica 99-103), te Nalaz i mišljenje o procijeni tržišne vrijednosti nekretnine sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Andreja Babića, od ožujka 2024. (stranica 165-204), te zamljišnoknjižni izvaci-etažno vlasništvo s određenim omjerimaza k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stranica 247-253).

18. U dokaznom postupku sud je saslušao predlagatelja, dok u postupku nije saslušao protustranake i svjedoka MŠ, budući da protustranke nisu pristupile na ročište dana 06. ožujka 2025. , koje je zakazano radi njihovog saslušanja, a niti su ikakvim dokazima opravdali da na ročište nisu mogli pristupiti zbog obveza na fakultetu kako je to naveo njihov punomoćnik, dok je predlagatelj povukao prijedlog za saslušanje svjedoka MŠ, tako da taj dokaz nije izveden.

19. Sud smatra primjerenim najprije razmotriti prigovor prava na dom istaknut od protustranaka prema članku 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, od 04.11.1950. godine ((Narodne novine - Međunarodni ugovori 18/1997, 6/1999 - pročišćeni tekst, 8/1999 - ispravak, 14/2002, 01/2006 i 13/2017

- u daljnjem tekstu: Konvencija).

20. Republika Hrvatska je 05.11.1997. ratificirala Konvenciju, pa ista sukladno članku 141. Ustava RH čini dio pravnog poretka Republike Hrvatske i po svojoj pravnoj snazi je iznad zakona.

21. Vezano uz istaknuti prigovor prava na dom od strane protustranaka sud ocjenjuje kako prigovor prava na dom nije osnovan.

22. Pravo na dom sadržano je u čl.8. Konvencije koji glasi:

"Članak 8.

a. Svatko ima pravo na poštovanje... doma.

b. Javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.".

23. Pravo na dom zajamčeno je i člankom 34.st.1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014) koji glasi: "Dom je nepovrediv.".

24. Pri odlučivanju o tome predstavlja li određeni prostor "dom" u smislu čl. 8. st.1. Konvencije sud je postupio sukladno Zaključku 1. sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova RH održanog 16. i 17. rujna 2015. u [adresa], broj: Su-IV-246/2015, odlučivao po kriterijima trajnosti i faktične veze, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja i pravna shvaćanja sadržana u odlukama Ustavnog suda te Europskog suda.

25. Dom jest činjenični pojam koji, prema praksi Europskog suda za ljudska prava, čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) vezu.

26. Zaštita prava na dom nije apsolutna ni neupitna, jer ograničenje tog prava mora zadovoljiti određene kriterije sadržane u tzv. „testu razmjernosti“, budući da na drugoj strani postoji interes vlasnika iz osnove prava vlasništva zaštićenog Ustavom (članak 48. Ustava).

27. Stoga testom razmjernosti treba utvrditi činjenice na temelju kojih je moguće odgovoriti na pitanja:

- dolazi li civilnom prodajom predmetne nekretnine do miješanja u pravo na dom protustranaka,

- da li je to miješanje u skladu sa zakonom,

- da li je to miješanje u skladu s nekim od legitimnih ciljeva iz čl. 8.st.2. Konvencije,

- da li je to miješanje razmjerno i nužno u demokratskom društvu.

28. Prema prethodno navedenom Zaključku 1. sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova RH održanog 16. i 17. rujna 2015. u [adresa], broj: Su-IV- 246/2015, teret dokaza da se radi o njezinu domu i da iseljenjem dolazi do miješanja u njezino pravo na dom na protustranci, dok je u odnosu na pitanja je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li prisilno iseljenje nužno u demokratskom društvu, teret dokaza na predlagatelju.

29. Iz iskaza predlagatelja utvrđeno je kako je predmetni stan stečen tijekom trajanja bračne zajednice između predlagatelja i MŠ, kreditom i zajedničkim sredstvima, te su njih dvoje s djecom, ovdje protustrankama, u predmetnom stanu započeli živjeti krajem prosinca 2004. ili 2005., godine, da su obje protustranke GŠ, koji ima 24 godine, i ŠŠ, koji ima 21 godinu, studenti Stomatološkog fakulteta u Rijeci, te imaju boravište tijekom školske godine u studentskom domu u Rijeci, a prebivalište imaju obojica prijavljeno na adresi na kojoj se nalazi nekretnina koja je predmetom diobe u [adresa], da MŠ ima i kupljen novi stan u [adresa], na adresi [adresa], te da protustranke u slučpaju prodaje predmetnog stana imaju gdje boraviti kada nisu na redovnom školovanju, a to ili kod predlagatelja kao njihovog oca u [adresa], ili kod MŠ kao njihove majke u [adresa] u stanu u [adresa].

30. Obzirom da protustranke nisu pristupile na ročište koje je zakazano radi njihovog ispitivanja vezano uz istaknuti prigovor prava na dom, te svoj nedolazak nisu opravdale, sud smatra kako protustranke nisu dokazale da nekretnina koja je predmetom diobe predstavlja njihov domu i da iseljenjem dolazi do miješanja u njihovo pravo na dom, a sukladno članku 219. stavku 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, te sukladno članku 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, a koje se odredbe primjenjuju na odgovarajući način i u izvanparničnom postupku sukladno paragrafu 21. st. 1. ZSVP.

31. Čitanjem i uvidom u izvadak iz zemljišne knjige-etažno vlasništvo s određenim omjerima za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], od 21.06.2021. (stranica 99-103) utvrđeno je kako su protustranke suvlasnici, svaki u ¼ dijela na nekretnini-stanu koji je predmetom diobe, dok je predlagatelj suvlasnik u 2/4 dijela.

32. Nadalje, čitanjem i uvidom u izvadak iz zemljišne knjige-etažno vlasništvo s određenim omjerima za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stranica 252-253) utvrđeno je kako je majka od protustranaka uistinu vlasnica stana u [adresa], 21A i 21B.

33. Dovodeći izvedene dokaze u međusobnu povezanost sud utvrđuje kako su obje protustranke punoljetne osobe koje se nalaze na redovnom fakultetskom školovanju izvan mjesta svojeg prijavljenog prebivališta, da njihova majka MŠ ima u samovlasništvu nekretninu u [adresa], dok predlagatelj, koji im je otac, ima u suvlasništvu nekretninu u [adresa], da su protustranke u predmetnoj nekretnini započele živjeti kao maloljetna djeca i to GŠ kao dijete od 3 ili 4 godine, a koji danas ima 24 godine, a ŠŠ kao dijete od 1 godine, a koji dana ima 21 godinu, da obje proutstranke imaju prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine, te da protustranke nemaju neku drugu nekretninu u vlasništvu, međutim nisu dokazale da predmetna nekretnina predstavlja njihov dom u smislu postojanja jake, trajne i neposredne veze s predmetnim stanom, kao njihovim domom, slijedom čega sud zaključuje kako predmetni stan za protustranke nije od egzistencijalne važnosti za njihovo stanovanje, te ocjenjuje da ista nekretnina ne predstavlja njihov jedini dom.

34. Vezano uz pitanje je li miješanje u pravo na dom utemeljeno na zakonu sud ocjenjuje kako postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice, odnosno postupak kod suda, predstavlja miješanje u pravo suvlasnika, koje miješanje je utemeljeno na hrvatskom pravu i to na Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014

– dalje: ZV) koji u čl.47.st.1. propisuje da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno; to mu pravo ne zastarijeva.

35. Vezano uz pitanje je li miješanje u pravo na dom usmjereno na postizanje legitimnog cilja sud ocjenjuje kako u konkretnom slučaju postoji legitimni cilj u smislu zaštite prava drugih suvlasnika tj. konkretno predlagatelja.

36. Vezano uz pitanje je li miješanje u pravo na dom razmjerno i nužno u demokratskom društvu sud je utvrdio da predlagatelj kao razlog za miješanje navodi da je suvlasnik predmetne nekretnine, što je dokazao izvatkom iz zemljišne knjige-etažno vlasništvo s određenim omjerima za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], od 21.06.2021. (stranica 99-103), da je njegova bračna zajednica s MŠ prestala, te da više ne boravi u predmetnoj nekretnini i stoga mu suvlasništvo predmetne nekretnine više ne odgovara, a smatra i da bi prodajom predmetne nekretnine protustranke došle do nekog početnog kapitala kojim bi samostalno započeti rješavati svoje stambeno pitanje obzirom da nekretnina koja je predmetnom razvrgnuća po svojoj površini od 67 m[2] svakako nije dovoljna da njih dvojica u istoj zasnuju svoje obitelji.

37. Kao što je već navedeno protustranke nisu pristupile na ročište zakazano radi njihovog saslušanja, te svoj nedolazak nisu opravdale na vjerodostojan način, tako da sud nije utvrdio razloge radi kojih se iseljenje protustranaka i civilno razvrgnuće predmetne nekretnine ne bi trebalo provesti.

38. Sud ocjenjuje kako se miješanjem u pravo na dom protustranaka ostvaruje legitiman cilj, koji je utemeljen na zakonu, te kako je miješanje razmjerno i nužno u demokratskom društvu, obzirom da sporne nekretnine ne predstavljaju dom protustranaka u smislu čl.8.st1. Konvencije, slijedom čega sud zaključuje da se u konkretnom slučaju miješanje može smatrati nužnim u demokratskom društvu jer se istim ostvaruje načelo pravne sigurnosti, te se štite vlasnička prava drugih suvlasnika.

39. Obzirom da je rezultatom provedenog testa razmjernosti dobiven pozitivan odgovor na sva razmatrana pitanja, sud je utvrdio da prijedlogom za razvrgnuće nije povrijeđeno pravo na dom protustranaka, te je odbio istaknuti prigovor prava na dom kao neosnovan.

40. Čitanjem i uvidom u Nalaz i mišljenje o procijeni tržišne vrijednosti nekretnine sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Andreja Babića, od ožujka 2024. (stranica 165-204) vještak je utvrdio da geometrijska dioba predmetne nekretnine nije moguća te je napravljena procjena vrijednosti nekretnine. Vještak je utvrdio da ukupna tržišna vrijednost predmetne nekretnine na adresi [adresa] u [adresa], 33. Suvlasnički dio: 326/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-33) s kojim je povezano pravo vlasništva u suvlasništvu cijele nekretnine na posebnom dijelu zgrade: STAN br. 33. oznake K3-E1-2S/Po u potkrovlju, a koji se sastoji od ulaza, kuhinje, izbe, kupaonice, 2 terase, spavaće sobe, dnevnog boravka i blagoavonice, spremište stana broj 33 u podrumu, ukupne površine 66,72 m2 upisana u zemljišne knjige, uložak br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], iznosi 220.183,37 eura, pri čemu ukupna vrijednost površine stana od 66,72 m[2] po 1 m stana iznosi 3.300,11 eur/m , tržišna vrijednost 2/4 dijela predmetne nekretnine u vlasništvu predlagatelja iznosi 110.091,69 eura, tržišna vrijednost 1/4 dijela predmetne nekretnine u vlasništvu suvlasnika GŠ iznosi 55.045,84 eura, te tržišna vrijednost 1/4 dijela predmetne nekretnine u vlasništvu suvlasnika PŠ iznosi 55.045,84 eura

41. Stanke ovog izvanparničnog postupka nisu istaknule nikakve primjedbe na vještački nalaz i mišljenje, te sud prihvaća nalaz i mišljenje jer isti ocjenjuje stručnim, logičnim i uvjerljivim.

42. ZV u čl.47.st.1. propisuje da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno; to mu pravo ne zastarijeva.

43. ZV u čl.49. propisuje da suvlasnici sporazumno određuju način razvrgnuća, u granicama mogućega i dopuštenoga (st.1.), a ako se suvlasnici ne mogu sporazumjeti o bilo kojem pitanju razvrgnuća, svaki može zahtijevati da o tome odluči sud (st.4.).

44. ZV u čl.50. propisuje kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona (st.1.), ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu stavka 1. ovoga članka, sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski (st.2.), ako dioba iz stavka 2. ovoga članka nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (st.4.).

45. Obzirom da se nekretnina koja predmetom razvrgnuća ne može geometrijski podijeliti, da među suvlasnicima ne postoji sporazum o načinu razvrgnuća, da nitko od suvlasnika nije predlagao diobu isplatom, sud je temeljem čl.50.st.4. ZV-a odlučio da se razvrgnuće suvlasništva na predmetnoj nekretnini provede na način da se ista proda na javnoj dražbi, a dobiveni novčani iznos podijeli između suvlasnika razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I izreke ovog rješenja.

46. Odluka o trošku postupka temelji se na čl.54. ZV-a kojim je propisano da troškove razvrgnuća snose suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, osim ako zakon ili njihov sporazum određuju drukčije, te na paragrafu 20. ZSVP prema kojemu u vanparničnom postupku svaki učesnik snosi svoje troškove, odnosno da trošak zastupanja pada na zastupanog, a ako je bilo zajedničkih - nužnih troškova, o njima odlučuje sud na način da iste određuje razmjerno.

47. Vrijednost imovine koja je predmetnom razvrgnuća utvrđena je provedenim vještačenjem u iznosu od 220.183,37 eura.

48. Sud je predlagatelju priznao sljedeće nužne troškove:

- sudsku pristojbu za prijedlog za razvrgnuće u iznosu od 100,00 kuna / 13,27 eura po Tbr.5.st.1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 74/95., 57/96., 137/02., 26/03., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15. – dalje: ZSP),

- sudsku pristojbu za žalbu od 04.04.2016. u iznosu od 100,00 kuna / 13,27 eura po Tbr.6.st.2. ZSP-a,

- sudsku pristojbu za žalbu 17.10.2018. u iznosu od 200,00 kuna / 26,54 eura po Tbr.6.st.2. ZSP-a,

- sudsku pristojbu za žalbu od 31.01.2022. u iznosu od 200,00 kuna / 26,54 eura Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/2019 i 92/2021),

- sudsku pristojbu za odluku suda o prijedlogu za razvrgnuće u iznosu od 398,17 eura po Tbr.5.st.2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 37/2023).

- troškove provedenog građevinskog vještačenja u stvarno utrošenom iznosu od 730,00 eura.

49. Ukupno priznata visina nužnih troškova predlagatelju iznosi 1.207,79 eura, dok se predlagatelj odbija sa zahtjevom za naknadu troškova zastupanja.

50. Sud je priznate nužne troškove u visini od 1.207,79 eura podijelio među suvlasnicima razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima, te naložio protustrankama da svaki nadoknadi ¼ dijela nastalih nužnih troškova predlagatelju što iznosi 301,95 eura za svaku protustranku, slijedom čega je temeljem čl.54. ZV u svezi s paragrafom 20. ZSVP odlučeno kao pod točkom II izreke ovog rješenja.

51. Zakonska zatezna kamata na trošak izvanparničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjskog presude kojom je naloženo plaćanje troškova postupka sukladno čl.151.st.3. ZPP-a koji se na odgovarajući način primjenjuje u izvanparničnom postupku sukladno paragrafu 21. st. 1. ZSVP.

52. Visina stope zatezne kamate na trošak izvanparničnog postupka određena je po čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).

53. Sud je temeljem čl.328.st.1. ZPP-a, koji se na odgovarajući način primjenjuje u izvanparničnom postupku sukladno paragrafu 21. st. 1. ZSVP, odredio rok u trajanju od 15 dana u kojem su protustranke dužne dobrovoljno izvršiti činidbu naknade troškova predlagatelju.

U Bujama – Buie, 29. travnja 2025.

Sudac:

Sven Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana dostave prijepisa ovog rješenja, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Zadru.

Dostaviti:

1. Predlagatelju, putem punomoćnika,

2. Protustrankama, putem punomoćnika.