Poslovni broj: Usž-3773/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i društva Gorica Nekretnine Nuković d.o.o., OIB: 82992431709, Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 41, koje zastupa opunomoćenik Bruno Čohilj, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Čohilj i partneri, Pula, Dalmatinova 4, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1255/2023-12 od 18. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1255/2023-12 od 18. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-05/22-26/88, URBROJ: 531-07-1-3- 2/1-23-3 od 10. travnja 2023. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (točka II. Izreke). Rješenjem tuženika poništeno je rješenje Općine Medulin, Upravnog odjela za prostorno planiranje i zaštitu okoliša, KLASA: UPI-361- 05/20-01/0472, URBROJ: 2163-27-05-10-22-5 od 10. siječnja 2022., te je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za jednostavnu zgradu, septičku jamu i mol – pristanište, sve izgrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
2. Tužitelji su protiv osporene presude izjavili žalbu kojom pobijaju njezinu zakonitost iz svih zakonom propisanih razloga. Ističu da je prvostupanjski sud, bez provođenja predloženih dokaza, prihvatio stajalište tuženika izneseno u obrazloženju predmetnog rješenja. Smatraju da je prilikom utvrđivanja odlučnih činjenica u upravnom postupku bilo nelogičnosti radi čega je prvostupanjsko rješenje kontradiktorno, dok se rješenje tuženika temeljilo na DOF dokumentaciji bez da su uzeti u obzir očevidi na kojima je utvrđeno da se na terenu nalazi ista zgrada čije se ozakonjenje traži predanim ispravama. Ukazuju da upravna tijela nisu na očevidu utvrđivala što u naravi predstavlja odstupanja u tlocrtnim dimenzijama te mogu li se ona ukloniti u skladu s člankom 20. stavkom 4. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19., dalje: ZPNIZ), kako bi se predmetna zgrada ozakonila prema stanju koje je prikazano na ortofoto snimci DOF5/2011. Nejasan im je zaključak upravnih tijela da su srušena dva objekta nakon čega je izgrađena nova zgrada, obzirom da je prema elaboratu procjene tržišne vrijednosti nekretnine iz 2010. godine, predmetna zgrada obrasla bršljanom radi čega izgleda kao da se radi o dva objekta. Naglašavaju da se radi o elaboratu koji je izrađen od strane stalnog sudskog vještaka za procjenu nekretnina te da su utvrđenja prvostupanjskog suda i upravnih tijela o antidatiranju i neistinitom elaboratu neutemeljena. Ističu da su DOF05/11 snimkom dokazali izgrađenost predmetne zgrade, dok je iz navedenog elaborata i izjava svjedoka razvidno da je ta zgrada bila ruševina obrasla bršljanom, ali u istim gabaritima kao i zgrada koja je predmet ozakonjenja. Slijedom iznesenog, tužitelji predlažu ovom Sudu usvojiti žalbu te poništiti prvostupanjsku presudu i preinačiti ju na način da se usvoji njihov tužbeni zahtjev, odnosno podredno vrati predmet na ponovno odlučivanje.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, čime nije povrijedio zakon na njihovu štetu.
6. Naime, člankom 126. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelji upiru u žalbi.
8. Prema podacima spisa predmeta, tužitelji su zatražili izdavanje rješenja o izvedenom stanju za jednostavnu zgradu i septičku jamu, izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te mola – pristaništa.
9. Sukladno odredbi članka 2. ZPNIZ-a, zgradom koja se može ozakoniti temeljem tog Zakona, smatra se isključivo zgrada koja je vidljiva na ortofoto karti (dalje DOF5/2011), ili ukoliko na DOF5/2011 nije nedvojbeno vidljiva, u tom slučaju ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. godine ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže.
10. Prvostupanjski sud je, sukladno ovlasti iz odredbe članka 49. stavka 3. ZUS-a, pri utvrđivanju činjeničnog stanja uzeo u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prema kojima zgrada kako je prikazana na snimci izvedenog stanja nije vidljiva na karti DOF5/2011, već je na njoj vidljiva vegetacija i 2 objekta puno manjih dimenzija od predmetne zgrade, s tim da tužitelji u tijeku postupka i spora nisu dostavili dokaz da je zgrada vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili da je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a što je sukladno navedenoj zakonskoj odredbi uvjet za ozakonjenje.
11. Na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe mjerodavnog materijalnog prava te odbio tužbeni zahtjev tužitelja, uz valjano obrazloženje, s kojim je ovaj Sud suglasan.
12. U dosadašnjoj praksi, u vezi primjene članka 2. ZPNIZ-a, ovaj Sud je zauzeo stajalište da, u slučaju kada se radi o zgradi koja nesporno nije vidljiva na DOF5/2011 ni na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011., činjenice o vremenu njezine gradnje ne mogu se dokazivati drugim sredstvima osim onima koja su propisana u članku 2. stavku 2. ZPNIZ-a. Iz navedenog razloga, neosnovan je žalbeni prigovor o neprovođenju dokaza koje su predložili tužitelji (izjave svjedoka, priložene fotografije te elaborat procjene tržišne vrijednosti iz rujna 2010.), jer su, u konkretnom slučaju, odlučne činjenice točno i pravilno utvrđene u postupku pa prigovori tužitelja ne mogu dovesti do drugačije odluke.
13. Budući da zgrada koja je predmet ozakonjenja nije vidljiva na DOF5/2011, pravno je irelevantno upućivanje tužitelja na primjenu članka 20. stavka 4. ZPNIZ-a, kojim je propisano da se rješenje o izvedenom stanju nezakonito izgrađene zgrade može donijeti ako podnositelj zahtjeva otkloni nedostatak zbog kojeg se ne može ozakoniti zgrada (ukloni etažu ili drugi dio građevine, zatvori otvor na međi i sl.).
14. Slijedom svega navedenog, žalbeni prigovori tužitelja, koji su u bitnome istovjetni prigovorima koje su iznosili u tužbi, s obzirom na činjenice ovog predmeta i pravilnu primjenu materijalnog prava, ne mogu dovesti do drugačije odluke.
15. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 29. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
