REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Požega, Sv. Florijana 2
Poslovni broj: Gž-548/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Berislava Devčića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice HT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], br. 3, drugotužitelja AT OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i trećetužitelja JT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Bogdan Srdelić, odvjetnik iz Splita, protiv tuženika IT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti ugovora, rješavajući žalbu tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu broj P-4390/2022-26 od 12. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj P-4390/2022-26 od 12. travnja 2024. u pobijanim stavcima I. i II. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.
r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika se djelomično uvažava te se ukida presuda Općinskog suda u Splitu broj P-4390/2022-26 od 12. travnja 2024. u pobijanom stavku III. izreke, te se tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu odbacuje.
II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu broj P-4390/2022-26 od 12. travnja 2024. u pobijanim stavcima I., II. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I Utvrđuju se ništavim i bez ikakvih pravnih učinaka pravni poslovi koje su sklopili TT iz [adresa] i IT, iz [adresa] i to Ugovor o kratkoročnoj pozajmici i Sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini koja nije upisana u zemljišnim knjigama od 06.06.2001. god., a koji Sporazum je solemniziran kod javnog bilježnika pod brojem OU-161/2001 "U Solinu, 06.06.2001. god.".
II Uspostavlja se ranije zemljišnoknjižno stanje na nekretnini posebnom dijelu grade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake A.G.Matoša 59B i to baš 9. Suvlasnički dio: 68/709 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9), stana na I.( prvom) katu, označen br. 4., površine 67,90 m2, orijentacije sjever-jug, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija, s pripadajućom drvarnicom br. 4, na način da se na temelju ove presude na predmetnoj nekretnini upisuju nasljednici iza pok. TT i to tužiteljica pod 1. HT, za 1/16 dijela, tužitelj pod 2 . AT, za 5/16 dijela, te tužitelj pod 3. JT za 10/16 dijela, uz prethodno brisanje prava vlasništva s imena tuženika IT.
III. Nedopuštena je ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu br. Ovr-884/02 od 16. srpnja 2002.
r i j e š i o j e
I Određuje se privremena mjera osiguranja nenovčane tražbine tužitelja na način da se tuženiku zabranjuje svako otuđenje i opterećenje nekretnine i to posebnog dijela zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake A.G.Matoša 59B i to baš 9. Suvlasnički dio: 68/709 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9), stana na I.( prvom) katu, označen br. 4., površine 67,90 m2, orijentacije sjever-jug, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija, s pripadajućom drvarnicom br. 4, uz zabilježbu zabrane u zemljišnim knjigama kao i poduzimanja bilo koje druge radnje u odnosu na navedenu nekretninu.
II Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.
III Nalaže se tuženiku, u roku od petnaest (15) dana, naknaditi tužiteljima u troškove parničnog postupka u iznosu 11.170,86 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12. travnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.812,50 eura kao neosnovan.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu i rješenje pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka te predlaže da se žalba uvaži i ukine pobijana presuda i rješenje. U obrazloženju žalbe, iako je uvodno naznačen zakonski žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ne navodi se koje bi činjenice bile pogrešno ili nepotpuno utvrđene već se na temelju utvrđenih činjenica osporavaju činjenični zaključci prvostupanjskog suda, te žalitelj osporava pravilnost primjene materijalnog prava prilikom donošenja pobijanih odluka, uključujući i isticanje nastupa zastare pokretanja predmetnog parničnog postupka. U žalbi je izričito navedeno da se žalba podnosi i protiv stavka IV. izreke rješenja, za podnošenje koje žalbe tuženik nema pravnog interesa jer je on u tom dijelu uspio u sporu, s obzirom da su navedenim stavkom IV. izreke rješenja tužitelji odbijeni sa dijelom svog zahtjeva za naknadu parničnih troškova, tako da je žalba tuženika u tom dijelu nedopuštena i nije razmatrana u drugostupanjskom postupku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tuženika, te pazeći po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede postupka drugostupanjski sud je ocijenio da u provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede na koje se na temelju odredbe članka 356. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), pazi po službenoj dužnosti. Nije osnovano ni žalbeno isticanje tuženika da bi presuda bila opterećena bitnom povredom iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer ista nema nikakvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati u žalbenom postupku. Neosnovano je i pozivanje tuženika na točku 12. iste zakonske odredbe, jer sud čini tu bitnu postupovnu povredu zakona ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev, a predmetnom presudom je prihvaćen tužbeni zahtjev kako je isti bio i postavljen, tako da nije došlo do prekoračenja tužbenog zahtjeva. Isticanje tuženika da je prvostupanjski sud počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 221.a ZPP-a i članka 8. ZPP-a, također nije osnovano, jer istu bitnu povredu vezuje uz utvrđivanje činjenica od strane prvostupanjskog suda, koje on drugačije tumači nego sud.
6. Žalba tuženika nije utvrđena osnovanom ni u okviru istaknutog zakonskog žalbenog razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud utvrdio sve bitne činjenice o kojima ovisi donošenje odluke u ovom sporu. Činjenice koje je prvostupanjski sud naveo u obrazloženju svoje odluke, a na koje se osvrće i tuženik u žalbi, su jednim dijelom nesporne, a i bile su predmetom utvrđivanja u prethodno vođenom parničnom postupku kod istog suda pod poslovnim brojem P-1481/07 po tužbi pravne prednice tužitelja, TT protiv tuženika. U tom parničnom postupku pravomoćno je odbijena tužba tužiteljice kojom je ista tražila poništenje potvrde javnog bilježnika o punopravnom stjecanju vlasništva nekretnine, koju predstavlja stan tužiteljice od strane tuženika IT, utvrđenje da je tužiteljica isključivi vlasnik istog stana, te je zahtijevala i proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu broj Ovr-884/02 od 16. srpnja 2002. Nakon pravomoćnosti te presude tužiteljica je pokrenula predmetni parnični postupak radi utvrđenja ništetnim ugovora o zajmu kojeg je zaključila sa tuženikom, sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini koja nije upisana u zemljišnim knjigama, uz uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se kao vlasnica iste nekretnine upisuje tužiteljica TT, a briše se isto pravo sa imena tuženika, te je ponovno zatražila proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Splitu broj Ovr-884/02 od 16. srpnja 2002. Tijekom postupka tužiteljica je preminula, pa su postupak kao tužitelji preuzeli njeni zakonski nasljednici HT, AT i JT, proglašeni njenim nasljednicima rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu broj O-930/2019 od 23. srpnja 2019. Nesporno je između stranaka da je TT sa tuženikom zaključila ugovor o kratkoročnoj pozajmici na temelju kojeg joj je tuženik isplatio iznos od 25.000,00 tadašnjih njemačkih maraka uz ugovorene godišnje kamate po stopi od 2,5 % i rok vraćanja od dva mjeseca, kao sredstvo osiguranja izvršen je u zemljišnoj knjizi fiducijarni prijenos prava vlasništva stana tužiteljice u [adresa] na tuženika, a ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Boška Jurišića iz Solina. Budući TT u ugovorenom roku nije vratila tuženiku pozajmljeni iznos, javni bilježnik je pokrenuo postupak radi punopravnog prijenosa prava vlasništva nekretnine koja je dana kao sredstvo osiguranja na tuženika, a u ostavljenom zakonskom roku TT se nije očitovala o prijedlogu tuženika, niti je predložila da se nekretnina proda na javnoj dražbi, pa je po proteku roka tuženik postao punopravni vlasnik stana tužiteljice za iznos duga po ugovoru, sa ugovorenim kamatama i troškovima. Nadalje je utvrđeno da je TT u roku u kojem se trebala očitovati po pozivu javnog bilježnika o prodaji stana na javnoj dražbi, pokušala u više navrata vratiti pozajmljeni iznos tuženiku, ali ga u njegovom poslovnom prostoru nije našla, kao ni njen nećak ČT koji je isti iznos htio i neposredno predati tuženiku, ali je isti odbio primitak, a odbio ga je i prilikom telefonskog poziva od strane javnog bilježnika Boška Jurišića, kada su ranija tužiteljica i ČT htjeli dužni iznos predati u depozit kod javnog bilježnika, što isti nije prihvatio. Naknadno je TT po rješenju prvostupanjskog suda broj IR-296/04 od 14. svibnja 2004. na ime vraćanja istog duga u sudski depozit za tuženika uplatila iznos od 13.750,00 eura.
6.1. Na temelju prednjih činjenica sud prvog stupnja je zaključio da iz svih okolnosti pravnog posla zaključenog između bivše tužiteljice i tuženika proizlazi da se radi o ništetnom pravnom poslu. Pri tome to svoje stajalište sud obrazlaže time što je TT u vrijeme zaključenja ugovora o zajmu bila starija osoba, koja je prema utvrđenim okolnostima preuzimanja ugovornih obveza i davanja sredstva osiguranja u obliku stana koji je višestruko veće vrijednosti od iznosa zajma, postupala lakomisleno i bez dovoljno znanja što fiducijarni prijenos prava vlasništva znači, a osim toga je bila i u određenom stanju nužde, a što je tuženiku i navela prilikom zaključenja ugovora, da joj je zajam potreban zbog bolesti (a i kasnije sahrane) sestre. Nadalje prvostupanjski sud smatra da je tuženikovo odugovlačenje primitka pozajmice, te i odbijanje primitka iste, u vrijeme kada je još bio u tijeku postupak kod javnog bilježnika radi konačnog prijenosa prava vlasništva na stanu koji je dan kao osiguranje vraćanja zajma, postupanje koje upućuje na nemoralnost tuženika kao ugovorne strane, jer je na taj način iskorištavanjem trenutne situacije onemogućio raniju tužiteljicu u vraćanju zajma i sebi omogućio stjecanje nerazmjerne imovinske koristi. S obzirom da je tuženik u iskazu prilikom svog saslušanja kao stranke u parničnom predmetu istog suda broj P-1481/07( ranije P-6/03) navodio da mu je TT iz nekih njihovih ranijih aranžmana još dužna iznos od 11.500,00 DEM koje nije vratila, može se izvući i zaključak da je tuženik već u trenutku zaključivanja spornog ugovora mogao pretpostaviti da TT neće biti u mogućnosti vratiti u ugovorenom roku pozajmljeni iznos, a što također upućuje na nemoralnost ukupnog postupanja tuženika u pravnom odnosu koji je imao sa istom.
7. Činjenična utvrđenja i pravno stajalište koje o istima zauzima prvostupanjski sud prihvaća i sud drugog stupnja, tako da ovaj sud zaključuje da je pobijana presuda donesena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnom primjenom materijalnog prava, pa se podnesena žalba tuženika i u tom dijelu ukazuje neosnovanom. Na navedeno nema utjecaja što je prvostupanjski sud obrazlagao sporni ugovor kao zelenaški ugovor u smislu odredbe članka 329. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje ZOO), koji zakon nije bio na snazi u vrijeme zaključenja spornog ugovora, a na što opravdano upućuje tuženik svojim žalbenim navodima, ali ta nepreciznost prvostupanjskog suda prilikom obrazlaganja primjene materijalnog prava u presudi, nije imala utjecaja na materijalno pravnu valjanost donesene presude, a to iz razloga što je zakonska odredba kojom je bio definiran lihvarski ugovor postojala i u ranije važećem zakonu u odredbi članka 141. ZOO/ (NN 53/91 i dr.). Osim toga ako bi se i uzelo da u trenutku zaključenja spornog ugovora nisu postojali ili nisu bili dokazani elementi lihvarskog ugovora, iz činjenica koje su naprijed navedene o nemoralnosti postupanja tuženika u tijeku pokušaja ispunjenja ugovorne obveze od strane ranije tužiteljice kao zajmoprimca, proizlazi da su ispunjeni uvjeti za proglašenje cijelog ugovora o zajmu ništetnim, a to prema općoj odredbi o ništetnosti ugovora iz članka 103. stavak 1. ZOO (NN 91 i dr.), koja je identična odredbi članka 322. stavak 1. ZOO-a, sa propisanim identičnim posljedicama ništetnosti u članku 323. ZOO-a ( odnosno članku 104. ranijeg ZOO-a) prema kojoj odredbi je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Budući je tužiteljska strana već vratila tuženiku pozajmljeni iznos koji je predan u sudski depozit, zbog tuženikovog odbijanja primitka istog, drugostupanjski sud je zaključio da je nakon utvrđenja ništetnosti spornog ugovora, prvostupanjski sud osnovano usvojio i dio tužbenog zahtjeva usmjeren na vraćanje u vlasništvo tužitelja stana koji je kao posljedica neispunjenja ugovora u roku od strane TT bio prenesen u vlasništvo tuženika. Zbog naprijed navedenog drugostupanjski sud nalazi podnesenu žalbu tuženika neosnovanom, s tim što dijelove žalbenih navoda u kojima tuženik govori o manama volje i pobojnosti predmetnog ugovora, ovaj sud nije razmatrao jer tužbenim zahtjevom nije ni zatraženo poništenje ugovora iz razloga što bi isti bio pobojan, već utvrđenje ništetnosti istog.
8. Međutim dio žalbe tuženika, iako se isti posebno ne obrazlaže, a koji se odnosi na dio tužbenog zahtjeva za proglašenje ovrhe određene rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovr- 844/02 od 16. srpnja 2002.nedopuštenom, sud drugog stupnja nalazi osnovanim, jer je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je usvojio i taj dio tužbenog zahtjeva smatrajući ga osnovanim, a to stoga što je takav identičan tužbeni zahtjev već pravomoćno odbijen presudom Općinskog suda u Splitu broj P-1481/07 od 19. veljače 2008. Osim toga, tužitelji, kao ni ranija tužiteljica TT, u postupku nisu dokazali da su od strane ovršnog suda upućeni na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a pošto takova uputa ovršnog suda predstavlja procesnu pretpostavku za pokretanje i vođenje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, drugostupanjski sud je odlučio ukinuti taj dio prvostupanjske presude, te odbaciti dio tužbenog zahtjeva o kojem je odlučeno stavkom III. izreke iste presude, sve primjenom odredbe članka 366. stavak 1. ZPP- a.
9. Drugostupanjski sud je nadalje povodom podnesene žalbe analizirao i osnovanost pobijanog rješenja o privremenoj mjeri kojom je određeno osiguranje nenovčane tražbine tužitelja zabranom tuženiku otuđenja i opterećenja predmetne nekretnine, te je zaključeno da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da bi bez donošenja i određivanja privremene mjere navedenog sadržaja, moglo doći do onemogućavanja ili znatnog otežavanja zahtjeva tužitelja, ako bi tuženik otuđio ili opteretio istu nekretninu, tako da je pobijano rješenje osnovano doneseno, a podnesena žalba se i u odnosu na tu odluku suda prvog stupnja ukazuje neosnovanom.
9.1. Odluku prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška tuženik podnesenom žalbom nije posebno ni specificirano pobijao, pa u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a sud drugog stupnja nije bio dužan odlučivati o pravilnosti primjene materijalnog prava prilikom donošenja iste odluke. Okolnost da je u drugostupanjskom postupku došlo do toga da je promijenjen omjer uspjeha stranaka u parnici, jer je dio tužbenog zahtjeva tužitelja odbačen, s obzirom da se radi o razmjerno neznatnom i sporednom zahtjevu u odnosu na glavni tužbeni zahtjev, i primjenom odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a, umjesto odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a koju je primijenio prvostupanjski sud, odluka o naknadi parničnog troška bi bila identična, pa je ovaj sud odlučio potvrditi pobijanu odluku o naknadi parničnih troškova, a žalbu tuženika i u tom dijelu odbiti kao neosnovanu.
10. Na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan jer isti sa svojom žalbom u drugostupanjskom postupku, u pretežnom dijelu nije uspio, a osim toga u žalbi nije specificirano niti koliki bi taj trošak bio, odnosno na što se zahtjev odnosi.
11. Zbog svega naprijed iznesenog sud drugog stupnja je odlučio kao u izreci ove presude i rješenja.
U Požegi, 29. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Branimir Miljević
