Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1247/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. RI, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja VI, oboje iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić- Vrdoljak&Partneri d.o.o. u Splitu, protiv tuženika ĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnika obrta "[obrt]", obrt za fotografske usluge i trgovinu, [adresa], zastupan po punomoćnici Dori Živković, odvjetnici u Splitu, radi isplate, i po protutužbi tuženika protutužitelja ĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnika obrta "[obrt]", obrt za fotografske usluge i trgovinu, [adresa], zastupan po punomoćnici Dori Živković, odvjetnici u Splitu, protiv 1. tuženika protutužitelja RI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja VI, oboje iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić- Vrdoljak&Partneri d.o.o. u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-523/2024 od 20. prosinca 2024., dana 29. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-523/2024 od 20. prosinca 2024. u dijelu pod toč. II i III izreke.
II Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-523/2024 od 20. prosinca 2024. u dijelu pod toč. I i III izreke.
III Odbijaju se zahtjevi stranaka za dosuđenjem troškova postupka povodom žalbi.
Obrazloženje
1. Pobijanom odlukom pod toč. I izreke odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "1.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljima iznos od 796,33 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od dana 26. studenog 2016.g. do isplate po stopi iz čl.29 ZOO-a." Pod II se pak odbija protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja koji glasi: "1.Dužni su tužitelji protutuženi ad.1 i ad.2 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku protutužitelju iznos od 1.000,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od dana 27. studeni 2016 g. do isplate po stopi iz čl.29 ZOO-a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem postojeće kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena." Konačno, pod III se određuje da svaka stranka snosi svoj trošak.
2. Protiv ove odluke žalbu u dijelu pod II i III izjavljuje tuženik zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 57/11, 25/13, 28/13, 89714-Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje:ZPP) s prijedlogom za preinačavanje pobijane odluke u smislu žalbenih navoda.
3. Protiv ove odluke žalbu u dijelu pod I i III izjavljuje i tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 57/11, 25/13, 28/13, 89714-Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje:ZPP) s prijedlogom za preinačavanje pobijane odluke u smislu žalbenih navoda.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za isplatu temeljem Ugovora o foto i video uslugama za vjenčanje koje je održano dana 26. studeni 2016 g. u Splitu i protutužbeni zahtjev radi izgubljene zarade. Među strankama je nesporno dogovorena cijena po Ugovoru iznosila 1.000,00 Eura od čega je plaćena akontacija od 132,72 Eura koju akontaciju tuženik je vratio tužiteljima istog dana kada je održano vjenčanje. Tužitelji tvrde kako tuženik prilikom fotografiranja nije postupao po pravilima struke zbog čega su mu otkazali Ugovor i angažirali drugog fotografa za foto i video usluge koji im je i naplatio usluge u većem iznosu od dogovorenih sa tuženikom stoga od tuženika potražuju razliku između ugovorenog i plaćenog. Tuženik pak tvrdi da je zbog postupanja tužitelja pretrpio imovinsku štetu u vidu izgubljene zarade u ugovorenom iznosu za dogovorenu uslugu.
7. Ranijom odlukom ovog suda ukinuta je odbijajuća odluka suda prvog stupnja u odnosu na tužbeni i protutužbeni zahtjev, iz razloga što je u situaciji kada je nesporno dogovorena visina i cijena usluge sud prvog stupnja trebao na pouzdan način utvrditi i ocijeniti sadržaj i opseg usluge koju je tuženik trebao ispuniti prema ugovoru stranaka, ocijeniti značaj i prirodu takvog ugovora te temeljem dokaza koji su provedeni utvrditi jesu li tužitelji trebali angažirati treću osobu za izvršenje posla, kao i je li tuženik uslijed raskida koji eventualno ne bi bio skrivljen s njegove strane pretrpio kakvu štetu.
8. U žalbi tužitelji navode kako nije jasno iz kojeg razloga je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, jer tuženik ne spori da su stranke zaključile ugovor o foto i video uslugama a tužitelji tvrde kako su dokazali da je upravo krivnjom tuženika prouzročena šteta te da isti nije ispunio ugovorene obveze iako sud utvrđuje kako nije vidljivo niti pouzdano utvrđeno koje su usluge izvršene, te što se moglo utvrditi vještačenjem. Da su usluge izvršene, potvrdile su same stranke i saslušani svjedoci, te iznos koji su stranke platile. Konačno, jedini svjedoci predloženi od strane tuženika su njegovi članovi uže obitelji koji nisu niti bili prisutni na dan vjenčanja niti imaju bilo kakvih neposrednih saznanja o predmetnom događaju pa nisu niti mogli posvjedočiti o stanju u kojemu su zatekli tuženika i to na dan svog vjenčanja.
9. Tuženik pak u svojoj žalbi nezadovoljan ovakvom odlukom tvrdi da tužitelji nisu dokazali da je tuženik bio nesposoban izvršiti ugovorene usluge. Ukoliko sud smatra da je zbog ponašanja tuženika došlo do neispunjenja ugovora, onda isti sigurno nema pravo na isplatu traženoga iznosa. No, ako sud smatra da u postupku nije dokazano da tuženik nije svojim ponašanjem doprinio da dođe do neispunjenja ugovora, onda je jasno da su za otkaz ugovora krivi tužitelji i isti su dužni tuženiku nadoknaditi štetu u vidu izgubljene zarade. Isto tako, tužitelji-protutuženi nisu dokazali da su izvršili plaćanje bilo kojeg novčanog iznosa na ime usluge fotografiranja vjenčanja a račun trgovačkog društva ... koji je priložen u spisu nije dokaz o izvršenom plaćanju usluge jer je svjedok DI naveo da je usluga plaćena u gotovini, te iz iskaza tužitelja proizlazi da oni osobno nisu izvršili plaćanje ove usluge već da bi to eventualno izvršila treća osoba, a što također nisu dokazali. Svjedok DI kao prijatelj tužitelja očito nije imao nikakve obveze za taj dan jer je bio pozvan na vjenčanje svojih prijatelja. No, nema nikakve životne logike da prijatelj koji je uzvanik na vjenčanju tužitelja, u okolnostima opisanim u tužbi, svojim prijateljima tužiteljima naplati veće usluge od tuženika koji ih je navodno razočarao na dan vjenčanja. Životno i logično je da im u takvim okolnostima prijatelj pomogne, a ne oteža nastalu situaciju. Tuženik pak tvrdi kako je došao na mjesto dogovora izvršiti ugovornu obvezu za tužitelje ali su ga tužitelji neosnovano u tome spriječili.
10. No, pravilno sud primjenjuje odredbu čl. 1045 st. 1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. dalje ZOO) prema kojoj tko drugome uzrokuje štetu dužan je nadoknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje a krivnja postoji kad je štetnik uzrokovao štetu namjerno i nepažnjom (čl. 1048 ZOO-a).
11. Pri tome pravilno sud prvog stupnja utvrđuje kako je na tuženiku krivnja za raskid ugovora kojeg je izjavio tužitelj, jer iz provedenih dokaza proizlazi kako se tuženik nije ponašao profesionalno, a oprema je bila otvorena odnosno padala je kiša, prilikom pripremanja objektiva za snimanje oprema mu je pala više puta iz ruku. Drugotužiteljica tvrdi kako je pitala tuženika pred podrumima je li pod utjecajem alkohola ili droge a on je kazao ih nije mogao čekati jer su kasnili pola sata. I svjedok KI navodi kako tuženik nije ni pristupio na dogovoreno mjesto kod frizera i šminkanja mladenke niti je bio sposoban obaviti posao fotografiranja, nije mogao govoriti, teturao je, nije mogao spojiti objektiv sa fotoaparatom. Svjedok OI tvrdi kako je tuženik bio naslonjen, kazali da počne sa fotografiranjem a kada je započelo snimanje tuženiku je ispalo nešto od objektiva i bio je neorijentiran i dezorijentiran. Svjedok ČI uočila je situaciju u kojoj se tužitelji raspravljaju sa fotografom koji je bio pod utjecajem alkohola ili nekog drugog sredstva, nije bio sposoban upotrijebiti svoju fotografsku opremu ali jedva je stajao na nogama i tada je nastala svađa i oni su se međusobno razišli, a svjedok ZI tvrdi kako je vidjela da se tužitelji prepiru i viču na tuženika koji je odgovarao nesuvislo i nerazumljivo i bio je nestabilan odnosno bio je pod nečim
12. Svjedoci predloženi od tuženika članovi su njegove obitelji ili niti nemaju neposrednih saznanja o događaju pa stoga sud pravilno ove iskaze nije uzeo u obzir.
13. Na temelju provedenih dokaza iskaza tužitelja i svjedoka KI, OI, ZI i GI stoga pravilno sud prvog stupnja utvrđuje kako tuženik prilikom obavljanja usluga za koje je bio angažiran od strane tužitelja nije postupao po pravilima struke uslijed čega su mu tužitelji iz opravdanog razloga otkazali ugovor o djelu sklopljen temeljem čl. 590. ZOO pa tuženik nema pravo na izgubljenu zaradu koju potražuje protutužbom. No, i svjedok DI angažiran od strane tužitelja tvrdi pak kako ne postoji pravilnik po kojem je odredio cijenu a veći iznos računa odnosio se na usluge kamermana. Pri tome pak račun koji je priložen jest negotovinski račun što je u suprotnosti sa tvrdnjom tužitelja o plaćanju u gotovini, jer sadrži i napomenu o zateznoj kamati u slučaju kašnjenja, pa iz njega nije vidljivo da bi isti bio plaćen odmah pri izdavanju, što navodi i svjedok DI, pa tužitelji nisu dokazali temeljem čl. 221.a ZPP kako su imali povećane troškove u vezi otkaza ugovora tuženiku, te stoga niti njihov zahtjev za naknadu štete koja bi se sastojala u opisanoj razlici nije osnovan.
14. Iz navedenih razloga, temeljem odredbe čl. 368. stavak 1. ZPP valjalo je žalbe stranaka odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu a kako iste nisu uspjele u tijeku žalbenog postupka, odbijen je i zahtjev stranaka za dosuđenje troškova povodom istog.
U Zagrebu 29. travnja 2025.
S u d a c:
Josip Grubišić
