REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: R1 Ob-1315/2024-18

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Kolindi Kolar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice osiguranja SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Ivan Jelavić odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jelavić & partneri j.t.d. iz Zagreba, Palmotićeva 70 protiv protivnika osiguranja PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Dejan Pavlović odvjetnik u [adresa] uz sudjelovanjem maloljetnog djeteta KM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa posebna skrbnica SMI, diplomirana pravnica, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo Zagreb iz Zagreba, Oreškovićeva 25 i Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Trešnjevaka, Vitezićeva 57, radi produljenja privremene mjere, 29. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I./ Određuje se privremena mjera na način da će se osobni odnosi maloljetnog djeteta VM i oca PM ostvarivati pod nadzorom stručne osobe koju će odrediti nadležni Područni ured Hrvatskog zavoda za socijalni rad, i to jednom tjedno u trajanju od dva sata, tijekom dana u tjednu ovisno o obvezama djevojčice. Ukoliko dan u tjednu nije moguće dogovoriti predloženo je da to bude srijeda od 18:00 do 20:00 sati.

II./ Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa ovrhu.

Obrazloženje

1. Predlagateljica osiguranja je 15. svibnja 2024. podnijela prijedlog radi produljenja privremene mjere određene rješenjem ovog suda, poslovni broj R1 Ob- 1483/2023-19 od 6. studenog 2023. kojom je određeno da će se osobni odnosi maloljetnog djeteta i oca ostvarivati pod nadzorom stručne osobe uz mogućnost proširenja načina ostvarivanja osobnih odnosa ukoliko se, i kada, po procjeni voditelja mjere za to stvore uvjeti. Predlagateljica osiguranja prijedlogom predlaže da se privremena mjera produlji do okončanja spora radi roditeljske skrbi.

2. Protivnik osiguranja je u svom odgovoru na prijedlog naveo kako se protivi prijedlogu predlagateljice osiguranja kao suvišnom i nepotrebnom jer je ranije rješenje doneseno nakon postignutog dogovora između stranaka od kada je majka imala više od mjesec dana pripremiti dijete na ostvarivanje osobnih odnosa s ocem, no neovisno o tome prva dva susreta nisu provedena iz njemu nepoznatih razloga. Nakon toga se još jednom nisu ostvarili. Nadalje je naveo kako je dijete u početku pružalo otpor prema njemu, njegovoj novoj kćeri i partnerici. Protivnik osiguranja smatra kako su sve negativne reakcije djeteta i zahlađenje odnosa prema ocu posljedica manipulacije od strane majke i njezinih nerazriješenih partnerskih odnosa s njim. On smatra kako ne postoji razlog za produljenjem mjere kako to predlaže predlagateljica osiguranja jer su svi susreti koji su održani bili izrazito dobri i dijete je nakon njih veselo otišlo kući. Protivnik osiguranja predlaže da sud odbije prijedlog predlagateljice osiguranja.

3. Zavod je u svom izvješću od 7. lipnja 2024. naveo kako je obitelj PM u tretmanu Zavoda od travnja 2019. godine. Roditeljima su višekratno izricane mjere zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta, i to dva puta mjera upozorenja na pogreške i propuste u odgoju djeteta i tri puta mjera stručne pomoći i potpore u izvršavanju skrbi o djetetu. Posljednja mjera je bila izrečena u kolovozu 2022. godine. U postupku razvoda braka i donošenja odluke o roditeljskoj skrbi, odlučeno je da će maloljetna djeca S i ŽM stanovati s majkom SM, a s ocem ĆM ostvarivati osobne odnose. PM se učestalo obraćao Zavodu sa zahtjevima vezanim uz potrebu pomoći radi nemogućnosti ostvarivanja osobnih odnosa s djecom. S obzirom na to da su poteškoće vezane uz ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s ocem bile prisutne dulji vremenski period i da su roditeljima višekratno, tijekom prethodne dvije godine, izricane mjere zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta, moglo se zaključiti da nije došlo do značajnijeg poboljšanja u obiteljskim odnosima. U obitelji su bili prisutni propusti u izvršavanju roditeljske skrbi, a isti se odnose na pravo djeteta na ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje. Do poteškoća u ostvarivanju osobnih odnosa dovele su okolnosti na strani oba roditelja. Kod oca su detektirane poteškoća u roditeljskoj komunikaciji i načinima komunikacije s djetetom, uz iskazanu motivaciju za poduzimanjem radnji s ciljem poboljšanja, dok je kod majke navedena motivacija izostajala. Kod majke su detektirana ponašanja koja su ukazivala na izostanak poticanja i pružanja podrške vezano uz ostvarivanje osobnih odnosa s ocem. Kod oba roditelja detektirano je izlaganje djeteta narušenom roditeljskom odnosu. Uzevši u obzir izrazito narušen roditeljski odnos, roditeljsku komunikaciju, neprihvaćanje odgovornosti od strane roditelja za razvojne ishode i ponašanja djeteta, otpor kćeri prema ocu i ne pridržavanje rješenja suda može se zaključiti da do tada izricane mjere nisu bile svrsishodne. Radi navedenog je predloženo sudu donošenje odluke o ostvarivanju osobnih odnosa s djecom pod nadzorom stručne osobe. Sud je navedenu odluku donio te se ona provodila u periodu od šest mjeseci. SM podnijela je sudu prijedlog za ponovnim donošenjem istovjetne privremene mjere, na način da ŽM ostvaruje osobne odnose s ocem pod nadzorom stručne osobe. Budući je ostvarivanje osobnih odnosa pod nadzorom okončano PM inzistira na viđanju kćeri sukladno ranijoj privremenoj mjeri, kojom su određeni opsežniji osobni odnosi, koji uključuju i vikende te prespavljivanje djeteta kod oca.

3.1. Dana 7. lipnja 2024. proveden je razgovor s maloljetnom RM koja je u razgovoru uspostavila primjeren kontakt s ispitivačem, urednog je raspoloženja, psihomotorno mirna. Djevojčica je navela da bi i nadalje htjela da je teta prisutna kada se ona viđa s tatom. Odgovara joj viđanje jednom tjedno. Kada je teta prisutna onda se ne iskrivi ono što je ona rekla, a što se događalo kada bi razgovarala nasamo s tatom. Nije još spremna odlaziti k njemu doma niti spavati kod njega. Mišljenja je da bi ga i u buduće željela viđati jednom tjedno, ne bi htjela ne viđati ga, ali jednom tjedno joj je dovoljno. Utorkom, petkom i četvrtkom ima treninge tako da joj tim danima ne odgovara viđati se s tatom. Na temelju provedenog razgovora s maloljetnom ŽM utvrđeno je da djevojčica i nadalje iskazuje želju viđati oca uz nadzor stručne osobe. Isto objašnjava time da se njezine izjave tumače vjerodostojnije ukoliko su izrečene u prisutnosti treće osobe. ŽM nije u potpunosti u otporu u odnosu na ostvarivanje osobnih odnosa s ocem, ali ne iskazuje želju ostvarivati iste u širem opsegu uz noćenja i boravak kod oca u stanu.

3.2. Zavod je mišljenja da je aktualno u interesu uvažiti mišljenje djeteta uzevši u obzir raniji otpor kao i navode koji ukazuju na sigurnost djeteta u smislu interpretacije njezinih navoda. Osobni odnosi pod nadzorom stručne osobe osiguravaju odvijanje osobnih odnosa, koji se prije navedenog načina nisu odvijali. Isto bi i nadalje osiguralo stručnu podršku s ciljem uklanjanja i prevencije nepoželjnih ponašanja roditelja, roditeljskih sukoba, nepoštivanja rješenja suda i uspostave odnosa na relaciji dijete-otac, a sve u svrhu osiguravanja osobnih odnosa djevojčice s ocem. Stoga je Zavod predložio određivanje privremene mjere na način da se osobni odnosi maloljetne KM s ocem ĆM odvijaju pod nadzorom stručne osobe i to jednom tjedno u trajanju od dva sata, tijekom dana u tjednu ovisno o obvezama djevojčice. Ukoliko dan u tjednu nije moguće dogovoriti predloženo je da to bude srijeda od 18:00 do 20:00 sati.

4. Saslušanjem stranaka (list 20-22 spisa) sud je utvrdio da majka smatra da je dijete u otporu prema ocu od ranije jer je otac u jednom razdoblju dolazio i parkirao se nasuprot njihove zgrade i promatrao ih, znao ih je snimati dok hodaju, automobilom fizički blokirati izlaz s njihovog parkinga. Oni imaju troje djece. Kada je dvoje djece čekalo na susret s njim, ona tada nije bila prisutna jer je radila, ukoliko djeca ne bi željela ići s njim jer se nisu dogovorili, on bi im fizički zvao policiju. Za vrijeme nadzora otac je promijenio svoje ponašanje pred voditeljicom mjere i djetetu se to dopalo, odlazili bi zajedno na sladoled, kolače, ručak i sl. Dijete se jedino znalo požaliti na njegovu tvrdoglavost i voditeljica mjere je bila ta koja je tu trebala posredovati da se to ublaži. Majka je navela kako je poticala i njihovu kćerku P da dolazi na te susrete jer je smatrala da bi uz prisutnost nadzora mogla početi ostvarivati susrete s ocem, no otac je to protumačio potpuno drugačije. Prema njegovim navodima on je smatrao da je S „poslana da bi njega kontrolirala“. Za vrijeme trajanja nadzora ŽM nije izrazila želju da bi željela viđati oca češće ili dulje. Znalo se dogoditi da se dulje zadrže kad bi npr. čekali kolače ili slično, ali to nikada nije predstavljalo problem. Kad je ŽM npr. u parku ona zna otići do tate i popiti vode, ona zna da ima potpunu slobodu viđati oca kad god to želi i to je uvijek bilo tako. U odnosu na prva dva susreta s voditeljicom nadzora dijete je bilo u otporu, ali voditeljica nadzora je imala dobar pristup djetetu i nije ju prisiljavala na susrete već je razgovarala s djetetom da bi dijete otišlo na treći susret i od tada pa nadalje su se susreti redovito održavali. Majka je navela kako voditeljica mjere njoj, u odnosu na njezino ponašanje nije ništa sugerirala niti predlagala da bi trebala promijeniti. Kada je isteklo šest mjeseci na koje je mjera pod nadzorom bila izrečena, to je bilo u srijedu, otac je odmah u petak došao i tražio da dijete po ranijoj privremenoj mjeri dođe kod njega preko vikenda, ŽM je to odbila i on je pozvao policiju, a ona je tada bila na poslu. Kada je išao na svoj godišnji odmor ponovno je došao po KM i tražio da ide s njim jer je to termin po ranijoj privremenoj mjeri. ŽM je to odbila. Bili su vani i posvađali su se. Nju je smetalo da ju otac ponovo slika ili snima na što joj je on rekao da ju može slikati koliko god želi jer joj je on otac. Ona se tada na njega naljutila. Pred kraj isteka mjere dijete joj je reklo da ju je voditeljica mjere pitala bi li željela nešto promijeniti i da je ona jasno i glasno pred ocem i voditeljicom mjere rekla kako bi željela da se susreti nastave ostvarivati u ritmu koji su sada uhvatili. Majka djeteta je zvala policiju kada joj je otac djeteta fizički pripriječio put da ne može izaći s parkirališta u dvorištu zgrade. Osim toga policiju je pozvala i jednom prilikom kada je imala punu kuću djece jer su na druženje kod njih došli prijatelji djece, a on je zvonio dulje vrijeme i nije želio prestati zvoniti iako mu je ŽM jasno rekla da želi ići na susret. Dodala je da je otac djeteta njoj nebrojeno puta zvao policiju i nakon toga bi odlazio fizički u policijsku postaju i tražio potvrde o svim svojim prijavama. Za vrijeme trajanja nadzora sve je bilo u okvirima te mjere i normalno. Na pitanje da li je u izvješću Zavoda navedeno kako na strani nje postoji problem u smislu da je osuđujući faktor i da ne prakticira suradnju, odgovorila je da je to u izvješću navela djelatnica Zavoda koja je bila u prisnim odnosima s protivnikom osiguranja, čuli su se u kasnim večernjim satima, davala mu je naputke što treba raditi kako bi nju diskreditirao. On se hvalio svojim prijateljima s time kako s njih dvoje prisni. Majka je navela kako se nije dogodio jedan konkretni događaj nakon kojeg je ŽM otišla u toliki otpor prema ocu već je to bila posljedica svih ponašanja oca koja je ranije opisala. Na pitanje da li joj je poznato da otac djeteta ima novu obitelj i dijete, odgovorila je da je to za nju nebitna stvar. Ona je Zavodu prijavila očevu novu partnericu pri čemu se predstavila imenom i prezimenom i tražila da provjere što se dešava s njezinom djecom jer je kod nje odlazilo njezino dijete. Nije se radilo o nikakvoj lažnoj prijavi. Djecu smeta kada on laže. Npr. za vrijeme nadzora on je tvrdio da nema auto i tražio je da s djetetom npr. na kolaže idu pješice, tramvajem ili autobusom, a oni znaju da on ima službeni automobil koji ima na raspolaganju 24 sata dnevno i djeca ga viđaju u tom automobilu. Zna da su jednom otišli na kolače taksijem. Ne zna da li su nekada išli autom. Adrese njihovog međusobnog stanovanja udaljene su oko 5 minuta pješke.

4.1. Saslušanjem oca je utvrđeno da je do 23. lipnja 2022. redovito viđao dijete do događaja kada je majka djeteta pozvala policiju. On je taj dan imao termin u kojem je trebao vidjeti dijete. Došao je dvije minute do 17 sati i pozvonio. Nitko mu nije odgovorio. Nakon toga je pozvonio u 17,05 sati i ponovno mu se nitko nije javio. On je bio parkiran preko puta zgrade, sjedio je u automobilu i čekao dijete da bi u 17,15 došla policija. Policija je došla i rekla mu da je prijavljen za nasilje. On je policajcima pokazao odluku na temelju koje je tada bio njegov termin susreta. Oni su mu dali potvrdu da je u terminu susreta došao na susret. To je zbog toga je ga je majka prijavljivala da ne dolazi redovito na susrete. Naveli su i da nikakvog nasilja nije bilo. Milina majka je s Milinog mobitela poslala poruku na njegov mobitel da one taj dan idu na drugu lokaciju. Kada je pitao da li se ipak može njihov susret održati, a da one idu neki drugi dan, odgovor nije dobio. Iz prepiske se vidi kada majka piše poruke s djetetovog mobitela. Od tada je majka djetetu zabranila bilo kakvo druženje s njim. Nakon lipnja 2022. godine on je redovito u terminima susreta dolazio na adresu djeteta i tada bi pozvonio. Nekada bi mu se dijete javilo na portafon i reklo da ne želi na susret, a nekada se nitko ne bi javio. Ponekad bi se dijete spustilo dolje, ali bi majka gledala kako mu dijete govori da ne želi na susret. On bi tada pitao dijete zašto ne želi na susret i ona bi odgovorila da ne želi. Kada bi ju ja pitao što on može učiniti da ona poželi imati susrete s njim bio bi muk. Do tog trenutka s njihovim susretima je sve bilo u redu. Dijete je uredno prespavljivalo kod njega kao i njezini prijatelji, odlazili bi zajedno na izlete, uz njega je naučila plivati. Bila je u 5% učenika iz matematike kada sam on s njom radio matematiku, svi njezini prijatelji ga poznaju kao i njihovi roditelji. Naveo je da on uredno izvršava sve svoje roditeljske obveze, odlazi na roditeljske sastanke i informacije. Kada jednom, po prijedlogu ranije voditeljice nadzora nije došao na jedan susret, neovisno o tome što je redovito dolazio 18 mjeseci i bio ignoriran, taj puta kada nije došao sve službe su odmah bile obaviještene da je otac koji zanemaruje vlastito dijete. Jednom prilikom je bio na roditeljskom sastanku za P i majka djeteta mu je poslala nekoliko mailova zašto kasni na susret i da ga ona neće dovijeka čekati. Ponadao se da se nešto promijenilo i požurio na susret. Kada je došao majka ga je dočekala s djetetom da bi mu dijete saopćilo da ne želi ići s njim. On se nikada nije posvađao s djetetom jer dijete nije htjelo ići s njim na susret. Događaj koji je majka opisala, da joj je automobilom zatvorio izlazi iz dvorišta parkinga, se nije dogodio. Napomenuo je da se radi o cesti koja ima dvije trake pa ju nije moguće zapriječiti. Za vrijeme trajanja nadzora po privremenoj mjeri majka ni na koji način nije pripremila dijete za susret pa se prva dva susreta nisu odvila. Treći susret se dogodio. Susreti su se normalno odvijali, ali je majka uvjetovala ostvarivanje susreta odlaskom u Sushi restorane i slično. Slala je i P na te susrete da se ŽM ne bi previše bližila s njim. On i voditeljica mjere su K jasno rekli da su joj njegova vrata otvorena od 0-24, da može doći sama ili s KM, ali da ovo vrijeme ostavi KM da se ŽM sama izrazi. Kada jednom prilikom nije imao dovoljno novaca da plati ručak u restoranu, susret se nije održao i obje kćeri su se vratile u stan. Naveo je kako on nema vozilo te da je, kada god je mogao, posudio vozilo od prijatelja. Ja je do siječnja 2023. godine imao svoj vozil,o ali da bih mogao ispuniti sve svoje obveze prema djeci vozilo je morao prodati. On viđa KM svako malo u parku ili odu zajedno po vunu. Ona zna s prijateljima doći i kod njega na sladoled. To majka ne može spriječiti. Problem je u tome što dijete već 5 godina nije bilo na moru. Sjeća se kada je jedne srijede trebao biti susret. To je bilo po završetku ove mjere kada su bili normalno na susretu. Dijete mu je dan reklo da bi željelo s obitelji V otputovati na tri dana u Trogir. On je to dogovorio s obitelji V i obavijestio je majku o tome. Kupio je i poklone za obitelj V i KM dao džeparac da bi mi ŽM navečer poslala poruku kako nije otišla. ŽM i on još nisu došli u razgovoru do toga da bi ona željela prespavljivati kod njega. Nadzornica se cijelo vrijeme trudila da se izbije taj shusi sa susreta pa su tako imali i nekoliko susreta na kojima su se bavili s pet vrsta sportova, pekao je palačinke, ŽM je sama kod njega s prijateljicom radila medenjake, igrali su monopoli i druge društvene igre. On smatra da on i dijete nemaju nikakav problem. Kao primjer koliko se KM truje protiv njega naveo je da situaciju kada je na jednom susretu bila prisutna i njegova kćerka Ž koja je u jednom trenutku izgubila ravnotežu i pala KM u ruke koja ju je zaštitila. Nadzornica je tada rekla kako ima lijepu sestru, na što je ŽM otresito odgovorila da joj to nije sestra već polusestra. Kada joj je nadzornica rekla da imaju istog oca, ona je ponovno otresito rekla da nemaju istu majku. Otac je naveo kako majka šalje mailove njegovom poslodavcu s namjerom da ga ocrni i da dobije otkaz. Zlostavlja njegovu sadašnju partnericu i prijavljuje ju za imaginarnu djecu iako Ć nema drugu djecu osim dijete s njim. Blati ga u školi gdje piše kako nema novaca za platiti račune. KM je odbila platiti atletiku pa ju je on platio da dijete ne bi bilo ispisano s aktivnosti. Nakon isteka mjere pod nadzorom on povremeno viđa KM. Smatra da se druženja ponovno pokušavaju prodati, a njega se tretira kao hodajući bankomat po naredbi mame. Dijete može vidjeti samo ako dođe s autom i vozim ju negdje npr. po vunu ili da kupi tenisice. Kad god može on posudim auto da bih to mogao učiniti da mu to druženje ne bi bilo uskraćeno. Voditeljica nadzora nije imala primjedbi na njegovo ponašanje, a zadnji puta kada su se vidjeli mu jer rekla da su oboje svjesni što će se dalje dešavati. Nadzornica je znala da po završetku nadzora majka ponovno neće puštati dijete na susrete. ŽM nikada nije pred voditeljicom nadzora rekla da želi da se daljnji susreti odvijaju kao što su se odvijali po privremenoj mjeri. Na pitanje da li smatra da će viđati dijete ukoliko neće biti određen nadzor nad susretima odgovorio je da hoće jer ima pravomoćnu i ovršnu odluku. Na daljnje pitanje kako to da voditeljica nadzora misli da neće, odgovorio je da je ona upoznala predlagateljicu.

5. Saslušanjem voditeljice mjere DM (list 69 spisa) utvrđeno je da je u samom početku provođenja mjere djevojčica je bila u velikom otporu prema ocu i na prvom susretu je vrlo jasno i glasno rekla da joj se ne da ići na susret. Ona ju je pokušala potaknuti na održavanje susreta, ali ju nije željela prisiljavati. Mišljenja je da se u zadnjih nekoliko mjeseci situacija promijenila na način da je djevojčica u početku i dalje bila u otporu prema ocu, ali se tijekom susreta počela opuštati. Smatra da je to jednim dijelom i zbog toga što je ona bila na tim susretima. Smatra da je poticanjem određenih sadržaja potaknula i opuštanje kod djeteta nakon čega se micala da se može družiti s ocem. Na pitanje da li smatra da su protekom mjere stvoreni uvjeti za susrete bez prisustva treće osobe odgovorila je kako je od tada prošlo par mjeseci pa odgovara pod pretpostavkom da su okolnosti iste kao što su bile na kraju mjere. Smatra kako na strani oca ne postoji niti jedan razlog da ne bi mogao biti sam s djetetom, ali s obzirom na otpor djeteta sumnjam da bi se susreti mogli realizirati bez pomoći treće osobe. Smatra kako na kraju mjere nisu postojali uvjeti za proširenje samih susreta jer je otac u nekoliko navrata predlagao i da odu na izlete kao i da ocu na primjer na more, ali djevojčica za to uopće nije bila zainteresirana. Njoj se djevojčica osobno nikada nije povjerila na način da bi joj rekla da ju nešto kod oca smeta, ali ona je vrlo inteligentno dijete koje sa svojim ocem vrlo jasno komunicira. Znala mu je reći da je naporan i da previše priča. To je bilo u situacijama kada ju je on ispitivao za školu ili nešto vezno uz učenje. Naime, otac je propustio puno vremena s djevojčicom i želio je imati pod kontrolom stvari vezane uz školu i sport na što bi mu ona rekla da je njoj to prenaporno. S druge strane misli da je dio njezinog ponašanja posljedica i njezine dobi. Naime, mislim da se kod nje radi o početku puberteta kada se počinju ispoljavati takvi stavovi. Na početku je djevojčica inzistirala na sushi restoranima i kada to ne bi bilo realizirano tada je gubila interes za susretom. Kasnije kada ti restorani više uopće nisu dolazili u obzir tražila je odlaske u druge restorane. Ona s djevojčicom nije razgovarala o tim restoranima jer je to s njom otac vrlo jasno iskomunicirao. Rekao joj je da nije nikakav problem da se ode u restoran jednom, dva ili tri puta, ali da to nije cilj susreta. Smatra kako je kao jedna od okolnosti otpora prema susretu bila i činjenica da su se susreti odvijali u stanu oca u kojem živi s novom partnericom i malim djetetom. Kada bi ŽM došla u taj prostor jedva bi pozdravila iako je očeva partnerica ok, nenametljiva, topla žena. Ono što je bilo neobično je da je njihovo dijete malo i prilazilo je KM, ali ona za dijete nije uopće pokazivala interes. Zadnja tri ili četiri susreta to se počelo mijenjati te ju je znala uzeti u ruke, igrati se s njom ili bi pazila da se na primjer ne udari u rub stola i slično. Na susrete je znala doći i Milina sestra S. Njoj se to činilo kao da dolazi isključivo da bi išla pojesti u restoran. KM nije smetalo da je na susretu. Otac je pred P podržavao njezine dolaske na susrete, ali je prvenstveno želio stvoriti bolji odnos s KM dok je K predlagao da njih dvoje imaju posebno susrete mimo ovih s KM. Kada je S bila prisutna tim susretima ponekad su se znali našaliti s tatom, ali su u stvari bile usmjerene jedna na drugu u toj komunikaciji. Ona je bila u komunikaciji s majkom djevojčica vezano uz dogovore oko ostvarivanja susreta i majka je pri tom bila suradljiva i čisto ok. ŽM nikada nije iskazivala želju da susreti s ocem budu češće, da dulje traju ili da budu drugačiji. Po okončanju svakog susreta otac bi ju pitao da li smatra da treba nešto promijeniti ili popraviti. Razgovarali su i o tome što će biti kada mjera istekne. On je izrazio bojazan da će izgubiti svaki kontakt s djetetom. Ona mu je rekla da ga razumije kao čovjeka, ali da smatra da forsiranjem ne može nešto postići kao i da inzistiranjem na vođenju sudskih postupaka može dovesti samo do pogoršanja situacije. Ona nisam bila upoznata s obitelji prije provođenja ove mjere. Rečeno joj je da ranije susreta nije bilo, a uzimajući u obzir otpor koji je vidjela kod djeteta pretpostavila je da nakon isteka mjere neće doći do poboljšanja u susretima. Tijekom mjere nisu se održala prva dva susreta zbog otpora djevojčice. Prije prvog susreta ona je došla kod majke u stan da ju uputim kako će mjera izgledati i tada je djevojčica odbila ići na susret tako da uopće nije izašla iz stana i ona je o tome obavijestila oca. Misli da se prilikom drugog susreta spustila dolje, ali da je rekla da joj se ne da. Misli da se nije održao još jedan susret negdje u sredini kada joj se nije svidio izbor sadržaja jer je inzistirala na tome da se ide u restoran. Ona iz početnog otpora djevojčice nije mogla zaključiti što je razlog takvom otporu. Ona nije plakala ili slično već bi samo rekla da joj se ne da. Što se tiče poboljšanja, poboljšanje je vidjela u odnosu s polusestrom. To je najveći skok koji se dogodio. U odnosu na oca pozitivno je to što se tijekom zabavnih sadržaja počela opuštati i tada bi to bila jedna normalna atmosfera. Djevojčica nije govorila o ranijem odnosu s ocem prije razvoda roditelja. Otac ju je znao podsjetiti na neke izlete na kojima su bili. Ona se nekih stvari sjetila, ali je vezano uz to bila dosta ravnodušna. Nije bila ni posebno pozitivna ni negativna u odnosu na te događaje. Otac poznaje Miline prijatelje i trudi se upoznati njezine nove prijatelje. Vezano uz njih nema nikakvih problema. Djeca ga pozitivno doživljavaju. Otac nastoji poticati Milino druženje s prijateljima vani na zraku, u sportu. Ona na strani oca tijekom trajanja mjere nije uočila ništa što bi bilo ugrožavajuće za pravilan psihofizički razvoj djeteta. Kod RM nikada nisam primijetila bilo kakav strah u odnosu na oca. Baš naprotiv. Smatram kako nema odmak prema ocu kao nekom autoritetu i vrlo jasno kaže što misli. ŽM je ocu često znala reći da ne priča tako glasno i postavljala je pitanja zašto ga svi moraju slušati. Izbjegavala je njegovo uključivanje u školu na način da nije željela da dođe na priredbu ju gledati, ali nije rekla zašto. Ona smatra kako otac u tim prilikama nije pričao glasno u smislu da bi ga se nato trebalo upozoravati. To je na primjer znalo biti u situacijama vožnje tramvajem kada su to uobičajene situacije da se glasno priča. Što se tiče priredbe misli da je otac rekao da planira ići, ali se više ne sjeća da li je rekao da li je bio ili nije. Sjeća se da je tijekom nadzora dva puta došlo do promjene termina, ali se zbog proteka vremena nije mogla sjetiti zašto. Navela je kako niti jedan od roditelja nije radio probleme. Što se tiče dijela rješenja u kojem je njoj dana mogućnost da se susreti i prošire navela je kako je o tome razgovarala s Zavodom, ali joj je rečeno da to nije do nje. Da ona može dati neki prijedlog. S njezine strane nije išao nikakav prijedlog prema Zavodu jer ju to nitko nije tražio. Kada ju se pita za mišljenje odgovora kako smatra da postoji zdrava spona između oca i djeteta te da bi zbog poboljšanja odnosa nje i polusestre bilo loše kada bi susreti izostali. U odnosu na samo proširenje susreta zbog okolnosti na strani samog djeteta misli da ti susreti ne bi bili realizirani. Smatra kako na strani oca i njegove partnerice ne postoje nikakve ugrožavajuće okolnosti jer je to jedno ugodno okruženje, ali je dijete samo po sebi bilo puno više u potporu u odnosu na same susrete. Dijete jako vezano uz majku i često naglašava da je majka puno bolja od oca. Dijete majku vidi kao figuru kraljice tako da smatra da bi u stvari majka bila ta koja može pogurnuti stvari u pravom smjeru. Vjerojatno, kada bi se susreti dogovorili u prisustvu majke, majka bi bila ta koja bi mogla potaknuti dijete u pravom smjeru.

6. Na temelju gore navedenih utvrđenja sud smatra da je prijedlog predlagateljice osnovan u smislu da se osobni odnosi oca i djeteta i dalje ostvaruju pod nadzorom stručne osobe. Sud je prihvatio prijedlog Zavoda u dijelu da se susreti ostvaruju pod nadzorom stručne osobe i to jednom tjedno u trajanju od dva sata, tijekom dana u tjednu ovisno o obvezama djevojčice. Ukoliko dan u tjednu nije moguće dogovoriti predloženo je da to bude srijeda od 18:00 do 20:00 sati. Sud smatra kako je navedeno u najboljem interesu djeteta jer dijete još nije spremno na ostvarivanje osobnih odnosa s ocem bez prisustva treće osobe. Svrha ostvarivanja susreta pod nadzorom je pružanje pomoći roditelju i djetetu na način da se dijete osjeća sigurno, da želi dolaziti na susrete te da se uz pomoć voditelja mjere potiče na daljnje razvijanje i proširenje susreta. Prema navodima same voditeljice mjere od početnog otpora djeteta susreti su se počeli ostvarivati i došlo je do poboljšanja, no ne u mjeri koja bi osigurala normalno ostvarivanje susreta djeteta i oca. Dijete je i dalje u otporu prema i ocu i Zavod kao i voditeljica mjere su mišljenja da bi stvaranje dodatnog pritiska na dijete samo stvorilo daljnji otpor u djetetu umjesto da bi dovelo do poboljšanja kvalitete susreta i samog odnosa oca i djeteta. Sud je uzeo u obzir činjenicu da na strani oca ne postoje zapreke za neometano ostvarivanje susreta s djetetom, no uloga suda je štiti najbolji interes djeteta koji je u ovom trenutku da se osobni odnosi i dalje ostvaruju u prisutnosti stručne osobe slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 28. travnja 2025.

Sutkinja:

Kolinda Kolar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u pet istovjetnih primjeraka, u roku 8 dana od dana dostave prijepisa tog rješenja.

Dostaviti:

- strankama po punomoćnicima

- posebnoj skrbnici djeteta

- Područnom uredu Trešnjevka