REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5284/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EUROPEAN BANK FOR RECONSTRUCTION AND DEVELOPMENT, One Exchange Square, London EC2A 2JN, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske, OIB: 57342666613, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glinska i Mišković sa sjedištem u Zagrebu, Ul. grada Vukovara 269f, protiv tuženika ZM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ljubenko & partneri sa sjedištem u Zagrebu, Branimirova 29, radi ispunjenja ugovorne obveze i sklapanja ugovora, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1951/2024-2 od 11. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 3276/16 od 26. ožujka 2024., u sjednici održanoj 29. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

II. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1951/2024-2 od 11. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-3276/16 od 26. ožujka 2024.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj osporava istaknute navode tuženika, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje, odnosno odbija prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbi članka 385.a stavak 1. ZPP-a.

4. Pobijana presuda temelji se na činjeničnim utvrđenjima i razlozima: „...pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 1.248.728,29 EUR. Naime, tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka istaknuo prigovor radi prebijanja s osnove naknade štete za koju tvrdi da mu je počinio tužitelj svojim radnjama na štetu društva u kojemu je tuženik suvlasnik. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo kako tuženik nije dokazao da mu je nastala šteta, budući da iz dostavljenog obračuna (str. 753. do 767. spisa) proizlazi da je šteta nastala društvu, a ne tuženiku. Tuženik je u ovom postupku trebao dokazati da su se kumulativno ispunile pretpostavke odgovornosti za štetu, što je i prema ocjeni ovog suda izostalo...“. U tom smislu, materijalnopravna pitanja kako ih je u prijedlogu naznačio tuženik ne proizlaze iz činjeničnih utvrđenja na kojima je donijeta pobijana presuda i u relevantnom se odnose na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Isto tako, razlozi važnosti na kojima tuženik temelji pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije nemaju svoju osnovu u razlozima na kojima se temelji drugostupanjska odluka. Postupovnopravno pitanje iz prijedloga se iscrpljuje u isticanju postupovnopravnih povreda. Međutim navedeno nije samo po sebi razlog za dopuštenje revizije, jer čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci.

6. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

Zagreb, 29. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa