REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1775/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mario Patača, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Marija Vujasin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1212/2024-3 od 9. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini broj P-218/2022-42 od 9. siječnja 2024., u sjednici održanoj 29. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1212/2024-3 od 9. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini broj P-218/2022-42 od 9. siječnja 2024.,
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.
4. Naime, pobijana presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda, a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu. Kada je riječ o pitanjima koja se odnose na početno ugovorenu kamatnu stopu i dosuđene zatezne kamate, od pravnog shvaćanja zauzetog u odlukama Rev-308/2022-2 od 19. travnja 2022., Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., Rev-1172/18-2 od 19. ožujka 2019., Rev- 2245/2017 od 20. ožujka 2018 i dalje, a kada je riječ o zastari tražbine, od pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020, te pravnog shvaćanja zauzetog u odluci ovog suda broj Rev-1820/2017-2 od 17. siječnja 2023. i dalje.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
6. Postupajući po odredbi članka 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe članka 387. stavak 3. ZPP-a, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužiteljice, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, čime tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP-a.
7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
Zagreb, 29 travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa