Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5404/2024-2

R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HZ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Mirna Ryvola, odvjetnica iz Požege, protiv tužene ČZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Luka Kvesić, odvjetnik iz Požege, radi iseljenja i predaje u posjed kuće, odlučujući o žalbi tužene protiv dijela presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj Ps-1/2024-12 od 30. rujna 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2025. godine

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Ps-1/2024-12 od 30. rujna 2024. godine pod točkama I i II izreke u dosuđujućem dijelu te se u tom dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Nalaže se tuženoj ČZ iz [adresa] da se iseli iz kuće vlasništvo tužitelja HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], a koja kuća se nalazi na adresi [adresa] upisana u k. o. [katastarska općina], zk. uložak broj: [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište površine 500 m, sve upisano pri Općinskom sudu u Požegi, Zemljišno-knjižni odjel te da isprazni i napusti nekretninu sa svim stvarima koje su njezino vlasništvo (odjeća, higijenske potrepštine i sl.) jer ništa drugo u toj nekretnini i nije njezino vlasništvo i preda istu nekretninu slobodnu od osoba i samo njezinih osobnih stvari u posjed tužitelju i na raspolaganje tužitelju na način da tužitelju preda i sve ključeve nekretnine koje posjeduje kako originale tako i kopije koje je naglasila da ih posjeduje u roku od 15 dana. II Nalaže se tuženoj ČZ, OIB [osobni identifikacijski broj] da naknadi tužitelju PZ, OIB [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 553,08 eur sa zakonskom zateznom kamatom od donošenje prvostupanjske presude do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

S preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka tužitelj se kao s neosnovanim odbija."

2. Protiv ove presude žali se tužena iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka ili preinači sukladno žalbenim navodima.

3. Žalba je osnovana.

4. Prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje slijedeće:

"Obzirom na vrijeme u kojemu je građena predmetna kuća od 1970. vrijedio je Zakon o braku i porodičnim odnosima kojim su uređeni imovinski odnosi između bračnih drugova.

Tim zakonom određeno je da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice njihova zajednička imovina i da svaki bračni drug može tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iz te imovine.

Sud nalazi da je tužena doista stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini kao zajedničku imovinu nje i pokojnog supruga, ali razmjerno svom ulaganju uzevši u obzir da je njen sada pokojni suprug uz rad na gradnji kuće i novčana sredstva u imovinu unio zemljište koje je bilo njegova posebna imovina i njegov suvlasnički dio zajedničke imovine je veći u odnosu na suvlasnički dio tužene. Naime, temeljem izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj pravo vlasništva predmetne nekretnine stekao 2005. godine temeljem darovnog ugovora. Isto tako utvrđeno je da je tužena dala suglasnost za sklapanje ugovora o darovanju nekretnine tužitelju i pristala je da tužitelj postane vlasnikom i njenog suvlasničkog djela kojeg je stekla po osnovi bračne stečevine.

Nesporno je da su i nakon što je tužitelj postao vlasnikom predmetne nekretnine i tužena i njen sada pokojni suprug ostali stanovati i boraviti u prizemlju predmetne kuće i tužitelj im to nije branio niti tražio njihovo iseljenje.

Prema odredbi članka 159. stavak 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe dosjelošću u vlasništvo protekom 3 godine, a takav posjednik nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina, a takav posjednik nekretnine protekom 20 godina neprekidnog, samostalnog posjedovanja. Sud nalazi da nakon što je tužitelj stekao vlasništvo predmetne nekretnine uz suglasnost tužene posjed tužene nema tu kvalitetu za stjecanje prava suvlasništva dosijedanjem.

Naime, sud nalazi da je tužena nakon izvršenog darovanja predmetne nekretnine tužitelju bila svjesna da je tužitelj vlasnik cijele nekretnine pa sud nalazi da od 2005. godine tužena nije savjesni posjednik dijela predmetne nekretnine odnosno prizemlja kuće u kojoj boravi.

Sud nalazi da nesavjestan posjednik ne može steći pravo vlasništva odnosno suvlasništva nekretnine dosijedanjem bez obzira na to koliko je trajao njegov posjed. Obzirom da je utvrđeno da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine te da je tužena u posjedu dijela te nekretnine i to prizemlja kuće na adresi [adresa] sud je tužbeni zahtjev tužbe tužitelja radi predaje u posjed predmetne nekretnine tužitelju prihvatio i odlučio kao u izreci."

5. U pravu je žaliteljica kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZPP, a to je da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama.

6. Naime, u odgovoru na tužbu tužena se pozvala na odredbu čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06)- dalje: Konvencija), dakle pozvala se na pravo na dom obzirom da u predmetnoj nekretnini živi već od 1970. godine, međutim o tom prigovoru u pobijanoj presudi izostali su bilo kakvi razlozi.

7. Kad tužena ističe prigovor prava na dom, onda je potrebno da prvostupanjski sud provede test razmjernosti a koji se provodi pomoću tri eliminacijska pitanja, pa negativni odgovor na bilo koje pitanje znači da je iseljenje protivno Konvenciji, odnosno neopravdano.

8. Dakle, potrebno je ispitati da li je miješanje utemeljeno na zakonu, da li je miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja te da li je miješanje bilo nužno u demokratskom društvu, a miješanje bi bilo nužno u demokratskom društvu ako je isto usmjereno na postizanje legitimnog cilja, ukoliko se ne može postići primjenom blaže mjere te ako postoji "neodgodiva društvena potreba".

9. U ovom konkretnom predmetu imamo sukobljena dva privatna interesa, a pri provođenju testa razmjernosti prvostupanjski sud bi trebao i ocijeniti svoje utvrđenje (koje neće biti predmet razmatranja u ovom rješenju obzirom na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka) da je tužena razmjerno svom doprinosu imala svoj udio u zajedničkoj imovini koju je stekla zajedno sa svojim pokojnim suprugom a ocem tužitelja i koja predstavlja nekretninu koja je predmet ovog tužbenog zahtjeva, da se je čitava obitelj, pa i tužena, suglasili da predmetna nekretnina koje je kao samovlasnik bio upisan njezin pokojni suprug 2005. godine daruje njihovom sinu ovdje tužitelju pri čemu nije dato nikakvo formalno jamstvo da usprkos tome neće biti iseljena iz nekretnine, da tužena u toj nekretnini stanuje počam od 1970. godine, zatim ocijeniti iskaz tužene i svjedoka AZ, sestre tužitelja i kćerke tužene "da je od tužene donji kat kuće te da je nitko neće dirati" kao i ocijeniti da li tužena ima na raspolaganju drugi smještaj (obzirom da ima kćerku i još jednog sina), odnosno ukoliko nema da li može obzirom na visinu svoje mirovine isti osigurati, ali također i cijeniti, barem kako to za sada proizlazi iz stanja spisa, visokokonfliktne odnose između stranaka te obzirom na tako visokokonfliktne odnose ocijeniti da li, a obzirom na dijelove nekretnine koje stranke koriste, i u takvim okolnostima je moguć suživot stranaka, dakle, da li je iseljenje tužene iz nekretnine nužno.

10. Pritom se prvostupanjskom sudu ukazuje da obzirom na vrijeme gradnje nekretnine, a to je prema utvrđenju prvostupanjskog suda bilo 1970. godine nije bio u primjeni Zakon o braku i porodičnim odnosima nego Osnovni zakon o braku (Narodne novine broj 52/71, 11/78) iako je on u biti na identičan način propisivao da imovina koju su supružnici stekli radom u tijeku braka, je njihova zajednička imovina koja se u slučaju spora određuje prema njihovom doprinosu uz procjenu svih okolnosti.

11. Nadalje, potrebno je ocijeniti i žalbeni navod tužene (glede nemogućnosti provedbe naloga sadržanog u točki I izreke presude) a obzirom da za sada, barem prema stanju spisa, proizlazi da tužena posjeduje točno određeni dio nekretnine koji u naravi predstavlja obiteljsku kuću u vlasništvu tužitelja.

12. Zbog navedenog, a temeljem čl. 369. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci (točka I).

13. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II).

U Zagrebu, 29. travnja 2025. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić