Poslovni broj: Usž-3703/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Valamar Riviera d.d., Poreč, Stancija Kaligari 1, kojeg zastupa opunomoćenik Branimir Škurla, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o., Zagreb, Preradovićeva 24, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi uklanjanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1175/2023-8 od 1. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se žalba tužitelja i poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1175/2023-8 od 1. srpnja 2024.

II. Poništava se rješenje Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362- 02/23-02/562, URBROJ: 443-02-02-17-23-1 od 2. lipnja 2023.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 4.062,50 EUR (slovima: četiri tisuće šezdeset i dva eura i 50 centi) u roku od 60 (slovima: šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima spora, zajedno sa zateznim kamatama koje teku, ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, od dana donošenja odluke o troškovima do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog upravnog suda, točkom I. izreke, odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/562, URBROJ: 443-02-02-17-23-1 od 2. lipnja 2023., dok je točkom II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporavanim rješenjem tuženika, tužitelju je kao vlasniku naređeno da u roku od 15 dana ukloni bespravnu prizemnu zgradu izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izgrađenu bez građevinske dozvole, drveno-metalne konstrukcije, nepravilnog tlocrtnog oblika, koncipirane od 6 volumena, svaki etažnosti prizemlja, jednostrešnog i/ili dvostrešnog krovišta, unutar okvirnih tlocrtnih dimenzija 15,00 x 6,00 m, na području P1 – osobito vrijedno obradivo tlo, uz upozorenje da će se u protivnome na izvršenje prisiljavati izricanjem tri novčane kazne.

3. Tužitelj pravovremeno podnesenom žalbom pobija osporavanu presudu zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da upravna tijela i prvostupanjski sud nisu cijenili tužiteljeve prigovore, niti izvršili uvid u isprave na koje se pozivaju u obrazloženju svojih odluka. Ukazuje da je tijekom upravnog postupka, dopisom od 25. svibnja 2023., obavijestio tuženika da upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi ne odražava stvarnog titulara te je kao takav nevaljan i pogrešan te da čestice k.č.br.

12/27 i 13/5 nisu unesene u vrijednost društvenog poduzeća u postupku pretvorbe i privatizacije te nisu procijenjene u temeljni kapital, slijedom čega tužitelj, prema odredbi članka 47. Zakona o privatizaciji („Narodne novine“, broj 21/96.), ne bi bio vlasnik tih čestica, pa stoga niti adresat naredbe na uklanjanje objekta iz pobijanog rješenja, a da se prvostupanjski sud o navedenim prigovorima nije očitovao. Navodi da prvostupanjski sud nije iznio pravnu osnovu temeljem koje je otklonio prigovor tužitelja da ga se izvršenjem pobijanog rješenja potiče na počinjenje kaznenog djela oštećenja tuđe stvari, kao i da je sud ignorirao prigovor glede pogrešnog upisa prava vlasništva glede predmetnih čestica i prigovor da trećim osobama nije omogućeno sudjelovati u inspekcijskom postupku, a na koji način se tužitelja zapravo onemogućuje u korištenju prava na pravni lijek. Poziva se na članak 14. stavak 1. i članak 29. stavak 1. Ustava te članke 6. stavak 1. i članak 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ističe da sud u točki 16. obrazloženja netočno konstatira sadržaj zapisnika o inspekcijskom pregledu od 15. svibnja 2021., budući da se u tom zapisniku ne navodi da bi prije postave objekta bili izvedeni građevinski radovi te da bi teren bio pripremljen i betoniran, da bi objekt bio montiran na podlogu i spojen na infrastrukturu, niti navedeno proizlazi iz fotoelaborata priloženog zapisniku. Mišljenja je da prvostupanjski sud ne raspolaže znanjem da bi takve stručne zaključke mogao donositi isključivo na temelju uvida u četiri omanje slike isprintane na jednom A4 papiru. Ovo se posebice odnosi na zaključak prvostupanjskog suda da bi bijela kutija predstavljala brojilo za struju. U odnosu na prigovor da nije vlasnik objekta uklanjanja, niti zemljišnoknjižnih čestica na kojima se isti nalazi, pojašnjava da je iz samog zemljišnoknjižnog izvatka razvidna zabilježba spora iz 2019., a koji se vodi radi utvrđenja prava vlasništva Republike Hrvatske i Hrvatskog fonda za privatizaciju. Ujedno je prvostupanjski sud propustio utvrditi činjenicu treće osobe (ujedno i investitora) koja je vlasnik i posjednik objekta, usprkos u spis dostavljenim izjavama trećih osoba kojima iste izjavljuju da su one postavile objekt i da se smatraju njegovim vlasnikom. Smatra da je tuženik, ako nije mogao nedvojbeno utvrditi investitora odnosno vlasnika objekta, pobijano rješenje trebao donijeti protiv nepoznate osobe (članak 106. stavak 2. Zakona o Državnom inspektoratu). Slijedom svega izloženog, predlaže ovom Sudu poništiti pobijanu presudu, otkloniti navedene nedostatke i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja te postavlja zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 EUR.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je osporavanom presudom prvostupanjskog upravnog suda povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

7. U predmetnoj upravnoj stvari je sporno je li pravilno tužitelj određen kao adresat naredbe o uklanjanju objekta koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Po ocjeni tuženika, s kakvom je suglasan i prvostupanjski sud, iz očitovanja tužitelja danog tijekom upravnog postupka, nije razvidno da bi odgovornost gradnje bila na trećim osobama kao investitorima, pa je zaključio da odgovornost bespravne gradnje ostaje na tužitelju kao zemljišnoknjižnom vlasniku, sukladno načelu povjerenja u zemljišne knjige.

8. Međutim, ovaj Sud se ne može usuglasiti s takvim shvaćanjem prvostupanjskog suda i tuženika, budući da podaci spisa predmeta daju osnove za zaključak da je investitor i vlasnik predmeta uklanjanja osoba različita od osobe tužitelja. S tim u vezi, po ocjeni ovog Suda, tuženik je propustio utvrditi pravo stanje stvari, budući da uopće nije ispitao navode tužitelja u pogledu neodgovarajućeg upisa tužitelja kao vlasnika predmetnih čestica u zemljišnim knjigama, kao i navode u pogledu toga da predmetno zemljište koriste treće osobe temeljem ugovora kojima je predmet korištenje zemljišta, a ne objekta.

9. Sukladno odredbi članka 105. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21., dalje: ZDI), stranke u postupku inspekcijskog nadzora mogu biti sudionici u gradnji, vlasnik građevine, vlasnik zemljišta na kojemu se gradi ili je izgrađena građevina i nositelj drugih stvarnih prava na tom zemljištu odnosno građevini.

9.1. Sukladno odredbi članka 100. stavka 2. ZDI-a, investitor u smislu ovoga Zakona te propisa i akata koji se donose na temelju ovoga Zakona je pravna ili fizička osoba u čije ime se gradi ili je izgrađena građevina.

9.2. Sukladno odredbi članka 106. stavka 1. ZDI-a, inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom.

10. Naime, iz dokumentacije spisa predmeta proizlazi da je tužitelj tijekom inspekcijskog postupka dopisom obavijestio tuženika da upis vlasništva tužitelja u zemljišnoj knjizi ne odražava stvarnog titulara prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno da tužitelj nije stvarni vlasnik predmetnih čestica, budući da iste nisu unesene u vrijednost društvenog poduzeća u postupku pretvorbe i privatizacije te nisu procijenjene u temeljni kapital tužitelja. Također je naveo da predmetno zemljište koriste treće osobe već dugi niz godina, još od vremena kada je zemljište bilo u sustavu društvenog vlasništva, temeljem sklopljenih ugovora o korištenju zemljišta te da predmet ugovora nije korištenje građevine, nego isključivo zemljišta. Sukladno dokumentaciji spisa predmeta, tuženik nije poduzeo nikakve radnje kojima bi ispitao takve navode tužitelja, odnosno kako bi utvrdio tko su osobe investitora/vlasnika predmetnih objekata, niti je od tužitelja tražio dodatna pojašnjenja i dokaze, nego je nakon zaprimljenog očitovanja tužitelja donio ovdje osporeno rješenje.

11. Tužitelj je tijekom prvostupanjskog upravnog spora dostavio Izjavu CZA, [adresa], vl. obrta [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovjerenu kod javnog bilježnika Marijana Paulišića, [adresa], 25. rujna 12, pod brojem ovjere: OV-77/2023 od 2. kolovoza 2023., kojom izjavom isti potvrđuje da je na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] postavio drveno-metalnu konstrukciju nepravilnog tlocrtnog oblika, etažnosti prizemlja, unutar okvirnih tlocrtnih dimenzija 3.00 m x 6,00 m, da se radi o montažnom objektu, čiji je on vlasnik, koji predmetni objekt drži u neposrednom posjedu, kao i da mu nije omogućeno sudjelovanje u inspekcijskom postupku. Tužitelj je u spis dostavio i izjavu CZ, [adresa], vl. obrta [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovjerenu kod javnog bilježnika Đordana Pahovića, Poreč, Trg Joakima Rakovca 5, pod brojem ovjere: OV-4281/2023 od 2. kolovoza 2023., kojom izjavom isti potvrđuje da je na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] postavio drveno-metalnu konstrukciju nepravilnog tlocrtnog oblika, etažnosti prizemlja, unutar okvirnih tlocrtnih dimenzija 12.00 m x 6,00 m, da se radi o montažnom objektu, čiji je on vlasnik, koji predmetni objekt drži u neposrednom posjedu, kao i da mu nije omogućeno sudjelovanje u inspekcijskom postupku.

12. Po ocjeni ovog Suda, činjenica da je tužitelj upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik zemljišnoknjižnih čestica na kojima se nalaze objekti koji su predmet uklanjanja, ne može biti odlučna činjenica u ovom konkretnom slučaju, s obzirom da je tužitelj tijekom inspekcijskog postupka osporavao da je vlasnik i investitor predmetnih objekata, a o čemu je tijekom upravnog spora dostavio i odgovarajuće dokaze (Izjave trećih osoba), koje prvostupanjski sud neosnovano nije uzeo u obzir kao relevantne.

13. Ovaj Sud se ne može složiti sa zaključkom prvostupanjskog suda da bi iz članka 64. ZDI-a proizlazilo da tužitelj tijekom inspekcijskog postupka nije imao razloga očekivati traženje daljnjih pojašnjenja nastavno na dopis kojim se izjasnio da nije vlasnik zemljišnoknjižnih čestica na kojima se nalazi objekt uklanjanja. Odredba članka 64. ZDI-a propisuje da su pravne i fizičke osobe dužne na pisano traženje inspektora, u primjerenom roku koji odredi inspektor, dostaviti ili pripremiti točne i potpune podatke, obavijesti i materijale koji su mu potrebni za obavljanje inspekcijskog nadzora. Iz navedene odredbe ne proizlazi da tuženik pojašnjenje traži samo jednom i da nema ovlast tražiti dodatna pojašnjenja i odgovarajuće dokaze koji potkrjepljuju navode stranaka, što je u predmetnom slučaju, s obzirom na navode tužitelja, tuženik bio obvezan učiniti kako bi utvrdio pravo stanje stvari. S tim u vezi, valja ukazati i na odredbu članka 102. stavka 1. ZDI-a, sukladno kojoj građevinski inspektor ima ovlast zatražiti na uvid dokumentaciju i podatke potrebne za utvrđenje činjenica u provedbi inspekcijskog nadzora, što je u konkretnom slučaju izostalo.

14. Slijedom izloženog, kako iz dokumentacije spisa predmeta proizlazi da su vlasnici predmetnih objekata osobe različite od tužitelja, to je, protivno odredbi članka 106. stavka 1. ZDI-a, inspekcijska mjera uklanjanja predmetnog objekta naložena tužitelju, iz kojeg razloga je valjalo poništiti osporeno rješenje tuženika i presudu prvostupanjskog suda kojom je potvrđeno takvo nezakonito rješenje.

15. Kako je tužitelj u predmetnom upravnom sporu u cijelosti uspio, ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a u vezi s odredbom članka 79. stavka 1. ZUS-a. Ovaj Sud je ocijenio opravdanim zatraženi trošak sastava tužbe (1.250,00 EUR), trošak za pristup ročištu dana 20. lipnja 2024. (1.250,00 EUR) te trošak sastava žalbe protiv prvostupanjske presude u iznosu od 1.562,50 EUR, u sveukupnom iznosu od 4.062,50 EUR. U preostalom dijelu, kojim tužitelj traži naknadu troška podneska od 3. kolovoza 2023. i trošak sudskih pristojbi, zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora je odbijen, budući da ne predstavljaju izdatke kakve ima u vidu odredba članka 79. stavka 1. ZUS-a, a posebice valja istaknuti da podnesak tužitelja od 3. kolovoza 2023. predstavlja samo popratni dopis uz koji tužitelj dostavlja dokumentaciju koju je mogao dostaviti i uz tužbu ili istu predati na ročištu.

16. Slijedom svega izloženog, temeljem odredbe članka 74. stavka 2. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24.), ovaj Sud je poništio presudu prvostupanjskog suda (točka I. izreke ove presude) te je, odgovarajućom primjenom članka 58. stavka 1. ZUS-a, poništio osporavano rješenje tuženika (točka II. izreke), dok je odluka o trošku donesena sukladno odredbi članka 79. stavka 6. ZUS-a.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić