REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1814/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku iz Splita, Trg Hrvatske bratske zajednice 8/II, protiv tuženice OTP banke d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Anić&Anić d.o.o. iz Splita, Lovretska 14, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-628/2023-2 od 4. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 4239/2019-19 od 21. travnja 2023., na sjednici održanoj 29. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pravno pitanje se odbija.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-628/2023-2 od 4. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4239/2019-19 od 21. travnja 2023. postavljajući slijedeće pravno pitanje:

„1. Da li u slučaju restitucijskog zahtjeva koji je posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi, zastara nastupa protekom općeg zastarnog roka od 5 godina od stjecanja imovine od strane tuženika temeljem ništetne ugovorne odredbe, ukoliko prije isteka tog roka tužitelj nije podnio deklaratornu tužbu za utvrđenje ništetnosti ugovora/pojedine ugovorne odredbe ili postavio kondemnatorni tužbeni zahtjev za povratom te imovine?“, pozivajući na čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Također navodi da su mu postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđena temeljna prava zajamčena čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, - dalje: Ustav) te se poziva na povredu čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; - dalje: Konvencija).

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Polazeći od odredbe članka 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.1. Naime, pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana presuda (da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare za pojedinačne restitucijske zahtjeve te da zastara pojedinačnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek nakon pravomoćnosti sudske odluke donijete povodom te tužbe) u skladu je sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim u odlukama Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Rev 3025/2018-3 od 20. ožujka 2024. i dr.

4. Slijedom navedenog, temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pravno pitanje je odbijen te je odlučeno je kao pod I. izreke.

5. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

5.1. U odnosu na navode tuženika da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 6. Konvencije i čl. 29. Ustava, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

5.2. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.

6. Stoga je u odnosu na povredu temeljnih prava temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbačen te je odlučeno kao pod II. izreke.

Zagreb, 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek