REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-919/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OPĆINA PUNAT, Punat, Novi put 2, OIB 59398328383, zastupanog po punomoćniku Damiru Kralju-Anzelu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri d.o.o. u Rijeci, protiv tuženika HRVATSKI TELEKOM d.d., OIB 81793146560, sa sjedištem u Zagrebu, Radnička cesta 21, zastupanog po punomoćniku Mirku Bogdanoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Bogdanović, Dolički & Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 302/2020-2 od 24. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-982/2019 od 4. prosinca 2019., u sjednici održanoj 29. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-302/2020-2 od 24. svibnja 2021. i Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-982/2019 od 4. prosinca 2019. a predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.
II. Odluka povodom troška revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 276.581,05 kuna za zateznim kamatama te je odlučeno o trošku parničnog postupka.
2. Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-53/2022-2 od 5. travnja 2022. dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na sljedeća pravna pitanja:
"(1.) Ima li infrastrukturni operator obvezu da vlasniku nekretnine plaća naknadu za pravo puta prije nego što mu, na njegov zahtjev, Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti izda potvrdu o pravu puta ili, na zahtjev vlasnika, donese rješenje u postupku utvrđivanja infrastrukturnog operatora i visine naknade za pravo puta?,
(2.) Je li infrastrukturni operator, u smislu odredbe članka 3. stavka 1. Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta ("Narodne novine" 152/11. do 95/17.) (ranije:
Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta ("Narodne novine" broj 31/09. i 89/10.), prema kojoj "u svrhu izdavanja potvrde o pravu puta, u slučajevima propisanim ovim Pravilnikom, infrastrukturni operator dostavlja HAKOM-u (Agenciji) zahtjev za izdavanje potvrde o pravu puta", u obvezi Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti podnijeti zahtjev za izdavanje potvrde o pravu puta i ako tu obvezu ima, kada mu ona nastaje i dospijeva, odnosno nastaje li i dospijeva li mu ta obveza u trenutku kada je stekao pravo puta?".
4. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju, pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena.
5. Tuženik je podnio odgovor na reviziju u kojem se usprotivio revizijskim navodima, predložio je odbiti reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora u ovom stadiju postupka je isplata (naknada) iznosa za korištenje nekretnine u tužiteljevom vlasništvu za razdoblje od 2014. do 2017. godine, zbog tuženikovog izvršavanja prava puta, a kao pravni temelj takvog zahtjeva za isplatu tužitelj navodi naknadu štete ali i stjecanje bez osnove. Nije sporno da elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i povezanu opremu tuženik koristi bez sudskog spora s tužiteljem prije 2008. godine. Zahtjev za utvrđenje prava puta je podnesen Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti (dalje: Agencija) 9. srpnja 2018., a Agencija je, rješenjem od 11. prosinca 2018. prihvatila zahtjev, pa od tog datuma tuženik nesporno plaća naknadu za pravo puta.
8. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, svedeno na bitno za odlučivanje povodom revizije, polazi od analize zakonske i podzakonske regulacije predmetne materije kroz odredbe Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine", broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17; dalje: ZEK) i Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta ("Narodne novine", broj 152/11, 151/14 i 95/17 – dalje: Pravilnik/17), sagledavajući ih ratione temporis, kako su se mijenjale kroz utuženo razdoblje.
8.1. Nižestupanjski su sudovi izrazili pravno shvaćanje da su svi pravilnici o potvrdi i naknadi za pravo puta koji su bili na snazi do Pravilnika/17 propisivali obvezu plaćanja naknade za pravo puta suglasno Zakonu o elektroničkim komunikacijama važećem do novele iz 2017. godine, a da je taj Zakon određivao da se ta naknada plaća na temelju izdane potvrde o pravu puta (tek novelom tog Zakona iz 2017. je ispušteno spominjanje potvrde o pravu puta kao pretpostavke za plaćanje). Doduše, da je Pravilnikom o potvrdi i naknadi za pravo puta ("Narodne novine", broj 152/11; dalje: Pravilnik/11.) propisano da obveza plaćanja naknade za pravo puta započinje danom stjecanja prava puta, odnosno stupanjem na snagu Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine", broj 73/08 – dalje: ZEK/08), ali da je ta odredba bila u suprotnosti s tada važećim čl. 29. st. 1. ZEK/08 kojom je propisana obveza plaćanja naknade za pravo puta tek na temelju izdane potvrde o pravu puta, pa da se izravno ima primijeniti zakon, čl. 29. st. 1. ZEK/08, a ne Pravilnik/11 kao podzakonski propis, a i da je ta odredba Pravilnika/11 brisana Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta ("Narodne novine", broj 151/14 – dalje: Pravilnik/14) koji je stupio na snagu 27. prosinca 2014.
8.2. Dakle, u bitnom nižestupanjski sudovi su zaključili da je pretpostavka za plaćanje naknade za pravo puta u utuženom razdoblju, prema Pravilniku/08, donošenje rješenja Agencije kojom se to pravo i naknada određuje (odnosno podnošenje zahtjeva u tom smislu, primjenom Pravilnika/17, ovisno o kojoj se regulaciji ratione temporis radi), što da se nije u konkretnom slučaju ostvarilo sve do 9. srpnja 2018., pa, s obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na razdoblje koje prethodi tome, da je neosnovan.
8.3. Ovo sve unatoč tome što je tuženik stekao pravo korištenja prava puta ipso iure, stanjem na snagu ZEK/08, dakle 2008. godine.
9. Ovaj, revizijski sud ocjenjuje da je pravilno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da tuženik nekretnine tužitelja nije koristio bez pravne osnove, jer ih je koristio na temelju prava puta koje je stekao po samom zakonu na temelju odredbe čl. 28. st. 1. alineja 2. ZEK/08.
10. Pravilno je i pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da propuštanje tuženika da podnese zahtjev za izdavanje potvrde o pravu puta, s obzirom da je odredbama ZEK/08 propisana tek mogućnost, a ne i obveza tuženika na podnošenje takvog zahtjeva, ne predstavlja protupravno propuštanje.
11. Međutim, nije prihvatljivo pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da je stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine", broj 72/17 – dalje: ZIDZEK/17) u bitnom izmijenjena odredba o obvezi plaćanja naknade za pravo puta, pa da do tada nije postojala obveza tuženika za plaćanje naknade.
12. Naime, predlagatelj ZIDZEK/17, ne prihvaćajući primjedbe ovlaštenih operatora u odnosu na izmjene čl. 29. st. 1. ZEK/08, određeno je naveo da "Odredbom izmijenjenog čl. 29. st. 1. Zakona o elektroničkim komunikacijama jasnije je propisano da stjecanjem prava puta na temelju zakona (ex lege) nastaje i obveza plaćanja naknade za pravo puta.". Dakle, da je već i ranijim odredbama ZEK/08 bila propisana obveza plaćanja naknade na temelju prava puta na temelju zakona, pri čemu postojanje potvrde o pravu puta nije bilo od odlučnog značenja.
13. Obveza plaćanja naknade za pravo puta proizlazi iz jasne i određene odredbe čl. 28. st. 4. ZEK/11, prema kojoj je infrastrukturni operator obvezan plaćati upravitelju općeg dobra ili vlasniku nekretnine naknadu za pravo puta, a upravitelj općeg dobra ili vlasnik nekretnine obvezan je infrastrukturnom operatoru omogućiti ostvarivanje prava puta.
14. Odredba čl. 29. st. 1. ZEK/08, kojom je uređeno određivanje naknade u upravnom postupku i parametri za određivanje te naknade, predstavlja tek provedbenu odredbu razrađenu Pravilnikom/11, koja ne isključuje načelnu obvezu plaćanja naknade za pravo puta propisanu čl. 28. st. 4. ZEK/11 za razdoblje koje prethodi donošenju potvrde o pravu puta. Odredba Pravilnika, koja propisuje da obveza plaćanja naknade za pravo puta započinje danom izdavanja potvrde o pravu puta te da se mora isplatiti u roku od petnaest dana od dana zaprimanja potvrde, uređuje dospjelost obveze operatora utvrđene u upravnom postupku, a ne i postojanje same obveze koje proizlazi iz čl. 28. st. 4. ZEK.
14.1. Visina te naknade izvan upravnog postupka uređuje se nagodbom sklopljenom između stranaka, odnosno u sudskom postupku pokrenutom tužbom radi ispunjenja zakonske obveze infrastrukturnog operatera, prema parametrima propisanim odredbama Zakona o elektroničkim komunikacijama.
15. Slijedom iznesenog odgovor na prvo dopušteno pitanje glasi:
Nakon što je stekao pravo puta infrastrukturni operator ima obvezu plaćanja naknade za pravo puta po samom zakonu i prije nego što mu, na njegov zahtjev, agencija izda potvrdu o pravu puta ili, na zahtjev vlasnika, donese rješenje u postupku utvrđivanja infrastrukturnog operatora i visine naknade za pravo puta.
16. Kako to pravilno zaključuju nižestupanjski sudovi odredbama ZEK/11 nije propisana obveza infrastrukturnog operatora da zahtijeva izdavanje potvrde o pravu puta već je tek propisano njegovo pravo da zahtijeva izdavanje potvrde o pravu puta.
17. Stoga odgovor na drugo pitanje glasi:
Zakonom o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine", broj 73/08 i 90/11) ni Pravilnikom o potvrdi i naknadi za pravo puta – "Narodne novine", broj 152/11, 151/14 i 95/17 nije propisana obveza ni rok u kojem bi infrastrukturni operator bio obvezan Agenciji podnijeti zahtjev za izdavanje potvrde o pravu puta.
18. Zbog prethodno obrazloženih razloga ovaj je sud pobijanu presudu ukinuo, na temelju čl. 395. st. 2. ZPP, a u ponovljenom će postupku prvostupanjski sud utvrditi odlučujuće činjenice i, vodeći računa o gore izraženim shvaćanjima, o tužbenom zahtjevu odlučiti novom, zakonitom odlukom.
19. Odluka pod toč II. izreke je donesena na temelju čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 29. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
