Broj: Ppž-379/2025

Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-8880/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja: Katice Lučić kao predsjednice vijeće te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog CR, zbog prekršaja iz čl. 163. toč. 1. i dr. Zakona o veterinarstvu („Narodne novine“ broj: 82/13.,148/13., 115/18., 52/21.), rješavajući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj: Pp-2423/2022-9 od 12. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2025.,

r i j e š i o j e :

I. U povodu žalbe okrivljenog CR, a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda u odnosu na točku 3. izreke te se predmet u tom dijelu dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

p r e s u d i o j e:

II. U povodu žalbe okrivljenog CR, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odnosu na točku 1. izreke, na način da se, na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), okrivljeni ŽR (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi),

OSLOBAĐA OD OPTUŽBE

što:

4. kolovoza 2022. u inspekcijskom nadzoru na farmi svinja na lokaciji u Ogulinu, Turkovići 26:

I. veterinarskoj inspekciji nije predočio na uvid obveznu dokumentaciju o podrijetlu za ukupno 18 komada prasadi (Svjedodžbe o zdravstvenom stanju i mjestu podrijetla životinje i Putne listove – DOLAZAK) od zatečenih 28 komada prasadi, jednog uginulog praseta i dva zaklana pa pečena praseta,

čime je postupio suprotno odredbi čl. 49. st. 1. Zakona o veterinarstvu, kažnjivo po čl. 163. st. 1. toč. 1. istog Zakona.

III. Uslijed odluke iz točke I. i II. izreke ove odluke, žalba okrivljenog CR u tom je dijelu bespredmetna

IV. U povodu žalbe okrivljenog CR, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i novčanoj kazni tako da se djelo okrivljenika iz točke 2. izreke pobijane presude pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 107. stavak 1. točka 7. u svezi stavka 7. Zakona o zdravlju životinja („Narodne novine“ broj: 152/22., 154/22.) te se okrivljenom CR, temeljem tog propisa, izriče novčana kazna u iznosu od 130,00 eura (stotrideset eura) koju je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, s time da će se, u skladu s člankom 152. stavku 3., novčana kazna smatrati plaćenom u cijelosti ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

V. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog CR te se prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

VI. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 790,90 eura zbog prekršaja iz članka 163. stavka 1. točke 1., članka 161. stavka 1. točke 13. te članka 169. stavka 1. točke 1. Zakona o veterinarstvu, činjenično opisanih u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

3. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

4. Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.

5. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je našao da je pobijanom presudom, u odnosu na djelo iz točke 3. izreke pobijane presude, počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Naime, odredbom članka 158. stavka 6. Prekršajnog zakona propisano je da prikupljajući obavijesti ovlaštena osoba tijela državne uprave, kada postupa u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora, mogu osobu ispitati u svojstvu osumnjičenika, sukladno odredbama ovoga Zakona o ispitivanju okrivljenika u prekršajnom postupku, te pri tome ga moraju upozoriti da ima pravo uzeti branitelja koji može biti nazočan njegovu ispitivanju, te ako okrivljenik odmah ne uzme branitelja ili ako ne odluči iskazivati bez branitelja, tijela državne uprave će zastati s ispitivanjem do dva sata da bi osumnjičenik mogao uzeti si branitelja kojeg sam odabere ili s liste dežurnih odvjetnika. Također, osobu koju ispituju u svojstvu osumnjičenika dužni su, sukladno članku 171. stavku 2. Prekršajnog zakona, upozoriti da nije dužan iznijeti obranu niti odgovarati na pitanja,

5.2. Odredbom članka 90. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano je da se sudske odluke ne mogu utemeljiti na dokazima pribavljenim na nezakonit način (nezakoniti dokazi), te je odredbom članka 90. stavka 2. točke 2. istog Zakona propisano da su nezakoniti dokazi oni koji su pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka i koji su izričito predviđeni ovim Zakonom te drugi dokazi za koje se iz njih saznalo.

5.3. Prvostupanjski sud je u tijeku postupka ispitao svjedokinju PR, višu veterinarsku inspektoricu, koja je na ročištu održanom dana 9. prosinca 2024. iskazivala o tome što je okrivljenik izjavio prilikom provođenja inspekcijskog nadzora dana 4. kolovoza 2022., pa je takav dio iskaza nezakonit dokaz, s obzirom da okrivljenik prilikom inspekcijskog nadzora nije upozoren u skladu s odredbama članka 158. stavka 6. i članka 171. stavka 2. Prekršajnog zakona. Iz navedenih razloga se dio iskaza imenovane svjedokinje, u kojem je iskazivala o sadržaju izjave okrivljenika, a koji se odnosi na djelo iz točke 3. izreke pobijane presude, smatra nezakonitim dokazom.

5.4. Kako je iz obrazloženja prvostupanjske presude vidljivo da prvostupanjski sud odluku o krivnji okrivljenika za djelo iz točke 3. izreke pobijane presude temelji na iskazu navedene svjedokinje, odnosno na nezakonitom dokazu iz članka 90. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona, iako se isti, na temelju članka 121. stavka 1. Prekršajnog zakona, mora izdvojiti iz spisa predmeta, to je ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona, kojom je propisano da je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka počinjena ako se presuda temelji na nezakonitom dokazu iz člana 90. ovog Zakona.

5.5. Slijedom navedenog, valjalo je u povodu žalbe okrivljenika, a po službenoj dužnosti, ukinuti pobijanu presudu u odnosu na točku 3. izreke te predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s time da će prvostupanjski sud otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, imajući u vidu razloge ovog rješenja i navode žalbe, a nakon toga donijeti novu zakonitu odluku u tom dijelu.

6. Nadalje, ovaj je Sud, odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, utvrdio da je pobijanom presudom povrijeđeno prekršajno materijalno pravo na štetu okrivljenika jer djelo iz točke 1.) izreke pobijane presude, na način kako je činjenično opisano u izreci presude, istovjetno kao i u optužnom prijedlogu, nije prekršaj, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6.1. Naime, prvostupanjski sud je okrivljenika u točki 1.) izreke pobijane presude proglasio krivim zbog prekršaja iz članka 163. stavka 1. točke 1. Zakona o veterinarstvu kojim je u vrijeme počinjenja prekršaja bilo propisano da će se kazniti fizička osoba ako postupa protivno odredbama o svjedodžbi o zdravstvenom stanju i mjestu podrijetla životinje iz članka 49. stavka 1. odnosno ako svjedodžba nije u skladu s propisom iz stavka 5. istog članka ovoga Zakona. Nadalje, odredbom članka 49. stavka 1. istog Zakona bilo je propisano da prije premještanja unutar Republike Hrvatske posjednik mora za životinju u propisanim slučajevima ishoditi i na zahtjev ovlaštene osobe predočiti svjedodžbu o zdravstvenom stanju i mjestu podrijetla životinje. Međutim, u činjeničnom opisu prekršaja navedenom u izreci pobijane presude, a istovjetno i u optužnom aktu, nije navedeno je li se u konkretnom slučaju radilo o slučaju u kojem posjednik mora ishoditi svjedodžbu za životinje koje se premještaju, s time da, u skladu s odredbom članka 49. stavka 7. Zakona o veterinarstvu, navedene slučajeve pravilnikom propisuje ministar. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju nije točno navedeno bitno obilježje navedenog prekršaja, opisanog u izreci prvostupanjske presude, odnosno djelo nije konkretizirano odlučnim činjenicama, a kako bi se mogla utvrditi obveza, odnosno propuštanje okrivljenika.

6.2. Stoga, budući da činjeničnom opisu navedenog prekršaja iz optužnog akta nedostaje konkretizacija inkriminiranog prekršaja, dakle činjenični opis djela ne sadržava odlučne činjenice, djelo, kako je činjenično opisano, nema obilježja djela prekršaja. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo po propisu nije prekršaj.

6.3. S obzirom da izreka pobijane presude ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz kojeg proistječe zakonsko obilježje prekršaja iz članka 163. stavka 1. točke 1. Zakona o veterinarstvu, prvostupanjski je sud povrijedio prekršajno materijalno pravo na štetu okrivljenika pa je ovaj Sud, postupajući po žalbi okrivljenika, a po službenoj dužnosti, pravilno primjenjujući zakon, pobijanu presudu preinačio te je okrivljenika, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe za djelo iz članka 163. stavka 1. točke 1. Zakona o veterinarstvu.

7. Uslijed prethodno navedenih odluka pod točkom I. i II. izreke ove odluke, žalba okrivljenika je u tom dijelu bespredmetna.

8. U odnosu na djelo iz točke 2. izreke pobijane presude (prekršaj iz članka 161. stavka 1. točke 13. Zakona o veterinarstvu), ovaj Sud nalazi da je nakon počinjenja inkriminiranog prekršaja izmijenjen propis o prekršaju te je članak 161. Zakona o veterinarstvu prestao važiti 31. prosinca 2022., danom stupanja na snagu Zakona o zdravlju životinja („Narodne novine“ broj: 152/22., 154/22.), te je ovaj Sud, postupajući sukladno članku 3. Prekršajnog zakona, ispitao postoji li pravni kontinuitet djela i podvodeći činjenično stanje pod biće odgovarajućeg prekršaja iz novog propisa utvrdio da se pravni kontinuitet prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret nalazi u članku 107. stavku 1. točki 7. i stavku 7. Zakona o zdravlju životinja kojim je propisano da će se kazniti fizička osoba ako kao subjekt označava, registrira životinje i/ili izdaje identifikacijske dokumente, dokumente o premještanju te druge dokumente za označavanje i sljedivost životinja u suprotnosti s odredbama članka 58. stavka 3. ovoga Zakona i pravilnika donesenog na temelju članka 58. stavka 7. ovoga Zakona. Navedeni zakon je blaži zakon za okrivljenika jer propisuje nižu kaznu u rasponu od 130,00 eura do 660,00 eura za fizičku osobu, u odnosu na kaznu od 6.000,00 kuna/796,37 eura do 10.000,00 kuna/1.327,23 eura, koju je propisivao Zakon o veterinarstvu te se u konkretnom slučaju, sukladno odredbi članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, treba primijeniti.

8.1. Slijedom navedenog, ovaj je Sud po službenoj dužnosti pravilno pravno označio prekršaj iz točke 2. izreke pobijane presude po Zakonu o zdravlju životinja, kao propisu koji je za počinitelja prekršaja blaži, kako je to navedeno u točki IV. izreke ove odluke.

9. Nadalje, a u odnosu na djelo iz točke 2. izreke pobijane presude, po mišljenju je ovog Suda činjenično stanje u provedenom postupku potpuno i pravilno utvrđeno s obzirom da je temeljem uvida u ispis podataka iz VetIs sustava važećih u inkriminiranom periodu nesporno proizašlo da je okrivljenik u inkriminiranom periodu bio posjednik svinja koji je obavljao promet svinjama, dok je iz zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru razvidno da okrivljenik na dan provođenja nadzora na uvid nije predočio propisane evidencije i registre koje je obvezan voditi, slijedom čega je prvostupanjski sud, po mišljenju ovog Suda, izveo pravilan zaključak da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila obilježja prekršaja za koje je proglašen krivim pod točkom 2. izreke pobijane presude.

10. Razmatrajući odluku o novčanoj kazni u smislu članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona te uslijed preinake u pravnoj oznaci djela, cijeneći da u prvostupanjskom postupku nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale izricanje kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, niti ih žalitelj ističe u žalbi, ovaj Sud smatra da je novčana kazna u visini posebnog zakonskog minimuma u iznosu od 130,00 eura primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona te da će se izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja i djelovati na okrivljenika da se ubuduće kloni činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno postići će se kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke ove odluke.

11. Iz iznesenih razloga, žalba okrivljenika u odnosu na djelo iz točke 2. izreke pobijane presude, nije osnovana.

12. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 29. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Katica Lučić, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.