Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-2667/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Mladena Genca, predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe CROATIAŠPED d.d. i odgovorne osobe IE, zbog prekršaja iz članka 64. stavka 1. točke 27. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije (Narodne novine, broj: 40/16), odlučujući o žalbi okrivljenika pravne osobe CROATIAŠPED d.d. i odgovorne osobe IE, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija RH, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje od 3. ožujka 2023., Klasa: 413-01/22-26/510, Ur.broj: 513-02-7002/15-23-10, u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okrivljenika pravne osobe CROATIAŠPED d.d. i odgovorne osobe IE, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela i novčanoj kazni okrivljenoj pravnoj osobi, na način da su okrivljenici djelom činjenično opisanim u izreci pobijanog rješenja o prekršaju počinili prekršaj iz članka 64. stavka 1. točke 27. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije (Narodne novine, broj: 40/16, 52/25), te se na temelju cit. propisa okrivljenoj pravnoj osobi CROATIAŠPED d.d., uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, izriče novčana kazna u iznosu od 350,00 (tristopedeset) eura, koju je dužna platiti u roku od 8 (osam) dana od dana primitka ove presude, a okrivljenoj pravnoj osobi će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ukoliko ista, u naprijed navedenom roku, plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

II Odbija se neosnovanom žalba okrivljenika pravne osobe CROATIAŠPED d.d. i odgovorne osobe IE, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijano rješenje o prekršaju.

III Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenici pravna osoba CROATIAŠPED d.d. i odgovorna osoba IE obvezani su naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka i to svaki u iznosu od 50,00 (pedeset) eura koji su dužni platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Rješenjem o prekršaju Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje od 3. ožujka 2023., Klasa: 413-01/22-26/510, Ur.broj: 513-02-7002/15-23-10, proglašeni su krivima okrivljenici pravna osoba CROATIAŠPED d.d. i odgovorna osoba IE zbog prekršaja iz članka 64. stavka 1. točke 27. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije i kažnjeni novčanim kaznama i to pravna osoba u iznosu od 405,00 eura / 3.051,47 eura (fiksni tečaj konverzije 7,53450), a odgovorna osoba u iznosu od 150,00 eura / 1.130,18 kuna.

2. Okrivljenici su obvezani na naknadu troška prekršajnog postupka i to svaki u iznosu od 14,00 eura / 105,48 kuna.

3. Protiv navedenog rješenja o prekršaju okrivljenici su podnijeli žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava i odluke o izrečenim novčanim kaznama i troškovima postupka. Žalitelji u bitnom ističu kako su odmah po saznanju da se prijevoznik nije javio na odredišnu carinsku ispostavu, učinili sve potrebno i poduzeli sve radnje koje se od njih kao otpravnika zahtijevaju i koje su mogli poduzeti, a to su učinili na način da su kontaktirali uvoznika kao i kupca u Portugalu. Smatraju kako je za greška isključivo prijevoznika koji se nije javio na odredišnu carinsku ispostavu na koju je bio upućen, te ističu kako nikakve štetne posljedice nisu nastupile, naprotiv, odmah su uočene i isključivo po dostavi dokumentacije od strane ove pravne osobe, provozni postupak je uredno zaključen u naknadnom postupku carinjenja. Niti jedan podatak nije bio skriven od carinskog nadzora pa tako smatraju da njihovim ponašanjem nije došlo do ispunjenja bića prekršaja koji im se stavlja na teret. U postupku nije nastala nikakva šteta državnom proračunu, već je vođenjem postupka protiv njih samo njima počinjena šteta jer se postupak ne provodi u svrhu zaštite carinskog postupka već samo radi njihovog kažnjavanja. Nadalje, žalitelji ističu da je u ovom slučaju tužitelj trebao primijeniti odredbu članka 109.b stavka 1. Prekršajnog zakona i ne pokrenuti prekršajni postupak jer je prema svemu navedenom greška odmah pri carinjenju i otklonjena. Također, žalitelji smatraju da se radi o beznačajnom prekršaju. Zbog navedenog, žalitelji predlažu ovom Sudu, preinačiti pobijano rješenje i osloboditi ih optužbe, podredno, primijeniti odredbu članka 24.a Prekršajnog zakona, odnosno prilikom izricanja novčane kazne primijeniti odredbu članka 38. ili članka 37. cit. Zakona.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući predmet u povodu žalbe okrivljenika po službenoj dužnosti, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), ovaj Sud je utvrdio da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da na štetu okrivljene odgovorne osobe nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava

6. U vezi navoda žalitelja kako je u konkretnom slučaju tužitelj trebao primijeniti odredbu članka 109.b stavka 1. Prekršajnog zakona i ne pokrenuti prekršajni postupak jer je prema svemu navedenom greška odmah pri carinjenju i otklonjena, ističe se da su odredbama članka 109.b Prekršajnog zakona propisana ovlaštenja tužitelja prilikom odlučivanja o pokretanju prekršajnog postupka protiv okrivljenika, te prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak po podnesenom optužnom prijedlogu tužitelja ne može primjenjivati navedenu odredbu.

7. Razmatrajući žalbu okrivljenika i ispitujući rješenje o prekršaju, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u potpunosti i pravilno utvrdilo činjenično stanje. Navode žalbe kojima se pokušava dovesti u sumnju pravilan zaključak o odgovornosti žalitelja, ovaj Sud nije prihvatio osnovanima. Naime, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na temelju provedenog prekršajnog postupka, čitanja pisane obrane okrivljenika, kao i pročitane materijalne dokumentacije koja prileži spisu, u dokaznom postupku na glavnoj raspravi, osnovano je zaključilo da su se u ponašanju okrivljenika u kritično vrijeme stekla sva bitna obilježja predmetnog prekršaja, konkretno da nisu u roku do 8. lipnja 2021. završili provozni postupak po elektroničkoj provoznoj deklaraciji MRN 21HR070548T0205844 od 8. svibnja 2021. i odredišnom carinskom uredu Sl001123 Obrežje, Slovenija, nisu podnijeli isprave i robu i to auto presvlake, bruto 536,00 kg, 78 komada po računu br. PF-21/02368, računu br. PF-21/02366 u vrijednosti 6.882,82 eura. Ovakvim ponašanjem okrivljenici su ostvarili sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 64. stavka 1. točke 27. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije.

8. Za odluku o krivnji u vezi predmetnog prekršaja, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dalo je valjane razloge koje prihvaća i ovaj Sud, dok žalbeni navodi, u kojima se u bitnom ponavlja obrana iznijeta u prvostupanjskom postupku u pisanoj formi, ne ukazuje na postojanje posebnih okolnosti koje bi mogle dovesti do drugačije ocjene izvedenih dokaza, drugačije utvrđenje činjeničnog stanja i primjenu materijalnog prava.

9. Nadalje, neosnovani su navodi žalitelja da se radi o beznačajnom prekršaju, budući je u konkretnom slučaju povrijeđena provedba carinskog zakonodavstva Europske unije, pa se ne radi o neznatnom stupnju povrede zaštićenog dobra, čime nije ostvaren niti taj prvi objektivni element, što dovodi do zaključka da se predmetno djelo, za koje se okrivljenici terete, ne može okarakterizirati kao beznačajni prekršaj, te je irelevantno ulaziti u daljnju analizu subjektivnih elemenata za utvrđenje eventualnog odsustva potrebe za kažnjavanjem počinitelja.

10. Također, navodi žalitelja da u postupku nije nastala nikakva šteta državnom proračunu, već je vođenjem postupka protiv njih samo njima počinjena šteta jer se postupak ne provodi u svrhu zaštite carinskog postupka već samo radi njihovog kažnjavanja, potpuno su neprihvatljivi, jer donošenje odluke nadležnog tijela o odgovornosti okrivljenika za počinjeni prekršaj nikako ne može ulaziti u kategoriju štete na strani okrivljenika koja bi se istima mogla cijeniti kao dodatna olakotna okolnost.

11. Ispitujući nadalje pobijano rješenje o prekršaju u pogledu odluke o novčanoj kazni izrečenoj okrivljenoj pravnoj osobi po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da su na štetu okrivljene pravne osobe povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava. Za prekršaj iz članka 64. stavka 1. točke 27. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije (Narodne novine, broj: 40/16) u vrijeme počinjenja prekršaja bila je propisana novčana kazna od 3.000,00 do 1.000.000,00 kuna, a prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je prilikom odlučivanja o novčanoj kazni u izreci pobijanog rješenja (a koja je obvezujuća) naznačilo da je primijenilo odredbu članka 37. Prekršajnog zakona, ali novčanu kaznu nije izreklo u ublaženom iznosu, već ju je izreklo u iznosu od 405,00 eura / 3.051,47 kuna. Stoga je ovaj Sud ispravio uočenu pogrešku te je za navedeni prekršaj, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, ublažio novčanu kaznu i izrekao ju u iznosu od 350,00 eura. Nadalje se ističe kako je novčanu kaznu za predmetni prekršaj trebalo preinačiti po službenoj dužnosti i iz razloga što je nakon počinjenja prekršaja 29. ožujka 2025. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije (Narodne novine, broj: 52/25), koji za predmetni prekršaj propisuje nešto blažu novčanu kaznu (u iznosu od 390,00 do 132.720,00 eura za pravnu osobu i od 260,00 do 6.630,00 eura za odgovornu osobu za koju je do tada bila propisana novčana kazna od 2.000,00 do 50.000,00 kuna), a što je prema fiksnom tečaju konverzije - 7,53450, niži iznos od kazne propisane u kunama, kao posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republiku Hrvatsku). Prema načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. Prekršajnog zakona, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja. Stoga je valjalo u povodu žalbe, a po službenoj dužnosti, u korist okrivljene pravne osobe preinačiti pravnu oznaku i odluku o kazni kao u točki I izreke ove drugostupanjske odluke. Ovdje se napominje da je okrivljenoj pravnoj osobi u obrazloženju navedena kao otegotna okolnost ranija kažnjavanost za prekršaj iz istog Zakona, no međutim, u međuvremenu je nastupila rehabilitacija, jer je od pravomoćnosti odluke o prekršaju na koju se poziva prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak (7. siječnja 2021.), protekao rok od tri godine, zbog čega se okrivljena pravna osoba smatra neosuđivanom po toj odluci o prekršaju - članak 77. stavak 2. Prekršajnog zakona pa se ista ne može više cijeniti otegotnom okolnošću.

12. Međutim, u konkretnom slučaju vodeći računa da je „novi“ zakon neznatno blaži od zakona koji je bio u vrijeme počinjenja prekršaja iz razloga konverzije kuna u euro, ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna u znatno ublaženom iznosu od 150,00 eura za odgovornu osobu, pravilno odmjerena i izrečena prema svim okolnostima slučaja uzimajući u obzir utvrđenu olakotnu okolnost - dosadašnju nekažnjavanost, te nepostojanje otegotnih okolnosti, zbog čega bi ovako izrečena novčana kazna bila izrečena i prema „kasnijem“ zakonu, pa stoga u konkretnom slučaju nije trebalo primijeniti odredbu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona u odnosu na okrivljenu odgovornu osobu.

13. Prema uvjerenju ovog Suda izrečenim novčanim kaznama okrivljenicima ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

14. Okrivljenici se upozoravaju da ako u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, da će se smatrati da su te novčane kazne u cijelosti plaćene.

15. U vezi navoda žalitelja da ih je trebalo osloboditi od kazne, ističe se da su u konkretnom slučaju otklonjene mogućnosti primjene instituta oslobođenja od kazne iz članka 38. stavka 2. Prekršajnog zakona, zbog postojanja izraženih zahtjeva generalno preventivnog djelovanja za prekršaj koji je kvalificiran kao teški prekršaj prema Uredbi (EU) iz područja carinskog zakonodavstva.

16. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to su na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezani okrivljenici na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

17. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 29. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Ksenija Šupe Vukadinović v.r.

Mladen Genc v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija RH, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, Vijeću za prekršaje u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.